golly&bossy

Dragi Kingoncy,

Vrijeme je novogodišnjih odluka pa evo jedan motivirajući post za naše funove s kojima smo odlučili podijelit našu fitness priču i iskustvo iz teretane.



Već smo pisali o tome kako smo krenuli u gym klik i počeli pazit na prehranu i koji su sve benefiti našeg ponovnog rekreativnog bavljenja tjelovježbom i promjenama u odabiru namirnica. Bolji san, više energije, veća izdržljivost u svim svakodnevnim fizičkim aktivnostima, bolja memorija i koncentracija i, naravno, manje kila na vagi, smanjeni obujam struka, bedara, nadlaktice. Možda ste pomislili da je uvijek sve išlo glatko i da nije bilo teških trenutaka? O da, bilo ih je. Bilo je trenutaka kada nam se činilo da su nam napori uzaludni i da ne postižemo ništa, da stagniramo. Bilo je i trenutaka kada bi najradije išli u butigu i kupili najveću čokoladu i smlavili je u šest sekundi i trenutaka kaka bi teškom mukom uspjeli napraviti vježbu koju smo samo dva dana prije s lakoćom odrađivali i kada bi najradije nazvali trenera i rekli mu da nećemo doć jer nas boli glava, noga, trbuh, jer smo umorni, gladni, živčani itd. Super je to što je naš trener znao prepoznati krizne momente pa bi nas motivirao na razne načine: ili bi promini trening ili bi poče vikat.



To je na nas uvik dobro djelovalo jer bi se odmah otrgnuli malodušju i počeli vježbat.
Isto tako, uvik je zna procjenit kad treba stat jer svi smo različiti, everyone is individual. Osim što nam se povremeno nije dalo trenirat, imali smo i i ozljedu ramena, pratila nas je bol u nozi pa smo morali poć na terapiju i na kratko prekidat trening. Ali bez obzira na sve fizičke i mentalne prepreke, nikad, ali nikad nismo odustali. I kad smo morali mirovat, pazili smo na prehranu koja je možda najvažniji dio u cijeloj priči.





I druga stvar, nismo postavili sebi nerealne ciljeve niti smo imali prevelika očekivanja tipa „stat ću cila u jednu nogavicu od rebatinki u tri tjedna“ i sl. Ono što smo naučili je da se ne događaju čuda preko noći i da nema čarobne kratkoročne formule niti za mali napredak. Možda ima sretnika koji željenu kilažu izgube u kratkom roku, ali, nažalost, prestankom treniranja i povratkom na stare obrasce prehrane, kilaža se vraća na staro, a ponekad i na više. Također, skužili smo da je lakše skinut kila ljudima koji imaju po dvadeset i više kila viška, nego onima koji ih imaju viška samo pet šest.
Treće, nismo krenuli u teretanu da bi zadivili kolege na godišnjici mature niti da bi susidi pukli od muke. Bila nam je potrebna psihofizička preobrazba i potpuna promjena obrazaca svakodnevnog funkcioniranja, a takve promjene nastaju polako i postupno i zahtjevaju jako puno strpljenja i puno samokontrole.
Što nam je na tom našem putu bitno? Prije svega, imati jaku volju da se nešto promijeni i snagu da se iza svojih odluka čvrsto stoji. „Frieden ist in dir“ ili „Mir je u tebi“ poručila nam je mudra izreka s kesice čaja iz kojeg smo potpuno izbacili šećer.



Zatim, podrška bližnjih, prije svega partnera, te ostalih članova obitelji i bliskih prijatelja.
Kvalitetan trener u kojeg imate potpuno povjerenje i koji vam pristupa individualno i koji zna procijeniti vaše psihofizičke sposobnosti i to sve dobro usmjerit. Muzika u teretani. Nama je jako bitno da je mjuza u gymu motivirajuća. Isto nam je jako bitno da ljudi koji su oko nas nisu grintavci nego ljudi koji se trude i daju sve od sebe, a koji se znaju našalit i proćakulat i koji zrače pozitivno. I tako, naša priča u gymu traje već duže od pola godine. Od smotanog hodača na traci koji bi skoro izdahnuo nakon samo 2 minuta trčanja, sada trčemo po dvadeset minuta bez stajanja. Možda je nekome to bezveze, ali nama je to velika pobjeda. Orbitrek i steper nisu više sprave za mučenje, nego naši najbolji prijatelji, a vježbanje na većini sprava postao je piece of cake. Naravno, za cjelokupan napredak treba biti aktivan i izvan gyma. Npr. slobodna aktivnost na otoku je nošenje drva.



Osim što se družite s bližnjima i pomažete im, gubite kalorije i jačate muskulaturu, a i bit će vam toplo zimi.
Tu je i veslanje u kayaku što je trening za cijelo tijelo i savršeni relax.



Zatim šetnja u prirodi. Super je otići brodicom na neki otočić i onda šetat po njemu. Čisti Mediteraneo.





Ili pak otići s otoka na kontinent npr. u Radmanove mlinice. Šetat po prirodi, gledat rijeku i onda otić na odličan obid.





Skupljat divlje plodove po otoku.



I brat povrće u svom vrtu.



Pripremat zdravu hranu s plavih pašnjaka ispod kuće.

Odvojiti vrijeme za pripremu jela i uživati u tome. Otkrivati nove namirnice i ubaciti ih u prehranu poput batata, avokada, raznih smoothija, humusa, zobenih pahuljica i sl.



I družit se s frendovima s kojima se smijete i koji poštuju vaše odluke i koji vam umjesto kolača i keksa donose zdrave napitke.



I, naravno, nagrada za trud: poć u šoping. Nema bolje stvari nego kad široke majice u kojima ste u početku trenirali, zamijenite pravim sportskim accessoirom i, nakon toliko truda, znoja i muke, uskočite u dva broja manju trenirku. Vaga možda ne pokazuje ništa radikalno, ali zato centimetri imaju što za reć, a ne laže ni ogledalo. Upornost, dosljednost i predanost se isplati, a odjeću koju više ne nosite, donirate. Život je lijep.

Vaši

Dragi Klingoncy,
Iako smo već ozbiljno zakoračili u adventsko vrijeme, a bura izvlači iz ormara najtoplije zimske opravice, naše misli putuju po bespućima ljetnih itinerara i odvode nas na čaroban otočić Stupe smješten između Korčule i Pelješca, odmah nasuprot poviješću bremenitog otočića Majsana.




Bura izoštruje misli, oštro konturira ljepote krajobraza, sistematizira sjećanja i uvodi red u ormare krcate odjećom. I dok ljeti ponekad žudimo za toplim šalovima, kaputićima i rukavicama, zimi, ponekad, nostalgično kontempliramo o kupaćim kostimima, lepršavim košuljama i pareima.
I dok smo sortirali odjeću u našem pretrpanom ormaru, naletili smo na šareni Desigual pareo koji miriše na ljeto i odmah mentalno otplovili na Stupe. Bio je prekrasan rujanski dan kada smo umotani u omiljeni španjolski pareić uskočili u plovilo i zaputili se na rajski komadić kopna usred velikog plavetnila, gastronomsku must destinaciju i točku s koje puca pogled na Pelješac i okolne otoke.






Na Stupama se nalazi odličan restoran gdje smo blagovali gambore u šugu od pamidori i miješano pečeno meso s povrćem.





Nakon toga jeli smo domaće kolače. Domaćini su ljubazni i simpatični, usluga je brza, a ambijent jednostavan i očaravajući.



Ovo čokoladno na slici su suhe smokve u čokoladnom preljevu. Bruštulane mindele, klašune i cukarine poznate.
Otok je toliko malen da možete jesti za stolom i skoro pa toćat noge u moru. Dok blagujete, puca pogled na Pelješac, a oko vas je samoniklo jestivo bilje.



Ovo je motar.



I o ovoj deliciji već smo pisali na našem blogu klik. Nakon što se najedete i napojite, možete prošetat uokolo ili se okupat. Možete se zavalit na klupu optočenu žalom i gledat otok Majsan.



Možete bacat kamenčiće ili radit selfije na hridima ispred otočića.
Možete se izvalit na mini plažicu ispod restorana i razmišljat o prostranstvu Svemira ili čitat knjigu npr. „I to će proći“ španjolske autorice Milene Busquet, a možete stavit slušalice i slušat npr. Muse ili krikove galeba i valove kako zapljuskuju hridi.
Uglavnom, na minimalno prostora, maksimalno doživljajaja.
Udišete najčišći morski zrak, jedete delicije i razmišljate o jedrenjacima koji su nekad plovili Pelješkim kanalom noseći svilu, maslinove ulje i mirodije, dok u neposrednoj blizini na dnu mora snivaju antička sidra, nijemi svjedoci burne prošlosti. Nakon što smo okrijepili duh i tijelo, zaputili smo se na Pelješac koji je prepun prelijepih skrivenih plaža i kupali smo se cilo popodne dok je pareo viorio na vjetru.






Odvest ćemo Vas na Stupe druge godine, a Vi nas odvedite na Pločicu klik.

Vaši