Jučer oko podne i po sam dobila sms poruku od voljenog brata u Kristu koji mi je javio da je pročitao moj post na blogu... Kasnije, točnije navečer u vrijeme kad je baš počela Bridget Jones na prvom vračao se s instrukcija gitare koje je držao dvjema djevojkama (jedna je iz naše zajednice, a za drugu neznam) i stao kraj moje kuće da mu dam da proba vafle koje sam baš u taj trenutak zgotovila....
Pitam ja njega: "I kakav mi je post?"
-"Pa nisi ništa nova napisala... samo si prepisala, nema ništa tvoga..."
-"Značui pročita si samo zadnji?"
-"Aha."
-"Ma neznam o čemu ću pisat, a ionako zadnji put kad sam pisala nešto o sebi onda mi se javila ona neka pa mi je rekla da mi to pop neće reći, ali koga to zanima..." :-(
-"A je rekla si mi."
-"A ionako nemam vremena... Iako znam da nema veze šta ona govori, ali..."
U tome je stvar.... Mene svaki tako "zločest" komentar, ili komentar koji može imati dvojako značenje, a ja ga uvijek shvatim u negativnom smislu, rastuži i treba mi neko vrijeme da se vratim na putanju pozitivnog razmišljanja o svom blogu....
Ja neznam koliko vama ovi postovi pomažu, odnosno koliko vas tjeraju na razmišljanje, na pitanje o "onome gori". Ja znam da mene neki vaši postovi baš natjeraju da se zamislim i da se ispitam jeli to zbilja tako. ja neznam koliko vas uopće čita ove postove, znam za neke koji su redoviti (nakon što ja pročitam njihove, a to su pametni zub, neverin, hvalospjev, blade,...), a za ostale neznam, uopće neznam jeli evanđelje u molitvama čita moje postove, ali neka....
Što se tiče mene osobno moram vam reći da u zadnje vrijeme (od sredine osmog) malo padam u depru i dosta sam tužna iako sam 24.9. diplomirala s odličnim i iako me komisija hvalila da sam bila uvijek na predavanjima i da sam bila aktivna itd. tužna sam možda zbog toga što nisam više na faksu (kojeg sam obožavala, ali nisam obožaavla učenje nego ljude-profesore, u kantini radnike na PMF-u i Ekonomiji, Vlastu i Natašu iz knjižnice-), zbog toga što sada trebam tražit vrtić gdje trebam hospitirat godinu dana, što sam primjetila kvržicu u subotu i trebala bi ići u "nekog" doktora, zbog toga što se više stalno ne smijem kao kad sam prihvatila Krista kao svoga Spasitelja, što me boli glava na mjestu gdje se lubanja razbila (kao u ovom trenutku), neznam....
Čitajući Bibliju, posebno Evanđelja, nalazim ohrabrenje za ustrajnost u krščanskom životu, Isus me svojim usporedbama i skrivenim porukama drži da ne zapadnem u jamu grijeha, "Meridijani" koje sam kupila 2.10. su mi sinoć svojim člankom o Damasku dali još više želje da čista uđem u brak (jeste li znali da se tamo nitko ne seksa prije braka, da djevojke čuvaju svoju čistoću jer žele sačuvati dobar glas svoje obitelji koja ga gradi generacijama i da tamo poštuju svoje roditelje više nego bilo gdje na Zapadu? Muškarci isto poštuju djevojčinu želju i poštuju svoje roditelje. Tamo cijeli ako muž zlostavlja u bilo kojem pogledu svoju ženu ljudi ne pričaju s tim čovjekom, čak ni u trgovini, tržnici! Članak je odličan! Pročitajte ga!) Jedan brat u Kristu iz Austrije je jednom bračnom paru iz Zajednice dao jednu knjigu da radi sa mnom i dečkom lekcije prije braka tako da čisti i posvećeni uđemo u jedinstvo duha i tijela. dana s mi je taj brat dao prvu lekciju da pročitam i da rečem o čemu se radi dečku (knjiga je na njemačkom) pa ćemo o tome za 2 tjedna nas četvero razgovarat. Dobra stvar je da iako sam počela čitat Bibliju od početka i iako sam pročitala prve četri i po knjige (znači skoro pa cijelo Petoknižje) i nisam ništa razumjela, pa sam se ponovo vratila na Novi Zavjet u petak i subotu imamo u Zajednici seminare Petoknižja. Znači tako ću moći razumjeti to što sam pročitala! To je dobra stvar. Na Ženskim sastancima žene iz zajednice proučavaju žene iz SZ-a. Ja sam bila samo jednom i tada se govorilo o ženi iz Izreka 31 koja je govorila mudro i ljubazno (stih 26).
Što da radim?
Pozdrav ostavljam.....
Post je objavljen 04.10.2009. u 15:20 sati.