Kristov poslanik
Od čega čovjek živi?
"Ali on odgovori i reče:"Pisano je:`Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih.`""
Matej 4,4
Na stražnjem zidu pekare u jednom engleskom gradu bile su napisane sljedeće riječi:" Stari kruh nije tvrd (hard); teško (hard) je ne imati kruha." Nadamo se da pekar na taj način nije htio opravdati prodaju starog kruha. No jedno je istina: svatko tko je ikada bio istinski gladan, dobro razumije što to znači. Mnogo godina smo imali obilje kruha, i kako odmah postajemo nezadovoljni ako se nešto promijeni pa više nije po našem ukusu! Trebamo biti zahvalni Bogu za Njegovu dobrotu, jer dobrostanje nije zajamčeno zauvijek.
No što je s kršćaninovim "kruhom života", to jest s Kristom i Njegovom riječju? On sam je rekao: "Ja sam kruh živi koji je s neba sišao" (Ivan 6,51). Hranimo li se svakodnevno tom duhovnom hranom? Ili nam ponekad Riječ Božja izgleda stara ili pretvrda?
Bog je u pustari hranio izraelski narod manom. S vremenom im je ona dojadila: bila je uvijek ista. No bez nje ne bi mogli opstati.
Za vjernika je Gospodin Isus Krist jedina hrana koja hrani nutarnjeg čovjeka. Ako joj dopustimo da svaki dan govori našim dušama, ostaje uvijek svježom. Tada iz dana u dan sve bolje upoznajemo Gospodina i vidimo sve više Njegove ljepote i slave. Sve se više i više radujemo sigurnosti svog spasenja, nije nam teško vjerno ga slijediti. Bez te hrane bi kršćaninov životni put kroz ovaj svijet bio nezamisliv.
Dok sam danas čitala ovaj odjeljak baš mi se usjekao u pamet i razmišljla sam o njemu....
Danas su ljudi previše materijalni, cijeli njihov svijet se vrti oko novca, zarade, dobrog i lagodnog života, sigurnosti u slučaju ako im se sutra pokvari auto, razbije televizor, pokvari perilica za rublje/suđe. Ljudi danas žele biti osigurani, pa plaćaju osiguranje (za one koji imaju novca, obični narod to danas nema, čak ni za kruh sutra). Ljudi su danas izbirljivi, pa žele kruh kupljen samo u Bobisa, ili Lovića, dok im se onaj iz Svaguše baš i ne sviđa, žele posebne jogurte, i to Bio aktiv, a ne onaj tvrdi Zbregov...
Ljudi su danas jako čudni, svi misle da imaju pravo na nešto...., ne varajte se, čak i vi, a i ja...., svi.
Što ovo znači, da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Božjih?
Čovjeku je, znači, potreban kruh da živi, jer mi ljudi smo stvoreni sa probavnim sustavom i naše stanice trebaju hranu da bi funkcionirale, takvi smo stvoreni i to je tako.
No opet što je riječ Božja. Kako mi možemo živjeti od Riječi Božje?
Bog je preko svojih proroka i preko sasvim običnih ljudi, napisao nadahnuto Pismo, Svoju Riječ, Bibliju. Isus je rekao da onaj koji Njega sluša i vrši Njegovu Riječ, da ga ljubi i da ljubi i Oca, koji će ga ljubiti, a i Isus će ga ljubiti i objaviti mu samoga sebe. Ok, razumijete....
A Isus je Život, On je "voda života", On je Onaj koji nam daje život, koji nas je dobio ( Ivan 6,37, "Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;...").
Znači Isus je ŽIVOT, ako je on Život, znači da je ovaj naš život na svijetu samo prolazan, kao stanica, i jedina ulaznica što nam je potrebna je vjerovatI u Isusa, jer smo svi od rođenja u grijehu, a pisano je: "Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Ivan 3,36), ili "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život." (Ivan 5,24).
Mi moramo vjerovati Isusu ako želimo biti spašeni, jer ako mu ne vjerujemo, idemo u pakao gdje nije ekipa, nego "gdje će biti plač i skrgut zuba".
"Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene, izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence što vode držati ne mogu." (Jeremija 2,13)
(kladence su sve ono svjetsko što je prolazno, u što se ljudi pouzdaju, što im daje sigurnost, a sve je bezvrijedno,....)
Božji blagoslov
Jesu li svi ljudi izgubljeni?
„Što onda? Jesmo li mi bolji?- Uopće nismo; jer smo upravo optužili i Židove i Grke- da su svi pod grijehom.“
Rimljanima 3,9
Na početku ovog poglavlja Pavao je objasnio da su Židovi imali određenu prednost u odnosu na neznabožačke narode. Njima su bile povjerene „riječi Božje“. U Rimljanima 9,4.5 on navodi i druge prednosti povezane s njihovim povlaštenim položajem koji su zauzimali kao Božji zemaljski narod.
No to ne znači da su Židovi bili imalo bolji od pogana. Oni možda nisu zapali u tako strašne grijehe kao neznabožački narodi, no ipak su pred cijelim svijetom obeščastili Ime živog i istinskog Boga prekršivši Njegov Zakon (2,23.24). To ih je učinilo jednako krivim pred Bogom. Budući da su i oni bili „pod grijehom“, mogli su očekivati samo Božji gnjev.
U ono doba bila je prednost biti Židovom i poznavati Božje otkrivenje u Starom zavjetu, jednako kao što je danas prednost odrasti u kršćanskoj obitelji i poznavati, ili barem posjedovati Bibliju. No to nikome ne daje prednost u pogledu Božjeg pravednog suda. Od pada Adama i Eve svaki je pojedinac rođen „pod grijehom“.
Ni biti članom neke kršćanske crkve ili zajednice, ili dijelom kršćanske obitelji, ne može izmijeniti to stanje. Naši roditelji mogu biti vjernici, i s time Božja djeca- ali Bog nema unuke! SVATKO SE MORA OSOBNO „RODITI NANOVO“ OBRATIVŠI SE BOGU I VJERUJUĆI U ISUSA KRISTA. Takvi tada više nisu „pod grijehom“, nego „pod milošću“ (6,14).
Ovo što je napisano da je „danas prednost odrasti u kršćanskoj obitelji i poznavati ili barem posjedovati Bibliju“, ne znači da smo mi, katolici,u prednosti u pogledu spasenja nego, šta ti ga ja znam, netko drugi, ateist ili budist.
Nismo mi time spašeni, kao što nismo ni spašeni ako smo primili sakramente krštenja, pričesti ili potvrde. Kao što dolje piše „Svatko se mora osobno „roditi nanovo“ obrativši se Bogu i vjerujući u Isusa Krista.“.
Pavao govori da Židovi nisu ni bolji, a ni gori od pogana (Židovski narod je Izabrani narod, op.au.). Pavao je rekao (u 3.poglavlju) da su pogani izgubljeni; samopravedni i moralisti, (ali zar takvi nismo i mi?), ali iz činjenice da Židovi nisu puno drugačiji od njih, znači da su i oni izgubljeni.
Jesu li svi ljudi izgubljeni?
Pa…, ako se Židovi ne razlikuju od pogana, jesu. Ali sad ćete reći da mi nismo Židovi, nego, šta ja znam, Hrvati, ali…
To bismo mogli prebaciti u ovo današnje vrijeme kada određena crkva drži monopol kao jedina prava i istinska religija.
No, religija uopće nije važna. Religija je ubila vjeru.
Ljudi danas misle da, ako se drže određenih propisa Crkve da, će biti spašeni i da će se igrati u raju s anđelčićima u liku malene djece, ili će, pak, biti u čistilištu određeno vrijeme (593, papa Grgur I je objavio učenje o čistilištu kao privremenom mjestu očišćenja (mučenja) za one koji umru kao rimokatolici, što je Koncil u Florensu 1439 prihvatio.).
U svakom slučaju religija, određene denominacije, konačno ni osobna uvjerenja, neće nas spasiti! Nema te stvari koju ljudski um može zamisliti što bi nas moglo spasiti, doli jednostavnog vjerovanja u Isusa Krista…
„Vratih se Ocu iz daleka, Otac strpljivo me čeka…čekao me odavno prije. I nikad nije izgubio nade, jurnu k meni, oko vrata mi pade…..“ Igor i prijatelji, Vratih se Ocu iz daleka, „Nebeski Jeruzalem“.
Božji blagoslov
Misli o poslanici Rimljanima
"Nego, neka Bog bude istinit, a svaki čovjek lažac; kao što je pisano: "da opravdan budeš po riječima svojim i pobijediš kad ti se bude sudilo."
Rimljanima 3,4
Pavao odbacuje svaku pomisao na to da bi ljudska nevjernost mogla utjecati na Božju vjernost i poništiti Njegove riječi: "Nipošto!" (4.redak). On čvrsto drži da se Božja istina, u pogledu svega što je pogrešno od strane čovjeka, mora čvrsto održati.
Mnogi drugi biblijski redci potvrđuju to uvjerenje, primjerice:"... u nadi života vječnoga što ga je prije postanka svijeta obećao Bog, koji ne može lagati" (Titu 1,2); "ako smo nevjerni, On vjeran ostaje- jer ne može sebe zanijekati" (2. Timoteju 2,13).
Pavao na temelju Psalma 51 navodi Davida, koji je počinio preljub i umorstvo, a Bog je objavio njegivu isudu. david je tada učinio upravo ono što Pavao očekuje od nas: opravdao je Boga! Priznao je da je Bog u pravu. Sebe je vidio kao grješnika koji je Boga lišio časti, i uvidio je da je Njegova presuda pravedna. Taj navod iz psalma znači da grešnik ispunjen krivicom mora priznati da je Božja presuda pravedna i podvrći joj se. To će biti neizbježivo pred Božjim sudskim prijestoljem (Filipljanima 2,10.11). No David je to, bolne savjesti, učinio dragovoljno kad je proglašen krivim.
Ovo je smisao izraza "pokajanje": priznati da je pravedna Božja osuda mog života. Svakome tko to učini iskreno i pouzda se u Božju milost u Isusu Kristu bit će oproštena sva životna krivica. Pročitaj što je David zapisao u 51.psalmu!
Ponuda i potražnja
"Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno."
Luka 19,10
Nudi se posao, traži se posao; novine redovito imaju stranice s tim oglasima. Ponude za posao zauzimaju više mjesta od onih u kojima ga se traži. To je, djelomice, i stoga što su oglasi raznih tvrtki mnogo dulji od oglasa ljudi koji traže novi posao. Ti oglasi moraju biti veći, i to nije samo stvar predstavljanja. Njima treba prostor kako bi mogli pobrojati sva svojstva koja očekuju od mogućih kandidata: pojedinosti o obrazovanju, iskustvu, snalaženju na računalu, poznavanju jezika, karakternim osobinama, i ono posljednje, no ne i najmanje važno, o starosti. Ponekad se čak i oni koji već duže vrijeme traže posao znaju obeshrabriti kad vide taj popis.
To nas dovodi do posve druge teme. I Božja riječ iznosi ponudu i nabraja potrebna svojstva. Neki će odmah pomisliti na "Deset zapovjedi"; nisu posve u krivu, premda je već tisuću petsto godina prije prvog Kristovog dolaska bilo jasno da nitko NE MOŽE ispuniti te uvjete. Upravo suprotno, uvijek je bilo očito da je ljudski rod izgubljen i da si ne možemo pomoći.
Upravo stoga je Gospodin Isus sišao na Zemlju. Nije nam došao suditi, nego je iznio NOVE UVJETE. Došao je POTRAŽITI I SPASITI SVE KOJI SU IZGUBLJENI. Stoga JEDINI uvjet za spasenje jest BITI IZGUBLJEN i BITI SVJESTAN te činjenice. No trebamo biti spremni to ISKRENO PRIZNATI.
SIN BOŽJI JE UMRO KAKO BI SVOJOM SMRĆU SPASIO IZGUBLJENE GREŠNIKE.
Amen
Slava Gospodinu!
Božji blagoslov
Sad je pravi trenutak!
"Evo, sada je trenutak prihvaćanja; evo, sada je dan spasenja!"
2. Korinćanima 6,2
Mnogi su ljudi potpuno svjesni činjenice da ne mogu stupiti pred Boga takvi kakvi jesu, no uvijek se iznova uznemire kad ih netko podsjeti na to. Ne žele da ih se požuruje; zamišljaju da imaju dovoljno vremena za pozabaviti se tim pitanjem.
Istog je mišljanja bio i jedan mladi zemljoradnik, koji je tijekom dugih sati kad bi orao polja mnogo razmišljao o tome. Znao je put spasenja; a znao je i da treba priznati svoje grijehe Bogu i istinski položiti svoju vjeru u Gospodina Isusa. Ali bio je svjestan i da to podrazumjeva početak novog načina života; jer tko god prihvati Gospodina za Spasitelja, taj i živi za Njega. No, on nije bio spreman to učiniti.
Jednoga dana se opet silno uznemirio u pogledu svog vječnog spasenja. Kad više nije mogao izdržati, kleknuo je na tlo iza živice što je rasla kraj polja i pomolio se: "Gospodine, želio bih se spasiti; ali ne odmah." Nakon toga mu je bilo lakše pa je nastavio raditi. Borba u njemu je prestala.
Prije negoli je izdahnuo, njegove posljednje riječi bile su: "Prekasno je! Onom sam molitvom otjerao Boga od sebe."
Taj se čovjek bojao posljedica koje će spasenje imati u ovom životu, no predvidio je mnogo ozbiljnije posljedice u pogledu vječnosti.- Pravi trenutak da se pristupi Bogu je sada, a ne sutra: "Nemoj se hvastati sutrašnjim danom, jer ne znaš što dan može donijeti" (Izreke 27,1).
A što je s vama? Jeli i vi mislite da ima vremena ad se spasite, ili zaluđeni mislite da ste spašeni, iako propadate u grijehu?
Sad je pravi trenutak spasenja!!!!
Samo trebate priznati Gospodinu grijehe i pozvati Ga u svoje srce. Dopstiti Njemu da vas ispuni svojim mirom i ljubavlju!
Bog s vama!
Kako subaštiniku naći supružnika? #3
Znači, zadnji put, u siječnju (op.au.) smo govorili o požudi i ljubavi. Rekli smo da je Požuda sebična i da je njoj naglasak na dobivanju nečega, i da ona zahtjeva trenutačno zadovoljenje želja (seksualne prirode), dok je Ljubav nesebična, naglasak je na davanju. Ljubav želi ono što je najbolje za drugu osobu, te je spremna čekati.
sada idemo dalje.... ;)
Kada bi vas netko pitao da mu definirate, da mu objasnite, što je to seksualna privlačnost, što biste mu rekli?
"Pa.....hm.....seksualna, znači, privlačnost je...hm...., kada osjećaš....ono... želju prema nekome?"
Bili to rekli?
Seksualna privlačnost je tjelesna privlačnost između mladića i djevojke. Mi smo stvoreni sa seksualnim nagonom koji rezultira našim interesom za suprotni spol. Nema ništa grješno u tome, jer nas je Bog stvorio takvima. No, grijeh dolazi kada pokušamo zadovoljiti naš seksualni nagon na pogrešan način.
Ako te neka osoba seksualno privlači, ona te privlači, no to ne znači odmah da si zaljubljen u nju i da se želiš s njom/njim oženit/udat.
Veliki problem imamo danas, u ovome modernome svijetu, kada nas mass mediji, televizija, časopisi, knjige, filmovi, neprestano obasiplju tom idejom: "Pronađi nekoga tko te uzbuđuje...ako imaš dobar seksualni život, to je sve što je važno." Svjedoci smo mnogih brakova poznatih zvijezda, glumaca, koji sus e upoznali na snimanju nekog filma, pomislili da su zaljubljeni jedno u drugo, vjenčali se i nedugo zatim rastavili. Kada se kraljica ljepote na fakultetu uda za kapetana nogometne momčadi svi uzdišu govoreći da su divan par. Možda i jesu, ona lijepa, on dosta popularan, dobrog tijela, no za kratko vrijeme njihov brak se prekida. Pitate se zašto? E pa, zato što između njih nije bilo prave ljubavi. Tu je postojala samo seksualna privlačnost, nisu imali zajedničkih interesa, pa se ubrzo dosadili jedno drugome.
Smatram da je jako važno da naučimo da seksualna privlačnost nije ljubav. Seksualna privlačnost do izražaja dolazi u braku (i jedino u braku), no i ovdje je važno za napomenuti da brak ne može biti utemeljen samo na seksualnoj privlačnosti.
Kada bi ja rekla mojim prijama, rodicama, koje su u braku, da bi htjela čekati do braka, one bi me odmah počele ispravljat, govoreći da trebam probati seks prije braka jer što ako nebu pasao? To je najvažnije u braku, kada dođu problemi, što mora štimati. I onda bi ja iskrivila glavu i pogledala ih začuđeno..... Ako si ti žensko, a on muško, mora pasat. Nema druge, to ide kao jedno, mora pasat.
No, dogodile su se neke zavrzlame.....
Sada slijedi ono pravo........
Što je PRAVA LJUBAV?
Ona ima brojne kvalitete. Ona je mnogo više od tjelesne privlačnosti. Ljubav ima svoje korjene u PRIJATELJSTVU. U pravolj ljubavi potpuno voliš pspbu. Uživaš u vremenu koje provodiš s tom osobom i dijeljenju stvari s njom.
Prava ljubav je NESEBIČNA, sadrži u sebi i ključnu osobinu- PREDANOST. Ne gubi NADU niti odustaej kada naiđu problemi.
Prava ljubav će pobuditi ono najbolje u tebi. Nećeš ljenčariti i sanjariti kao kad si zaljubljen, nego se uključuješ u posao, praviš planove i pripremaš se za budućnost.
Ne možeš se zaljubiti u nekoga na prvi pogled, treba vremena da ona raste i razvija se. Moraš poznavati osobu prije nego li je možeš voljeti pravom ljubavlju.Nemoguće je istinski upoznati nekoga na prvi pogled, a isto je tako nemoguće osjetiti pravu ljubav prema nekome na prvi pogled. Netko te može privući na prvi pogled, ali ne možeš istinski voljeti osobu koju zapravo ne poznaješ.
Sotona ne želi da spoznaš i iskusiš pravu ljubav. Upravo zato promovira svakojake vrste lažne ljubavi.On želi da se upuštaš u seksualne odnose izvan braka. On želi generalno upropastiti tvoj život kako bi mislio da život nije vrijedan življenja.
S druge strane, Bog te neizmjerno voli i želi ti samo ono najbolje što je za tebe. On želi da imaš DRAGOCJENU LJUBAV- ne jeftin seks. Ako je Njegova volja za tebe da se vjenčaš, On ima baš pravu osobu za tebe. On želi da imaš partnera koji te voli nesebično i koji ti je predan za cijeli život. On želi da tvoj dom bude djelić Neba na zemlji.
U svibnju 1973. u malom gradu West Point, Mississipi, predivan brak koji je trajao 25 godina, završio je na najdramatičniji mogući način. Predana žena urednika lokalnih novina izašla je s večernje službe iz svoje crkve. Sretno se smiješila i razgovarala sa svojim prijateljima, a zatim je pala mrtva na crkveni travnjak.
Brzi pokušaji spašavanja bili su beskorisni.
Njezinim prijateljima i mužu činilo se kao da je iz crkve otišla ravno u nebo.
Mali grad bio je zatečen. Pisma i telegrami obasuli su ožalošćenog muža, jer je ona bila vrlo voljena i poštovana.
Jednoga dana poslije pogreba, njen muž Henry Harry napisao je dugo, iskreno pismo izražavajući čast svojoj ženi. Evo što je gospodin Harris napisao svojoj ljupkoj ženi:
Izašla je iz crkve i otišla ravno u nebo.
Prisjećao se proljeća 1946. godine, kada je diplomirala na fakultetu za žene Mississipli State College i došla u West Point kako bi postala pomoćnicom pastora Prve baptističke crkve. Zapravo je na svoj posao u West Pointu gledala kao na nešto privremeno. Bila je uvjerena da je Gospod zove da postane misionarkom u inozemstvu... Ali Gospod je meni slao drukčiju poruku. Znao sam da je ona ta djevojka. Kasnije te iste godine, večeri 10. prosinca 1946. nervozno sam je upitao bi li željela postati mojom ženom.
Njen odgovor zapravo nije bio "ne". Štoviše, bila je to tišina. ta tišina se protezala danima i tjednima. Voljela me je. To mi je bojažljivo rekla. Ali vrlo je snažno osjećala ad Gospod želi da ide na neko misijsko polje. A ja sam koristio svu moć nagovaranja kako bi je uvjerio da je Henry Harris njeno životno misijsko polje. Snubljenje je trajalo mjesecima. I više od toga. Vidite, bilo je to neobično, prekrasno i čudesno udvaranje, koje je uključivalo mnogo više od praznorječivog šaputanja. Iako sam više od svega na svijetu želio da mi ona postane ženom, i ja sam želio da se ispuni Božja volja. Tjednima i mjesecima naši su izlasci bili poprilično dugi molitveni sastanci.
Točno godinu dana nakon prosidbe, postali smo muž i žena. Nema sumnje da je bila izvršena Božja volja. Nikad nije bilo sretnijeg braka. Nekim "modernijim" parovima će ovo biti teško vjerovati, ali u dvadeset pet godina, pet mjeseci i deset dana, mi se nikada nismo posvađali. Naravno, moralo je postojati neslaganja, ali sada kad gledam unatrag na te predivne godine, ne mogu se prisjetiti nijednog nesporazuma koji bi imao neku važnost.
Znam da će naredni tjedni i mjeseci biti izuzetno teški. Bit će trenutaka kada ću morati pronaći tiho mjesto i isplakati se. Nema ništa loše u tome. Ali nebo mi je utoliko draže jer znam da me Wanda tamo čeka. Još uvjek imam dio nje u četvero prekrasne djece.
Svake godine dodao sam po jednu ružu s dugom peteljkom onoj koju sam joj poslao 10. prosinca. U zadnjem buketu bilo ih je dvadeset pet. Tada, u utorak, rekao sam cvjećaru da prekrije lijes crvenim ružama. Vidite, trebat će proći neko vrijeme... dok ponovno ne budemo zajedno.
Ne vjerujem da je ikad u tih dvadeset pet godina prošao dan a da joj nisam rekao da je volim. A ipak, ne vjerujem da je znala KOLIKO mi je značila i koliko sam je istinski volio... I sada kada joj više ne mogu izjavljivati svoju ljubav svaki dan, nastavljam zahvaljivati Bogu što je dopustio jednom od svojih uistinu dragocjenih anđela da dijeli sa mnom ovaj dio mog života.
Kao što sam prije rekao... u slabom pokušaju davanja časti preminulom prijatelju... ali nikada s više značenja nego sada... "Hvala Bogu za sjećanja!"
To je DRAGOCJENA LJUBAV. Koja mlada osoba ne bi željela brak kao što je ovaj?
Takav brak može biti tvoj ako tražiš Božju volju, pronađeš je i slijediš je.
Božji blagoslov
