Upoznajte golle&bosse. Gollyh&bossyh je dvoje: jedni golly&bossy žive u Starom Kraju gdje kustose i oru na njivama kulture, a drugi golly&bossy su bauštelci u Dalekoj Australiji. Golly&bossy dijele sklonost prema muzejima, klasičnoj latinštini, klingonskom i odjevnim kombinacijama berača maslina. Golly&bossy komuniciraju zamršenim lingvističkim kodovima i majestičnim pluralom koji mnoge nervira. I nisu otvorili hostel u Splitu koji se kiti istim imenom.
Dragi Naši,
Nakon tradicionalnog božićnog posta koji je uključiva hubotnicu na bilo, grudu, pršurate, orahnjaču, kapare iz Palagruže, skalonje, juhu od janjetine, pečenu janjetinu, pečenu tuketinu, mrkvu, gnjive, mlade kompire, zahericu, vanilin-kifliće, ružice, abesince i domaći kruh, dan iza Božića smo se uputili na Kom. Planinarit odnosno brdarit jer je Kom visok 508 m/nv govori blog Putopis planinara, na kojega smo slučajno naletili. A upravo smo doživili otkrivenje i skužili da je to blog od momka našega dragega druga Sene. Pogledajte malo bolje, vidite da je to ona na slici na kraju njegovega posta : ) Samo što je on zove Zizi, a ne Sena. Kako volimo kad je svit mali!
Dunkve, uputili smo se od Male Kapje prima gore. Hodili smo kroz kupine i smršku dok nismo došli u šumu češvina u kojon caruju divje gude. Nismo vidili ni jednu, ali sve su izrovali i prikopali po zemji. Ovo što je na slici manje zeleno, to je sve izgorilo devedesetosme. Ovo više zeleno, di prohodi naša ruta, to su češvine
Na pola puta je ovo odmorište. Svi znaju da je najboji dil planinarenja kad se sede i štogo izi a ovde su vridni blatski planinari iz Planinarskog društva Spivnik učinili i za sest i za ispeć.
Usput se prođe i uz jamu Komoračišće. Tun je aktivno Speleološko društvo i oni su se skalavali unutra i istraživali je.
A dan je bi izmišljen za popet se na Kom. Malo burno tako da se vidilo od Palagruže do bosanskih planina. Livo Lastovski kanal i Lastovo, isprid zapadni dil Korčule, Vela Luka i Vis, desno Korčulanski kanal i Hvar.
Ovo je vrh
Malo nan je črbava kamera na mobitelu zato je malo mutnjikava slika. Ali ode su Korčula, Pelisac, Hvar i Biokovo.
Lastovo isprid nas. A ovo što izgleda kako jezero, to je Brna.
Mljet u daljini.
Ispod nas je poje Dubravica, to je sad sve zapušteno, a ovo kafeno, to su divlje slive.
Poja Hotina, Donji Lov i Gornji Lov. Tun se redu i masline i lozje.
Po Komu je krcato kaduje. Ni baš pri ruci za poć ubrat, ali bar ste sigurni da ni zagađeno ispušnim plinovima.
Normalno, nakon laganog uspona od uru vrimena morali smo se pokripit. Za početak ćikolata, a onda kolači i kafa.
A u povratku smo naletili na kobilu i mlado. Izgleda da nan je ovo godina konja. Kobila ji mandarinke, mali ne. Ali zato i jedan i drugi uživaju u keksima i kolačima.
Rekli su nan da svaki dan treba učinit ništo prvi put u životu. Nikidan smo bili prvi put u životu na koncertu Pipsa, sad smo se uspeli na Kom prvi put u životu. Zaključak: uspon na Kom je super izlet, i premda su nas ovo lito odvraćali da ne možemo poć gore liti jerbo da ima guja i svašta, računamo da ako su se uspeli Sena i dragi da možemo i min. Tako da ćemo opet poć sljedeće lito.
I na kraju Vama i našiman čitateljiman želimo sretnu novu godinu.
Sjetili smo se kako Vam radi pustih događanja nismo dospili ispričat kako Nam je bilo na Mallorci. Nakon Londona, Southamptona, Biskajskog zaljeva i Valencije, jedno jutro smo osvanuli na Mallorci, točnije u Palmi. Palma de Mallorca je grad i luka smješten na otoku Mallorca i glavni je grad španjolske autonomne zajednice Baleari. Poznato je španjolsko, ali i europsko turističko odredište. Smještena je na južnoj obali otoka, u zaljevu Palma. Ima oko 400 000 stanovnika. Prvo što smo učinili nakon što smo razgledali ogromnu katedralu, išli smo popit kafu.
Oni Vam uz kafu obavezno još dobiju štogod za izist i to obično bude pikantno i slano i s raznim dodacima. Ti se prilozi zovu tapas. To je kako da Vam u Nas u kafiću donesu uz kafu bokun pizze ili sendvič ili bokun pršuta i sira s malo maslina, samo što to u Nas ni običaj. I tako smo naručili duplu kafu i dobili ovo tisto s malo maslina. Svidilo Nam se.
Kad smo se namirili, išli smo razgledavat grad. Naletili smo na ovu ogromnu maslinu koja je turistička atrakcija.
Lipa je i interesantna, ali imamo Mi puno veću maslinu na otoku i to na putu iz Luke prima Blatu. Zove se Stara maslina. Ali isto Nam je drago što smo vidli ovu maslinu jer di je Maslina tu je Mediteran, a Mediteran je uvik doma. Odma smo se sjetili kako se jedan naš pjesnik oženi ispod masline i kako je ispod masline jubav najveća. Tako Nam je uvik govorila Baba.
Palma je, kao i svaki drugi turistički grad, prepuna živih nepomičnih figura i svakojakih cirkusanata i to je uvik interesantno gledat.
Evo ovi lebdeći Zlatni čovik:
Pa ovi crni Čovik-skulptura:
I ovi Čovik-Malo dite što šuška kad prođete da mu date solad:
Nastavili smo šetat po gradu i fascinirali se koliko je predivnih unutrašnjih dvorišta i kako su lipo uređena.
Pogledajte ovo dvorište sa skulpturom Žene koja plače. U vodi su, naravno, zlatne ribice.
Evo još jedno:
I još jedno:
Onda smo vidili znak za Arapske terme i odma se zaputili.
Fascinirali smo se zelenilom i egzotičnim biljkama. Ovo je čista erotika:
Ovo su tipična maurska vrata na ključanicu:
A ovo je unutrašnjost termi:
Kad Mi budemo redili konobu, uredit ćemo je ovako:
Ovo su detalji mini-kuhinje:
A ovo je još jedan pogled na dvorište:
Onda smo ogladnili. Restorana ima koliko hoćete, toliko puno da se teško odlučit di ćete. Na sve strane visu pršuti:
Ili Vas bombardiraju meniji:
Visu šarene paprike s natpisima da ne tičete. Ali Mi ne bi bili Mi da nismo taknuli:
I reklamira se svinjetina sa slikama na gudeta:
"Di je više ti restoran?" "Gladni smo! "
A Mi kad smo gladni smo užasno nervozni i dok se ne namirimo ne možemo razmišljat ni o kulturi ni o umjetnosti. Food. Hrana. Hangri. Fame. Mangiare. I onda smo konačno došli na svoje.
Prvo brusketi:
Onda plodovi mora s povrćem i jakim začinima:
I onda lignje:
Bilo je lipo. Malo prezačinjeno za Naš ukus, ali zanimljivo. Lignje su bile ok, ali ne mogu se mirit s lignjama koje se parićaju u Nas doma. Ali su zato brusketi bili genijalni.
I kad smo tako lipo izili, nastavili smo se kulturno uzdizat. Išli smo opet u katedralu. Baldahin katedrale je radi Gaudi, a katedrala se gradila par stotina godina i jedna je od najvećih koje smo u životu vidili. A vidili smo ih puno.
Evo je:
Pogledajte kako je veličanstvena rozeta:
A ovo je baldahin:
Onda smo išli popit još jednu kafu.
Ulični prodavači nastojali su nam uvalit false dolčebagana burse i kojekave čudnovate gumene igračke, a Mi smo to sve ignorirali i guštali u kafi i cilo vrime smo imali osjećaj kako da smo doma. A je li znate zašto? U jednemu momentu smo pogledali u jariju i shvatili da sedimo ispod lipa!!!! Svako objašnjenje je suvišno :).
I tako smo proveli predivan dan na Mallorci. Digod smo se okrenuli, pratili su Nas dobri znakovi: masline, pršuti, lignje i lipi dvori. Uputili smo se prima Enterpriseu. Znakovi su se nastavili. Na keramičkim pločicama ugrađenim duž rive pozdravljale su Nas Morske životinje. Zašto ovako štogod ne učinu u Nas???
Dragi Naši,
Lani u ovo vrime pisali smo o Apoksiomenu (klik), a sad smo mu opet u pohodima. Ovi put Apoksiomen ima 9 metri, izrađen je od stiropora, u njega su zabodena okrugla zrcala i zove se Historicistički kabinet čuda. Aha, bili smo na izložbi Umjetnost je lijepa Ante Rašića u Umjetničkom paviljonu.
Čuvena Apoksiomenova pozadina.
Iz kataloga izdvajamo kako je Apoksiomen optočen “s 300 mobilnih zrcala, što s refleksijama svjetla i arhitektonsko-grafičkim akcentima stvara labirintičnu sliku blještavila historicističkog ambijenta te naglašava sjaj „estetike reprezentativnog“ kao tematske okosnice cijeloga projekt.“ Reprezentativnost na najjače!
Iza Apoksiomena je prostorno specifična instalacija Ja-ja ili Eggo na engleski. “Instalacija sastavljena od 37.000 plastičnih jaja koja na podnoj površini stvaraju fascinantnu bijelu krhku strukturu sugestivnog karaktera s povremenim bljeskom i žarećim svjetlosnim efektom.“ Ideja je da doslovnim hodanjem po jajima hodaš po vlastitom krhkom egu.
Po krhkom egu se ne smi rolat, jist, hodit u štiklama ni igrat nogomet. Nismo ni mislili to učinit. Samo smo hodili. Doduše nismo osjetili povezanost s pobratimstvom lica u svemiru bola, ali smo se super osjećali
Ovdje se vidi i povremeni bljesak među jajima.
Slijedi Umjetnost je lijepa. “Slikarska ambijentalna intervencija kao oprostorena slika s performativnim obilježjima, nastala razlijevanjem boja iz bačvi koje stvaraju čudesne kromatske kompozicije na podnoj površini pod geslom: nemogućnost slike mogućnost je ambijenta.”
Šteta što se po bojama nisu dali hodat kako po jajima : (
I na kraju Ovalna skulptura: “Kiparska instalacija sastavljena od 50 metalnih cijevi dužine 750 cm, montiranih na metalnu zidnu konstrukciju, s povremenim mobilno-akustičnim efektom kao faktorom iznenađenja, stresa i neizvjesnosti.“
Koji je to mobilno-akustični efekt, dragi čitatelji, morate doznat sami. Srića, izložba je produžena do kraja godine.
Ima i nagradna igra, izložbu možete pratit i na Fejsu i Twitteru. Na Fejsu su i slike kako se prolivalo 1000 litara boje i kako se slaga Apoksiomen i još svašta.
A u predvorju paviljona možete vidit film o tome kako je nastajala izložba, kako se Apoksiomen radi motornom pilom, kako su se montirala jaja, kako su izgledale makete Ovalne skulpure i još svašta.
Evo su četiri godine da pišemo blog. Prvo smo bili mali blogić, onda smo postali Almost cool, a onda i Cool na Blog.hr-u. Onda smo imali i dezgraciju s imenom koja je srića prošla (druga strana u priči prominila je ime, juhu!). Imamo i Facebooka s više od 500 obožavatelja (aha!), ima i followera na Twitteru.
I tako nas je jedan dan na Facu dočekala poruka:
Momentalno smo procvali, montirali lovorike oko glave i lansirali se u orbitu. Ije da ovi blog pišemo radi sebe, ali opet je lipo kad to ljudi koje ne znaš ovako ništo napišu. Isto tako smo skužili da je Slavko jedan cool lik, a coola nikad dovoljno u životu i sprijatelji smo se s njim i privatno na Facebooku.
Onda nam se prin ništo vrimena opet javi Slavko
Da hoćemo li? Normalno da hoćemo. golly&bossy postaju PiaRuše samo takve!
Jučer smo dobili svoje prvo priopćenje za medije. Koje kaže:
Šapice su predstava za najmlađe u kojoj će se naći i svaki roditelj koji nije zaboravio na dijete u sebi. Kroz poučnu i toplu priču o prijateljstvu, ljubavi i dijeljenju, smještenu pred sami Božić, vode nas Dona i Mrš, dva psa koji to mozda i nisu. Kroz priču, pjesmu i ples naučiti će nas kako je ljubav jedina stvar na svijetu koju kad dijelis s drugima, ostane ti je još više.
U predstavi igraju Ana Gruica, Ivo Perkušić, Nada Kovačević i Slavko Sobin (ujedno i pisac teksta). Tesko je potpisati bilo sto drugo jer je predstava nastala zajednickim radom nase prosirene obitelji koju cine redatelj Ivan Leo Lemo, dizajnerica koja je pomogla s kostimima Monika Sablic, glazbu su radili Slavko, Willem Milicevic, Paola Zekic… Sa scenom su pomogli brojni scenografi iz prijasnjih projekata naseg kazalista, poput Vesne Rezic i naseg stalnog tima, barba Mihe, Miljenka, Nevena, Sinise… Pomogao nam je i DM svojim kolicima koja smo u protivnome mislili ukrasti. Mozda nam sad pomognu jos neki sa tenisicama za kostime, koje bi radje dobili od sponzora nego od svojih tesko zaradjenih novaca
Prvu izvedbu poklanjamo zakladi Ane Rukavine, a na premijeru i ostale izvedbe cije rasporede mozete vidjeti na www.gkm.hr vas pozivamo sve.
U sklopu predstave odrzat ce se i izlozba fotografija napustenih pasa koji traze dom. Ako nam se sjete poslati fotografije. Ako ne, nacrtat cemo ih vlastitom rukom.
Slobodno me srocite malo pametnije nego sto sam srocio sam sebe.
Nećemo mi ništa sročavat, ovo je skroz dobro plus nam se ne da : ) Evo i plakata predstave:
Dakle, pozivamo sve vas u Splitu i okolo da ne časite časa. Obucite najbolju robu na sebe i dicu i pravac Gradsko kazalište mladih po toplu ljudsku priču. Ako udomite pasa još i bolje. A ako još i stavite neke dojmove s predstave nama na zid, onda ćemo znat da je naš prvi PR poduhvat urodio plodom.
Postanite nam i vi fan i vas ćemo isto obožavat i pisat o vama kako što pišemo o Slavku (je li ga gledate u Lozi?)