Kristov poslanik
U današnjem svijetu interneta, mobitela i ostalog tehnološkog da `prostite, sranja stvarno je žalosno da nikad ne čujete rodbinu koja živi u Australiji,primjerice.
Ja imam masu rodbine u Australiji, čak dvije tete, njihove obitelji i obitelji njihove djece. Baš danas moj tetak koji redovito dolazi vidjeti svoje korijene u Hrvatskoj sa svojom kćeri i unukom se vraća u Australiju. Moja teta koju nikad u životu nisam vidjela, a i da sam je vidjela nesjećam se jer sam bila premalena(ovo je teta koja je sestra tete čiji je muž sada ovdje, ona je dolazila u Hrv.)ima djecu(sina i kćer) koju nikad nisam vidjela, koja imaju djecu(samo kćer ima djecu) koju nikad nisam vidjela(3 sina i kćer). Jedan od tih sinova(najstariji) je moje godište. Žalosno je da neznaš šta je s njima, stvarno pitty.....
Baš sam zato danas kada idu napisala pismo(više list papira sa mojom željom) da ova žena(kćer tete i tetka koji dolaze u Hrv.)da taj list papira unucima moje tete koja ne dolazi u Hrvatsku.
Na papiru piše samo: Hy, I am (my name). If you want you can contact me because I want to know xou better. My e-mail is..... and I am also on Facebook .....
Please, it is pitty that in today`s world of internet you don`t know your relatives although they live on the other side of the world.
Saznala sam da imaju bend, najmlađi je bubnjar, srednji je vokal, a najstariji je gitarista. Još im dolazi i jedna cura. Saznala sam(tek sada) da imaju najmlađu sestru koja sada ima 2god i nešto.
Stvarno je sramota da neznaš ništa o njima, a rođaci ste i to tako bliski...
Danas na misi 2
Baš se dogodilo sinoć da sam čitala Evanđelje po Marku i to 10 glavu. No danas na misi u Dugom Ratu kod velečasnog Vučka učinilo mi se da je rekao Evanđelje po Mateju i bilo je kao da ste neke riječi zamijenili drugima, prvenstveno riječ književnici i farizeji. Riječ je bila da su ga književnici pitali da im reče koja je najveća od svih zapovijedi. Isus je rekao : " `Ljubi Gospodina Boga svoga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom pameti svojom i svom snagom svojom!`(12, 30), a druga je ova: `Ljubi blžnjega svoga kao samoga sebe!` Druge zapovijedi veće od ovih nema."
U ovim dvama zapovijedima su opisane svih 10 zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju. Ako poštujemo ove dvije zapovjedi bit ćemo primljeni u Kraljevstvo nebesko. Jer, kao što je rekao don Vučak, mi se ponašamo kao kršćani samo do 12:15 kad je gotova misa, a popodne psujemo kao neki tamo, ne volimo susjeda koji radi nešto što nam nije po volji, zaboravljamo da smo kršćani i da moramo biti cijeli Kristovi.
Stvarno mi se svidjelo kako je pozvao na kršćanstvo rekavši da moramo biti kršćani 100%, potpuno, od glave do pete i to 24 sata na dan! Stalno. Sviđa mi se ovaj velečasni jer je blizak nama. Komunicira s nama pogledom, nije da se zabulji u neku točku ili da gleda samo nekoliko točaka u Crkvi. Ovaj, kao i don Boris gleda, prati, pogleda te točno u oči i tu se zadrži. Takne te. (vjerojatno je s odličnim svladao retoriku).
Saznala sam potpuno slučajno da je don Boris iz župe Dugi Rat otišao na Kman, Split. Dogodilo se to da imam vježbe iz likovne kulture u vrtiću Popaj na Kmanu i dok sam gledala oglasnu ploču koja pokazuje njihove aktivnosti u listopadu privukao me jedan naziv "Posjet novom svećeniku", kad šta....na jednoj slici vidim don Borisa. Jupi!!
On je odličan! Njegove propovijedi su me privukle župi Dugi Rat(nije to samo zato šta imam famozne prijatelje tamo, i šta je tamo u Ankore odlična kava), propovijedi su mu odlične i zato preporučam svima sa Kmana i okolice da odu na misu kod njega(nedjelja u 10).
Don Vučak je isto dobar, ovo mi je tek 3 put da sam kod njega na misi pa ne mogu ništa govorit jeli mi se sviđa ili ne, jer neznam hoće li ovakav ostat. Za sada je odličan i nadam se da će takav ostat....
Pozdrav ljudi i provedite dan uz Božji blagoslov!
On i ona-moji roditelji
Znate...ja to više ne mogu podnijeti!!! Oni se stalno svađaju, a danas im je još i 24 godišnjica braka. Moji starci.
Ovak` moja obitelj je u kurcu.... A šta ću moram je prihvatit takva kakva je... Moj otac je u neku ruku alkoholičar...Baš je ovo ljeto moja sestra sa svojom pričom o depresiji i njemu...alkoholičaru bila na naslovnici bloga, Moja sis... Do ovoga ljeta nisam znala da je ona super, baš je...jednom riječju FAMOZNA!
Moj otac je vlasnik jedne gostionice i ima problem šta je ovisan o alkoholu, ali ne samo o njemu nego i o duvanu i televiziji. Baš danas kad sam došla sa faksa i podgrijala ručak rekao mi je neka pitam mater i brata da odemo sutra brat masline, da je ostalo još 2 i po masline koje su neobrane. Pitam ja njega da zašto on nepita, a on da mater ne priča s njim, a ni brat, jer je on mamin sin... Još mi kaže da je njemu i mami danas 24 godišnjica braka, kako se i podrazumijeva čestitam mu je ja i pitam jeli on mami čestita, a on da nije, a na moje pitanje zašto on mi je reka da mu nije dala da je poljubi kad joj je bio rođendan, pa kad ona bude htjela da je poljubi nek` sama dođe... To je u k×××× ako mene pitate. Pa oni su u braku. Znate ono voljet ću te do kraja života i poslije njega. Ma vraga se oni vole. Dobro moj tata ima problem, ali dobar je on. Kad pogledate nije nasilan prema nama, ljeti kad smo radili dok smo bili osnovnjak znao je u nekom svom deliriju svojim "prijateljima" strancima vrijeđati nas, i to je ostavilo neki loš osijećaj u mome srcu, natjeralo me da ranije uđem u pubertet i odjebem sve(em školu, em učenje, em dom) samo zbog svojih prijatelja- sedmorice najdražih.....veličanstvenih.
Uvik su se svađali, ili bi bio hladni rat kad nisu razgovarali jedno s drugim i ignorirali kad bi jedan drugoga nešto pita. Moj tata bi ušao u neku vrstu beznađa i otišao te se cijeli dan nebi vraćao, a kad bi se vratio bio bi pijan. I tako dan za danom, tjedan za tjednom....
Npr zna se dogodit da zimi bude maximalno 8 dana bez alkohola, a onda bi otišao i napio se. Ljeti je to najgore. Tada je svaki dan pijan, a svako deset dana uzme jedno slobodno popodne i ode se naspavat, ali ta rutina je postala očajna!!!
Neki dan sam se vratila s faksa u pola devet i nazvao me jednim mojim nadimkom koji su me od milja zvali u djetinstvu, odvratila sam mu šta je, normalnim mirnim glasom, a on odma da zašto svi nešto loše misle, da su me tako svi zvali kad sam bila mala( moram priznat da je sladak nadimak, drag mi je), ja odma protupitanjem da zašto on mora biti svaki dan pijan, a on se odma uvridija kao da sam izrekla laž samo da bi mu napakostila. Ja mu kažem da mi reće jeli lažem jer ga svaki dan vidim pijanoga, pije ono piva šta je ostalo od ljeta u gajbama i hladnjacima.
U biti ja vidim da je u neku ruku depresivan.... Ovo ljeto kada sam to rekla u razgovoru mami odma je počela nešto kao "A ja nisam u depresiji jeli? Ja mislim da sam ja najviše!", a to je čista laž. Ako je osoba u depresiji ona se nebi ponašala onako kako se ponaša moja mama. Znate ono šta kažu da žene samo kritiziraju muževe frendicama i drugima, ali da mužu ništa ne govore. Tako moja mama prvo govori "Vidit će on ovu zimu", a onda 2 dana poslije radi ono šta je rekla da mu više neće radit. Je li to normalno? Sama sebi jede jezik!!! Ja joj to spomenem da šta je govorila 2 dana prije, a ona odma da nije rekla to nego to. Ma bolesno sve!
Ja stvari koje sam čula da netko drugi govori i ako sam obratila pozornost na njih ne zaboravljam. To je možda problem jer mi je glava puna nekih nevažnih informacija(npr. kada sam zadnji put bila s nekim na kavi, znam točan datum, mjesto i sat zbivanja. Ali to mi se događa samo zadnjih par godina.
Kad sam čitala sestrine postove i komentare na njih shvatila sam da ga moram prihvatit, i njega, a i nju. Stalno se vodim onom misli šta je reka/la Letty C. Pogrebin: " Obitelj je poput naranče- svaki dio je zaseban, ali su svi čvrsto povezani."
Ako je poput naranče, zašto sam ja ovdje, jer ja sam samo jedna jedinka, koju svatko j*** u zdrav mozak, koja studira uz plaćanje, koju niti jedan dečko, koliko god ona iskazivala svoje osjećaje, ne želi, kojoj su roditelji pred razvodom, ali opet ostaju zajedno jer se to on njih očekuje(naš "hrvatski" tradicionalizam), a i zbog djece(nas par na kvadrat).
I onda te pitaju zašto se ne smiješ, zašto si uvijek tužna, a ne možeš im reć zato jer mi je doma pakao siša na zemlju, jer mi je užasno, jer nemogu podnit da se svađaju, pitaju me zašto govorim da se nikad neću udat, rodit djecu, ja im ne mogu reć da ne želim naći nekoga kao što je moj otac, da se bojim da ne postane kao moj otac, ovisnik o 3 droge(alkohol, duvan i tv), da ne želim rađat zato jer se bojim da me ovaj naš tradicionlizam ne uhvati pa da se odmah trebam udat i bit sluškinja mužu, da ne želim odgojit djecu koja će ionako umrit od ekoloških katastrofa koje se bliže brzinom munje, da ne želim odgojit djecu koja će postat novi Kerum koji se priseraje lovom, Studenac koji radnicama plaća minimalac. Da ne želim jer se bojim, bojim se onoga šta sutra donosi...
Sad bi meni moje drage nove frendice rekle da će nas Isus spasit, da je on umra zbog nas i naših grijeha, jednom zauvijek, pobijedio je zlo, zgazio je zmiji glavu(iako se uvijek u Crkvama prikazuje Marija kako gazi "zmiji" glavu, a u biti to je napravija Isus.
Baš su me danas pitale jesam li dala sebe Isusu, cijelu sebe i dala mu da on upravlja mojim životom, rekla sam da je prošlo samo nekoliko tjedana kako sam počela sa svojom preobrazbom, da želim biti kao i one, sa žarom govoriti o njemu, znati u bilo kakvoj situaciji to povezati s događajima u Bibliji. Želim naći smisao svog života, jer kao da gledam u blank paper, kao šta empiristi kažu za malo tek rođeno dijete, prazna ploča.
Želim da me Isus vodi, da mi pokaže smisao koji tražim, a ne nalazim, čak i ljubav koja mi fali, koju osjećam kako se svako par godina odbije i ponovo meni vrati,
Kažu da me Bog spasio smrti, ali zašto me tada spasio ako mi sad ništa ne ide od ruke. Možda je to kazna... On ima neki plan za mene samo šta ja nemam pojma šta. To što me spasio donilo je njemu, a i meni dobro jer sam mu se vratila kao izgubljena ovca stadu...iako, da bacim šalu, sad se osjećam kao Junje, a za pola godine ću postat Krava. Jer čak i Tele mora rasti... :-D
Bok i do čitanja....
Malo novosti...
Ok, vrijeme je da kažem zbogom dragom J.... On mi je reka da mu se sviđam i da sam mu draga, ali ništa više. Znači neće tu biti ništa više.
Jučer prije nego sam s mamom išla na selo, poslala sam mu poruku da hoćemo li se vidjeti to popodne ili pridmrak i nakon šta mi sat vremena nije ništa odgovorio ja sam otišla na selo. Kad smo bili negdje na pola puta poslao mi je poruku(gore navedenu). Ja sam se počela smijat, jer bilo je tako očito ovaj tjedan jer mi se nije javlja ni priko Facebooka, a ni priko mobitela.
Ali ipak smo se vidili oko 8 i po navečer, bili na piću, šetali(malo po gradu, malo po plaži) i onda sam ja napravila glupost!
PRETVORILA SAM SE U STUP OD SOLI......
Znam da ja nisam ona žena iz SZ, ali stala sam i nije me uspija maknit(stala sam čvrsto na tlu), mislim moga je on mene dignit i odnit, ali on je kavalir pa se ponaša u skladu s tim( dok šećemo mogu ga držat za ruku-znate ono kako dame drže gospodu, npr. na špaliru).
Znači stojim ja na mjestu, on pita šta mi je, a ja da se neću maknit "until you make something", on mene pita "make or do something?" Ugl. ja engleski baš i nisam dobar govornik, ja razumim napisano, ali govorit i pisat je malo teže(rekao mi je da mi je najbolje gledat engleske filmove i serije, ja mu kažem da je dobro i čitat....). I znači "until you do something", on mene poljubi u obraz i pita jel to? Ja nije, ali blizu....
Onda smo se poljubili i ljubili, i otišli ća jer sam mse morala jutros dignut u 5 sati, a tada je bilo 10 do 10.
Dođemo mi ispred moga doma i poljubimo se, i ljubimo i opet je to trajalo od 10 do 11 i po, sat i po vremena.
Jutros mi je bilo tako ogavno, osijećala sam se ko` govno(kojeg je netko izvalja jer sam bila preumorna, jer sam išla u krevet tek u pola 2-imala sam nešto dovršit za danas).
Jutros u 6 i 20 sam mu poslala sms da sam napravila grešku i da se više nesmimo ljubit, i sad smo da ga citiram: "Može li prijatelji onda? Poljupci samo u obraz, ali ovaj put ozbiljno. Bez veće zajebancije ili izazivanja. Please.", znači prijatelji. Nadam se...
J. je nekako strastven, čista suprotnost mome bivšem dečku, kad se ljubim s J. njegove ruke me zagrle, privine me čvrsto uza se. Ruke mu prelaze preko donjeg dijela leđa, stražnjice. Osijećaš se posebno. Moj bivši dečko B. se bio oslanjao samo na moje lice, glavu...ali to je bilo davno...
@Što je sreća mi je bio poručio prije par postova "Oprezno s J.-om", eto može sad ako ovo pročita saznat da neće bit ništa među nama... On ima svoju "potencijalnu curu" negdje tamo preko sedam gora.
E još ovo....kad sam u autu dobila od J. poruku i kad sam se nasmijala mama me pitala šta se smiješ, ja njoj kažem u kratkim crtama(ali ne da se žvalim s njime, samo ono šta triba znat), a ona mi kaže da ga otpišem, jer čim on ima neku tamo curu da mu ja služim samo kao rezerva, ono ak` ne uspije s tom curom, ak` ne pođe s njom.
Ono mislim, fakat, znam to, ali lipo je kad se sviđaš nekome toliko da te ljubi, nasmijava, drži za ruku na ulici.... Meni se on sviđa, ali moram ga zaboravit....sad će on ovo, valjda, čitat i krepavat od smija....ali briga me za to, ne ovisim o tome da se prilagođavam drugim ljudima, svoja sam!
Pusa i do čitanja! :-)
My honey-boney
It`s evident that I don`t know what I was saying(upsy-dasy writting).
I can`t love somebody if I don`t know him well. I have a huge crush in J., my darling... He know`s that and he is a little bit guilty because he hadn`t wanted that. He kissed me on saturday, ok, we were kissing for an hour...but only kissing in mouth, cheek, neck.
It felt wonderfull, it was wonderfull, amazing...
The thing is that I want to be loved, I want that someone has crush on me, I have a crush in my honey-boney. Has he crush on me I don`t know, but he told me that he doesn`t know what to feel, he doesn`t know how to listen his heart. I can understand him sort of...
Is he going to be mine, or not doesn`t matter, I want him to be happy, but for cryin out loud if he luckily was mine I would be the gladlyest person alive!!!
Love battle
Ok, dugo se nisam javljala, ali sve zbog toga šta sam provodila jutra na faksu u kantini pijući kave, popodneva kući eksperimentirajući s povrćem i na kavi s majkom, večeri na Facebooku očekujući da će mi se javit J., slušajući Meadows of heaven, te gledajući TV ako je kakav zanimljiv film.
Istina, bilo je dana kada sam večeri provodila u Splitu.
Charles mi je dao snage da smognem hrabrosti i upoznam Isusa, jer prije bi bila presramežljiva da tako nešto napravim, da upadnem dečku koji mi se sviđa i poljubim ga. Obično sam dane provodila nadajući se da će me primjetit i da će imat sposobnost telepatije pa vidjeti u mojim mislima da mi se sviđa. Više sam se ponašala kao cura u pubertetu koja samo mašta da će njen princ na bijelom konju doći i poljubit je i da će bit zajedno sve do kraja njihovih života, ili dalje ako nađu Gilgamešovu travu ili sretnu koga iz obitelji Cullen...
Ono, fakat, postala sam sretna... Ali baš sretna jer sam saznala da postoji mogućnost da osjetim i upoznam Isusa, da me ispuni srećom, da mi otvori srce, ujedno sam saznala da se sviđam onom dečku J.
Znate, bilo bi super kada bi tu bio početak nove pagine nella vita mia, kad bi bili zajedno jer ga v...., upsy-dasy, jer mi se sviđa, a i ja se njemu sviđam, ali nije, baza je da se ništa nije promijenilo, ja sam ostala sama, on je ostao sa svojom "amo reć" curom.
To je normalno, jer mi se zadnje ~ 4 godine još nikako nije dogodilo da bi se ja sviđala nekom dečku koji mi se sviđa. Ja bi patila za njim neko vrime, postavila prioritete u svom životu( a to je položit sve ispite na prvom roku), progutala knedlu, sramotu i nastavila dalje uzdignute glave.
Samo bi postajala sve tužnija i te bi se tuge redale jedna na drugu tvoreći slojeve različite boje, intenziteta, jačine i onda bi upoznala nekoga tko bi bio super, tko bi me osvojio svojim osmjehom, očima, razmišljanjima i te bi se tuge malo povukle i meni bi osmjeh zatitrao na licu....
Tako je bilo s J. Njega sam upoznala, a da ga nikad nisam prije vidila, osvojio me osmjehom, očima kad se smiju, jer bi se prije događalo da su mi se sviđale osobe koje sam već znala, koje su mi se sviđale u nekom periodu mog života, sve do njega.
Nemojte sad mislit da mi se sviđaju sve muške osobe koje upoznam, ma nikako, kad bi bilo tako našto bi ja ličila?!?
Sviđa mi se J., ali baš ludo, već neko vrime, ali sinoć ono šta nam se desilo samo je ispunilo moje srce njime u potpunosti.
Bili smo vani, ali je to bilo više ono samo da se vidimo jer smo ipak prijatelji. Sili smo na terasu kafića, Mjesec je sjajio iznad nas, skoro pa pun, ulična svjetiljka je malo iznad nas blještala u oči, ljudi su se polako počeli okupljati po trgu, ali to ništa nismo vidjeli, barem ja, neznam za njega.... Ja sam vidila samo njega, jer smo bili sami, nikoga drugog nije bilo kraj nas...
Kad smo se prebacili unutar kafića, na etažu za nepušaće, rekla sam mu da je malo preočito...on da zna, ali da nezna šta bi reka, ja da nebi tila time šta je preočito da ga potjeram i da me počme izbjegavat, on da neće....
Kad je otišao u WC ja sam se ustala i kroz prozor gledala na trg, kad je došao stao je blizu mene, ja sam se okrenila i pitala ga bili se ljutio kada bi ga opet poljubila....i zatim sam ga poljubila, ljubili smo se, odmaknuo se i rekao nešto na engleskom u stilu da ga iskušavam, ljubili smo se opet.
Kad smo otišli šetali smo se, došli na plažu i tamo se ljubili s time da sam ga ja ispitivala o njegovoj curi, ali na engleskom i zajebavala sam se kako bi ona reagirala kada bi joj netko rekao da je vidio njega i neku curu kako se drže za ruke i ljube. Baš smišno.....
Ugl. kada govorim na engleskom onda neznam stat, samo govorim, valjam baze, sarkastična sam, podrugljiva, ali samo na svoj račun...valjda... :-D
Otpratio me kući i kad je parkirao pustio je od Ramonna Supergirl i josephine, ljubili smo se...i to dobrih sat i pol vremena, od 23:57 do 1:26.
I nismo se usredotočili samo na usta, već vrat, trbuh, čelo, obraz.
It was so beautifull. so unbelievable, I told him that I`m going to fall in love, he said: "Please don`t, because I don`t want to give you some fals hope`s"...
So you can see that in this case I`m unbeloved, his girl took victory, and I...well I`m going to worship frienship between us no matter what, because if I can`t be his beloved than I`m going to be his friend. This way or another I win, I am close to him, even those two hours a week when we see us on coffee.
And so ends the love battle...she won...
Charles Moss Duke Jr.
Ok danas sam bila na predavanju gospodina Dukea na Ekonomskom fakultetu u svečanom amfiteatru.
Ja nemam nikakvo mišljenje o tome jeli čovjek bio na Mjesecu ili nije, nisam kompletentna da vam mogu o tome govorit. Neznam, a isto tako znam da mnogo ljudi ne vjeruje da je čovjek hodao po Mjesecu, već da su to sve snimili u kakvom studiju.
Cijenjeni gospodin Duke nam je prikazao snimku uzlijetanja, boravka na Mjesecu i povratka ponovo na Zemlju. Rekao je da je to dokaz da su bili na Mjesecu i da su sve izmišljotine što drugi govore.
Bilo je zanimljivo u najmanju ruku....
Rekao je da se tada promijenio i da mu je novac postao važan. Prije je mislio da je vrhunac što može postići odlazak na Mjesec i da će tada biti uistinu sretan, no, kako stalno mi ljudi gledamo u visine, uvidio je da mu to nije dovoljno i počeo je voljeti novac.
Charles Moss Duke Jr., umirovljeni brigadni general američkog ratnog zrakoplovstva, astronaut i poslovni čovjek, rođen je 3. listopada 1935.godine u mjestu Charlotte u saveznoj državi Sjevernoj Karolini.
Kako je on rekao kao mali nije, poput današnje djece, gledao u Mjesec i govorio da će jednog dana otići tamo. Zaljubio se u zrakoplove i 1957. je diplomirao znanost na Mornaričkoj akademijji te aeronautiku na MIT 1964.
Nakon završetka Mornaričke akademije pristupa zrakoplovstvu SAD-a. Kasnije služi kao pilot presretačkih zrakoplova u zračnoj bazi Ramstein(uvijek sam se pitala po čemu je njemačka grupa dobila ime, op.au.)
1966.godine(iste godine je umro pisac Herman Hesse, op.au.) izabran je za astronauta i ulazi u program Apollo, gdje je bio član pričuvne posade za misiju Apollo 10. Za vrijeme misije Apollo 11služi kao "capcom"(jedina osoba u kontroli misije zadužena za komuniciranje s posadom). U toj misiji su imali problema s gorivom jer su zalihe bile pri kraju, stoga su svi u kontroli misije bili na rubu živaca.
1972.godine Charles polijeće u svemir u sklopu misije Apollo 16, te zajedno s Johnom Youngom slijeće na Mjesec i to na visočje Descartes. Duke je bio 10 čovjek na površini Mjeseca.
1976. godine Duke odlazi u mirovinu(astronautsku) te se okrenu biznisu, počeo se baviti veleprodajnom distribucijom Coors piva. Tu firmu je prodao 1978. i počeo ulagati u dionice i nekretnine. Za svo to vrijeme još je radio u zrakoplovstvu kao pričuvni brigadni general.
Njegov obiteljski život je zbog njegovih uspjeha u NASI, putovanju na Mjesec, teškom radnom tjednu, upao u problematičnu fazu. Njegova žena, Dorothy, je bila uz supruga, bila mu je vjerna i predana za vrijeme njegove misije. Više od polovice brakova astronauta u Apollo programu završilo je razvodom, ali ne i Dukeov. Dorothy je upala u depresiju, Charles nije shvaćao zašto. Imala je sve šta je mogla poželjeti: savršenu obitelj, kuću, društveni život, novca... Dorothy je potražila pomoć u vjeri, Charles ju je slijedio. Pričao je da je jednom bio pozvan na proučavanje Biblije, kada je pitao koliko će to trajati, dobio je odgovor petak popodne, cijelu subotu i nedjelju ujutro, bio je spreman da mu bude dosadno, no kada je počeo slušati, pa onda čitati, bilo mu je super. Rekao je: " Ok, I belive..." Rekao je da on nije vidio Isusa, ali ga je osjetio, osjetio je kako mu ljubav i sreća ulaze u srce. Predao mu je svoj život. Vidio je da se i Dorothy mijenja, bilo je to mic po mic, ali vidio je.
Duke je doživio duhovno probuđenje postavši sljedbenikom Isusa Krista.
U vrijeme kada je otišao na Mjesec njegova 2 sina imala su 5 i 7 godina. Čak je jedan njegov sin diplomirao aeronautiku, kaže Duke da je, dok je bi mali, stalno igrao igrice i da mu je otac govorio da se ostavi toga, ali da je vidio kada je završio aeronautiku i počeo voziti zrakoplove da se on i tu igra, jer imate ekran, palicu i razne gumbe, kao na igračim konzolama.
Bilo mi je baš drago što sam otišla danas na njegovo predavanje jer me vodila neka unutrašnja strast, otkrivanje nepoznatog, nečega što je potpuno drugačije onome čime se bavim.
Zanimljivo je i to da me opet susreće vjera i činjenica da, kako je on rekao, u svemu trebamo balansirat, nači ravnotežu, na fizičkom planu, intelektualnom, duhovnom, kako je on počeo vjerovat u Boga, u kreaciju svemira. Kada smo izlazili ogranak Studentski đir udruge Nada i život, nam je podijelio malene planere za novu akademsku godinu. Opet se unutra spominje vjera, vjera, Bog me prati na svakom koraku, počevši od nedjelje u župi gdje se promijenio velečasni, do ovoga danas, ona me prati, a ja na neki način je nikako ne šćepam i zadržim. To se događalo i prije, uvijek bi se dogodilo nešto, upoznala bi nekoga, tko ima veze s vjerom, a nikako da je uhvatim... Ali, sada je gotovo! Promijenila sam se, razmišljanja su mi bogatija i svim silama ću se trudit da upoznam Isusa, prvo počevši od toga da sutra odem na krunicu....
E...
Danas je ponedjeljak, početak tjedna... Rano sam se probudila jer sam morala kupit pokaz i još otići na fax po index u knjižnici. Išla sam tako rano jer sam se nadala vidjeti i moju srodnu dušu, čovjeka kojeg poznajem iz prošlih života(za više informacija pogledajte prijašnje postove)...
Pošto bi svaki put, u zadnjih dvadesetak dana, u kantini pitala jeli bio monsieur Ž. na kavi izazvala sam zanimanje jedne radnice u kantini. Pošto sam s njom na ti i u dobrim odnosima rekla sam joj da iz čista mira nisam mirna dok ne vidim njega i dok se ne javimo jedno drugome. Pita ona mene ali mi se dopadam, a ja NE...., samo tak`, moram ga vidit.
Pitam ja nju koliko ima godina, jeli zna jer znam da ona radi duže nego što sam ja krenila na fakultet, a i on u njemu.... Moja prva pretpostavka je bila da ima oko 40, no ona mi je rekla da ima manje, možda i ispod 30...
Sve do danas, kada sam ga vidjela i kada sam ga pitala, dok je odlazio, "Oprostite...koliko imate godina?", on meni- "Zašto te zanima?", a ja, jadna,-"A eto...da znam...".
Rekao mi je da ima više nego štio ljudi misle, znači više od 30!!! Ja prepostavila 35, a on 10 više. E....sad on ima znači 45 god..., a izgleda mlađe... Ja njemu kažem da za mene ljudi misle da imam više godina nego što imam, na moje pitanje koliko bi mi dao, nije znao, no čim sam mu rekla broj 21, začuđeno me pogledao....on je mislio da imam najmanje 24-25.
E sad....zanimljivo je to, da on nije oženjen, ali je više nego duplo stariji od mene... E i još voli čitati, znači da je načitan, ima karijeru, što mu više triba?!
Btw...ništa neće biti s J. On "ima" curu, ali nevoli o tome pričat, pa neznam sve pojedinosti toga, ali piši propalo.....
Ima jedan frend P koji je, čini mi se, zaljubljen u mene, ali....
Danas na misi...
Bilo bi jutro kao i svako drugo jutro da nije nedjelja i da nisam, kao kršćanka koja polako gubi Boga, otišla na misu...
Prvo što mi je palo na pamet je da odem na ranu misu u svoju župu, a onda na kasnu misu u susjednu župu.
Nakon mise u svojoj župi zaputila sam se, nakon 30 minutnog odmora kod kuće, u drugu župu na misu i ostala iznenađena...
Svećenik nije bio don Boris nego neki drugi, bilo je 12 ministranata i jedan student teologije.
Meni se osobno don Borisove propovijedi sviđaju, znaju biti ispunjene zadiranjima u hrvatsku povijest, svakidašnjim stvarima, rekli bi laičkim jezikom ispropovijedane. Znao je kada bi držao propovijed, a momčići sa strane na klupama uvatili ćakulu stati i zagledati se u njih sve dok nebi prestali. Bilo je nešto u njemu što sam voljela, volim još jer sam od brata stričeva zeta saznala da se prebacio u Split i da je ovo novi velečasni...
Zamjena se dogodila prije možda mjesec dana, ali dobro.... Ovaj velečasni, don Vučak, mi se isto sviđa. Zato što je današnja propovijed bila zabavna, zanimljiva, poučna, sad se samo pitam jeli to on želi pridobiti pozornost žitelja male općine ili takav namjerava biti i dalje, u budućnosti....
Evanđelje je bilo po Mateju za one koji nisu bili na misi i koji nisu gledali svetu misu na televiziji, a i za one koji nisu kršćani, pa nemaju pojma jer ih ne zanima....
Govorio je o porukama... Kako danas svako malo dobivamo poruke priko msn-a, mobitela, i ostalih uređaja i čitamo ih, a da poruku od Gospodina nikad ne čitamo. Kako dobivamo Gospodinovu poruku, kako je jedan rekao "od stoljeća sedmog", a ne čitamo je. Ugl. to je bilo jutros, da me sad pitate da vam ispričam sve što je rekao nebi mogla, ali shvatila sam da se trebamo približiti Bogu, moliti se, ići na mise, krunice... Zatim je rekao kako na krunicama se vide više babe nego mlađarija, na misama više cure nego dečki, stariji nego mlađi... Pozvao je da idemo na mise kroz tjedan, na krunice jer ćemo tako osjetiti Boga Svemogućega, osjetit ćemo njegovu prisutnost...
Ja sam i prije ove današnje propovijedi i prije slušanja don Zdravka odlučila da moram otići na krunicu jer me baš zanima kako se moli, po redu tako da mogu sama u privatnosti svoje sobe izmolit jednu za mog dragog pokojnog prijatelja...
Dobro....
Eto danas sam bila sa svojim dragim gluhim prijateljem na kavi, pričali smo, razmijenili informacije, rastali se i svak je otišao svojim putem...ok, ja sam ostala i popila još jednu kavu(treću danas) i čitala knjigu...
Došla sam doma i prvo što sam napravila bilo je da sam upalila kompjuter da vidim jeli se J. javio...
Došla sam do toga da mi počinje dosta više značit nego kao kada sam ga tek upoznala... Jedva čekam kada ću ga opet vidjeti iako znam da među nama neće biti ničega jer on ima curu...on prema meni osjeća samo prijateljske osjećaje pa mi nije jasno.
Nebi se tila zaljubit u osobu koju nikad prije nisam vidjela, do sudbonosnog koncerta Maidena kada smo se upoznali, koji radi 85 kilometara udaljeno od mene... To stvarno nebi bilo pošteno ni prema njemu, a ni prema mome srcu koje se zadnjih 5 godina samo zaljubljuje i biva odbijeno.
Na početku sam bila tako očajna jer od 8 razreda nikad nisam bila sama(čitaj simpatije s kojima sam samo hodala-u doslovnom smislu), a sad me bivši ostavio, a nitko me nije drugi upira. Mislila sam otić u časne....ali to je komplicirano pa vam sad ne želim i o tome pisat i to ću ostavit za jednu drugu priliku....
Iako se J. u petak prehladio, bilo je priče da ćemo se, ako ozdravi, danas vidjeti da bi mogli razmijenit liste svojih najdražih glumaca...
ZNAM prvo ćete pomislit, ajme koja su dica, čime se bave, ali bezveze u razgovorima bi se dotakli svih tema, počevši od glazbe, žanrova knjiga, pisaca i eto glumaca...
No danas mi je poslao sms da neće moći doći jer je još bolestan, prehlađen, a ko` fol nebi tio mene zarazit...
Možda se počinjem zaljubljivat u njega, možda....
Ok...mislim stvarno nemam sriće, ali bit će bolje
Ok, popodne sam bila na piću s jednim slatkim dečkom kojega sam nesmotreno poljubila u subotu navečer jer sam nekako živjela u uvjerenju da nema djevojku. No, ispada da ima, ali je to nekko komplicirano, premazano svim mogućim mastima.
Znači jedan manje, iako ga nikad nisam ni imala...slatki moj mali...
Sad barem nitko ne stoji na putu onome na koga se trebam usmjeriti, mome dragome gluhom prijatelju zbog kojega sam i počela pisati.
Na neki način mi je žao što ovaj ima curu, a opet drago. Ima čovik pravo bit sritan i znati da ima nekoga tko ga voli i tko je tu pored njega...u svakom pogledu. Dobro, opet sam počela iznosit svoje nezadovoljstvo sadašnjom situacijom(u kojoj ja, naravno, nemam dečka i svi koji mi se sviđaju imaju curu(!!!), onda se stvarno čovik, ja, pita, pa koji je K**** da se meni tribaju sviđat neki koji su tako šablonizirani, koje svi grabe ko` robu na popustu u Keruma u Lori).
Te šablone se prebrzo troše i na kraju postanu izlizane, nekarakterni ljudi, svi su isti, ko` neke kopije robe na Črnomercu...
Onda se ja, inteligentni homo sapiens, pitam kako to? Osobe koje se meni sviđaju su divne, pametne, inteligentne, načitane, obrazovane, a opet postanu lovina koju neka mala sa završenom trgovačkom školom ugrabi i ne pušta sve dok joj ne začme dite u maternici, e onda se tek može pozdravit sa bilo kakvom slobodom...ta divna i krasna muška osoba...inteligentni homo sapiensi...
Sad ostaje pitanje šta je s ovim dečkom? Hm bolje bi bilo reč čovikon....
Tila bio vam još reć nešto šta me maloprije nasmijalo...
Javim se ja jednom svom srednjoškolskom profesoru, oko 9 i 10. Pitam ja njega da bili mogli sutra na kavu ujutro prije nego njemu počme nastava i ono lipo ga zamolim da mi odgovori...a on ko kopriva drito da mu nastava počinje tad i tad, a da ujutro slika. Ok, mislim ja, odjeba me dok si reka keks, jer se valjda nekog vraga boji, ili mu je žena(smišne činjenice) ljubomorna.
Ja njemu opet, da kad bi mogli na kavu jer da ga poštujem kao profesora i kao čovika koji se bavi zanimanjima koje obožavam(šta je, da vam pravo kažem, i istina jer mi je on najnajnajdraži muški profesor koji mi je predavao u sridnjoj skuli.
Sada...nećete virovat...on kaže ok i da će doći sa curom, lipo smo se dogovorili i to je to...
Znate šta....netko mi je reka da se on oženija za tu svoju curu, iako da me ubijete neznam tko...
Ali zar je važno? Ionako mi ništa ne znači, mogao bi mi biti i otac koliko ima godina, a ionako me ne zanima...da je to Željko možda bi razmislila jer sam danas dobila informaciju da bi moga imat oko 30 god, možda manje...iako ne virujen, dala bi mu 34 i ni gori, a ni doli...
Judi moji čitamo se i moram vam sutra pisat kako je prošla kava... :-D
Moja podsvjest
Stvar je da sam ja pristupačna, dobra, mirna osoba koja nema problema sa stupanjem u kontakt s drugim ljudima...
Možda će netko tko me poznaje reć da sam super, divna, krasna, a opet bezveze,,,
Drugi će možda reć da sam dosadna, da mi je glava samo uperena u faks i učenje i te sheme... da se s mnom ne mogu zabavljati.
Ja ću reć o sebi samoj da sam ja komplicirana osoba. Ja sam u depresiji(pijem antidepresive), ja živim u sjebanoj familiji(di mi je ćaća alkos, mater živčana, ja sam uvijek na kraju...tu se vidi rodna stratifikacija gdje se muškima dopušta SVE, a ženama( odnosno meni) ništa...
Imala sam traumatično iskustvo u djetinstvu...teško mi je i mislit na to...
U biti sam jako tužna di mi je najdraže zatvorit se u svoj svijet i živit svoj život-život kakav je trebao biti, ali nije...
Eto već sam u tridesetima(dvadeset i nešto god imam) a osijećam se samo, baš užasan osjećaj kad nikoga nema pored tebe da ti upusti jedan najobičniji smješak onda kada ti je najpotrebniji....da te zagrli kada te nešto muči, brine, kada riješiš ispit na fakultetu, kada nikad ne kasniš na dogovor, kada nisi koza ko` neke moje amo reč prijateljice...
Ponekad ti stvarno to fali, od očaja se počmeš ponašati autodestruktivno kao kakva luđakinja, a u biti želiš ubit onu tvoju podsvjest koja želi polako izači na svijetlo dana i preuzeti kontrolu nad tobom i ponašati se prema svima kao kučka...
Nisam luđakinja, samo sam usamljena djevojka koja traži svoju srodnu dušu, ali ne odraz u ogledalu(toga mi je dosta jer mogu ući u vece pa se tako gledat), tražim boju koja se sa mnom nadopunjuje, ne crno/bijeli svijet već crno/bijelo u boji..., ako sam ja narančasta neka on bude crven, žut, ako sam ja crna neka on bude smeđ...da smo isti, a opet različiti, moglo bi se reć da smo bliskoznačnice, u nečemu smo isti, a u nečemu različiti.
Kad sam bila mlađa imala sam simpatija, dečkiju kako bi mi to zvali, ono hodanje(jedino šta radiš je da hodaš, ideš na kave, možda se prošetaš na plažu pa se ljubiš 10 min), jedino za zadnjeg mogu reć da mi je bio dečko(u pravom smislu riječi), ali poslije njega ni d od dečkiju, a ostavija me davno, kad se sitim koliko je već zima prošlo..., a zbog čega? Zato jer se oladija...da...točno mi je to reka...oladija se! A srce sam mu svoje dala, život mi je drža u rukama, moga ga je skršit, pustit i ja bi otišla, ali ostala sam tu....zbog njega.
A kvragu i ljubav kad nisi Renee Zellweger...kvragu i život kad nisi naša Gilgamešovu travu, kvragu i sve skupa...
Šta ti preostaje neg` disat ovaj šugavi zrak, čekat kad će barel nafte poskupit, čekat male zelene kad će nam doć reč da smo budale, idioti, mangupi, jer smo uništili Zemlju, gledat kako nam se dica i njihova dica raspadaju i umiru od dehidracije.
A zašto?
Zato jer smo takvi kakvi jesmo i ne možeš svijest ljudi prominit priko noći(točnije takvi ste kakvi jeste, ja nisam takva, vegetarijanac sam, svijest mi je razvijena, odvajam papir, pet ambalažu, baterije, ne vozim, ne pušim, ne pijem, ne kradem, ne lažem, ne varam,...čast pojedincima). Boli me svaki put kada neka budala piroman nešto zapali, jeli ON zna da svojoj dici uzima kisik? Recite vi meni? Jeli zna?! Ma k**** on zna, boli njega neka stvar, možda upaljač?
Vidite čim nađem dečka, čim se onaj zaljubi u mene pristat ću vam pisat p******** i postat ću kao kakva zaljubljena klinka koja crta srca, piše voli me, nevoli me, pristat ću slušat ovo što slušam i okrenit ću se Britney Spears i Magazinu... Seve će mi postat najbolja frendica(ionako ne živimo daleko), ali do tada trpite moju razdražljivost i asocijalno ponašanje u vezi prirode, jer u biti ja nisam takva, samo je moja odsvjest nekako izašla van....
Ono ako me ko` pročita, pročita me, a ako ne....a šta ću mu ja....
Do čitanja...
