Bugenvilija
28.12.2007., petak
čestitke razne obične i kasne
 Dragi moji kod mene čuda neviđenih i sličnih huncutarija hrpa jedna. Pojma više nemam kaj sam sve htela napisati, a zaboravila putem jer nisam već dugo zapisivala ništa u zelenu tekicu sa crticama podsjetnika. Jurim bezglavo po ovom šašavom vremenu ko luda muha zunzara na zatvorenom prozoru u sparni ljetni dan. Htjela sam si promijeniti dizajn na blogu ali sam zaboravila ono malo html-a što sam onomad na početku blogerske karijere naučila i sad se više ne snalazim, a i nemam te koncentracije dok mi dva komarca stalno zuje oko ušiju i bodu i jaše po meni i gnjave i plaze, a kad ih napokon pospremim na spavanje ta ista koncentracija je točno na nuli ili čak malo ispod nje. Maksimalan domet mi je tada čavrljanje na forumu ili chatu i ispijanje hladnog piva, dok mi noge počivaju visoko na jastuku, ne bi li se vene malo odmorile i skupile snagu za sutrašnji naporni galop. Zato jer sam blago zaboravna ispričat ću vam samo zadnje dogodovštine počevši sa bijesovima upravo proživljenih u zadnjoj zajednčkoj kupovini danas navečer. Možda se nečega još sjetim u hodu pa dobrodošlo, kad počnem pričati obično mi svašta padne na pamet. Nekako smo ovaj Božić sretno i uspješno zbehandlali (starokomponirana zagrebačka riječ koja bi u prevodu trebala glasiti kao nešto napravili), nismo se prežderavali, a još manje napijali ili ubijali u kolačima. Nije da ničeg nije bilo, daleko otoga, nego smo naprosto sami kakvi jesmo i daleko od domaje, sve to sveli na minimum, a i inače ga ne slavimo, pa smo samo radi djece kitili bor i prozore, stavljali lampice i slična čuda iz ormara. I još kao kruna svemu tome je dragi koji je vegetarijanac, pa od svih šatro tradicionalnih klopa koje se papaju u te dane i koja sva po spisku ja jako volim, nismo klopali niš, jer... Bakalar, pravi onaj meni jako fini i "mirišljavi" koji se kuha tri gladne godine i onda s njim još čuda od peripetija, nismo nabavili jer mi se za staru smrdljivu lešinu nije truckalo do Minhena. Tako da smo klopali meni, a i djeci omiljene janjeće batkiće, dva komada u paketu dubokosmrznuto novozelandsko livadno potrčkalo, jako fino i mlado, sa krumpirima pečeno u rerni. Svi sretni i zadovoljni, čak je i Kiki mahala repom na kosti. Dragi je dobil... pojma nemam kaj, zaboravila sam već. Neku vegetarijansku zbrčku, pretpostavljam... Došao je i Božić, kolača puna kuća, 6 vrsta, sretno i uspješno kupljenih u Aldiju. Meni lično jako finih talijanskih delicija, a vidjela sam da ni ostatak akipe nije bil imun na njih. Nisu tradicionalno božićni ali vrag u nuždi - muhe ždere... a ovo je bilo kudikamo ukusnije od muha... Za ručak pizza. Bila odlična, mama sretno i veselo na gotovoj margariti napravila svima pojačanje po željama...joj koja sam lijena mrcina ali kaj sad, bilo pa prošlo  No da, ugođaj je također bio super i još je uvijek. Snijega istinabog ni u tragovima, vedro nebo je zaklonila gusta magluština koja se po ovom bavarskom nebu veselo povija i putuje u pramenovima lijevo desno gore dole već zadnjih 10 dana. Minus varira između minus 9 i minus 4, a inje po drveću je debelo na mjestima i preko 5 cm. Naravno i tlo je posuto bijelim kristalićima magle koji nisu ni sjena krasnom snijegu ali kako već rekoh opno s vragom i muhama, i ovo nije za baciti. Bar su svi virusi pokrepali u prvoj rundi, još ih samo moj dragi nježno uzgaja i tetoši, mi ostali smo ih se kutarisali. Svekriva je nakon što smo neprestano svi zajedno, a pogotovo djeca kašljali ko tuberkulozni bolesnici, iznašla u kutku svoje zdrave svijesti neki prahistorijski recept za sirup protiv istoga, pa sam ovaj puta poslušala savjet starijih i navodno pametnijih i skuhala isti. evo ga i vama, zlu ne strebalo. Stvarno smo prestali kašljati i prizdravili u rekordnom roku. Kaže stara narodna mudrost ovako: - kutija sljezovog korijena od 150 grama (Ta ista kutija tog istogh sljeza u bavarskoj košta ravno 10 eura. Samo da znate kojim blagom raspšolažete u lijepoj našoj) - 3 limuna s korom narezana na šnite (preporučam one iz bio uzgoja koji nisu špricani) - 6 jušnih žlica meda (ja dala pol teglice od 250 grama) - 3/4 kile bijelog šećera (bijelog, ne smeđeg) - 1 l vode - kuhati sve zajedno oko 1 sat na laganoj vatri, pustiti da se ohladi i pretočiti u staklenu bocu i staviti na hladno. pije se tri puta dnevno po filđančić (Tako kaže u originalnom receptu. Može i mali štamprlek ili cujzek, dođe mu ga na isto) Htjela sam vam ispričati što se zapravo zbilo večeras u dućkasu ali post je već popriličan, a ne da mi ga se skraćivati pa ko je žilav, žilav je i pročitati će sve do kraja, a ko ne, ma ko ga šiša (post), i pola je čist ok  I tako odlučih večeras povesti sa sobom zamorce jer oni vole po dućkasima švrljati i u kolica ubacivati stvari sumnjiva sadržaja i kvalitete koje onda okrutna majka na kasi jednostavno izbaci sa trake na opći užas pišmolja ali kaj sad, nisam baš od majki koje dopuštaju razne gluposti niti volim da me balava dječurlija pa makar bila i moja, vuku za nos. Sa sobom sam povela i raščupano čudovište koje se glasa vau vau i dvije ogromne vreće plastične ambalaže za vratiti i uzeti si natrag svoju lovu za pfand tj kauciju. Za čudo, dućkas je bil poluprazan i delala je samo jedna kasa. Brda robe po sredini niko nije prebirao i bilo bi čak ugodno za prozumati kaj ima tam za naći zgodnoga i jeftinoga da ovi moji banditi nisu trčali kojekuda i sakrivali se iza regala s robom, a lijepo sam im rekla na ulasku da ako budu delali sranja da ću ih na policiju otfurati, dat ciganima i prebiti ko zečeve. Nekak mi se maglovito čini da oni kuže da muljam jer valjda do sad nisam u djelo provela niti jednu tu strašnu pretnju. Ali budem jednom, a onda cigani i policajci čuvajte se... (ovo nema veze s Romima, ovo su cigani koji kradu malu djecu i deformiraju ih da bi prosili za njih) Uglavnom, prvi korak je osloboditi kolica od plastičnih flaša i krenem na jedan od dva automata za recikliranje. Naravno, sretno je primio ravno 6 boca i onda se zablesirao, boca je ostala negdje duboko u tom tunelu obljepljenom raznom smrdljivom i ljepljivom tekućinom i nema te boce za koju bi ja gurnula ruku tranu. Bljaka! Zvala sam ženu kaj je skupljala prazne kutije da to uradi umjesto mene i bi učinjeno. Isšutirala je i stiltala glupi automat koji je onda sretno pljunul meni moj papirić s kaucijom. No to nije sve jer se u mojim kolicima kočilo još 30ak flaša koje su čekale svoj red da budu ubačene u ždrijelo nemani koja proždire plastične flaše. Druga takva neman nalazila se s druge strane prolaza, srećom nitko nije u redu stajao da vrati svojih dvijestotinjak boca kao što je to inače slučaj. Ubacih prvu i automat ju ispljune sa obrazloženjem da nema barkoda. Pogledam, fakat nema, a znam da su ga sve moje imale do trenutka guranja u cijev. Ubacim slijdeću i skužim foru. Mrcina ga tak dugo tumba i okreće dok lako priljepljena etiketa barkoda ne ispadne i upadne između gumenih traka. Nije slučajno jer da je, bi otpale i naljepnice sa natpisom artikla, a ne samo one sa zadnje strane sa barkodom. Od 30 flaša, na 4 su mi ispali barkodovi i progutal ih je mrak. Jedan sam uspjela spasiti. Stoka i svinje, e to su oni. Znaju zaračunati kauciju ali znaju i prevariti, ali ne mene. Od sad skupljam te flaše u posebnu vreću i kad se nakupi jedno desetak eura ću otići šefu i malo mu pročešljati familiju. Ne moram reći da sam gledajući gdje su mali majmuni i ubacujući flaše izgubila na trenutak kontrolu nad situacijom i pri završetku tog cirkusa zaboravila izvući iz aparata svoju cedulju sa kaucijom. Punih 9, 29 eura. Nije sitnica. Došla sam na kasu i dala sam onu prvu i tražeći drugu postala svijesna nezgodne činjenice. Pri tom su se blizanci sakrili iza susjedne kase tako da desetak sekundi nisam uopće znala gdje su. Sasvim dovoljno da dobijem bijesne napadaje i da krenem kleti sve po spisku i uzduž i poprijeko, što sebi, što Aldiju, što blizancima, što svima ostalima, uključujući i mjesec i zvijezde. Dečko na kasi me sažalno gledao kad sam rekla da mi je blok ostal u automatu. Mulci su se igrali zatvarajući i otvarajući pokretna vrata, jedan na ulazu i drugi na izlazu. Dobila sam skoro mlade od ljutnje i vidjeli su da mi je pun kufer ali baš su se lijepo zabavljali, a mamu ko šiša. Ubacila sam sve u kolica i to navrat nanos, a inače sve na kasi još stignem posložiti u vrećice. Izvukla majmune za uha van i juriš do auta koji je bil odma iza ugla. Sparkam kolica pred bočnim vratima, otvorim zadnja da blizanci uđu i nema Nyime, nema. Pogledam svugdje okolo, i malog nema. Nema! Vičem galamim - ništa! Dawa uskočio i čeka na svom sjedalu da ga zavežem i smije mi se kao baš super fora. Ja bijesnim maksimalno, zalupim vrata od auta i bacam se u potragu za izgubljenim blesanom, a on iza auta uz zadnji kotač se čučnuo i kikoće se u ruke. Pa da ga čovjek zvizne prek labrnje u punom zamahu. Jedva sam se suzdržala da ga ne izlemam na licu mjesta. Dobil je samo prek flinte i par čuški za uho i dvije tri po guzi u skafanderu koje nije ni osjetio. Ali sam ga zato tužila tati, a to je puno gore od svih batina. He he, smrad mali, baš sam uživala kad mi se ispričaval i vikal da nebu nikad više, a baš sam bila ljuta ko ris. Prebila bi ih obojicu i zbog one kaucije jer je to samo zato kaj ne mogu raditi tri stvari u isto vreme. Pospremih sve đakonije po vrećicama ali sam se preračunala po običaju i nije mi sve stalo i mislim si, dal da idem provjeriti da ipak nije ostal papirić u automatu i da zemem jednu kutiju ili da odem doma i zaboravim vlastitu glupost. Ni mi dal vrag mira i idem ponovo i nađem svoju kauciju kako veselo viri iz automata. Pih, ne mogu povjerovati naprosto, a prošlo je sigurno 30 minuta od momenta kad sam flaše čekirala. Naprosto imam više sreće neg pameti ili mi je samo grah danas dobro opal i to onaj od ručka, onaj s kiselim kupusom  No da, to vam je bilo to. Dečec na kasi je zinul kad je videl da nije u pitanju euro ili dva već pozamašna svotica he he he, a bila sam brža, ko mu kriv kad nije vjerovao u čuda. Bila sam happy, ko da sam na lotu dobila... Toliko od mene za ovu godinu... Vama sve najbolje i sretnu i zdravu Novu godinu želim i još koješta po slobodnom izboru iz velikog asortimana života  |
- 23:18 - Komentari (32) - Isprintaj - #
09.12.2007., nedjelja
Orhidejica sa kuhinjskog prozora
Svi koji me prate malo pomnije, znaju da je moj kuhinjski prozor jedno malo čudo u kojem i na kojem se odvijaju strašne priče i na kojem se gnjezde paukovi i gomile raznoraznog cvijeća. Ove zime ni jedan križar mi nije ostao na prozoru, i moram reći da mi je pomalo žao. Kraljica noći i madagaskarski kaktus su dobili nogu u prozore dnevne sobe, a kompletnu površinu kuhinjskog su zauzele krasne orhideje koje sam onako povoljno ubola prošli put, i to samo zato jer su već bile u punom cvatu ili im je bilo štogod polomljeno pa su ih bacili na popust. Tako sam za cijenu jednog bogatog Cimbidiuma, zapravo došla do 6 prekrasnih raznih sorti orhideja. Mojeg omiljenog cvijeća. Ova na slici je samo jedna od 9 cvijetova na istoj grančici, ne kužim što je radila na popustu ali meni super... |
