Božja ljubav prema nama se uistinu ne mijenja, ali se mijenja naša sposobnost da nosimo "teret" zadaća koje imamo obaviti. Ukoliko obavljamo ono što nam je dano, onda ni ne osjećamo zadaće kao stvarni teret, nego kao najvrijedniju nagradu koja nas iznutra ispunjava. Stvoritelj života je apsolutni zaštitnik života,a mi smo samo segment ostvarenja apsolutne zaštite. Potekli smo iz istog Izvora, a u sebi nosimo iskru života odaslanu voljom Njegovom. Po tome smo jednaki, a uzvisuju nas ili, pak, ponizuju djela koja ostaju iza nas. Spasitelj je uistinu imao izvršiti zadaću za spas sveukupnog života. Po tome je sve bilo određeno, a zbog mogućnosti određenja slobodnom voljom i djelomićnog rizika da dio čovječjeg bivstva ne ustraje do kraja, a stvarnu spoznaju da čovjek i život kao takav u njemu tj. daljnjem bivstvu čovječjem zaslužuje postojati. Žrtva je bila za iskupljenje grijeha čovječjeg i spas svega živoga. Žrtva nije bila zbog uvjeravanja nas kako trebamo patiti da bi bili dostojni, nego da ostanemo ustrajni u zaštiti života do samoga kraja. Pozdrav!
27.10.2009. (21:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep post i lijepo razmišljanje, Isus nas prihvaća ovakve kakvi smo u punini našoj sa svim našim manama i slabostima jer On je Ljubav. Na temelju Ljubavi nas prihvaća, ako živimo Ljubav onda će mo to shvatiti, ja sam možda dosadan sa stalnim ponavljanjem hvalospjeva Ljubavi ali to je temelj to je nešto najljepše Ustav (kao temeljni zakon) našega života i onda smo kao Bog jer smo stvoreni na njegovu sliku i priliku. Tada postajemo sretni, što više dajemo sretniji smo. Npr Majka Terezija koja je živjela među najsiromašnijima u Calcuti u Indiji pomažući one odbačene od društva one najamanje kako je Isus rekao što učinite onim najmanjim meni ste učinili. Ona je bila sretnija od svih zvijezda holiwooda zajedno, ona je živjela LJUBAV. Nas prihvaća dragi Bog, na čelo svoje Crkve postavlja Petra koji ga je zanijekao tj izdao čak tri puta u noći kalvarije, On ga prihvaća sa svim Njegovim manama i slabostima, On od njega stvara novoga čovjeka, da ne pričam o Pavlu. Ali mogao bih spomenuti da smo mi ti koji sumljamo u to nemamo vjere, pa prihvaća li nas Bog u potpunosti itd, nešto kao Juda koji sumnja dal ga više Isus može prihvatiti nakon izdaje, ne vjeruje u to nije shvatio bit Ljubavi koja je u stanju sve oprostiti pa se ubija, zato nemojmo se obeshrabriti, Isus nas zove i čeka na nas i obraće nas za novoga čovjeka, mi rastemo u vjeri iz dana u dan sa Kristom idemo naprijed. Nemojmo biti kao Juda jer smo onda na putu prema paklu, a o paklu sam napisao post na svom blogu pismo iz pakla...
27.10.2009. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tvoj je dan, Majko, Oče, ... prijatelji, najmilijih kojih ovdje više nema, prolaze minuti prolaze sati, dani, stižu godine, a ostaje tuga i sjećanje, radost isčekivaja, naše postojanje.
Ruke sklapam u molitvi Njemu, što uze vas, i sa pokojim grijehom, i molim za odgovor, poslije kiša i oluja, KADA svi polazimo za suncem zajedno, srodnim nam dušama, sa osmjehom.
Nedostaješ mi Majko, ... moji prijatelji, svi koji ste znali hrabrosti mi dati, svi koji ste znali tajne moje čuvati, u srcu vas čuvam i u sebi molim, sa cvijetom u ruci, i danas vas volim!
01.11.2009. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Božja ljubav prema nama se uistinu ne mijenja, ali se mijenja naša sposobnost da nosimo "teret" zadaća koje imamo obaviti.
Ukoliko obavljamo ono što nam je dano, onda ni ne osjećamo zadaće kao stvarni teret, nego kao najvrijedniju nagradu koja nas iznutra ispunjava.
Stvoritelj života je apsolutni zaštitnik života,a mi smo samo segment ostvarenja apsolutne zaštite.
Potekli smo iz istog Izvora, a u sebi nosimo iskru života odaslanu voljom Njegovom.
Po tome smo jednaki, a uzvisuju nas ili, pak, ponizuju djela koja ostaju iza nas.
Spasitelj je uistinu imao izvršiti zadaću za spas sveukupnog života.
Po tome je sve bilo određeno, a zbog mogućnosti određenja slobodnom voljom i djelomićnog rizika da dio čovječjeg bivstva ne ustraje do kraja, a stvarnu spoznaju da čovjek i život kao takav u njemu tj. daljnjem bivstvu čovječjem zaslužuje postojati. Žrtva je bila za iskupljenje grijeha čovječjeg i spas svega živoga.
Žrtva nije bila zbog uvjeravanja nas kako trebamo patiti da bi bili dostojni, nego da ostanemo ustrajni u zaštiti života do samoga kraja.
Pozdrav!
27.10.2009. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
Lijep post i lijepo razmišljanje, Isus nas prihvaća ovakve kakvi smo u punini našoj sa svim našim manama i slabostima jer On je Ljubav. Na temelju Ljubavi nas prihvaća, ako živimo Ljubav onda će mo to shvatiti, ja sam možda dosadan sa stalnim ponavljanjem hvalospjeva Ljubavi ali to je temelj to je nešto najljepše Ustav (kao temeljni zakon) našega života i onda smo kao Bog jer smo stvoreni na njegovu sliku i priliku. Tada postajemo sretni, što više dajemo sretniji smo. Npr Majka Terezija koja je živjela među najsiromašnijima u Calcuti u Indiji pomažući one odbačene od društva one najamanje kako je Isus rekao što učinite onim najmanjim meni ste učinili. Ona je bila sretnija od svih zvijezda holiwooda zajedno, ona je živjela LJUBAV. Nas prihvaća dragi Bog, na čelo svoje Crkve postavlja Petra koji ga je zanijekao tj izdao čak tri puta u noći kalvarije, On ga prihvaća sa svim Njegovim manama i slabostima, On od njega stvara novoga čovjeka, da ne pričam o Pavlu. Ali mogao bih spomenuti da smo mi ti koji sumljamo u to nemamo vjere, pa prihvaća li nas Bog u potpunosti itd, nešto kao Juda koji sumnja dal ga više Isus može prihvatiti nakon izdaje, ne vjeruje u to nije shvatio bit Ljubavi koja je u stanju sve oprostiti pa se ubija, zato nemojmo se obeshrabriti, Isus nas zove i čeka na nas i obraće nas za novoga čovjeka, mi rastemo u vjeri iz dana u dan sa Kristom idemo naprijed. Nemojmo biti kao Juda jer smo onda na putu prema paklu, a o paklu sam napisao post na svom blogu pismo iz pakla...
27.10.2009. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Danas
Tvoj je dan, Majko, Oče, ... prijatelji,
najmilijih kojih ovdje više nema,
prolaze minuti prolaze sati, dani,
stižu godine, a ostaje tuga i sjećanje,
radost isčekivaja, naše postojanje.
Ruke sklapam u molitvi Njemu,
što uze vas, i sa pokojim grijehom,
i molim za odgovor, poslije kiša i oluja,
KADA svi polazimo za suncem zajedno,
srodnim nam dušama, sa osmjehom.
Nedostaješ mi Majko, ... moji prijatelji,
svi koji ste znali hrabrosti mi dati,
svi koji ste znali tajne moje čuvati,
u srcu vas čuvam i u sebi molim,
sa cvijetom u ruci, i danas vas volim!
01.11.2009. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...