Upoznajte golle&bosse. Gollyh&bossyh je dvoje: jedni golly&bossy žive u Starom Kraju gdje kustose i oru na njivama kulture, a drugi golly&bossy su bauštelci u Dalekoj Australiji. Golly&bossy dijele sklonost prema muzejima, klasičnoj latinštini, klingonskom i odjevnim kombinacijama berača maslina. Golly&bossy komuniciraju zamršenim lingvističkim kodovima i majestičnim pluralom koji mnoge nervira. I nisu otvorili hostel u Splitu koji se kiti istim imenom.
golly&bossy u helsinškoj dugoj noći i finskoj svakodnevici
Dragi Naši,
Evo napokon nam je produži dan i sad kad smo sigurni da je zima gotova možemo se osvrnuti na naš siječanjski posjet Helsinkiju. Nema nama dražega nego điravat po bjelosvjetskim prijestolnicama, uvik nam je svugdi najbolje ikad, ali Helsinki je poseban. Naime, tamo smo bili odma iza Nove godine. kad je najhladnije od hladnoga i kad noć traje stalno. I to ni bilo lako izdurat.
Inače, Helsinki ni baš lipi grad. Onako, više je kako Zabok ili Zaprešić. Nema nekih slatkih trgića ili smišnih uličica ili savršenih butigica. A-a. Očekivali smo superdizajnirani skandinavski grad, a dobili, onako, običan grad, čak malo i zapušten. Da smo došli, ne znamo, u Poljsku, onda bismo rekli da je baš onako socijalistički grad.
Evo, na primjer ovo je stanica metroa.
Ovako izgleda vagon.
Sve, dakle, izgleda malo derutno. Ali, opet, Finci su radišni i skromni narod koji ne troši svoju energiju i solde na prolazni sjaj. Najvažnije je da su stvari korisne. Na primjer, u muzeju dizajna izloženo je baš ovo plastično sjedište iz metroa. Koje je stvarno obično, a još ima tu, ne baš lipu, narančastu boju.
Metro, naravno, funkcionira besprijekorno. Samo je jedna linija, a vlakovi dolaze svake 2 minute. Točno na minutu. I ima besplatni WiFi. Stvarno metro za poželjeti.
Vratimo se na helsinšku noć. U vrime kad smo mi bili tamo dan je trajao malo više od 6 sati. Sunce izlazi oko 9.30, zalazi oko 15.30. Ne virujete nam?
Ova slika je slikana u 8 ujutro. Potpuni mrak. I još je užasno hladno. Pravi Mordor.
Jadni, jadni ljudi. A kako bi sebi malo olakšali te preduge noći smislili su manifestaciju Lux Helsinki. Radi se o svjetlosnim instalacijama postavljenim po cilom gradu i imali smo sriće da se Lux događa taman kad smo mi bili tamo. Evo ispod malo slikica.
Ovo nam je bilo najbolje. U ovu plavu kutiju uđu ljudi, i miču se, a onda se njihovi pokreti projiciraju na zid. Na žalost nismo uspili snimit tri vesele Finkinje koje plešu i pjevaju na Abbu i “Money, money, money“, ali virujte nam, bile su odlične
Vratimo se na finsku sklonost praktičnosti. Ovo nam je bilo super: u zgradama postoje zajedničke praonice. Koje su besplatne, tj. plaća ih se kroz stanarinu. U podrumu su velike prostorije s makinama za robu, sušilicama za robu, ima i prostorija za peglanje sa strojem za peglanje.
A najbolja nam je sušiona robe. Naime, ipak je bolje da se roba osuši prirodno, na zraku, a ne u sušilici. Ali kako je vanka hladno imaju i prostoriju u koju se može roba lipo stavit sušit na konop, a stroj u dnu lagano ventilira i isušuje zrak. I roba je suha za 2-3 ure. I zato Finci po stanovima i nemaju perilicu robe niti im smetaju oni stalci za sušenje ni hrpe nespeglane robe.
Raspored pranja i sušenja upisuje se u bilježnicu i svi se drže reda, naravno. B27 i C13 su brojevi stanova.
Svaka zgrada ima i saunu, a često i stanovi imaju vlastitu. U zgradama se točno zna kad neki stan ima pravo na korištenje saune, a nismo se potrefili da naš stan bude na redu, tako da saunu nismo slikali. Ali, kad smo već kod osobne higijene evo jedne neobičnosti. Primjetite cijev koja vodi od lavandina do školjke. Čistoća intimnih dijelova tijela na prvom mjestu!
Rekli smo i da je užasno studeno. Užasno. Užasno. More u luci je smrznuto (naravno, ipak je to Baltik, ali mi smo ipak dijete Mediterana i mislimo da je neprirodno da se more smrzne)
Toliko je hladno da sol ne pomaže protiv smrzavanja. Po cestama se posipa šoder.
A zimske gume na sebi imaju posebne metalne šiljke da se može vozit po ledu. To su ove male točkice na gumama. Međutim, problem je što ti šiljci lome i asfalt te iza sebe ostavljaju asfaltnu prašinu koja je loša za dišne putove.
Inače, osim što su otporni na zimu, mrak i asfaltnu prašinu toliko da im se uopće nije zimi problem vozit biciklom, Finci su nadasve pošten narod. Evo bicikle na stanici od metroa. Je li vidite kako uopće nije vezana za stalak? To je pravilo, ne izuzetak. Tamo se ne krade!
Još jedna neobičost Finske. Kad se ulazi u zgradu ili stan vrata se u pravilu otvaraju prema sebi. U nas kad se ulazi vrata se otvaraju prema unutra. Ne znamo koliko se vidi na ovoj slici, ali to je tako: mi smo u hodniku zgrade, kufer je u stanu.
Mišljenja smo da Helsinki treba posjetit na ljeto. Možda nije pretoplo, ali barem je dan dug, a ni more nije neprirodno smrznuto. Ovako se ne može puno šetat po gradu, ali ipak smo u luci nabasali na preslatku tržnicu. Malo je mutna slika: ruke su nam se tresle od hladnoće.
A tamo svega. Od lososa preko vijetnamske hrane do ježina. Nismo ništa jeli jer smo taman bili doručkovali, samo smo popili kafu. Ali bilo nam je baš ža što nismo gladni, bar da ježine probamo.
Tržnica je savršena, i ima malih smišnih kafića i restorančića. Taman što je nama kao jednom turistu vulgaris trebalo.
Vratimo se u metro i curu u bilim starkama u njemu. Da, Finci su toliko otporni da nije uopće problem na -10 nosit starke. Inače su jako lipi narod, a žene imaju nevjerojatni ten. To nikad nismo vidili: tako prekrasnu baršunastu kožu. Nešto prelipo. Možda je to od hladnoće koja potiče cirkulaciju i umjerenog izlaganja suncu tijekom zimskih mjeseci.
Dragi čitatelji, zaokružujemo ovu priču anegdotom iz Starega Kraja. Jednom su neki naši bili išli poslovno u Skandinaviju i kad su se vratili pitali su ih da kako je tamo. A jedan je reka: “Isto kao i svugdje. Gleda se kroz punistru, izlazi se kroz vrata.“ Već smo pokazali kako se u Finskoj drukčije izlazi kroz vrata, ali neke stvari su univerzalne: bile starke, srednjoškolke i mobiteli u javnom prijevozu.
“Na stanici kod opcine 4 srednjoskolke sjele
nose bijele starke i tipkaju na mobitele
udjem u trisedmu i bile starke tu su opet…“
Toliko za sad od nas i naše baltičke avanture. Ali bit će još postova.