Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
ponedjeljak, 30.10.2006.
Nermina Curbrigen s knjigom pod rukom
U subotu se bilo na Sljemenu. Do vrha, žderačina i nazad. I to ne onom stazom kojom smo išli za tjelesni, nego nekom sporednijom, na kojoj uopće nije bilo penzića s gojzericama i šeširićima. Zato i dan danas imam muskulfiber i hodam kao silovana pingvinka. Ako do sutra navečer ne prođe, plesat ću na partiju samo plesove koji uključuju stajanje na mjestu i geganje lijevo-desno (neki sentiš od Straussa) ili gibanje glavom gore-dolje (neki laganiji rege).
A inače, vaša se Gurwoman uz posao, skrb o suprugu, domu i osobnoj higijeni, brigu o punjenju frižidera i trpeze, opasno zagledala u knjigu. Idem na Solara 8.11. kud puklo da puklo!
Spremuckam ja njega već dugo s još dužim pauzama, i optimistično sam mislila izaći sredinom 11., ali onda sam dobila dojavu da ispituje 8.11. i da ga se možda poslije neće moći uloviti. Vrag je odnio šalu i idem riskirati, obrlatiti ga šarmom i blefiranjem i računanjem na njegovu staračku demenciju. Poslužit ću se taktikom navođenja vode na svoj mlin. Što god da me pita, skakat ću samo na ono što znam i to polako parafraziranjem razvući i izreći na 45 načina. A kako se sjećam da je na predavanjima često ubacivao razne aktualne TV serije (volio je Seks i grad), mogla bih ubaciti i koji sočan detalj s televizije i tako mu odvući pažnju. "Marksistička kritika strukturalizma, pitate? Na primjer, uzmimo Bree iz Kućanica, ako ste gledali jučer..."
Kako sam invalidna i ne mogu hodati, mogu bar stajati u kuhinji i raditi rukama pa sam se jučer potrudila. Canelloni punjeni špinatom i sirom u umaku od paradajza i vrganja. Recept sam vidjela na t-portalu u max zoni, rubrika okus-pokus. To vodi simpatična teta po imenu Miranda. Nešto kao moderna verzija Vegetine kuhinje, samo bez dosadnog Olivera. Inače, primijetila sam da je Mirandin trbuh sve veći i da ga skriva pregačom. To znači ili da uvijek sama mora pojesti sve što skuha, ili da je trudna. Ako je riječ o ovom drugom i ako me čita netko iz t-coma, molim vas, recite Mudriniću da bih ja to baš dobro radila dok je Miranda na porodiljskom.
Canelloni su bili bajni i filip ih je nahvalio kao ništa dosad, a nije ništa htio od mene! Nakon canellona došao je medeni kuglof. Volim raditi kuglof već i zbog toga što volim izgovarati riječ kuglof. Mekana je, rastresita i profinjena.
Umiješaju se 3 žutanjka, 15 dkg šećera i vanilin šećer. Dodaju se 3 žlice meda, 15 dkg putra, po žličica klinčića i cimeta, 2 dcl mlijeka. Onda 10 dkg grožđica iliti cveba, 30 dkg brašna i prašak za pecivo. Na kraju dodati snijeg i uliti u namašćen i pobrašnjen kalup za kuglof (hvala, Ljubić, sponzorice mojih kuglofa!). Peći oko 1 h na 180 stupnjeva.
Za kraj, dvije frapantne činjenice. Jedna me šokirala više, druga malo manje.
-u Kiki već naveliko prodaju božićne pizdarije!
-Violeta iz Big Brothera nabraja hrvatske padeže: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni.
srijeda, 25.10.2006.
ZOP
ZDRAVICA OKUSNOG PUPOLJKA 1
predstavlja:
Prošek Toreta, (Smokvica, Korčula)
Znakovito je što rubriku započinjem vinom kojeg nema po dućanima, samo u dotičnoj vinariji u dotičnoj Smokvici, ali pa šta. To je ljetni trofej koji smo dugo čuvali.
Butković bi ZOP vjerojatno odradio ovako: Zagasito pariškožuta boja ovog prošeka ukazuje na visoku viskoznost i udio tanina, no bagremast miris čepa ukazuje na manji postotak slada. Struktura ove plemenite kapljice pomalo prejako prijanja uz stijenke čaše što ukazuje da je berba kasnila 4 dana, no smion postupak potpuno je opravdan kad nas pri prvom gutljaju iznenadi nonšalancija arome mladog jaglaca s primjesama badema, dunje i ružinih latica, uz tek natruhu klinčića. Prvotna gustoća bukea otvara se u prpošniju cvjetnu notu jesenske bazge, da bi za sobom ostavila citrusni talog karakterističan za zrela vina odstajala u bačvama hrasta kitnjaka...
Ja ću to odraditi ovako:
U životu nisam popila više od 10 vrsta prošeka, uključujući i kralja, Hektorovića, tako da nemam šta puno mudrovati. Koliko god ovaj bio produkt male obiteljske vinarije, toliko mu je to i prednost jer je jednostavno jak, bogat, dubok, gust i nema industrijski alkoholni šmek čak i kad odstoji. Odličan. Dajem mu 4+. A teta iz vinarije je rekla da prošek u friđu može stajat i mjesec dana (nema šanse). Ne sjećam se koliko je koštao, mislim da nikako više od 50 kn. Cijela vinarija Toreta je za preporučiti. Ljubazni striček i teta te nutkaju raznim vinima, daju ti kruha i svog maslinovog ulja za probat i pričaju priče o dedi na samrti kojeg je izliječio prošek. Divota.
A sad nagli skok na skroz drugu temu. Planira se ići na Noć vještica u Močvaru, DJ Mario Kovač i tako to. Kako u garderobi nemam masaka, a ne namjeravam ni kupovat, smišljam kako se efektno a besplatno maskirati u kućnoj radinosti. Prihvaćam sugestije. Prvi nemušti prijedlozi su:
- dođem gola, napućenih usana, sa šampanjcem u ruci (imam neki koji godinama već stoji) - ja sam Severina
- obučem se u bijelo, stavim lonac na glavu, gurnem mrkvu u usta i držim metlu - ja sam snjegović
- navučem najlonku preko glave i uzmem pištolj na vodu - ja sam pljačkaš Fine
...
Kao što vidite, stvarno su mi potrebne sugestije. A uvijek mogu otići u Superkonzum i kupit neku glupu plastičnu masku za 5 kn.
ponedjeljak, 23.10.2006.
Danijela u 30.
Za početak, da i virtualno zaželim: Danči, sretan ti rođendan. Kao spoj osnovne tematike bloga i počasti prijateljici slavljenici, a uz dužno očuvanje privatnosti bližnjih, evo i prigodne sličice naše male Danijele kako životinjski proždire falafel. Doživjela još mnogo falafela!
Možda da sljedeći put ne kupuješ onu masnu drogu od čipsa i bake rollsa, nego neke bučine sjemenke, bademe i prirodni čips od jabuke? Još sam napuhnuta od svega, a kole u meni ima svoj vlastiti tulum.
Inače, koliko god mi Kar-lo-vač-ko trenutno bilo prijatelj i skroz je istisnulo Žuju, ne mogu ne primijetiti da dijele isti day after efekt mučnine. Kad ćemo zarađivati toliko da za roćkas možemo častiti Pilsnerima, Leffeima, Paulanerima i sličnim blagotvornim napicima?
Ovih dana se u mojoj kuhinji kuhalo sve u šesnaest, ali iznevjerit ću čitateljska očekivanja i neću ulaziti u recepture. U subotu se pekla rijetka pojava na našem placu - divlja orada s krumpirom u pećnici. Fuj anemične celulitne uzgojne orade.
A u nedjelju, inspirirana nedavnim prilogom u Jutarnjem o istarskoj kuhinji, kao i skorašnjim koncertom Gustafa za Martinje, koji tradicionalno ne propuštam, radila sam svoju varijantu žgvaceta od piletine.
Danas, u sklopu akcije "zdravim ručkom poništimo djelovanje pol kile kulenove seke pojedene za doručak" radim miso juhu.
I dalje se zabavljam Power Rangersima i sapunicama, silim se učiti Solara, ne mogu do Kviska, i dalje nemam svoj mirovinsko-stažni društveni status i parazit sam na Filipovom zdravstvenom. Hoće još netko osim prošlogodišnjeg trio fantastikusa na Gustafe? Meni su to, mislim, 4. ili 5. martinjski Gustafi za redom i mislim ih pohoditi dok su živi. Dilema mi je što pijuckati ove godine. Prošlogodišnja Matoševićeva Alba nije u dobrom sjećanju. Hm, hm. Crno ili bijelo, uopće?
četvrtak, 19.10.2006.
Octopussy
Bila jučer u sklopu Zagreb film festivala na Parfemu. Solidna adaptacija. Fina europska produkcija. Dobro pogođen glavni glumac, nikad ga prije vidla.
Preporučljivo, pogotovo onom tko je konzumirao knjigu.
A sutra idem na Borata i neizmjerno se veselim.
Nego, danas sam napravila svoju prvu hobotnicu na salatu, jupi-jej!
Naučila sam štošta. Prvo, ne kupovati smrznutu hobotnicu jer platiš kilu, a kad se odmrzne, skužiš da hoba ima 30 dkg, a ostatak je bila smrznuta voda. Drugo, ako kuhaš frišku hobu, stavi u vodu pluteni čep da ne bude žilava. Zašto, pobogu, pitate se? I meni je zvučalo glupo kao ono kad je netko rekao da nećeš plakati dok režeš luk ako držiš šibicu među zubima (nije istina). No, čep sam stavila, a hoba je mekana. Mene je uvjerilo.
U prilično bogatu salatu, budući da se hoba malko stisnula u kuhanju, stavila sam i: nasjeckani kuhani krumpir, paradajz, kapare, luk, papar, sol, limun, ocat, maslinovo ulje. Mogu reći da je slasna. No mislim da je luk greška jer je jedna od zamišljenih namjena salate uljuljkivanje svinjske polovice u osjećaj ugode i sreće kao uvod u romantičnu večer koja će se nastaviti vinom, čokoladom i tko zna čime. Vidjet ćemo.
Potpisnica ovih redaka i žderačica ovih jela intenzivno razmišlja o odraslim temama, budućnosti i podosta je zbunjena. Na primjer:
Kad dođe vrijeme (proljeće?), da li prijaviti slobodno zanimanje ili obrt? Štedjeti nešto u investicijskom fondu ili životnom osiguranju? Kad krenuti s 3. mirovinskim jonskim stupom i da li uopće? Svi dobronamjerni savjeti i iskustva su dobrodošli.
Nego, čula sam da ti banka oduzme radost posjedovanja minusa na tekućem kad skuži da više ne primaš redovitu mjesečnu plaću. Prošlo je mjesec dana, a po financijskoj apscisi još uvijek mogu jezditi onkraj nule. Kad mogu očekivati tu tragediju?
subota, 14.10.2006.
POP na ćevapima
Objekt: Čujić grill
Lokacija: Koad Save, ispod Baschiere 2
Kako sam se ondje obrela: Ljubićka i ja dogovorile pivo i ćevape prije tekme s Englezima, a kako u Čujiću još nisam bila, a načula o njemu, to je bio prvi izbor na draftu.
Pojela te popila: Velike ćevape s lepinjom i Karlovačko.
Hrana: Ne mogu reći da su bili odvratni, ali blago sam razočarana. Možda sam očekivala više zbog komplimenata koje sam čula i činjenice koju vole isticati - da rade prave bosanske ćevape. Imala sam sreću pojesti ćevape na Baščaršiji i ovo nema veze s njima. I nekako su kržljavi i lomni bili. Srednja bijeda. Lepinja isto bezveze. Bar za luk nemam zamjerki.
Ambijent: Bezličan.
Posluga: Nit smrdi, nit miriši.
Cijena: Prosjek.
Ukupna ocjena: Jedva prolazno.
Posljednji sud: Držim se ja svojih starih favorita, Kotača, Grane i MZ-a.
Bar imam to zadovoljstvo da sam otrgla Ljubić iz kandži okrutne dijete. Na slici se zorno vidi kako je posegnula čak i do mog tanjura.
srijeda, 11.10.2006.
Masterpis
Jest da bi neki fensi-šmensi šef kuhinje rekao "Pih!" jer daleko je ovo od prepeličjih polpeta poširanih sa šafranom na pjenici od brancinove peraje s valjušcima od endivije i belgijske teleće pisanice. No, ja svoje jučerašnje djelo smatram savršenstvom svog žanra. Dok sam kuhala, osjećala sam se kao Beethoven dok je skladao 9. simfoniju, Dante dok je pisao Božanstvenu komediju, Aaron Spelling dok je stvarao Dinastiju...
Dakle - Pureći umak bolognese. Ne osjeti se znatna razlika u odnosu na crveno meso, a ovo je puno lakše.
Na ulju i malo maslaca zdinstala luk. Dodala mljevenu puricu. Krčk-krčk. Dodala sjeckanu mrkvu, celer, pancetu, lovor i feferončić, sol, papar. Nakon 10 minuta umiješala konzervu pelata i sok od paradajza pa crno vino. Lagano kuhati sat vremena. Na kraju dodati origano, muškatni oraščić i malo mlijeka.
U slast!
Jedva čekam tekmu. Malo mi je žao kaj više ne radim u TIC-u radi drugarskog koškanja s engleskim nogometnim turistima. Onima normalnima koji nisu zli klonovi Vinnieja Jonesa. Uglavnom, pobjeda je uvjet. Postalo je osobno. Ako izgubimo, plaćam u Londonu Estherici pivo. Ako dobijemo, plaća ona meni.
Nekako sam skeptična i predviđam 1:1. Živi bili pa vidjeli.
ponedjeljak, 09.10.2006.
Malo poduzetništvo
Dok puštam mozak na ispašu na velebitske pašnjake negdje u blizini pivovare koja proizvodi istoimeno pivo i čitkam Gloriju, Story i slične umotvorine, nešto mi je privuklo pažnju. Ispada da postoje dvije vrste estradnih parova u Hrvatskoj. U prvom slučaju, kad je primarni celebrity muško, partnerica je u pravilu manekenka. Nogometaši su najplodniji primjer. I Sandi, kao pionir takve vrste sparivanja.
U drugom slučaju, kad je primarni celeb žena, tipa pjevačica, uz mužjaka se redovito veže laskava oznaka "poduzetnik". Muž Nine Badrić, muž Indire iz Colonije, deda-muž Vlatke Pokos, dečko Sunčice Lalić, dečko Idore Hegel, bivši dečko Aleksandre Grdić, onaj što ju je izmlatio, muž Ive Majoli (iako će pažljivi čitatelj glupih trač-časopisa zapaziti da je u počecima veze, dok je još bio anoniman, bio samo zaposlenik velike međunarodne kompanije)... Sve sami poduzetnici. Dovoljno je da ima štand s kukuruzom, on je poduzetnik. Valjda ni Švicarska nema toliko poduzetnika. Dakako, zanimljivo je da su samo muški parnjaci poduzetnici. Ničija cura ili žena nije poduzetnica. Ili se varam?
Da vidimo, kako Anić definira poduzetnika? "Pojedinac ili pravna osoba koja unosi inovacije ili unapređuje radni proces i preuzimanjem rizika nastoji ostvariti uspjeh na tržištu". Moš mislit. Sve je to bagra koja je naslijedila pare od staraca pa se sad kurči ili se obogatila muljažama tipa šverc ukradenim autima. Mislim, što to oni poduzimaju? Tak bi se i ja mogla kurčiti.
Pa i ja sam onda turbopoduzetna. Svaki dan poduzimam nešto. Davanje otkaza i početak skroz novog posla je itekako inovacija i unapređenje radnog procesa. Da ne pričamo o mojim poduzimanjima u kuhinji i po stanu. I zato zahtijevam da nas se ubuduće u paru predstavlja kao Filipa T. i njegovu curu, poduzetnicu. 
Ma, trkeljam. Nego, Ines, ima li u Budimpešti rikule? Vjerojatno ne. Onda nažalost ne možeš raditi moj današnji slastan i jednostavan ručak. Salata. Kuhani krumpir, rikula, kapari, maslinovo ulje, kvasina, sol, papar. Dobro bi išlo i kuhano jaje, ali skuhala sam ga premekano pa sam ga morala odmah autonomno ubaciti u kljun.
Evo i sličica ribe koju nikad neću stavljati u brudet niti imati bilo kakvog posla s njom.
nedjelja, 08.10.2006.
Lososi plivaju uzvodno
Drago čitateljstvo, a posebice ti, Majice, inspiracijo moja... Nije mi se piskaralo zadnjih dana jer mi raspoloženje nije bilo na potrebnom nivou. Kućne razmirice, napetosti, trzavice i neuroze. Ali došla sam podijeliti s vama ponešto o lososu i životu.
U petak sam na ručku imala prijateljicu A. M. Jeo se brudet od skuše sa žgancima (grudastim, priznajem) uz čašicu plavine, razgovora i maraskina. Ne znam što mi bi, ali nisam slikala pa neću ići u detalje recepture.
Odlučne da provod ne stane na ručku, otišle smo u ludu noć. Prvo, kino u domu na Savi. 10 kn. Kuća na jezeru. Keanu Reeves i Sandra Bullock. Očekivala sam neku ljigu na koju ćemo moć hihotat. Ali, ljudi moji, taj film je bez premca najgluplji, najbesmisleniji, najnelogičniji i najdosadniji slikopisni uradak svih vremena! To je duševna bol. O, što bih dala da smo gledale Američku pitu 45 ili Prljavi ples 8 i 1/2!
Poslije smo u potrazi za čašicom piva for the road završile u Roku (ili Akademiji? Ne znam, ista stvar), tri kokoši među mlađarijom, požudom u zraku i Jegermajster hostesama koje te vabe da pijuckaš njihov napitak iz epruveta. Nije prošlo dugo, a već smo njihale bokovima uz ritam meni solidnog benda, s epruvetama u ruci. E, tu sam ja počela štucati i to je trajalo sve do doma. Dobila sam recept da treba popiti vodu sa suprotnog ruba čaše. Ja sam prije znala koristiti onaj o sedam gutljaja vode popijenih dok držiš dah. U ovom slučaju, metoda koja je iz prve upalila je "otvori vrata stana i ugledaj Filipa". Isti tren je prestalo.
A jučer se jeo losos. Mastan je, ali zdrav. A i ta njegova roza boja je baš hercig :). Uz to je išao rizi bizi (friški grašak, integralna riža, luk, temeljac, sol, papar, kopar, ni manje, ni više). Šnite lososa natrljah limunom, posolih, popaprih, pustih da odstoje. Onda sam ih spekla u tavi, poslije na taj masnoći prepržila žlicu brašna, dodala preostali temeljac, vrhnje za kuhanje i kopar. Dobila umak za losos. To je ovaj krasni zeleno-bijeli preljev sa slike.
A danas smo na grahu sa zeljem dobivenom iz kuće Tomišićevih. Nije ni to loše, a i uklapa se u politku štednje i racionalizacije.
Aha, moram uskoro napisati nešto i o home-made kornfleksu, to je zakon (ines, tebi bi se mogao svidjeti), ali sad moram hitno ići uhvatiti te rijetke trenutke dok ima sunca, a ja još nisam pretjerano gladna pa se mogu kretati. Odoh džogirat. Pomoz Bog!
ponedjeljak, 02.10.2006.
Patrola okusnog pupoljka
NOVO!
P. O. P. 1 - PATROLA OKUSNOG PUPOLJKA
Objekt: Krčma Suhina
Lokacija: Odmah iza podsusedskog mosta, zapadna strana.
Kako sam se ondje obrela: To nam je bilo usput nakon dolje spomenutog izleta. Eventualna subjektivnost proizlazi iz činjenice da mi je nakon biciklističke kalvarije sva hrana bila privlačna, pojela bih i panirani stiropor u umaku od sukrvice.
Pojela te popila: Piletina i povrće sa žara, grah salata, voda.
Hrana: Ukusno, domaće, sočno, a opet skromno i nepretenciozno. Crni kruh. Grah salati zamjeram obično ulje umjesto bučinog i prevelik stupanj raspada. Količinski taman. -4
Ambijent: Unutra malo priprosto i smetaju muhe. Vani jednostavno i zgodno čisto zato jer je vani. Vrt, mačke koje žicaju hranu i komarci. WC ne posjetila. 3
Posluga: Simpatičan i nenametljiv striček koji se dobro uklapa u koncept krčme. Ali malo veća brzina ne bi mu naškodila. 4
Cijena: U redu u odnosu na ponuđeno, možda bih manje očekivala s obzirom da je to ipak krčma na rubu grada. 3
Ukupna ocjena (1-5): Nešto između 3 i 4.
Posljednji sud: Suhina definitivno nije mjesto gdje bi se npr. održala promocija novog parfema Leonarde Boban, ali kad čovjek hoće sjesti van i u normalnoj domaćoj atmosferi pojesti domaće jelo na mesnoj bazi do 70 kn po glavi, sasvim preporučljivo.
Oslić i izlet
Nije me bilo neko vrijeme, ali nemam bogznašto važno priopćiti svijetu.
Kvisko me još nije zvao. Imam filing da ni neće. Je li to možda zbog pisma...
Prvo nešto za domaćice koje panično guraju glavu u pećnicu ne znajući što bi kuhale. Ovo se jelo u petak, kako i priliči. Zove se oslić na lisabonski.
Na ploške se narežu paradajz, krumpir, luk i češnjak, a fajlovi oslića na gromade veličine oprilike omanjeg Sony Ericsson mobitela. U lončugu se slaže red paradajza, krumpira, luka, češnjaka, ribe. Slojeve krumpira i ribe uvijek dobro posoliti i popapriti. Završiti slojem krumpira. Na to sve nabacat malo crvene paprike, lovora, deci vode, pol deci maslinovog ulja. Krčkat pokriveno. Tu i tamo malo protresti, ne miješati (kako bi i James Bond). Gotovo je kad je krumpir mekan. Milina. Ispadne nešto između složenca, ćušpajza i brudeta. U slast!
Izlet... Žarko želeći iskoristiti jedan od zadnjih toplih vikenada, još sam početkom prošlog tjedna slala pozivnicu za subotnji izlet u prirodu na 10-ak adresa. Koliko ljudi je došlo? Nitko! Samo Filip i ja na kraju. Sramotno! Nečuveno! Skandalozno! Da, da, crvenite se samo, vi koji se prepoznajete! Nismo išli na planirani Žumberak (prvi sljedeći slobodni sunčani vikend, ako takvih još uopće bude!), nego na laganu biciklističku turicu po brdima oko Svete Nedelje, koju nađoh na Pedali. Piše, težina 2 od 5. A ja dušu ispustila! Trebala sam odmah znati da riječ "bregi" iz naziva ture ne obećava ništa dobro. Ima hrpu šoderastih uspona koje ni traktor ne svlada. Onda bi ja tu polumrtvo gurala bicikl i mislila si kako je ono što Sizif radi godišnji odmor. Uf. Tad te na životu drži samo vizija krkanluka koji slijedi poslije. Ali sve u svemu bih to ponovila. Na steroidima. Evo malo pejsaža i vođe puta koji proučava kartu.
