Kristov poslanik
čudne stvari
Ovih dana mi se događaju čudne stvari.....
1. Prvo me jedan susjed poljubi nakon što me izmasirao,
2. drugo mi jedan prijatelj, oženjen, dvoje djece, prizna da je sanjao kako vodi ljubav s mnom i
3. zapsujem pred dečkom...., veza nam u krizi, što Bog želi za nas dvoje...
Ovih dana, točnije od ponedjeljka, sam slomljena, plačem, zazivam Boga.... tim više što me taj susjed počeo ucjenjivat, opsjedat....
Strah me primaći se bliže prozoru da me nebi vidio, strah me sada izaći na stanicu i čekati bus a to moram....
Molim Gospodina da me izbavi, spas
Objašnjenje jučerašnjeg posta
Pozdrav dragi moji....
Istina zašto sam Vam jučer napisala da ćete se trebati malo strpiti sa objavom novog posta je ta da sam u maloj duhovnoj krizi....
Baš sam se maloprije vratila sa jedne kave, koja je trajala 3 sata pa su se popile dvije, sa jednim, mogla bi ga nazvati, prijateljem koji mi je davao odgovore, utemeljene na Bibliji, na pitanja koja su me zanimala.
Zadnji put kad smo sjedili tako, prije godinu dana, bio je i put kada smo se upoznali, iako smo se znali iz viđenja, u narodnoj knjižnici je bila književna večer s MIljenkom Jergovićem. Tada sam iz njegovog razgovora s nekim čula da je studirao na KBF-u, bio kod Isusovaca i sl. Išla sam se pravit pametna pa sam ga nešto pitala i rekla kako sam prestala biti Katolik, da "oni" štuju Mariju koja je žena i klanjaju se kipovima, a Bog je u Izaiji rekao kako mu se to gadi. Pitao me koja sam denominacija, rekla sam mu da se mi predstavljamo kao Zajednica koja ne podliježe nijednoj denominaciji, mi samo slavimo Isusa Krista kao svog Spasitelja, Onoga koji je umro za naše grijehe na križu, Onoga koji zaslužuje svu hvalu i čast...a slažemo se u nekim stvarima sa protestantizmom. Napao me, derao se, iznosio mi činjenice i Istine o Katolicizmu.
U međuvremenu smo postali prijatelji, a meni je prije kojih mjesec-dva dana pri srcu bilo da odemo na kavu i da razgovaramo o Isusu Kristu. Možda sam ja bila u nekakvoj spasilačkoj zaluđenosti da mu kažem "ono što je mene spasilo".
A nije me spasilo ništa...
Ima već neko vrijeme da razmišljam o Pravom Putu, Pravoj Istini i Pravom Životu...
Crkva kao Crkva, a ne institucija je nastala u vrijeme Isusa, kad je On rekao Petru:
"A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i Vrata pakla neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskog, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano o na nebesima, a što god razriješiš na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima." (Matej16:18-19),
i samim time je imenovao prvog Papu, onoga koji ima vlast jer mu je dao ključeve kraljevstva nebeskog. Prvi svećenici su bili apostoli..., a Katolička Crkva je jedina prava, jer ju je Isus ustanovio.
Pitao me....
"Tko pastoru daje vlast da krsti?
Svećeniku daje biskup, njemu biskup, njemu biskup,......, njemu Isus, a odakle pastoru pravo da krsti? Reci ti meni odakle njemu pravo?"
Ima već neko vrijeme da razmišljam o Pravom Putu, Istini, Životu i pitam se jesam li ja na Pravom, Istinskom Putu u Vječni Život...., možda živim u zabludi, možda doista i jesam bila na pravom putu, samo "izgubljena" zbog ovosvjetskih stvari, problema kod kuće, očevog pijanstva, neshvaćenja od obitelji, pa sam prihvatila "spas" u onome što je govorio astronaut, Studentski đir, zajednica u koju sam došla, i okrenula leđa životu kakvog žive tradicionalni katolici, koje ja znam, u psovanju, laganju, alkoholizmu, bludnosti,....
Ja sam upravo preko meni najbližih, uže obitelji, bližih prijatelja, kolega iz škole,susjeda vidjela da je to sve laž, da je Katolička crkva izokrenula stvar...
Hm....
Naravno, to sam ja....sada vidim da sam bila u krivu, gdje mi je tada bila ljubav prema ljudima i poštovanje tuđih stavova i mišljenja. Ne kažem ja da nisam imala ljubavi prema drugim ljudima, nego sam ih gledala iz one loše perspektive, kao govoriš da si Katolik, a pogledaj kako se ponašaš...
Naravno, ima dosta katolika koji neznaju što to znači, u što da vjeruju, kako da se ponašaju... Bila sam i ja takva, dok zadnju godinu i po nisam malo bolje, pogledaj mene, počela bilo bi bolje reći, čitati Bibliju i razmišljati o Istinama koje su zapisane u njoj i, doista, shvatila da je to prekrasna knjiga koja ti zaista daje odgovore na postavljena pitanja, koja naravno postaviš Bogu.
Ona je objava nama ljudima.
Što ima bolje i veličanstvenije reći osim toga?
Molila bi vas, dragi moji, molite za mene da izađem na pravi Put, da slijedim ono što je Isus rekao, a On je rekao: "Tko pozna moje zapovjedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe." Ivan 14,21
Božji blagoslov
Nešto
Dragi moji....,
malo ćete se strpit prije objave novog posta, jer trenutno nisam u mogućnosti da objavim nešto novo.....
Zahvaljujem vam od srca i kako bi rekao moj dragi potencijalni prijatelj,
Srdačno
Poslanik
A za vas?
"Ako netko ne ljubi Gospodina Isusa Krista, neka je proklet!"
1. Korinćanima 16,22
Ovu biblijsku izjavu treba shvatiti ozbiljno. Ona na svoj način nadopunjuje redak: "Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina" ( Ivan 3,16). Božji dar ljudskome rodu je Isus Krist, utjelovljeni Božji Sin.
Sve ovisi o stavu koji ljudi zauzmu prema Sinu Božjemu. "A svima koji ga primiše dade moć da postanu djeca Božja" (Ivan 1,12). Mnogi su, po Božjem Duhu, uvjereni u svoju grešnost. Ako netko dođe do toga da prizna svoju krivicu i poput proroka Izaije izjavi: "Jao meni, propadoh!" (Izaija 6,5). Bog može upraviti njegove oči na golgotski križ, gdje je Isus Krist bio podvrgnut Božjoj osudi poradi drugih. "Tko vjeruje u njega ne osuđuje se" (Ivan 3,18). Tako prijašnji Kristovi neprijatelji vjerom postaju Božja djeca; služe mu i klanjaju se Jaganjcu, svom Spasitelju i Gospodinu.
No očigledno je da ljudi, općenito, odbacuju Isusa: "Nećemo da taj kraljuje nad nama!" (Luka 19,14). Njihov odgovor na Njegovu ljubav je neprijateljstvo i mržnja.
Bog jest ljubav, ali On je i svjetlo. Nitko nije prisiljen prihvatiti Njegovu ljubav. No što se događa onima koji je odbace? "Tko ne vjeruje već je osuđen- jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega" (Ivan 3,18). Svi koji ne vjeruju ostaju pod Božjom osudom, koja glasi: "Neka je proklet"!
To se može izmijeniti. Spasenje je još uvijek moguće dobiti u ovo doba milosti. Obrati se Spasitelju, Isusu Kristu, tako da se prokletstvo preokrene u blagoslov!
Vjerujem da tekst govori sam za sebe. Iznijela bih jedan primjer koji mi se dogodio neki dan:
Jedno predvečerje sam otišla kod jednog susjeda na čašicu rujnoga vina. Sjedimo mi tako, pričamo i pitam ja njega ima li Bibliju. On kaže da ima i da ju je već 2 puta pročitao.
"Šta misliš o njoj?"
"Mislim da je to skup svitaka koji su nađeni. Ona je knjiga koja je nedorečena."
"Vjeruješ li u Isusa Krista?"
"Da."
"Pa tko je za tebe Isus Krist?"
"Sin Božji"
"Samo to?"
"Da"
"Dobro, ali tko je osobno za tebe Isus Krist?"
On ponovi isto-Sin Božji.
Ja mu kažem tko je za mene Isus. Da je On osobno za mene, moj Spasitelj, Otkupitelj, koji je umro za mene na križu da bi ja imala vječni život.
On mi kaže da se dignem i pogledam na zid nasuprot ulazih vrata, pogledam i vidim drveni križ s likom Isusa,
"Jeli to tvoj Isus?"-pita me podrugljivo
Ja-"Ne, nije to Isus, to je samo drvo koje je čovjek oblikovao u oblik križa, Isus je Bog, nije on u drvu, On je svugdje."
On se naljutio, vidjela sam na njemu...i ja sam otišla ća doma jer je bilo kasno, a ujutro sam trebala na posao.
TKO JE ZA VAS ISUS KRIST?!
Ugodni pozdrav i do čitanja!
