Dragi Naši,
u ovoj dubokoj studeni i snigu koji su nas snašli s nostalgijom se prisjećamo toplih dana kad smo đipali okolo po planinama. Ovo je zapis s Bijelih stijena. Prvo malo standardnih jezdopisnih slika i opisa.
Pogled s vrha Bijelih stijena na ostale niže bijele stijene. Etimologija je jasna.
Na vrh se može popet samo uz pomoć sajle
Ispod vrha je Uski prolaz. Etimologija je i ovdje jasna. Upozoravamo one s BMI-jem većim od 25 da se ne upuštaju u ovu avanturu.
Ali naše društvo nije imalo problema s tim :)
Inače, na putu prema gore susretali smo lokalno stanovništvo s ogromnim gljivama u rukama. Vrganji tako veliki, ne bi da su oko Černobila rasli. A niki od njih završili su i u Delnicama u hotelu Risnjak di smo se okrijepili na povratku s planine. I to kako okrijepili: juhom od gljiva i gulašem od gljiva i pastrvama punjenim gljivama i mesom u šugu od gljiva i najboljom savijačom sa šumskim voćem koju smo u životu probali i svima toplo preporučamo restoran i jedva se čekamo vratit tamo.
Planinarenje je stvarno bilo super. I premda nismo vidili medvjeda kako kad smo bili na Samarske stijene (klik) ipak smo našli razlog za beskrajno oduševljenje.
A to je ljudska potreba da ostave pisani trag. Scrivere necesse est, vivere non est! Ovo su zapisi iz skloništa na Bijelim stijenama.
Davor i po metra sniga. Prilično rudimentarni zapis, ali puno govori.
Život je lijep!!!! A riječi su suvišne.
Koliko nam tek priča krije bilježnica u skloništu. Ovdje vidimo cijelu obitelj iz Zadra uključujući i malu Saru (8 mjeseci) koja još nije ni prohodala. Tu je i ilustracija da vidio ko je ko. (kliknite na sliku da boje vidite pismo)
Još jedna crtica iz obiteljskog života. “Tata mi je rekao dok živim pod njegovim krovom moram planinariti s njima... ...nemam načelno ništa protiv, doduše pokolebala me pomisao na 4 čovjeka, 4 ruksaka i pas u đipu starom preko 20 godina.” (kliknite na sliku da boje vidite pismo)
Ovo je naš heroj. Hrvatski Grizzly Adams. Samo što nema grizlija nego puno puhova. Što nam on govori: “Već dva dana nisam vidio ni čuo čovjeka, ali zato puhova ne fali.” Dios mio, neki ljudi stvarno vole ekstreme. Nesrićnik se i požali: “Di ovdje stoji sjekira?” Super je i crtež. (kliknite na sliku da boje vidite pismo)
Saga o sikiri se nastavlja. Ova ekipa je malo živčanija
Sikira se napokon našla, ali...
Min nismo ništa upisali u bilježnicu, ali ostavljamo zapis na golly&bossy. Verba volans, scripta manent
Vaši skribomani