hocemocenzuru
nedjelja, 12.10.2014.
Uvijek budni domoljubi
Pravi domoljubi nikad ne spavaju, sveta dužnost da paze na neprijatelje voljene i jedine domovine ih čini budnim i opreznim uvijek i svagdje. Stalno otkrivanje neprijatelja, potencijalnih ugroza, spletki i zavjera svih vrsta je najbolji dokaz njihove ljubavi prema domovini i naciji. Uostalom dovoljno je da odete na ekstremno desni nacionalistički portal dnevno.hr i samo na početnoj stranici se svakodnevno može vidjeti niz tekstova s temom ko nam sve radi o glavi, naravno komunisti, Srbi i sotonisti su na vrhu liste. A tu je još i famozno “Hrvatsko nacionalno etičko sudište” (koje najviše prostora dobija upravo na dnevno.hr) koje je već podiglo “javne optužnice” (za “moralnu i etičku odgovornost”) protiv Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić i Milorada Pupovca za čitav niz neprijateljsjih aktivnosti čije nabrajanje bi zauzelo previše prostora. No u ovom tekstu će težište biti na drugoj vrsti domoljuba, radi se o onima koji obavljaju utjecajne dužnosti ili bi ih mogli uskoro obavljati. Radi se o tri primjera kojima smo mogli svjedočiti nedavno.
Bandiera rossa
Dubravka Šuica (HDZ) je u Europarlamentu pokazala kako se brane interesi RH i otvaraju relevantne teme za vrijeme ispitivanja kandidatkinje za EU komisiju Alenke Bratušek. Ona je naime tražila od Bratušek objašnjenje zašto je jednom prilikom pjevala komunističku pjesmu “Bandiera rossa”, a kao odgovor je dobila objašnjenje da se radi o antifašističkoj pjesmi.
Ne znam da li je jadnije pitanje ili odgovor, jer mi nije jasno zašto bi bio problem pjevati komunističke pjesme, a s druge strane imamo nesuvislo objašnjenje da se radi o antifašističkoj a ne komunističkoj pjesmi. Kao da ne može istovremeno biti i komunistička i antifašistička, što “Bandiera rossa” i je. Uostalom ako na ovim prostorima iz antifašizma oduzmete komunizam neće puno toga ostati, što dobro znaju i Šuica i Bratušek.
I da li to znači da bi po Šuici komunističke pjesme trebalo zabraniti pjevati jer su neprijateljske po državu i naciju? Povremeno je i sam zapjevam (pogotovo ako malo popijem) a i dalje je mislim pjevati. Kao što je mislim i dalje puštati doma u verzijama KUD Idijota ili Kombinata, ženskog zbora iz Ljubljane. Evviva il comunismo e la liberta!
Zastava duginih boja
“Skandalozno” je najčešća riječ koja vrišti u naslovima tekstova nastalih povodom poteza novog intendanta riječkog HNK, kojim je na Dan neovisnosti na jedan dan preimenovao riječki HNK u “Hrvatsko LGBT kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka” uz izvješenu zastavu duginih boja. Bilo je mnogo žestokih reakcija povodom toga (jedna je čak uključila i jezičnu problematiku – predjsjednik riječkog HDZ-a je poručio Frljiću da nauči hrvatski jer se ne radi o danu nezavisnosti već o danu neovisnosti, kao da to nije isti k. a drugo pakovanje), a za ovu priliku izdvajam onu od kandidatkinje za predsjednicu RH Kolinde Grabar Kitarović.
Izjavila je da je nešto čula o tome i naprosto ne može vjerovati da je nešto takvo moguće te da dan neovisnosti nije dan za šalu i sprdanje sa državnim simbolima. Pri tom nije objasnila zašto bi namjera novog intendanta i njegovih suradnika da se riječki HNK otvori prema LGBT zajednici bila sprdanje sa državnim simbolima. A ne bilo loše i da nam objasni koji su to datumi pogodni za šalu i sprdanje sa državnim simbolima, tek toliko da domaći izdajnici znaju kad se mogu zajebavati sa državom i simbolima.
Članak
No po meni nezvaničnu laskavu titulu domoljuba mjeseca definitivno zaslužuje predsjednik Josipović. On je otkazao suradnju svom savjetniku Dejanu Joviću zbog članka u časopisu “Politička misao”. Članak je dostupan na internetu, pa ga može pročitati svako koga zanima, a koliko se dalo razumjeti iz brojnih Josipovićevih izjava povodom toga, glavni razlog otkaza suradnje je tvrdnja da hrvatski referendum o nezavisnosti (koliko sam do sada primijetio nije došla ispravka dežurnih jezičnih policajaca da je u pitanju referendum o neovisnosti a ne nezavisnosti), kao i ostali referendumi održani u jugoslovenskim republikama (osim crnogorskog iz 2006.) nisu bili ni liberalni ni demokratični. A kad se još svemu tome doda Jovićeva teza (po kojoj je i naslovljen članak) da je tvrdnja da svaki narod želi svoju državu tek mit, dobije se razlog za uzbunu širih razmjera.
I to je bilo dovoljno da se Joviću otkaže suradnja uz objašnjenje da se radi o izjavi koja je štetna i pogrešna, bez detaljnog obrazloženja zašto bi bila štetna (jer samostalnost, ako je uopće i ima, nije ugrožena) i pogrešna (pa i Josipoviću je jasno da atmosfera oko referenduma nije bila primjer demokratičnosti, a sasvim je drugo pitanje da li je uopće mogla i biti te 1991.). Tipično domobranski potez aktualnog predsjednika države! Da se osvoji još malo simpatija kod desno orijentiranog biračkog tijela.
Da sam domoljub zaista bih se zabrinuo za mentalno stanje domoljubnog dijela nacije ako su im glavne prijetnje jedan članak u znanstvenom časopisu, te dvije zastave, jedna crvene a druga duginih boja.
