Marketing
Oslić i izlet
Nije me bilo neko vrijeme, ali nemam bogznašto važno priopćiti svijetu.
Kvisko me još nije zvao. Imam filing da ni neće. Je li to možda zbog pisma...
Prvo nešto za domaćice koje panično guraju glavu u pećnicu ne znajući što bi kuhale. Ovo se jelo u petak, kako i priliči. Zove se oslić na lisabonski.
Na ploške se narežu paradajz, krumpir, luk i češnjak, a fajlovi oslića na gromade veličine oprilike omanjeg Sony Ericsson mobitela. U lončugu se slaže red paradajza, krumpira, luka, češnjaka, ribe. Slojeve krumpira i ribe uvijek dobro posoliti i popapriti. Završiti slojem krumpira. Na to sve nabacat malo crvene paprike, lovora, deci vode, pol deci maslinovog ulja. Krčkat pokriveno. Tu i tamo malo protresti, ne miješati (kako bi i James Bond). Gotovo je kad je krumpir mekan. Milina. Ispadne nešto između složenca, ćušpajza i brudeta. U slast!
Izlet... Žarko želeći iskoristiti jedan od zadnjih toplih vikenada, još sam početkom prošlog tjedna slala pozivnicu za subotnji izlet u prirodu na 10-ak adresa. Koliko ljudi je došlo? Nitko! Samo Filip i ja na kraju. Sramotno! Nečuveno! Skandalozno! Da, da, crvenite se samo, vi koji se prepoznajete! Nismo išli na planirani Žumberak (prvi sljedeći slobodni sunčani vikend, ako takvih još uopće bude!), nego na laganu biciklističku turicu po brdima oko Svete Nedelje, koju nađoh na Pedali. Piše, težina 2 od 5. A ja dušu ispustila! Trebala sam odmah znati da riječ "bregi" iz naziva ture ne obećava ništa dobro. Ima hrpu šoderastih uspona koje ni traktor ne svlada. Onda bi ja tu polumrtvo gurala bicikl i mislila si kako je ono što Sizif radi godišnji odmor. Uf. Tad te na životu drži samo vizija krkanluka koji slijedi poslije. Ali sve u svemu bih to ponovila. Na steroidima. Evo malo pejsaža i vođe puta koji proučava kartu.
Post je objavljen 02.10.2006. u 17:58 sati.