gospon profesor

utorak, 14.10.2008.

Svrha trotočja

Škola u kojoj sam jedno vrijeme radio bila je smještena u tvorničkom krugu. Kako to, u tvorničkom krugu? Pa tako, lijepo.

Evo kako je to izgledalo.

Ispod prozora, na dva metra od školske zgrade, svakodnevno tutnje kamioni-tegljači s prikolicom. Svakodnevno se čuju psovke radnikâ, slanje u onu stvar, pas mater i tome slično. Sjedim ja tako u razredu, i baš da ću započeti recitirati Vidrićev Pejzaž I., znate ono, U travi se žute cvjetovi / I zuje zlaćane pčele… kadli, eto ti ga, stigao kamion. Vozač iskoči iz kabine i ostavi makinu upaljenu. Ništa, uzdahnem u sebi, i podignem ton: ZA SJENATIM ONIM STABLIMA / KRUPNI SE OBLACI BIJELE… Razred je okrenut na južnu stranu, grašci znoja pojavljuju mi se na čelu. I NEBO SE PLAVI VISOKO / KUD NEČUJNO LASTE PLOVE… »Za kol'ko je gablec?«, prolomi se krik iz tvorničkog dvorišta. Ionako slabašna, koncentracija učenika nestaje, da citiram Gundulića, ko na ognju vosak, dim na vitru, snijeg na suncu… uglavnom, sat je propao, to je već bjelodano. Ni prvi ni zadnji. Hladnokrvni profesionalac kakav jesam, pravim se da ništa ne primjećujem. »Brže malo, momci, s tim balama«, podvikuje poslovođa, »prvo posao, onda marenda!« Sad se već i učenici sve aktivnije uključuju u zbivanja na dvorištu. »Profesoreeee, jesteee čuuuliiii?« viču. Da čuo! POD BRIJEGOM IZ CRVENIH KROVOVA / PODNEVNO ZVONO ZOVE… Ne dam se.

Sunce me zasljepljuje.
Znoj.
Krici.
Komešanje u razredu.

Ne smijem prestati krasnosloviti! I DALJE IZA TIH KROVOVA… »…materinu, jesam rek'o da paziš, jesam ti rek'o da paziš, KONJU jedan!« ZLATNO SE POLJE STERE… »Ma šefe, to je Milan, Milan je, nisam ja!« VALOVITO, MIRNO I SPOKOJNO… »Stoko jedna, marš, ništa od gableca!« I S HUMA SE K HUMU (progutam slinu) VERE…(derem se ja). Prema metodičkim uputama svih relevantnih metodičkih gurua, sad bi morala uslijediti tzv. emotivna stanka tijekom koje bi učenici trebali duboko u sebi proživljavati… nešto… jer su, eto, netom bili izloženi dubokom umjetničkom doživljaju. Hm.

Podižem svoje umorne oči, a u razredu, a riječ je o trećem razredu, nitko mi ne izgleda kao da nešto duboko proživljava. Cijeli red do prozora gleda dramu koju se odvija na tvorničkom dvorištu. Šteta što ne radimo uvod u dramsku umjetnost, sad bih odmah iskoristio zornu metodu: »Evo, djeco, prisustvujemo jednoj sceni…«. Ostatak razreda ili čačka po mobitelima ispod klupe, ili nešto međusobno komentiraju. Uglavnom, nisam ih uspio motivirati na početku sata zanimljivom pričom o tome kako je Vidrić znao postaviti boju uz boju, boju nasuprot boji ili pomiješati boje s iznijansiranim slikarskim umijećem i s redovitom nakanom da ne budu samo slika vanjskog raspoloženja nego i nemjerljivih duševnih stanja (Pandžić-Kekez, Književnost 3, str 21.). A spomenuo sam im i to da je završio u Vrapču (za čitatelje iz Splita, to je ka psihijatrija na Firulama), na što je jedan mangup izlanuo: »Kaj i on?«, aludirajući na Kovačića kojega smo nedavno „obrađivali“.

Na dvorištu se, uz brujanje kamiona i psovački polilog koji ne jenjava, pojavio i viljuškar. S dubokim neshvaćanjem stanja uma odgovornih ljudi koji su prije četrdesetak godina odlučili da izgrade školu uz tvornicu (ili je bilo obratno?), hinjenim mirom pozivam učenike da obrate pažnju, sat traje, molim vas…

Da vam je šesnaest, sedamnaest godina, i da se nalazite u toj situaciji, bi li vas zainteresirala pitanja ispod pjesme? Biste li zaista ŽELJELI odgovoriti na njih?

• Gdje se nalazi taj krajolik? (U pjesnikovoj glavi?)
• Kakvo je pjesnikovo raspoloženje? (Radosno, ali i malo tužnjikavo.)
• Izdvojite vizualne i auditivne motive. (Zašto?) Protumačite iznimnu skladnost boja i zvukova. (Hm…)
• Koja je svrha trotočja na kraju pjesme? (Pitanje za milijun kuna.)

Na posljednje pitanje, ja, profesor književnosti s dugogodišnjim stažem, NE ZNAM odgovoriti. Ne znam zašto je Vidrić, u nekom svom predpsihotičnom raspoloženju, stavio tri točkice na kraju strofe.

Mislim da to nitko ne zna.



14.10.2008. u 14:56 • 20 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

  listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Prosinac 2024 (1)
Listopad 2024 (2)
Srpanj 2024 (1)
Svibanj 2024 (5)
Travanj 2024 (5)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (17)
Siječanj 2024 (1)
Svibanj 2023 (2)
Travanj 2023 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (1)
Veljača 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Rujan 2018 (1)
Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (1)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Rujan 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (3)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (3)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga


Eksperimentalna
autobiografska fikcija.

Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.



Orijentiri

Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.

Sartre

Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.

Berkeley

Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?

Konfucije

Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.

Wittgenstein

Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.


Kaspar

Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.

Jung

Ni budućnost više nije što je nekad bila

Valery

webArhiv@