Jest da bi neki fensi-šmensi šef kuhinje rekao "Pih!" jer daleko je ovo od prepeličjih polpeta poširanih sa šafranom na pjenici od brancinove peraje s valjušcima od endivije i belgijske teleće pisanice. No, ja svoje jučerašnje djelo smatram savršenstvom svog žanra. Dok sam kuhala, osjećala sam se kao Beethoven dok je skladao 9. simfoniju, Dante dok je pisao Božanstvenu komediju, Aaron Spelling dok je stvarao Dinastiju...
Dakle - Pureći umak bolognese. Ne osjeti se znatna razlika u odnosu na crveno meso, a ovo je puno lakše.
Na ulju i malo maslaca zdinstala luk. Dodala mljevenu puricu. Krčk-krčk. Dodala sjeckanu mrkvu, celer, pancetu, lovor i feferončić, sol, papar. Nakon 10 minuta umiješala konzervu pelata i sok od paradajza pa crno vino. Lagano kuhati sat vremena. Na kraju dodati origano, muškatni oraščić i malo mlijeka.
U slast!
Jedva čekam tekmu. Malo mi je žao kaj više ne radim u TIC-u radi drugarskog koškanja s engleskim nogometnim turistima. Onima normalnima koji nisu zli klonovi Vinnieja Jonesa. Uglavnom, pobjeda je uvjet. Postalo je osobno. Ako izgubimo, plaćam u Londonu Estherici pivo. Ako dobijemo, plaća ona meni.
Nekako sam skeptična i predviđam 1:1. Živi bili pa vidjeli.
Post je objavljen 11.10.2006. u 10:47 sati.