gospon profesor
subota, 20.03.2010.
SFRJ za ponavljače
U rukama mi se našla knjižica Dejana Novačića, SFRJ za ponavljače: turistički vodič (Znanje d.d., 2009.) koja nekima neće značiti ništa, neke će uzrujati već zbog dvoznačnog naslova, a neke će, poput mene, nasmijati. U Socijalističkoj („Zato što u njoj vlada socijalizam.“) Federativnoj („Zato što je sastavljena od više naroda i narodnosti.“) Republici („Jer u njoj vlada narod.“) Jugoslaviji („Jer u njoj žive južni Slaveni.“) živio sam gotovo četvrt stoljeća pa sam imao vremena, htio to ili ne, popamtiti cijeli niz službenih mitema (Igmanski marš, Desant na Drvar, Neretva...), mnoštvo imena (Marko Belinić, Ema Derossi-Bjelajac, Milutin Baltić, Lazar Mojsov, Stevan Doronjski, Vidoje Žarković, Ali Šukrija, Milanko Renovica… zvuči poznato?) i društvenih rituala (štafeta, skupljanje salveta, udaranje čvrgi, ORA-e, dvajzdeveti...). Knjiga varljivog naslova, naslućujete, ipak nije klasični turistički vodič: prije je to nekakva srpska ujdurma, kao da su je pisali napušeni Rokeri s Moravu u suradnji s Monty Pythonima, što obećava dobru zabavu ljubiteljima uvrnutog humora i rekonstruiranja povijesti. Hoće li netko knjigu doživjeti kao jugonostalgičarsku ovisi, ako je dovoljno star, o njegovim osobnim iskustvima, ili pak o vrsti mema (mem: element kulture za koji možemo smatrati da se prenosi negenetskim putem, osobito oponašanjem) koje je pokupio od okoline u kojoj je odrastao.
Evo odlomka:
Partizani su božanska bića magičnih moći i natprirodnih osobina. Vrhovni partizan je drug Tito iz čije se glave rodio Milovan Đilas. Iz njihovog kasnijeg braka rođen je Vladimir Bakarić, a iz braka druga Tita s Konjuh planinom rođen je Aleksandar Leka Ranković.
Edvard Kardelj bio je suptilan, pa je rođen iz morske pene, zbog čega su ga zvali „Bevc“, a Koču Popovića slučajno su našli u glavici kupusa. Najveći junak među partizanima bio je Sava Kovačević, koga je rodila Cana Babović u braku s Prvom proleterskom udarnom brigadom. Iznad svih je Nikoletina Bursać koga je kentaur Vladimir Nazor našao ispod jednog kamena u Hercegovini, othranio svojim mlekom i naučio da puca iz „šarca“ i da baca kamena s ramena, pripremajući ga tako za borbu protiv htonskih božanstava Lera i Špera. U toj borbi Nikoletini je pomogao Boško Buha, koga je donela roda, i čijim je junaštvima otvoren novi herojski ciklus za niže razrede osnovnih škola i čiji su podvizi opisani u Homerovom spevu „Ženevska konvencija i upotreba dece u ratnim dejstvima“.
