golly&bossy

Dragi Naši,
jučer smo u zadnji čas uletili na izložbu Aleksandra Srneca u MSU.
I odma ćemo van reć da smo se zaljubili na prvi pogled. Srnec je bi prelip. Kako mješavina Jamesa Deana i Paula Newmana. I još umjetnik. Dios mio, diglo nan je rič kad smo vidili ovu sliku....


Ne sjećamo se da smo na faksu puno učili o Srnecu, tako da je ovi posjet bi izuzetno edukativan. Npr. doznali smo da je dizanira naslovnice Svijeta. Svijet je bi omiljena novina naše matere, i po sufitu još imamo starih brojeva. Ali ne ovako starih i ovako lipih.


Da imamo mista i para, u kući bi imali Srneca i Ivanu Franke.


“Eksperimentiranje sa svjetlom? Kako je počelo? Svjetlo je bilo tu.”


Najvolimo na izložbi kad je zatamnjeno i kad se objekti miču (klik). Srnec tega ima koliko hoćeš





Inače, muzej je bi krcat što nan je bilo drago. Mislili smo da će MSU bit umišljeni muzej koji će nosom parat oblake. Ali ne. Prvi put smo vidili u našen muzeju da predškolska dica imaju posebno vodstvo. I bilo je puno organiziranega vodstva. Svi oko nas su bili lipi i lipo obučeni. A najlipši je bi Srnec.


Vaši

P.S. Dragi Čitatelji i Obožavatelji, izložba je otvorena još samo danas od 7. Pojurite u MSU!

Dragi čitatelji i Obožavatelji,
u svijetu gollyh&bossyh jedni golly&bossy su u Starom kraju dok su drugi u Australiji. U stvarnosti su jedni u Starom kraju, a drugi su u Zagrebu, ali to nema veze. Australija zvuči bolje.
Okovani u zagrebačkoj zimi i studeni nismo klonuli duhom upravo zato što se naš duh ravna prema lokalnom vremenu države Novi Južni Wales.

Dragi Naši,
u ovoj dubokoj studeni i snigu koji su nas snašli s nostalgijom se prisjećamo toplih dana kad smo đipali okolo po planinama. Ovo je zapis s Bijelih stijena. Prvo malo standardnih jezdopisnih slika i opisa.

Pogled s vrha Bijelih stijena na ostale niže bijele stijene. Etimologija je jasna.


Na vrh se može popet samo uz pomoć sajle


Ispod vrha je Uski prolaz. Etimologija je i ovdje jasna. Upozoravamo one s BMI-jem većim od 25 da se ne upuštaju u ovu avanturu.


Ali naše društvo nije imalo problema s tim :)


Inače, na putu prema gore susretali smo lokalno stanovništvo s ogromnim gljivama u rukama. Vrganji tako veliki, ne bi da su oko Černobila rasli. A niki od njih završili su i u Delnicama u hotelu Risnjak di smo se okrijepili na povratku s planine. I to kako okrijepili: juhom od gljiva i gulašem od gljiva i pastrvama punjenim gljivama i mesom u šugu od gljiva i najboljom savijačom sa šumskim voćem koju smo u životu probali i svima toplo preporučamo restoran i jedva se čekamo vratit tamo.


Planinarenje je stvarno bilo super. I premda nismo vidili medvjeda kako kad smo bili na Samarske stijene (klik) ipak smo našli razlog za beskrajno oduševljenje.
A to je ljudska potreba da ostave pisani trag. Scrivere necesse est, vivere non est! Ovo su zapisi iz skloništa na Bijelim stijenama.


Davor i po metra sniga. Prilično rudimentarni zapis, ali puno govori.


Život je lijep!!!! A riječi su suvišne.


Koliko nam tek priča krije bilježnica u skloništu. Ovdje vidimo cijelu obitelj iz Zadra uključujući i malu Saru (8 mjeseci) koja još nije ni prohodala. Tu je i ilustracija da vidio ko je ko. (kliknite na sliku da boje vidite pismo)


Još jedna crtica iz obiteljskog života. “Tata mi je rekao dok živim pod njegovim krovom moram planinariti s njima... ...nemam načelno ništa protiv, doduše pokolebala me pomisao na 4 čovjeka, 4 ruksaka i pas u đipu starom preko 20 godina.” (kliknite na sliku da boje vidite pismo)


Ovo je naš heroj. Hrvatski Grizzly Adams. Samo što nema grizlija nego puno puhova. Što nam on govori: “Već dva dana nisam vidio ni čuo čovjeka, ali zato puhova ne fali.” Dios mio, neki ljudi stvarno vole ekstreme. Nesrićnik se i požali: “Di ovdje stoji sjekira?” Super je i crtež. (kliknite na sliku da boje vidite pismo)


Saga o sikiri se nastavlja. Ova ekipa je malo živčanija


Sikira se napokon našla, ali...


Min nismo ništa upisali u bilježnicu, ali ostavljamo zapis na golly&bossy. Verba volans, scripta manent

Vaši skribomani