Komentari

homo-sapiens-ludens.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • mcmlx

    Kad je Isus poveo učenike kroz "nesklonu" Samariju morao im je na zornom primjeru predočiti predrasude o ne-pravednosti... Tako i danas ostade sinonim dobročinstva kroz samaritanstvo iako ne bjehu pravovjernici... I Poncije Pilat je u "starom" a i "novom" Vjerovanju, bez obzira na njegove zasluge... Dugo me je mučila izmišljena prijetnja o Božjoj kazni i kažnjavanju... jer Bog je zapravo Ljubav, a svima koji drugačije misle neka Bog dragi pomogne
    BTB

    avatar

    04.07.2010. (15:43)    -   -   -   -  

  • Sidney.Lupin

    Da, Bog nam je dao slobodnu volju da sami odlučujemo... On nas voli i umro je za svakog pojedinog grešnika, no Isus će ponovo doći...
    Gospodin svakoga drži u naručju i pomaže mu, On je dobri Otac koji svoju djecu voli iako su sagriješila, no trebamo mu dopustiti da nam bude tata, ne možemo živjeti okrenuti leđima Njemu i očekivat da nam ide sve bajno i krasno, trebamo mu i zahvaliti na danu, životu, ljubavi, tome da je umro za nas i trebamo mu otvoriti srce....
    Nema ništa ljepšeg od toga....kada znaš da si u zajedništvu s Stvoriteljem i da te On voli i da ti pomaže......
    To je iskustvo koje se neda opisati.....

    avatar

    05.07.2010. (15:48)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ne želim to ozbiljno shvatiti, u proktetstvu svoga raja

    avatar

    07.07.2010. (12:31)    -   -   -   -  

  • blade777

    Nije moguće ljubiti sebe i bližnje svoje, a ne ljubiti Isusa Krista.
    "ja sam put, istina i život"
    U ljubavi prema životu je iskazana ljubav prema Kristu.

    Svakim udisajem zraka, sa svakim zalogajem hrane potrebne za život, svakom suzom radosnicom, svakim nekontroliranim drhtajem zaljubljenih i u svakoj iskrenoj odi životu u miru i ljubavi;
    U svemu tome je predstavljena Ljubav prema Kristu.
    On uistinu može biti sada i ovdje sa nama, samo ga mi trebamo pozvati u svoj život.

    "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta"

    Ne zato što nije sada i ovdje sa nama, nego zato što nije samo i jedino sa nama.
    To "Kraljevstvo" nije poput kraljevstva koje bi mi na svojem stupnju razvoja svijesti mogli shvatiti.
    Nije ograničeno prostorom i vremenom i zato ne može biti samo naša ekskluziva.

    Kada ja ne bi vjerovao da može biti Krist pratitelj moj, a ujedino i voditelj mojeg životnog puta, tada mi ni život ne bi bio ispunjen ljubavlju.

    Ostao bi samo "gorak okus života", a u ničemu ne bi više nalazio smisao.
    Izgubi li vjeru u Krista, onaj koji jednom uzvjerova, nikada više ne može pronaći smisao života.
    Povjeruje li onaj koji nije vjerovao, počinje osjećati istinsku ljubav, a život počinje dobivati shvatljive "obrise" i pravo "naličje" života u ljubavi.

    avatar

    12.07.2010. (00:15)    -   -   -   -  

  • blade777

    Uistinu bi u takvom svijetu ljudima bilo savršeno lijepo, ali oni to sami trebaju željeti.
    Ukoliko žele blagodeti materijalnog svijeta, onda osjećaju prepreke i padove u tom materijalnom svijetu.
    Put istinu i život u punom smislu možemo osjetiti samo na misaonoj frekvenciji na kojoj opstoji ljubav.
    Tu se mnogi varaju kada poistovjećivaju istinsku ljubav, sa samo osjetom ugode koja proizlazi iz tjelesnog osjeta.
    U tom smislu ne trebaš žuditi da On dođe među nas jer je već ovdje, sada i ostati će onoliko koliko mi svojom dušom i umom želimo.
    Ukoliko pak žudimo za fizičkom pojavom u ovom našem materijalnom svijetu, onda je to kraj za ovakav materijalni svijet.
    Napisao sam već da nije ograničen prostorom ni vremenom, a mi samo taj poziv trebamo ostvariti, onda kada smo najviše koncentrirani i kada smo u svojevrsnoj kontemplaciji.
    Trebaš u mislima pozivati, ali uvijek na kraju kazati; Bože neka bude po tvojoj volji i priznati vječnu slavu i hvalu.
    Znam da je tebi to sve poznato, ali ipak ponavljam, od viška glava ne boli :-)

    Lijepi pozdrav!

    avatar

    14.07.2010. (09:36)    -   -   -   -  

  • Boris

    Za mene je Isus moj najintimniji prijatelj s kojim obitavam po čitav dan i komuniciram na svoj način. Nije mi bilo lako doći do Njega jer je predstavljao nedokućivi misterij kojemu sam davao strašan otpor. čak sam se na izvjestan način i rugao s Njim. Onda me je tako " slomio", ne jednom, nego više puta , da sam gorko plakao u svojoj samoći zbog svega onoga što sam ružno činio u životu. Onda sam počeo da se divim svima onima koji javno priznaju Isusa Krista za Božjeg Sina, a ja to nisam mogao. Onda me je konačno slomio da sam i javno proplakao za vrijeme klanjanja po sv. Misi. Tada sam doživio obraćenje. Neopisivo. Ljubio sam njegovo ranjeno tijelo i zaljevao suzama. Poslije toga konačna sam otišao na ispovijed. To se je dogodilo prije dvije godine. Danas sam miran i spokojan čovjek ( 67 g.) s velikom obitelji kojemu Bog ništa nije uzeo.

    avatar

    30.07.2010. (23:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...