Bugenvilija
30.09.2010., četvrtak
Pred šest godina i sitno dana...
|
Dapače, 18.09.2004. (23:26) otvoren je ovaj blog. Nisam si stigla ranije čestitati blogorođendan od silnog posla kojeg sam si opet natovarila za vrat. A imamo i važne goste koji nam se motaju po kući a i stižu danas novi. Blizancima je već stigao Luka, a danas iz Beča stiže i Ivo. Bit će đumbus svemirskih razmjera. Uz to sam odmah nakon odmora dobila foto reporterski posao, koji me odvlači svakog vikenda, a ponekad kao recimo danas i u tjednu, po nekim raznoraznim događanjima po okolici. Tako da iz bliza upoznajem čime se sve bave ljudi ovog kraja koji su vrlo osebujni u najmanju ruku. ( O lokalnom dijalektu neki drugi put. ) Od hmeljnih festova do konzerata limene glazbe,  Flohmarkta (buvljaka) svih fela, od stočnog sajma do dječjih igračaka, umjetničkih hobby uradaka lokalnih seljanki i domaćica, pa do sajmova traktorskih oldtimera. Uglavnom, vrlo živopisan posao u ”struci”   Tako da umjesto da skačem po jarkovima sa makroobjektivom u lovu na sitne beštijice, ja sam se na brzinu morala prešaltati na široki plan i portrete. Srećom ljetos sam još dobila jedno vjenčanje za poslikati kao glavni fotograf. To me je malo na neki način približilo lokalnom življu. Sad me ljudi na cesti pozdravljaju sa gospođa fotografkinja he he he. Nije da ne godi mojoj taštini ali svejedno je komično  Ipak smo mi na selu, a tu se svi poznaju uzduž i popreko.  Slike s vjenčanja ću vam isto pokazati samo da malo ulovim zraka. (dobila sam pismenu dozvolu od mladog i mladenke) Bilo je to prekrasno klasično bavarsko vjenčanje, sve po protokolu i kak se šika   Od jutra rana gosti su krenuli po bijelim kobasicama, džinovskim perecima i litarskim čašicama pive...al o tome detaljnije drugi put. Ovo ljeto smo proveli na prekrasnoj lokaciji. Šumovito brdo puno prekrasnih borova, a pod njihovim krošnjama kućice od slame. Kao iz bajke o Tri praščića. Ove naše bile su od prvog. Srećom da nije puhal jaki vjetar, a ni vuka nije bilo u blizini, samo zečevi, šojke i divlje grlice. Idila kao iz priče, a još sam imala i odličan posao na licu mjesta, tako da sam se ovo ljeto stvarno naradila ko crv (mjerač). Sreća da je lokacija bila tako dobra i prepuna prelijepih detalja, snimila sam brdo odličnog materijala, kojim ću vas hraniti kad krenu snjegovi i zavijanje vukova po zimi  Vjerujem da su neki pogodili, riječ je o Klubu Pakoštani tj bivšem Club Mediterane. Izvanredna lokacija za provesti odličan odmor sa malom djecom, ali i onom većom, ma čak i bez djece je tamo mali raj na zemlji. Toplo ih preporučam svima. Nadam se da će vam kroz šetnju fotografijama doći želja za odlaskom tamo. Možda se dogodine sretnemo pod nekim borom u šetnji do plaže    Jedan dio slika već možete pogledati na mom foto-blogu: http://fototvornicasnova.blog.hr  A možete pogledati i ko je sve pobjedio na FotoNatječaju ”Ljeto” http://foto-natjecaj.blog.hr Blog editor mi ne prihvaća linkove iako sam se već dvjesto puta tužila na tu grešku. Tako da morate sami ubaciti link. |
- 16:05 - Komentari (35) - Isprintaj - #
26.09.2010., nedjelja
Radnice Kamenskog: Ponižene i obezvrijeđene molimo za pomoć
|
Radnice Kamenskog već nekoliko dana štrajkuju u centru Zagreba, zbog neisplaćenih plaća i jako lošeg stanja u firmi. Uputile su pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti, gdje između ostalog navode "Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava" Nakon neisplaćenih pet plaća, vapaja institucijama i hrvatskoj javnosti da bi privukle pažnju, nas dvadeset djelatnica je kao posljednju nadu i utočište za nagradu dobilo zabačeni dio Trga Franje Tuđmana da se bori za svoja prava. Kraj svoje firme već četvrtu noć dijelimo pod zvijezdama, spavajući na stiroporima i u vrećama daleko od svojih muževa, djece, obitelji, boreći se za svoja najosnovnija prava. Jedina podrška su nam kolegice, šetači u parku, tehničari kupca za kojeg radimo i dva policajca. Uprava kuće očekuje da radimo, ostvarujemo dnevni plan, poštujemo rokove kupcima proglašavajući nas neradnicima, saboterima: osobama koje ne žele novu firmu, a ne pitaju kako dolazimo na posao. Ne daju nam ni tu nadu, da znamo kada ćemo dobiti isplatu naših odrađenih plaća. Uredno slušamo kako nema novaca, iako kupci uredno plaćaju isporuke. Ulazimo u šesti mjesec kako dva puta dnevno bježimo iz tramvaja u tramvaj, iz kupea u kupe vlaka kako bismo izbjegle kontrolu i odradile svoj radni dan. Šesti mjesec bez poštenog doručka, ručka, večere. Još malo pa je prošlo pola godine bez zarađene plaće; bez isplaćene lipe dolazimo kućama, obiteljima praznih ruku, praznih vrećica. Moje rukovodstvo se ne pita kako smo djeci osigurali knjige za školu, fakultete. Ne pitaju se da li im može obuća i odjeća od lani, da li im imamo dati za gablec. Službenicu u banci nije briga što moj poslodavac nije uplatio pet plaća, kako smo došle do minusa u crvenom, opomena i ovrha. Slušamo protupitanja, kao uostalom i od svog rukovodstva: zašto niste uštedile kad ste znale kakva je situacija? Recite mi kako da ostanem jaka i da se ne urušim iznutra kraj ovakve nepravde? Kako da se osjećamo ispunjeno, kako da budem ženom kad smo spale na ovo nakon tolikih godina rada? KAKO SMO, kraj svih institucija, uprava, udruga, MI POSTALE PROBLEMOM? Kako moja dosadašnja četiri dana gladovanja, spavanja u parku i svakog odrađenog radnog dana ne diraju javnost? Ponekad imam osjećaj da biljke, životinje i pojedini dijelovi ovog našeg glavnog grada u ovoj državi imaju bolju zaštitu nego ja, mi kao žene? Što još trebamo dati, žrtvovati? Zdravlje, život. Gdje sam pogriješila? Da li sam možda trebala postati javnom ličnošću, biti jedna od starleta da bi se pisalo o meni, nama? Zar sve spomenuto nije dovoljno za naslovnicu svakog dnevnog tiska. Omalovažavanje žena, rada - da li je danas u našem društvu stvarno bolje biti neradnikom? Možda mi je to upućena poruka koju ne znam pročitati! Da li se poštuje rad žene? Što i kome danas znači majčinstvo? Premijerka priča o natalitetu, svaki dan se smije u kameru i govori kako pravne institucije rade svoj posao? Gdje su svi? Zar nitko ništa ne vidi ili stvarno ne želi vidjeti? Zar naši građani stvarno smatraju da je ovo normalno u 21. stoljeću? Molimo podršku javnosti i državnih institucija da nam pomognu u ostvarenju naših prava. Razlozi štrajka su: * neisplaćene plaće za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine, * neisplaćene naknade za prijevoz za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2010. godine i * nepodmirene zakonske obveze plaćanja poreza, doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje od 2008. godine. Psihološki obezvrijeđene, zdravstveno ugrožene, financijski uništene, ponižene djelatnice/žene Kamenskog d.d., mole Vas za potporu i pomoć u našoj borbi za radnička, ljudska i moralna prava. Hvala Vam |