Po medijima se posljednjih dana ponovo pokrenula tema hidroelektrana na Dravi. No radi se samo o pokušaju ubacivanje HE Molve 1 i 2 u županijski prostorni plan. Ništa više. Neka moguća izgradnja gotovo je nemoguća, kao i prije. Podsjetimo se, pokojne HE Đurđevac i HE Novo Virje dugo su bile u prostornom planu pa od toga nije bilo ništa. A Molve 1 i 2 samo su treći pokušaj da HEP zaradi na rijeci Dravi nauštrb građana.

Župan bi također trebao biti obzirniji u svojim komentarima o ovoj tematici i ne posezati floskulama na razini birtijskih komentara, gdje se protivnike brane, i stručnjake i građane prikazuje kao nerealne „zelene“, koji samo galame, utopijske, čak i protivnike napretka. Naime, sasvim je jasno da svima nama treba struje, ali ne više na takav način. Bolje da se konzultira sa studijom Programa za razvoj Ujedinjenih naroda (UNDP) koja na znanstven način jasno govori o štetama hidroelektrana na Dravi. I informirati se o modernim energetskim rješenjima, i baciti pogled na Gradišće u Austriji gdje se bez velikih energetskih objekata ovaj kraj pretvorio u izvoznika struje. Još se na goru razinu spušta načelnik jedne naše općine koji je na javnom skupu izjavio kako bi tim zelenima „sjekao glave“.

Dovoljno je vidjeti zadnjih godine afere s HEP-om i predložene propale projekte po principu što više, to bolje (i mutnije). HE Lešće trebala je stajati 50 milijuna eura da bi na kraju cijena bila gotovo 100 milijuna (to nije izuzetak, već pravilo od kojeg pate sve hidroelektrane u svijetu). To je i glavni razlog izgradnje ovih mega objekata. Ili vidjeti i jednostavne činjenice, kad god je bila suša, HEP je povisivao cijenu struje, a kad je bilo vode, dakako da nije vraćao cijene (a usput je hazarderski skladištio vodu po akumulacijama i puštao vodene valove da maksimizira zaradu i po cijenu poplava, a bile su i 2012. i 2014. iza njih čak 22 hidroelektrane), a vodeni valovi i od metra svakodnevno pustoše obale. Valja napomenuti da je Hrvatska ovo ljeto uvezla 60% energije, jer podbacile su upravo hidroelektrane zbog suše. Klimatski modeli predviđaju sve više ekstrema – suše i poplave.



HEP tu nema što izgubiti, a može dobiti milijarde, što i je njegov jedini interes. Da HEP i uhljebi u njemu žele struju, davno bi počeli raditi na razvoju solarne energije i mnogih drugih načina štednje, smanjivanja gubitaka na mreži itd. Primjerice, energetski lobi blokirao je u potpunosti razvoj solarne energije da bi onda ucjenjivali građane potrebom za strujom (i optuživali „zelene“ kako su protiv svega). HEP je svojim izborom preskupih i iznimno teško ostvarivih projekata (Plomin C, Zagreb na Savi, na Dravi) zbog toga glavni kočničar Hrvatske, a ne ti „zeleni“. Hidroelektrane su imale jako važnu ulogu u energetskom razvoju Hrvatske, ali sada postoje puno naprednija rješenja, a njih treba ostaviti u prošlosti. Umjesto povratka u 60. i 70. godine 20. stoljeća, okrenimo se sunčanoj budućnosti.

Već od samog guranja unaprijed propalog projekta obilato će se okoristiti od cijelog procesa svita projektanata i raznih biroa koji skupocjeno, na račun poreznih obveznik naplaćuju uslugu, a u uskoj su sprezi s HEP-om.

Kao i uvijek, HEP bajkama nastoji pridobiti javnost. Govore kako:
• Nema akumulacije, ovo je protočna brana –u projektu jasno piše kako će obale biti betonirane i zemljane, dakle potpuno umjetne. I HE Donja Dubrava je akumualcijsko-protočna brana, dakle vrlo slična stvar. To je dakle gotovo pa ista hidroelektrana kao i odbačena Novo Virje, samo prepolovljena na dva dijela i malo premještena uzvodno, da bude u cijelosti u teritoriju Hrvatske, misleći da im Mađari sada ne mogu ništa. Uzalud.

• Kako je hidroelektrana „Višenamjenski objekt“ koji pruža:
• Obranu od poplava – hidroelektrane smanjuju manje poplave, upravo one koje su korisne (pune podzemne zalihe voda itd). Ali, vrlo su riskantne za vrijeme velikih poplava – stvaraju vodene valove nizvodno. Primjerice u 2012. su stradale Pušćine u Međimurju, te 2014. Bile poplave kod nas u Podravini. Sve to uz čak 22 uzvodne hidroelektrane!
• Navodnjavanje – gotovo se nikada na kraju ne izvede, a ako i da, preskupo je i nitko ga ne koristi
• Turizam – akumulacije nisu nikakav turistički resurs (što je prilikom gradnje HE na Dobri javno istaknuo Institut za turizam); s druge strane, EU aktivno promiče održivi turizam na očuvanoj Dravi ( brojni IPA projekti)
• Zaštita prirode – upravo smiješno. Potreba za daljnjim objašnjenjem? Hidroelektana u potpunosti uništava autohtoni okoliš.

U stvarnosti, dolazi do:
• potpunog gubitka prirodne rijeke
• pada razine podzemnih voda što dovodi nadalje sušenje šuma i polja (šuma Repaš)
• vodenih valova i erozije
• Nema više riba, jer nema više mrjestilišta, jer ovo je posljednji široki pojas poplavne nizine, rukavaca i mrtvica gdje se mrijesti riba
• Gubitak korisnih funkcija rijeke (samopročišćavanje, prirodna retencija od poplava, prihrana podzemnih voda)

Da zaključim, hidroelektrane nisu nikakvi zeleni ni ekološki izvori energije. One su i jedan od najdestruktivnijih ljudskih aktivnosti po prirodu.

Projekt je nerealan i gotovo neizvediv, iz više razloga:
• Preskup – nemogućnost nalaženja kredita (EU financira revitalizaciju rijeka, ne uništenje). Zbog toga su pali do sada svi veliki mega energetski projekti.
• sigurno će pasti studiju utjecaja na okoliš (isto HE Ombla)
• unatoč jasnom prihvaćanju od strane pojedinih načelnika općina (pomama za rentama), postoji ogroman otpor lokalnih stanovnika, kampanje za zaštitu okoliša, što je ujedno i vrlo odbojno kreditorima i investitorima
• mađarski otpor

Na Dravi je u tijeku veliki projekt ekološke obnove Drave (LIFE),vrijedan 4.5 milijuna eura. Osim njega, EU je preko brojnih projekata Dravi „dala“ još dodatne milijune eura. Jasno je da bi izgradnjom HE to potpuno stalo, a čak i planovima to bilo ugroženo.

Isto tako je HEP na rijeci Dobri prilikom izgradnje HE Lešće obećavao brda i doline, a ostala je maglovita akumulacija, sjena nekad predivnog kanjona s najboljim raftingom u Hrvatskoj. Nestalo je i cijenjene ribe mladice. Kome god nije jasno, neka slobodno pogleda ovaj mali karikaturni video:



Goran Šafarek

Oznake: Drava, rijeke, energetika, hidroelektrana, bračna

Europska komisija odbila je financiranje hidroelektrane HE Molve 1 i 2 u sklopu novog investicijskog ciklusa na razini Europske unije, vrijednog 320 milijardi eura. Podsjetimo, tijekom prošle godine Europska komisija je u svrhu poboljšanja ekonomske i investicijske situacije u Europi uputila poziv državama članica da dostave popis projekata od zajedničkog europskog interesa. Hrvatska je dostavila "listu želja" od 77 projekata koji je uključivao brojne projekte upitne kvalitete, osobito iz područja gospodarenja vodama i energetike. EK nije također uvrstila s hrvatske strane predložene projekte izgradnju hidroelektrana u sklopu projekta Zagreb na Savi, na rijeci Lici, kanal Dunav-Sava te projekt regulacije rijeke Save. To je dokaz da se EU unatoč ekonomskoj krizi zalaže za zaštitu prirodnih vrijednosti i održivi razvoj ovog područja uz rijeke. Drugim riječima, nisu prihvaćeni ekološki štetni i ekonomski neisplativi infrastrukturni projekti na rijeci Dravi i drugim rijekama u Hrvatskoj.

Hidroelektrana Molve 1 i 2 već je treći pokušaj HEP-a za izgradnjom brana na Dravi. Svojom manipulativnom medijskom kampanjom nastoji iznova uvjeriti građane o neophodnosti ovog projekta: o protočnoj brani koja kao neće uopće imati utjecaj na okoliš – u stvari je projektirana HE Molve i 2 de facto akumulacija s visokim nasipima i cestom odmah uz vodu. Izgradnjom hidroelektrane jednostavno nestaju sva vrijedna staništa i vrste; ogroman negativan utjecaj na ribe, pogotovo što nestaju mrijestilišta. Zabluda je i priča o višenamjenskom objektu,pogotovo o navodnjavanju koje je takoreći nepostojeće na tridesetak velikih postojećih brana po cijeloj Hrvatskoj što smo lijepo vidjeli prije tri godine za jake suše. Hidroelektrana se reklamira i kao obrana od poplava, što je samo donekle točno – one sprečavaju manje i srednje poplave koje su u stvarnosti korisne (jer voda se u poplavnoj zoni prirodno pročišćuje i cijedi u podzemlje otkud je crpimo za piće), ali su vrlo upitne kod velikih poplava koje su najopasnije; štoviše, mogu uvelike doprinijeti stvaranju vodenih valova što se i desilo 2012. godine.

Slučaj HE Lešće na rijeci Dobri bolno prikazuje pravu istinu HEP-ovoj propagandi: obećan je razvoj turizma, nova radna mjesta i nikakav utjecaj na okoliš, a na kraju se ništa nije ostvarilo. Štoviše, uništen je najbolji rafting u Hrvatskoj. Prvotna cijena gradnje bila je 65 milijun eura da bi se na kraju popela i preko 100 milijun eura!
Mnogo realniju i znanstvenim podacima potkrijepljenu sliku o Dravi daje znanstvena studija UNDP-a. Poplavna nizina unutar nasipa efektivno upija poplavnu vodu i ublažuje vodene valove. Ista studija nabrojala je još cijeli niz koristi od očuvane rijeke. Poplavna područja Hrvatske pružaju brojne vrijedne usluge ekosustava kao što su zalihe pitke vode, proizvodnja drvne mase, proizvodnja ribe i staništa za divljač, ali i osiguravaju staništa mnogim biljnim i životinjskim vrstama, a potencijalno se područje može koristiti i u svrhu ekoturizma. Studija analizira i konkretne gospodarske štete: pad podzemnih voda što dovodi do sušenja šuma i polja; sprečavaju dotok sedimenta što ukopava rijeku i dodatno snižava podzemne vode; pojačava se erozija što zahtijeva ogromna ulaganja od strane vodoprivrede.

Oznake: HEP, hidroelektrana, Molve 1 i 2, Drava, rijeke, energetika, solarna energija

DamNation - Trailer from Patagonia on Vimeo.

Oznake: HEP, hidroelektrane, rijeke, brane, he, energetika, hidroenergija, ribe

Članak na KA portalu donosi oš jednu potvrdu o štetama i pravoj cijeni hidroelektrana i skrivenim troškovima ovih "zelenih i jefinih" izvora energije.

Novo opasno klizište pojavilo se uz obalu rijeke Dobre te prijeti odronjavanju lokalne ceste u Zadobarju.

Oznake: HEP, HE Lešće, energetika, Dobra

''Osim toga velike brane grade se izuzetno dugo, šta ih čini neefikasnima za rješavanje akutnih energetskih kriza.'' Jednostavno, hidroelektrane ne samo da uništavaju prirodu i osiromašuju lokalno stanovništvo. One i s ekonomskog stajališta nemaju smisla. Novo izvješće su pripremili istraživači iz Oxforda i baziraju na najnovijim ekonomskim analizama svih dosad izgrađenih velikih hidroelektrana. Znanstvena studija daje poražavajuću presudu isplativosti velikih hidroelektrana i važne implikacije za budući razvoj energetike
U četiri godine rada, autori studije – Atif Ansar, Bent Flyvbjerg, Alexander Budzier i Daniel Lunn – analizirali su sve velike hidroelektrane izgrađene između 1934. i 2007., za koje postoje vjerodostojne informacije o troškovima i trajanju izgradnje. Baza podataka, kojom su baratali, obuhvaća 245 projekta iz 65 zemalja s ukupnim troškom 353 milijarde dolara (cijene preračunate na godinu 2010.)

Nalasci objavljeni 9.3.2014 su šokantni:
Prosječno prekoračenje troškova bilo je čak 96%. Što je veći bio projekt, to je veće bilo prekoračenje troškova. I bez da se uzmi u obzir društveni i ekološki troškovi, velike hidroelektrane u prosjeku nemaju ekonomskog smisla. Rokovi izgradnje kasnili su u prosjeku 44%. U taj broj nije uračunato vrijeme dugotrajne pripreme projektne dokumentacije.

Građevinci i investitori priznaju, da je bilo problema, ali tvrde, da su učili na greškama. Izvješće dokazuje, da njihove tvrdnje ne stoje. Ni prekoračenja troškova niti kašnjenja s vremenom se nisu smanjivala. “Vrlo malo se naučilo na greškama iz prošlosti'', kažu autori. “S pravom se može očekivati, da su procjene troškova za hidroelektrane, koje se trenutačno grade, pogrešne baš kao što su bile one između 1934. i 2007.“ Svjetska banka i ostale razvojne banke tvrde, da njihovo uključenje u projekt smanjuje rizik. Međutim, analize to ne potvrđuju. Atif Ansar – jedan od autora – rekao je, da projekti s učešćem međunarodnih razvojnih banaka „nisu ništa bolji šta se prekoračenja troškova tiče“. Prekoračenja troškova i rokova dešavaju se svugdje. Projekti u siromašnim zemljama kasne više od prosjeka, možda zbog toga jer složeni projekti gradnje hidroelektrane iziskuju učinkovitu državnu upravu i razvijenije gospodarstvo. S druge strane, i projekti u demokratskim zemljama kasne više, možda zbog toga jer političari daju nerealna obećanja prije izbora.

Istraživači iz Oxforda završavaju svoje izvješće sa nizom preporuka. Zalažu se za realističnije planiranje, tako da se uzmu u obzir iskustva iz sličnih projekata. Predlažu, da planeri povećaju ocjenu troškova za 99% i ocjenu roka izgradnje za 66%, ako žele 80% vjerojatnoću, da će se njihov projekt završiti u okviru planiranih troškova i u predviđenom roku.

Oznake: HEP, hidroelektrane, energetika, rijeke, priroda, zaštita okoliša, znanost, Oxford, Drava, Molve 1, Molve 2

Oznake: HEP, energetika, održivi razvoj, hidroelektrane, energija, struja, rijeke, život, priroda, devastacija, LE Lešće, HE Ombla, višenamjenski objekti, zelen

Oznake: HEP, struja, energija, rijeke, Plomin C, energetika, održivi razvoj

Prenosimo zanimljiv teksta s bloga Ekološka ekonomija


Članak ima pet poglavlja:

Distribuirana prizvodnja elektrike i pohrana energije
Nova hijerarhija mreža
A što se to tiče nas Hrvata?
Dodaci
Kućne elektrane mogu uništiti velika elektroprivredna poduzeća?

Prenosimo ovdje 3. poglavlje:

Među ekspertima u Hrvatskoj (znanstvenicima i stručnjacima) i danas prevladava izrazito konzervativan pogled, da je sadašnji dizajn električne mreže u bitnome besprijekoran, da su moguća samo mala poboljšanja, da su svi ti obnovljivi, baterije, promjene strukture mreže, distribuirana proizvodnja… puke iluzije, ili su tehnički problemi praktički nesavladivi, ili je sve to strašno skupo. Rutinski se i danas objašnjava kako novi obnovljivi izvori (a osobito vjetar i sunce) mogu biti samo dodatak velikim hidroelektranama, termo i nuklearnim elektranama, a “izranjanje” drugačijeg sustava je fatamorgana.

Kako reagirati na evidentnu činjenicu, da najmoćnije zemlje svijeta posvećuju veliku pažnju i puno novca u razhvoj novih pristupa? Možemo se ponašati na dva osnovna načina.

A. Zgražati se, kako bogate zemlje (Njemačka, Japan, Kina, SAD itd.) bez veze troše novac na gluposti, i reći da mi s tim ne želimo imat ništa – mi čemo gradit elektrane na fosilna goriva, možda i nuklearke, vjetar i sunce držati na par posto pa nam sustavi pohrane neće trebati. Ponajmanje ćemo ulagati u razvoj novih tehnologija – smmiješno, pa svi znamo da je to previše rizično! Svi znamo da je najbolji način ono, što smo oduvijek i radili: čekat da drugi razviju tehnologiju pa je kupit gotovu.

Oznake: HEP, električna energija, održivi razvoj, energetika, okoliš, Hrvatska, solarna energija, energija vjetra