hocemocenzuru
nedjelja, 01.04.2012.
Preživjeti 1. april
1. april je nezvanični dan šale ili tako nekako. Meni je to jedan od najpredvidljivijih, što će reći često i jedan od najdosadnijih dana u godini. Dan koji jednostavno treba „odraditi“, za koji jedva čekam da prođe. Najradije ne bih nikuda izišao iz stana taj dan, ali ipak mora se ići van, bilo da je razlog posao, dogovor, kupovina namirnica ili lijepo vrijeme. I kad se već mora izaći treba biti spreman na „originalne“ šale i pošalice tipa „odvezala ti se cipela“, „pauk ti odvozi auto“ ili nešto u tom stilu.
Zadnjih godina su se u to uključili i mediji, pa smo mogli čuti prvoaprilske vijesti kao što su one o dolasku velikih sporskih zvijezda u Dinamo, Hajduk ili Cibonu, ili o nastupu Red Hot Chili Peppersa u Zagrebu (doduše ta šala stara nekoliko godina mogla bi se i obistiniti u kolovozu ove godine).
Takve šale sam očekivao i ove godine. Međutim na muzičkim, sportskim i news portalima koje sam posjetio ni traga prvoaprilskim šalama. Inače ove godine sam tipovao na sljedeće vijesti: „Bruce Springsteen na Poljudu“ (ili Maksimiru), „Hrvatska izbačena sa Evropskog nogometnog prvenstva zbog stanja u HNS-u“, „Barack Obama na ljetovanju u Hrvatskoj“, „Đoković, Nadal i Federer na turniru u Umagu“ ili „George Clooney glumi u najnovijem filmu Jakova Sedlara“.
Tako smo godine ostali uskračeni za poplavu prvoaprilskih prevara. Da se razumijemo, nije da plačem nad tim, ali tražeći razlog tome, ono do čega sam došao mi se nimalo ne sviđa. Prvoaprilske štosove možemo podijeliti u one koje donose dobre i one koji nose loše vijesti. Loših vijesti je toliko da nikome ne pada na pamet dodavati još i one lažne. A u dobre je teško povjerovati i da nije 1. april. Uostalom zamislite da vidite ovakve naslove ne uskoro, već recimo tek za par mjeseci ili godinu dana :
Eurosuper95 pao ispod 9 kuna
Nezaposlenost ispod 10 %
Besplatno studiranje za redovne studente
Da li bi i na jednu jedinu sekundu povjerovali da su istinite?
No pravi 1. april, bar za mene, desio se u listopadu prošle godine. Naime tada Anonymous Serbia registrirao lažni site (www.nobelprizeliterature.org) i na njemu objavio da je Dobrica Ćosić dobitnik Nobelove nagrade za književnost, a što su prenijeli neki mediji, među njima Večernje novosti i nekada ugledni B92. Povodom toga Anonymous Serbia je izdao saopćenje koje ovako završava:
Srbija se danas ponovo okreće ratu, strahu, smrtonosnom kiču devedesetih, nasilju prema različitostima, nacionalističkom konzervativizmu i neiskrenom pravoslavlju. Verujemo da su misli i političko delovanje Dobrice Ćosića duboko isprepletene sa tim opasnim sistemom vrednosti, koji ne prestaje da nam preti.
Takođe verujemo da strahovite posledice višedecenijskog političkog, literarnog i javnog delovanja Dobrice Ćosića njegova zemlja i čitav region osećaju snažno i danas.
Dobrica Ćosić nije dobitnik Nobelove nagrade, iako su srpska javnost, pa i on sam, u to verovali punih petnaest minuta.
Od te činjenice nam je ipak malo lakše.
E to ja zovem pravom diverzijom (definitivno antologijskom), inteligentnom i sa precizno, i s razlogom, definiranom metom, i još k tome poprilično uspjelom.
I tako smo došli do toga da je istinski 1. april moguć svakog dana osim baš tog 1. aprila. A taj kalendarski 1.04. treba nekako pregurati, i ništa više od toga.
