Zacijelo vjerujete da imate posve slobodnu volju, i da upravljate svojim životom u tom smislu 100 %. Na stranu sad eksperiment Benjamina Libeta, evo jednog zgodnog ulomka na tu temu pa zaključite koliko ste zaista "slobodni".
...
Tijekom stoljeća mnogo se raspravljalo među filozofima i teolozima o tome imaju li ljudska bića “slobodnu volju” ili nemaju.
No istina u tom pitanju – koju nipošto nije uvijek lako dokučiti – glasi da slobodna volja nije nešto što automatski imamo, kao što imamo dvije ruke i dvije noge. To je nešto na čemu moramo raditi, nešto što moramo zaraditi. U većini nas, većinu vremena, ona postoji samo kao potencijal koji se često ne pretvara u konkretnu činjenicu. Bavim se svojim svakodnevnim poslovima, radim, govorim, jedem, spavam, zamišljajući da odlučujem raditi sve to, da to “hoću”. No u pravilu ne činim ništa takvo. Većina takozvanih mojih “akcija” zapravo su reakcije, uvjetovane mojim tjelesnim i mentalnim ustrojem, mojom poviješću, društvenim i kulturnim okolišem u kojem sam odrastao i raznim stimulansima, ugodnim ili neugodnim, koje možda u sadašnjem trenu osjećam. Ta moja takozvana “akcija” za koju mislim da sam je odabrao slobodnom voljom, zapravo je uglavnom stvar navike i automatike; robot sam koji naprosto funkcionira u skladu s programiranjem i uvjetovanjem koje sam primio.
U trenutku kada počnemo stjecati bilo kakvo istinsku samospoznaju zapanjit će nas i užasnuti koliko je od onoga što smatramo našim “vlastitim” životom, mislima i osjećajima, tek robotska reakcija na uvjetovanje. To vrijedi i za naš unutarnji, osobni život; koji nam se ljudi sviđaju ili ne sviđaju, kakva politička i vjerska uvjerenja imamo, kakve stvari volimo jesti, kakvom se rekreacijom volimo baviti i tako dalje. Predrasude i mržnja, bilo rasna, vjerska ili klasna, kakva danas razdire moderni svijet, uglavnom su posljedica pasivne reakcije na uvjetovanje; istinski “slobodnim čovjekom” takvo što ne upravlja. K tome, ne možemo se nadati da ćemo ukinuti društvenu i političku neslogu sve dok ostajemo pasivni u odnosu na utjecaje koji je izazivaju, sve dok ostajemo robovi svoje uvjetovanosti. (Cyprian Smith, "Put paradoksa")
| < | rujan, 2025 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery