Dragi Klingoncy,
Kad su Nam rekli da ćemo poć na otok Guernsey, nismo imali nikakvih očekivanja niti smo mogli u glavi složit nekakvu suvislu sliku. Jedina poveznica s otokom su Nam bili ribarski džemperi koji su dobili naziv po otoku i koji imaju kultni status.
Ali iskreno, o otoku Guernseyu nismo znali ništa i bilo Nam je isto ko da Nas planiraju istrest na nepoznati Zemljin satelit. A i naziv Nam je bi nekako čudan, totalno ne-kul, ko da gremo u neko anonimno misto in the middle of nowhere, totalno Bogu iza nogu. Valjda radi toga što ime otoka Englezi čudnovato izgovaraju, naziv Nam je zvuča pomalo skeri.
Ali kad smo došli, od količine identiteta, kulture i gostoljubivosti ostali smo bez teksta i zauvik smo ovaj Kanalski otok upisali u Našu turističku mapu.
Guernsey je drugi po veličini otok Kanalskih otoka. Kanalski otoci su kraljevski posjed i direktno podložni Britanskoj kruni, iako su geografski puno bliži Francuskoj. Do francuske obale je samo 45 km.
Guernsey ima svoju valutu i važno je turističko odredište, pogotovo za one koji vole prirodu, a osobito je zanimljiv za ljubitelje ptica. Glavna zanimanja su uzgoj stoke i vrtlarstvo. Na razglednicama i suvenirima jedan je od najčešćih motiva upravo krava jer se na otoku uzgaja posebna vrsta ove korisne životinje.
Glavni grad St. Peter Port obiluje spomenicima iz različitih povijesnih epoha, pogotovo onih iz Prvog i Drugog svjetskog rata.
Victoria&Albert su neizostavni.
Na sve strane su kafići, ljupke slastičarnice, suvenirnice i fini dućančići s odjećom u jahtaškom stilu i prodavaonice nakita.
Na otoku je i Muzej dijamanata. Notta bene, kad smo već oko robe sjetili smo se da su stara čejad na Našemu otoku teške tople debele đempere zvali "gunj". Lingua franca i pomorske veze čuda čine, a ovaj primjer ćemo svakako proučit.
Gradić St. Peter Port je nevjerojatno čist i uredan, ali nimalo sterilan. Možemo slobodno reć da tu vlada sretna mješavina francuskog šika i engleske odmjerenosti, a sve skupa je totalno posh.
Na svakom kantunu naletit ćete na neko skupocjeno vozilo, a u marini su fensi jahte i svi potrebni prateći sadržaji za potrebe skupih plovila.
Naletili smo na par jako sređenih parkova i vidi se da se jako puno pažnje posvećuje hortikulturi.
Na otoku Guernsey ima puno više sunčanih dana nego u Engleskoj, klima je umjerenija i blaža pa se to valjda odrazilo na cvijeće koje cvate na sve strane i u svim bojama.
Dok smo šetali i istraživali, naletili smo na školu. Fina sjevernjačka dica pohađaju nastavu u uniformi i igraju se na svježem zraku. Bilo Nam je malo čudno da niko ne urliče.
Naletili smo na crkvu i natpis koji Nas je obori s nogu. Posjetitelji se pozivaju u crkvu na degustaciju domaćih kolača i čaj!!!! Mega Mega!!!!
Odma smo ušli i počeli slikavat vitraje maritimne tematike i čvrste stabilne stupove.
Kad smo izašli odlučili smo poć na kavu i našli najgenijalnije mjesto. Odmah iznad crkve na blagoj uzvisini nalazi se otkačeni lokal koji spaja indijske slonove i kućice za hobite.
Normalno da smo išli tamo. Naručili smo troduplu kavu i pitu od jabuka sa sladoledom od vanilije.
Uživali smo u panorami i pogledu koji puca na more i svjetionik pa smo odlučili prošetat do tamo. Udisali smo svježi morski zrak i guštali na suncu koje je u međuvremenu granulo.
Na svakom koraku osjeća se duh jake pomorske tradicije i visoki standard kojim se niko ne razmeće.
Jedan od najpoznatijih stanovnika Guernseya je slavni pisac Victor Hugo koji je u izgnanstvu proveo na otoku 15 godina, a otokom je inspiriran njegov roman "Pomorci" (Les Travailleurs de la Mer ).
U svakodnevnom govoru zastupljeni su engleski i francuski jezik i to gradiću i otoku daje poseban šarm. Iako se nalazi na sjeveru u Atlanskom oceanu sve je u nekom gotovo mediteranskom ozračju i svi furaju riviera look.
Volimo Guernsey i opet ćemo poć.
Vaši
