Kristov poslanik
Tko je kriv?
"Zar si jeo sa stabla za koje sam ti zapovijedio da s njega ne smiješ jesti?" A čovjek odgovori:"Žena koju si ti dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
(Postanak 3:11,12)
Adamnov odgovor na Božje pitanje pokazuje da grijeh ljude čini kukavicama. Mogao je Bogu odgovoriti: "Prekršio sam tvoju zapovijed i jeo sa zabranjenog drveta. Kako da to ispravim?" Umjesto toga Adam je rekao nešto sasvim drugo. Njegov odgovor otkriva jednu od najodvratnijih značajki grijeha, s kojom se uvijek iznova susrećemo: okrivljavamo druge kad je stvarna krivica u nama. Adam je za svoju pogrešku neizravno osudio Boga, jer mu je On dao ženu. U doba kad ju je dobio bio je nadasve sretan i zahvalan. Pa kako je sada mogao reći: "Žena koju si mi ti dao"? To je bio vrhunac bezobraštine. Evu je krivio za vlastitu nepokornost. Ukratko, Adam je nepravedno okrivio dvije osobe.
Kako često smo i sami krivi za isti taj grijeh: svaljujemo krivicu na nekoga drugoga. U tome pogledu ljudsko srce zna biti uistinu vješto. Boga optužujemo za mnoge nesreće do kojih dolazi; uvijek je onaj drugi supružnik kriv za prekid braka; onaj drugi radnik je kriv za pogreške pri radu, i slično. - Kada ćemo mi biti spremni prihvatiti svoj udio krivice?
Kako je samo ozbiljno optuživati Boga da nam stvara teškoće! Krivice koju nosimo možemo se osloboditi jedino ako je priznamo Bogu. Ono najkrasnije jest da je On spreman oprostiti svakome tko dođe k Njemu i prizna mu svoje pogreške. Temelj te dobrohotnosti i milosti postavio je kad je dao vlastitog Sina da umre na križu.
Što mislite o ovome tekstu? Kakvi su vaši dojmovi, iskustva u pogledu ovdje rečenoga?
Kad sam ja razmišljala o ovome tekstu vrtila sam u glavi razne situacije gdje sam ulazila u nevolje, većinom obiteljske, no tu je i situacija s prometnom, gdje sam ja kao suvozač na motoru pretrpljela teške ozljede, slomljenog srca kada sam već mislila da ću završit pred oltarom...
Ima mojih dragih koji krivnju za prometnu prebacuju na vozača motora, mog tadašnjeg dečka. Vodio me do Omiša gdje sam išla na kavu s jednom frendicom, no imao je samo jednu kacigu. Na početku moje vožnje motorom nudi mi je kacigu no ja bi uvijek odbila jer nebi htjela sama nosit kacigu, a što je onda s njim? Dogodila se prometna, i on i ja bez kacige, ja pretrpljela frakturu lubanje, a on slomljeno koljeno. Od početka nisam njega okrivljavala, voljela sam ga... Istina jedno se dogodilo da smo bili na kavi i bio je loše volje, bila sam i ja jer ga je živciralo što sam uživljena u nešto što je njemu na zadnjem mjestu-školu, pa sam spomenula nešto kao: "Nisam ja kriva za prometnu.", što ga je razljutilo...
Nakon godinu dana me ostavio, samo tako, uz opravdanje da veza ne ide, da nismo jedno za drugo. Krivila sam, umjesto njega, sebe, time da sam smršavila, kad mi je jednom ozbiljno rekao da bih trebala pripaziti koliko jedem jer sam imala 66 kg(4 viška), s time da sam bila na bolovanju i nisam se baš puno kretala. Većina oko mene je krivila njega, opet, no ja sam ga voljela i trebalo mi je jako dugo(skoro pa 3 godine) da ga prebolim. No sad smo poznanici i mogu s njime pričati o bilo čemu i zato ga od milja zovem moj osobni psihijatar.
U situaciji kod kuće ne sjećam se kada sam prebacivala krivnju na brata ili sestru, no sjećam se da smo ja i jedna susjeda/godišnjakinja jednom kao curice motale oko mog bivšeg kokošinjca i kako nam je palo na um da bismo mogle posjetit guske jednog susjeda koji ih je imao nekoliko. Sada mi je to u magli, ali sjećam se da smo došle do njih i uzele nekoliko jaja. Neznam točno čija je bila idejam, ali vratile smo se do praznih kokošinjaca(jedan je bio moj, a jedan stričev) i tu smo našle neki veliki ravni kamen, tećicu i odlučile smo ispeći jaje "na oko". Bilo je vruće, sunce je pržilo i imale smo, valjda, tu ideju da će uspjet, no kako ispada nije....
Tko je za tu situaciju kriv? Ja ili susjeda? Čija je bila prva ideja? Nemam pojma, a čak i da se sazna tko je prvi inicirao taj "pothvat" koji je rezultirao šibom mojih roditelja, srama pred tim susjedom. kriva je i ova druga jer ju je ona slijedila, sudjelovala zajedno s njom, umjesto da je spriječi. Tu situaciju mogu usporediti sa situacijom Adama i Eve. Adam je nju mogao spriječiti da je htio, mogao je reći da neće prekršiti zapovjed Oca, no nešto ga je nutkalo da bude barem jednom samostalan i da ne mora za sve "pitati tatu"... I pogledajte gdje ga je to dovelo...na raskršće gdje mora birati život u Kristu ili smrt. Krist je novi Adam, za razliku od prvog Adama koji je doveo ljude u grijeh, Krist je proživio život bez grijeha i oslobodio ih.
...
Pitanje koje sada glasi tiče se svih vas...
Jeste li vi sinovi Adamovi ili sinovi Kristovi?
Jeste li robovi grijeha ili djeca Božja?
Ljubite li tamu i skrivate u njoj svoje opačine ili ljubite svjetlo i ne sramite se niti jednog svoga propusta?
Što ste?
Rođendan Kralja nad kraljevima
"A sve se to zbilo da bi se ispunilo što je Gospodin bio rekao po proroku: "Evo, djevica će začeti i roditi sina; i oni će ga nazvati imenom Emanuel"- što prevedeno znači: s nama Bog."
Matej 1,22.23
Rođenje Isusa Krista, koji je bio začet Svetim Duhom i rođen od djevice, izrugivači uvijek iznova odbacuju kao pobožnu legendu kršćanske mitologije. Taj je događaj bio nadasve prekrasan. zbiljsko Božje čudo, tako da u nj mogu vjerovati samo oni koji poznaju Boga kao Stvoritelja svega, sposaobnog da djeluje na nadnaravni način. Sedamsto pedeset godina prije toga prorok Izaija je prorekao da će tim čudom Bog dati znak svome narodu (Izaija 7,14). Bio je to znak Njegove sućuti, koja nadilazi ljudski razum. Bog je postao čovjekom, jer je to dijete bilo od Svetoga Duha. Stoga svatko tko niječedjevičansko rođenje Isusa Krista, istodobno niječe i to da jeOn Bog. Time napada jedan od temeljnih nauka kršćanske vjere.
To Dijete je po anđelovu nalogu prozvano Isus. "Emanuel" nije Njegovo pravo ime, nego objava o tome tko On jest: Bog i čovjek u jednoj Osobi- " Bog s nama". Na taj način jedino je On mogao postati "posrednik između Boga i ljudi" ( "jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus" 1.timoteju 2,5), i "sjeme ženino", koje je Bog najavio odmah nakon čovjekova pada ( "neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." Postanak 3,15).
U Gospodinu Isusu Kristu vidimo što znači biti ponižen, kao i što znači biti uzvišen. Oni koji su otkupljeni uviđaju da je u tome spasenje. Sa štovanjem se klanjaju pred tim čudom koje čvrsto prihvaćaju vjerom, premda ga ne mogu objasniti.
Želim iskoristiti ovaj trenutak i sa svim srcem zaželjeti vam sretan i blagoslovljen Božić!!!
Danas slavimo 2009.rođendan našega Kralja Isusa!
Sretan Mu rođendan!!!!
Pozdrav! :-)
Došao je za nas umrijeti
"A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bi očitovan u tijelu... vjerovan u svijetu...
Ta poznata vam je milost Gospodina našega, Isusa Krista, kako je, premda bogat, zbog vas postao siromašan da se njegovim siromaštvom vi obogatite."
1. Timoteju 3,16; 2. Korinćanima 8,9
Napustio je blještavilo svoga doma
Za grešnike kao što sam ja.
Bijaše tu kao otpadnik i tuđinac; došao je umrijeti.
Jedinorođeni Božji Sin napustio je dvore nebeske
Da gazi tegobnim zemaljskim putovima;
Došao je umrijeti.
Život Njegov na Zemlji skroman bijaše,
Blizak Bogu i grešnicima;
Glavu nije imao gdje nasloniti; došao je umrijeti.
Njegov glas odiše kroz vrijeme, utjeha je nebeska:
"Dođite k meni." Za nas je došao; došao je umrijeti.
Ljubio je naše duše za koje je umro;
Nije na nama da pitamo zašto,
Već da padnemo do nogu Njemu
Koji je došao umrijeti.
Ljubavlju je glas Njegov ispunjen,
Koji nas u nebo vodi:
Blagoslivljamo Tebe, Gospodine,
Koji si došao na Zemlju za nas umrijeti.
Ovaj tekst, pjesma, se nalazi na današnjem datumu u kalendaru "Dobro Sjeme" u izdanju Udruge kršćana, Žrtava fašizma 2, Rijeka i tako je dobro napisan, da ne nalazim potrebu komentirati, pa čak ni davati neke svoje doživljaje, stavove, jer bi to bilo suvišno.
Zato ostavljam vama da razmišljate čitajući ovu pjesmu i da ostavite neki komentar, osjećaj koji se u vama probudio....
Sretan i blagoslovljen Božić= rođenje Riječi koja je Tijelom postala, rođenje Spasitelja, Onoga koji je došao za nas umrijeti....
Kralj il` mag?
"Kad je to čuo kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime."
Matej 2,3
Jedna od istina koje nam Matej pokazuje je to da Gospodin Isus jest Krist, Kralj kojega je Bog poslao svom zemaljskom narodu. U skladu s time ističe se pitanje pravde ili pravednosti. Jesu li Njegovi podanici, bilo oni na vlasti ili oni koji su im podložni, usklađeni s pravednošću Kralja i Njegova kraljevstva.
Poput Luke, drugog evanđeliste, koji je zabilježio Kristovo rođenje, Matej najprije iscrtava sumoran, ali točan prikaz okolnosti koje su vladale kad je Gospodin Isus došao ovamo na Zemlju. Čineći to, na umu ima svrhu svog evanđelja: ono iznosi tamnu pozadinu na kojoj će svijetliti slava Gospodina Isusa Krista kao Kralja.
U vrijeme Gospodinova utjelovljenja Božji zemaljski narod bio je pod vlašću poganske okupacijske sile. Zemlja je bila pripojena Rimskome carstvu, a u Jeruzalemu je na prijestolju sjedio poganski kralj Herod, Ezavov potomak.- Kako daleko je taj povlašteni narod otpao od mjerila pravednosti koje je zahtijevao Božji zakon da je sada ovisio o vladarima iz poganskih naroda!
Herod se uznemirio kad je čuo za rođenje "Kralja Židova". Pokolj nedužne djece u Betlehemu bio je jedno od najokrutnijih nedjela u povijesti svijeta. Ali uznemirio se i sav Jeruzalem. Zašto? Zar su se pismoznanci bojali da bi obećani Otkupitelj mogao ugroziti njihov utjecaj u narodu?
No Bog se pobrinuo da Njegov Pomazanik primi dostojnu počast. Bilo je onih koji su se došli pokloniti Kristu, ali ne iz Izraela, nego s Istoka.
Znate tu priču? Kristovo rođenje u štalici, dolazak maga s Istoka?
Mnogi, ma praktički svi, kažu da su se Kristu s Istoka došli pokloniti kraljevi Baltazar, Melkior i Gašpar, no...odakle takvi podatci? U katoličkom kalendaru postoji praznik koji se zove Sveta tri kralja (6.1.) no što ako oni i nisu kraljevi? U Knjizi na knjigama, Bibliji, piše da su to bili magi (Matej 2:1 "Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem"). No tko su bili magi? Sinoć na Studentskom điru smo imali malenu božićnu zabavicu gdje smo gledali isječak filma o Isusovom rođenju i dobili smo pobliže objašnjenje o tome tko su bili magi...
Ako su kraljevi oni glavni i nema većeg čovjeka od njih, magi su bili veći od njih. Oni nisu trebali nikome polagati račune, za razliku od pastira čiji je posao bio najomraženiji i najbljedniji od svih poslova. Neznam točno kako da vam objasnim tko je bio mag, no važno je da je bio faca i glavni.
Bog je, iako se Isus rodio u štalici jer nigdje nije bilo mjesta za njih, pozvao u vidu anđela pastire s obližnjih pašnjaka, u obliku zvijezde, mage s Istoka koji su više mjeseci putovali jer su proučavajući zvijezde i Pisma vidjeli da će se roditi Mejsija, Kralj nad kraljevima.
Znate koje su mu dali darove?
Zlato za Kralja nad kraljevima, tamjan za Svećenika nad svećenicima (Hebrejima 4:14-16) i mirtu za Njegovu žrtvu koju je podnio za nas.
Došlo je vrijeme kada se prisjećamo Kristova rođenja, kada kitimo drvo prisječajući se Njegove smrti na drvu, ali kitimo ga jer je On, iako je umro, i uskrsnuo u svoj svojoj slavi i kiteći bor/jelku slavimo Njegovu pobjedu nad Smrti, slavimo Život!
Bog vas blagoslovio i razvio vam darove Duha!
Pozdrav!
Njegov potpis
"Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u krilu Očevom, on ga je objavio."
Ivan 1,18
Mnogi ljudi, čak i u ovo naše doba, pokazuju zanimanje za Boga. Ali tko je Bog? I čemu je On nalik? Pitanja poput tih stanu se redati čim ljudi počnu razmišljati o Njemu, jer osijećaju da takva pitanja utječu na naš cjelokupni život. Odgovori na njih daju smisla našim životima.
Najprikladniji način kako se donekle može spoznati Boga jest vidjeti ga u prirodi koja nas okružuje; jer Božja vlastita tvorevina, takva kakva jest, mora nositi Njegov potpis. Doista, Božja tvorevina ne samo da svjedoči o Njegovoj veličini i snazi, nego u svojoj raznovrsnosti i krasoti ukazuje na obilje kojim On raspolaže. Sve je to potvrđeno u Bibliji, knjizi koja je Božje otkrivenje.
Ali postoji i problem u pogledu Božjeg karaktera, a to je propadanje biljnog svijeta te starenje i smrt životinja. Je li Bog bog smrti? Nipošto. Nešto strano je prodrlo u prirodu i pomutilo gledište koje imamo o Bogu u njoj. Tako nitko u svemu stvorenome ne može uistinu vidjeti Boga, niti će ga ikada itko vidjeti u Njegovu beskonačnom biću (1. Timoteju 6,16).
No Bogu se svidjelo da se razotkrije čovječanstvu. "Objavljen je", kao što to govori naš današnji tekst, i to je ono odlučujuće. Zbog toga je Božji jedinorođeni Sin došao ovamo na Zemlju. Otada su ljudi sposobni gledati ga i proučavati Njegove putove, naravno, ako čitaju Bibliju. Ono najvažnije jest: u Osobi Isusa Krista saznajemo tko je Bog i kakav je. U Njemu, također, možemo naći mir s Bogom i vječni život.
Danas, u kalendaru "Dobro Sjeme" sam našla ovaj tekst i odlučila ga podijeliti s vama. Sjećam se da sam u prošlom postu, u vlastitom komentaru teksta, zamolila da pogledate prirodu, čak i samo jedno drvo, da vidite ljepotu koju je Bog stvorio. I evo, danas sam naletila na ovaj tekst i kao da se slaže s mojim komentarom od prošlog puta.
Bog je stvorio svu ovu ljepotu koju mi polako devastiramo, sve zbog "onoga" stranoga koje je prodrlo u prirodu...
Bog je Bog ljubavi, On nas voli čak i kada griješimo, On je naš Otac. Da bi shvatili zašto nas voli iako griješimo je da se stavite u poziciju djeteta, sina ili kćeri oca koji je u ovom slučaju Bog. Zar bi vas vaš zemaljski otac, čim nešto sagriješiš, prestao zbog toga voliti? Zar bi se odrekao tebe samo ako si susjedu ukrao jabuku/smokvu sa stabla ili jagodu iz vrta? Zar bi te prestao voljeti ako bi se izderao na njega zbog nečega što ti neda (20 kuna kada ideš s prijateljima vani)? Ne... On te nebi prestao voljeti, on bi to pripisao tvojoj nezrelosti, želji da budeš faca u društvu... Zato je i postao čovjekom da bi ti pokazao da te voli, da bi ti pokazao da je Zakon nemoguće ispuniti (zato je i govorio protiv farizeja koji su Zakon provodili samo prividno, neke zapovjedi bi vršili, a druge ne). On je u liku Isusa rekao da je potrebno samo da vjeruješ u Njega, On je dao Svoj život kako bi po vjeri (u Njega) mogao živjeti pravednim životom, oslobođen jarmom grijeha.
iako, ovo ne znači da smo prestali griješiti čim smo uzvjerovali u Isusa i Njegovu žrtvu. Ne..., ali nas Njegova žrtva čisti, Njegova krv koja je prolivena za nas na križu nas pere i oblači u bijelu
haljinu, postajemo sveti, postajemo kraljevsko svećenstvo...
U ovo vrijeme kada se sjećamo kako je Bog postao čovjekom da bi dao svoj život za nas, da bi nas priveo k sebi, pjevajte u srcima pjesme Bogu, zahvaljujte Mu i budite pozdravljeni do sljedećeg čitanja....
Promjena smjera
"U ono ste doba bili bez Krista... bez nade i bez Boga na svijetu."
Efežanima 2,12
"Ekonomski, materijalni i biološki rizici s kojima smo danas suočeni, a tako će biti i u budućnosti, nisu sve što nas ugrožava. Postoji mnogo veći rizik: moglo bi mi se dogoditi da ne otkrijem smisao svog života time što zanemarim Božje pravo na nj", riječi su jednog nanovorođenog znanstvenika, istinskog kršćanina.
Upravo to je problem mnogih ljudi: ne uspijevaju uvidjeti istinski smisao života. Ako smisao, sadržaj i cilj našega života nisu usredotočeni u Onome tko je začetnik ljudskog postojanja, gdje da sve to nađemo?
"Bez Boga na svijetu" je naše prirodno stanje od rođenja. Sve je započelo s golemom nesrećom: čovjekovim padom u grijeh. Prvi čovjek, Adam, pao je u grijeh, a sa njim i sav ljudski rod. Kako je tužna situacija u kojoj smo se našli! Mnogo je ozbiljnije kad se prisjetimo da će život koji se živi u neobaziranju na Božje zahtjeve neizbježivo završiti u vječnoj odvojenosti od Boga. Današnji biblijski redak to nadasve jasno pokazuje: nema nade ni za koga tko živi nemarno.
No, je li to zadnja riječ? Mora li sve ostati u tome stanju? - Hvala Bogu da to nije slučaj! Isus Krist je došao na svijet zvati grešnike na pokajanje. Nužno je korjenito promijeniti smjer i okrenuti se Bogu, jer bi nas put kojim po svojoj naravi kročimo odveo sve dalje i dalje od Boga. Ali "Krist je jednom za grijehe pretrpio - pravedan za nepravedne - da nas privede k Bogu" (1. Petrova 3,18).
Božje je pravo darovati život. Stoga je život koji se živi s Njim, pod Njegovim vodstvom, jedini vrijedan življenja i nudi istinsku i pouzdanu nadu.
Tekst koji ste upravo pročitali nalazi se na kalendaru Dobro sjeme za današnji dan.
Iako sam pročitala i prethodnih dana dosta zanimljivih tekstova koje sam mislila podijeliti s vama, nekako se poklopilo da to bude ovaj... Možda je razlog da bi bilo glupo pisati vam što je pisalo 18.11. ili neki drugi dan, neka i vi čitate s mnom.... :-)
Malo je smiješno da iako sam nezaposlena odgajateljica (treba mi mjesto za hospitiranje-ilitiga besplatan rad da bi stekla praksu za stručni ispit- nenalazim vremena za blog, ali cijeli jedanaesti mjesec sam posvetila volontiranju u Splitu, u slobodno vrijeme sam odlazila u uprave vrtića predati životopis i molbu, plus što sam 6 dana radila na zamjeni u Strožancu (iako je to 10.mjesec).
Iako znam da svatko od vas(isključujem svećenike) ima mišljenje, stavove, o Bogu, zamolila bi vas da odvojite 10 min vremena i nasamo razmislite kako je nastao život na Zemlji, što će biti s našim tijelima nakon što umremo, gdje će otići duša, ako kažete da ćemo se raspasti u prah. Otiđite u park, zološki vrt i pogledajte bogastvo životinja i biljaka. samo pogled na jedno stablo očarat će vas kada vidite da je tako savršeno napravljeno, samo sebi stvara hranu, čovjek mu nije potreban da preživljava, samostalno je, ima zrak, vjetar i kišu...
Pozdrav ostavljam...
