hocemocenzuru
nedjelja, 09.11.2014.
Obljetnice u vijestima
9.11. je dan kada je očekivano da se u hrvatskim medijima (dnevne novine, radijske i televizijske vijesti) spominju tri obljetnice: Kristalna noć (1938.), Pad Berlinskog zida (1989.) I rušenje mostarskog Starog mosta (1993.). No nije bilo baš tako, no o tome malo kasnije.
Dok je pad Berlinskog zida značio početak ujedinjenja dotada podijeljenog grada, rušenje Starog mosta, tek 4 godine kasnije, se desilo u tada već podijeljenom Mostaru za vrijeme sukoba Armije BiH i HVO-a. 21 godinu kasnije postoji doduše sloboda kretanja, ljudi iz Zapadnog i Istočnog Mostara mogu normalno komunicirati, ali u suštini Mostar je još uvijek podijeljen grad na “hrvatski” zapadni i “bošnjački” istočni dio (za mostarske Srbe malo ko mari, a što tek reći za “ostale”, na popisu 1991. oko 13 000 ili više od 10 % ljudi u općini Mostar se izjasnilo Jugoslavenima).
Potrefilo se da sam upravo ovih dana pročitao odličnu knigu povjesničara Dragana Markovine “Između crvenog i crnog – Split i Mostar u kulturi sjećanja”, u kojoj su značajno njesto dobili spomenička baština i gradski simboli ta dva grada, u koje naravno spada i Stari most. U knjizi je opisano kakav je odnos prema povijesnom nasljeđu (pogotovo prema antifašističkom, partizanskom nasljeđu), suočavanju sa prošlošću u Splitu i Mostaru, nekada crvenim a sada crnim gradovima, te kakve se politike sjećanja provode danas u ta dva grada.
Ko je danas pratio hrvatske medije mogao je vidjeti kakva se “politika sjećanja” provodi u njima. Obljetnica pada Berlinskog zida je dobila (s razlogom naravno) udarna mjesta u vijestima, radijske i televizijke vijesti su počinjale s tom obljetnicom, a dobila je i daleko najviše prostora u njima. I Kristalna noć je dobila svoj prostor (naravno s razlogom), uglavnom pred kraj dnevnika. No, kakva je situacija s obljetnicom rušenja Starog mosta, koliko je dobila mjesta u hrvatskim medijima, navest ću u nekoliko primjera.
Kao primjer dnevnih novina navest ću Novi list, pošto ga čitam jer su jedine koliko toliko ozbiljne dnevne novine u Hrvatskoj. O rušenju Starog ništa se ne može pročitati u nedeljnom Novom listu, čak ni u rubrici “Dogodilo se na današnji dan”. Gledam vijesti Nove TV u 17:00, nakon toga slušam aktualac na 101-inici u 18:00, pa dnevnik RTL u 18:30, ništa o obljetnici rušenja jednog od najljepših mostova na svijetu. Kao zadnja šansa je ostao Dnevnik HTV-a u 19:30, ali pogađate ni tamo ništa.
Jedina televizija koja je imala prilog o tome u svojim vijestima i dnevniku, od svih koje sam danas imao priliku pogledati, je N1, ali tu se ne radi o hrvatskoj već o “regionalnoj” ili bolje reći jugoslavenskoj TV kući, sa redakcijama u Hrvatskoj, Srbiji i BiH. Već vidim kako se na spomen toga diže kosa na glavi hrvatskom nacionalisti, domaćem običnom (“baš su se te jugoslavenčine morale toga sjetiti, a još u vijestima koriste ne samo hrvatski, već i srpski i bosanski jezični standard”).
Zašto je tome tako, zašto obljetnice rušenja mostarskog Starog mosta nije bilo u vijestima kuća sa nacionalnom koncesijom mogu samo nagađati. Da li je to zbog toga jer je most srušio HVO, koji je bio pod kontrolom (financiranje i postavljanje zapovjednog kadra) Zagreba i koji je provodio politiku Franje Tuđmana i HDZ-a, pa je tu najbezbolnije provoditi “politiku zaborava” tj. nespominjanja? Ili je u pitanju razmišljanje tipa “dobro srušili smo ga, ali smo i učestvovali u troškovima obnove, pa kao da i nije srušen, kao da niša nije desilo, jer je sad tamo stoji novi Stari most”? Ili možda “to je ionako u “njihovom” a ne “našem” Mostaru pa je izvan našeg interesa”? Ali u jedno sam siguran, da kojim slučajem most nije srušio HVO, obljetnica bi bila u vijestima, i to udarnim, odmah uz 25 godina pada Berlinskog zida.
