Još malo o stvarnom stanju na terenu. Sljedeći je na redu brat bana pučanina i njegov putopis. Već godinama provodim malu anketu. Naime, tražim da mi učenici napišu što god se mogu sjetiti o Bosni, s jedne, i o Sjedinjenim Državama s druge strane. Uglavnom, nisu bile rijetke generacije koje nisu znale ni to koji je glavni grad »…bližnje ove turske krajine, s priklopljenom sebi Hercegovinom i Turskom Hrvatskom…«. A o Americi… Onda ja mudro primijetim kako se, eto, ništa nije bitno promijenilo posljednjih stoljeće i pol, jer, kako kaže autor: »…naučismo se poznati i Nijemce i Talijane, i Franceze i Engleze bolje neg nas samih…«. Učenici bi do sad već trebali biti snažno motivirani i nestrpljivi da se bolje upoznaju s »Bosnom, bližnjom ovom turskom krajinom«. Obično se netko ovdje naknadno sjeti – djeca se, svemu unatoč, ipak trude – da je Edo Maajka zapravo Bosanac… Pohvalim dotičnog, no, premda bi se razred rado pozabavio interpretacijom albuma No sikiriki, moramo se vratiti (da ne bude zabune, meni osobno zanimljivom) putopisu. I tako. Mislim, razumijete me, teško je danas raditi u školi. Sjećam se jedne, dobro, hajde, ipak ne baš uobičajene situacije, kad se jednoj učenici netko u obitelji objesio, a baš se potrefilo da »obrađujemo« Matijaša Grabancijaša dijaka. Dakle, ima scena u kojoj se opisuje kako je Smolkova žena »pred tremi dnevi obnorela, te se na vrtu na hrušku obesila«, na što se Vuksan retorički zapita: »Zakaj sem pak nakanil vu mojemu vrtu tu istu hrušku vcepiti?« Da stvar bude gora, ubrzo je uslijedio Poeov Gavran, a potom Patnje mladog Werthera i sav romantičarski čemer i svjetska bol. Možda se to vama ne čini naročitim problemom, ali nije mi bilo ugodno baviti se tolikim smrtima, samoubojstvima i ludilom, svom tom visokoestetiziranom crnom kronikom, dok u razredu sjedi djevojka kojoj se netko od ukućana ubio.
| listopad, 2008 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
darko.milosichr@gmail.com
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery