Marketing
Ekološka ekonomija : Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici
Prenosimo zanimljiv teksta s bloga Ekološka ekonomija
Članak ima pet poglavlja:
Distribuirana prizvodnja elektrike i pohrana energije
Nova hijerarhija mreža
A što se to tiče nas Hrvata?
Dodaci
Kućne elektrane mogu uništiti velika elektroprivredna poduzeća?
Prenosimo ovdje 3. poglavlje:
Među ekspertima u Hrvatskoj (znanstvenicima i stručnjacima) i danas prevladava izrazito konzervativan pogled, da je sadašnji dizajn električne mreže u bitnome besprijekoran, da su moguća samo mala poboljšanja, da su svi ti obnovljivi, baterije, promjene strukture mreže, distribuirana proizvodnja… puke iluzije, ili su tehnički problemi praktički nesavladivi, ili je sve to strašno skupo. Rutinski se i danas objašnjava kako novi obnovljivi izvori (a osobito vjetar i sunce) mogu biti samo dodatak velikim hidroelektranama, termo i nuklearnim elektranama, a “izranjanje” drugačijeg sustava je fatamorgana.
Kako reagirati na evidentnu činjenicu, da najmoćnije zemlje svijeta posvećuju veliku pažnju i puno novca u razhvoj novih pristupa? Možemo se ponašati na dva osnovna načina.
A. Zgražati se, kako bogate zemlje (Njemačka, Japan, Kina, SAD itd.) bez veze troše novac na gluposti, i reći da mi s tim ne želimo imat ništa – mi čemo gradit elektrane na fosilna goriva, možda i nuklearke, vjetar i sunce držati na par posto pa nam sustavi pohrane neće trebati. Ponajmanje ćemo ulagati u razvoj novih tehnologija – smmiješno, pa svi znamo da je to previše rizično! Svi znamo da je najbolji način ono, što smo oduvijek i radili: čekat da drugi razviju tehnologiju pa je kupit gotovu.
Ili nasuprot tome, dva moguća čimbenika:
B1. razmisliti, ako najuspješnije zemlje u nešto ulažu, možda za to ima valjanih razloga?
B2. Posve pragmatički: ako će to tržište godine 2022. biti 30 milijarid dolara, u Europi možda trećinu od toga, možemo li nešto od toga i mi zaradit? Nekakvu tradiciju eletroindustrije imamo, fakultete koji proizvode inženjere imamo…
Pa ako nekako izvedemo, da Hrvatska zaradi 1% od tog europskog tržišta, to je 100 milijuna USD – nije za bacit! Gotovo dovoljno, da platimo uvozni ugljen za TE Plomin C!
Stvar je u tome, ako bogati zapravo stvarno razbacuju novac na gluposti, što bi trebali raditi siromasi poput nas? Stajat sa strane i smijati im se kako su glupi? Ili nastojati zadovoljiti njihove ekscentrične želje pa dio njihovog novca usmjeriti u svoj džep?
Cijeli članak pročitajte na blogu na ovoj vezi.
Post je objavljen 09.09.2013. u 12:28 sati.