svibanj, 2004 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (12)
Srpanj 2024 (6)
Lipanj 2024 (10)
Svibanj 2024 (10)
Travanj 2024 (11)
Ožujak 2024 (15)
Veljača 2024 (5)
Siječanj 2024 (5)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (5)
Listopad 2023 (13)
Rujan 2023 (7)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (7)
Siječanj 2023 (5)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (8)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (7)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (7)
Prosinac 2021 (11)
Studeni 2021 (4)
Listopad 2021 (7)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (6)
Listopad 2020 (5)
Opis bloga
Predstavljanje drevne, a sada sve popularnije igre GO. Predstavljanje pravila igre, komentari partija, zanimljivosti u svezi goa, vijesti sa natjecanja, go-problematika, obavijesti o predstojecim natjecanjima.
Dodatna pitanja u vezi goa i organiziranja igranja možete uputiti na e.mail:
mladen.smud@gmail.com
Hrvatski Go Savez
HGOS
HIGOU:
- O nama
- Statut
- Pravilnik o članarini
- Pristupnica
Redovna okupljališta uz igranje i učenje igre Go u okolici:
Karta mjesta gdje se Go igra
Karlovac
Knjižnica za mlade – Banjavčićeva 8
subotama od 11 do 13 sati - go-radionice i/ili igranje goa.
Kutina
U knjižnici Srednje škole Tina Ujevića
Svakog utorka od 18 sati tijekom nastavne godine druženje igranjem goa.
Lipovljani
Narodna knjižnica Lipovljani
Trg hrvatskih branitelja 14 u centru Lipovljana
srijedama od 18 sati
Rijeka
Dom mladih
Laginjina 15
utorkom i petkom od 18:00 do 20:00
Velika Gorica
Gorički Klub Mladih
Trg Stjepana Radića 5/II
svaki petak od 17:15 do 19:30 - Go radionica i igranje Goa
do 13. 07. pa prekid do jeseni
Cvijetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
subote po dogovoru od 16:00 do 20:00
Udruga 'Suncokret'
Cvjetno naselje 10
Igraonica goa
Svaki radni utorak od 10 do 13 sati
Zagreb
Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić'
Folnegovićevo naselje
Laurenčićeva 8
utorcima od 17 sati do oko 19:30
Mjesni odbor Vrbani
Rudeška 148
srijedama od 19 do 21 sat
Linkovi
Interaktivna škola goa za početnike Za praćenje škole treba program "Adobe Flash".
Škola goa na blogu
Go Hrvatska
facebook
Blog:
Najave go-turnira i go-druženja su od 20. 08. 2014. na novom blogu: 'Najave go-turnira i druženja'.
Škola GO-a
Stjepan - Winterchur
Go u Hrvatskoj
Hrvatska Igo Udruga
Soba 'Hrvatsko internetsko Go prvenstvo' - IGPH OGS
Go u svijetu
Popis svih mjesta gdje se okuplja uz igranje goa u svijetu
Europska Go Federacija
Eurogotv - Kratka izvješća
Go u Sloveniji
PSG - Polski i linkovi
Higashikita - Italija
Šamac
Pogledali ovaj blog
09. 06. 2013. stanje je 107000. i kvit
Uz nekoliko kvitanja
02. 09. 2018. - 13440. i kvit
26. 4. 2019. - 6214.
Flags counter from:
22. 06. 2019. 13:40
Zanimljivi linkovi goa:
Linkovi i preporuke - Alexander Dinerchtein:
Test tvoje kategorije!
Sanrensei
Lee Changho, 9-dan pro
Internet Go rating
Go KGS go lekcije
KGS Go server
KGS Insei Liga
Go novosti
Tjedne novosti o gou
Go tražilica
KGS i Pandanet novosti
Socijalna mreža za go igrače
Kolekcija trik-poteza
Svjetska prvenstva
Online test tvog stila!
Rating EGF-
Aktuelna rejting lista
hrvatskih go igrača
Guo Juan's Go School
Server za dopisno igranje - DragonGoServer
Jadranska dopisna go liga
Internet igranje goa - IGS - Pandanet - European Team Chamo
EYGTC - Pandanet
Aktuelno
___________________
30. Cvjetno naselje
27. 10. 2024.
nedjelja od 09:30
Cvjetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
Velika Gorica
P r i j a v a
L i s t a p r i j a v lj e n i h
___________________
2. međunarodni go turnir "Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda"
Poreč
studeni 2024.
___________________
9. Božični karlovački go turnir
Centar mladih Grabrik
Karlovac
21. 12. 2024.
Početak u 10:00
___________________
Pregledi do sada odigranih tradicionalnih turnira goa u Hrvatskoj
___________________
Go u Hrvatskoj
1999. - 2005.
( iz arhive GK 'Velika Gorica' )
Igrao sam prijateljsku partiju sa Zoranom, višestrukim prvakom Hrvatske, bivše Jugoslavije, pa i dva puta prvakom Europe, sada već davnih 70-tih godina prošlog stoljeća. Smazao me kao i često, pa malo popričasmo o partiji. Pitam ja njega za jednu poziciju: 'Što bi bilo dobro za mene igrati?' Pogleda me malo zbunjeno i reče: 'Pitanje je što ti hoćeš?' Isprva mi se učinilo kao da nije htio odgovoriti. Taj odgovor u meni nije ostao bez traga. Često se sjetim toga i sve više vidim, kako je on spontano opisao svoj pristup igri. Pitanja i odgovori uvijek su vezani na nešto i na taj način oslikavaju ono na što se odnose. Pozicija u gou u sebi nosi veliki broj mogućnosti. Tu je veliki broj mogućih odluka o daljnjoj igri i razvoju pozicije. Sada mi izgleda, da me je on ustvari pitao: 'Kuda ideš?' Danas kao učitelj goa u radu s učenicima osnovnih škola često se susrećem sa sličnim situacijama. Česta su pitanja iz kojih kao da zrači želja za čarobnom formulom. I kao da se vidi pitanje: 'Što da radim da bi bio jak?'. Puno je bajki i priča o čarobnim formulama i preporukama. Želja je mnogih da postanu ono što si zamišljaju. Put do ostvarenja snova je put, a njega treba prolaziti. Putovati znači kretanje, znači trud, znači promjene, a ona prva želja je putokaz. Tako je to i u partiji goa. Za snove vrijedi vidjeti jesu li realni i da li je moguć put do njih. Naravno, tu ima zamki, jer u odlučivanju često budu i neki predimenzionirani ili poddimenzionirani razlozi ili mogućnosti. Rezultati nam pokazuju koliko smo promašili u procjeni. Partija goa je cjelovito događanje u koji je uključen čovjek s toliko resursa, da često i zaboravi na zbivanja oko sebe udubljen u partiju. Svaka partija je kao roman, kao priča bez kraja, ako uđete u mogućnosti koje ostavljaju trag na odluke kod oba igrača. Uobičajeno je pitanje: 'Što protivnik hoće?'. Ja vidim i jedno možda još značajnije, koje puno igrača zaboravi postaviti: 'Što ja hoću?'. Na taj način igru počinjemo doživljavati kreativno, jer uključujemo svijesno i sebe u igru. Čini mi se kao da puno ljudi i u životu zaboravlja na sebe kao faktor u svome životu. Ovdje mislim na svijest o sebi, a ne na puki slijed događanja. Jer čovjek je taj koji ide i pravo je pitanje bilo u Zorana kada mi je rekao 'Što ja hoću?'. Doživljavanje put osobna je stvar. Neki igrači to rade energično, neki poetski, neki skromno, neki puni sebe, neki doživljavajući ljepotu postojanja...... Na slici vidimo Tomov pogled na igrače goa. Umjetnička komponenta je vidno zastupljena u GO-u. Ta zar i vrapci, leptiri, cvrčci, mravi .... nisu dio naše stvarnosti? Zar i oni imaju svoj put? Ne slažu oni kamenčiće, kao niti puno ljudi, ali pravila igre ovoga svijeta vrijede i za njih. Odrađuju ih na svoj način, pa tako idu svojim putem. Nismo li suputnici? Puno je pristupa GO-u. Ovaj puta uradio sam to na ovaj način. Pozdrav blogerima i ostalim namjernicima na blog bloger Mladen |
- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Nedjelja je dan kada u Velikoj Gorici redovno održavamo turnire u gou. Ovaj puta, 30. svibnja, je to bio 8. Proljetni otvoreni handicap turnir Go-kluba Velika Gorica. Prednost u partijama je odgovarala razlici u kategorijama umanjenoj za dva. Krenulo se u 10:30. Lijepo sunčano vrijeme izmamilo nas je sve pred objekat Centra za odgoj i obrazovanje djece i mladeži. Nekako nam se nije dalo ulaziti u prostoriju gdje se pripremalo igranje. ‘Jesmo li za igru vani?’. Svi smo se složili osim Siniše. Nije nas bilo puno, osmero, i svi iz Gorice. Igramo vani u parku, a Siniša svoje partije u zatvorenom. Bilo je zanimljivo vidjeti prizor gdje jedna partija traje na klupi u parku, druga na panju staroga jablana, a treća poluležeći na ping-pong betonskom stolu. Jedna partija je čak odigrana potrbuške ležeći na rukometnom igralištu. I nije to bio neki egziobicionizam, već tako spontano ispade. To nije značilo da su partije neke bez veze. Igrao se pravi go. Sistem je bio švicarski u četiri kola. Od četiri partije prvoga kola u dvije su jači s lakoćom, i pored maksimalnih 9 prednosnih kamenčića, pobjedili slabije protivnike. To su bili Siniša Zadjelović protiv maloga Davida Vračana i Mladen Smud protiv Luke Rajšića. Ostale dvije partije bile su uz žešće sudare. Stari rivali, dva Marka, Novak i Vračan, ovaj puta za pobjednika daju u ravnopravnoj partiji Vračana iz Osnovne škole ‘Jurja Habdelića’. Najzanimljiviji susret kola je bio između Tee Robotić i Zvonka Bednjanca. Zvonku je šest prednosnih kamenčića bilo previše protiv Tee. Njena kategorija kao da nije realna, ali EGF-rating joj to kazuje. U žestokoj borbi pada Zvonku velika grupa i to je kraj. Tea kreće s pobjedom na turniru. Švicarac sparuje pobjednike i poražene međusobno. Marko Vračan, uz dobivenih 9 prednosnih kamenova, vodi borbu s Mladenom. Mladen tek u završnici uspjeva nadoknaditi prednost od devet kamenova na startu i dobiva tijesno za tri i pol poena. Drugi susret pobjednika iz prvoga kola je između Tee i Siniše. Padovi grupa na obje strane, preokreti i na kraju tijesno za 4,5 poena za Teu. Crni je bio Siniša i komi je bio taj koji je presudio pobjednika, a to je 6,5 poena. Na ploči je Siniša bio bolji za dva poena. Novak protiv Luke, a Zvonko protiv Davida, lako osvajaju bodove. U trećem kolu je pravi derbi između Tee i Mladena uz devet prednosnih kamenova. Puno je to protiv Tee i bez obzira na Mladenov dan-naslov. Oboje su potrošili po pola sata za razmišljanje i ušli u byoyomi, gdje se igra svaki potez unutar 15 sekundi, pa tko prekorači, ode mu partija. Mladen komplicira i Tea griješi, a imala je dobivenu partiju. Na kraju pobjeda Mladena za 15,5 poena. Marko Vračan je sredio i Sinišu za 11,5 poena u partiji bez prednosnih kamenčića, ali uz komi samo 0,5 poena. To je kao jedan fore. Ide to Marku. Zvonko nastavlja s popravkom nakon poraza u prvom kolu. Po kategoriji on je drugi igrač Velike Gorice. Sada je odradilo pobjedu protiv Marka Novaka sa 8 prednosnih kamenova. Derbi začelja dobiva Luka protiv Davida. Stigosmo i do poslijednjeg kola. Sunce već odražava poslijepodne, a sjene su se pomakle, pa se tako pomalo i mi mičemo s našim garniturama za hladom. Mladen ima još jedan derbi. To je susret dvojice najjačih igrača velikogoričkog kluba Zvonka i Mladena. Zvonko je crni uz komi 0,5 poena (jedan fore). Htio je htio mirno, ali Mladen, iako stariji za samo 34 godine, napada i ugrožava mu grupe. I nije se moglo odoljeti, jer bilo je padova Zvonkovih postava i slijedila je predaja. Bila je to i sveukupna turnirska pobjeda Mladena. Tea vodi borbu za drugo mjesto s Markom Vračanom. Pobjeda Tee i nikakovo čudo da je pri vrhu tablice. Ona to često uradi. I bodovno je na kraju uvjerljivo druga. Treći je Marko Vračan uz najbolji zbroj bodova svojih protivnika (tzv. sos) među onima s dva završna boda. Siniša pobjeđuje Luku, a Marko Novak Davida. Od četvrtoga mjesta na dalje su redom: Zvonko, Siniša, Marko Novak, Luka i David. Da je Zvonko pobjedio u zadnjem kolu Mladena prva bi bila Tea, pa potom Mladen, a treći Zvonko. Današnjom dobrom igrom i rezultatom Marko Vračan napreduje u 12. kyu. Nije nas bilo puno, ali je bilo zanimljivo. Igralo se. Ovaj puta bili smo s vrapcima i leptirima, a cvrčke nismo čuli. No, vidjeli smo i pokojega mrava, koji nam se upetljao među kamenčiće na ploči, pa smo morali biti oprezni da ne dođe do ozljeda. Što li je tek on vidio u našim pozicijama? Bio je to još jedan go-tunir u Velikoj Gorici. Mi smo morali otići, a vrapci, leptiri i mravi nastaviše svoje aktivnosti. Doviđenja društvo. A Vas škvadro blogirana pozdravlja bloger Mladen |
Davnih vremena, jer oko 4.000 godina je u odnosu na životni vijek čovjeka veliko vrijeme, kaže se, nastao je go. Koliko li je generacija prošlo, a go opstao? U Kini je iskopana garnitura goa, kojoj je starost izmjerena na oko 4.000 godina. Tada se igralo, a ja se pitam je li tada i počelo. Stara Kineska civilizacija je za nas kolijevka goa. I danas se u Kini igra. Do nedavno, mi nismo niti znali dobro tko tamo igra, koji su igrači, koje su snage….. Tek negdje prije oko 25 godina stižu nam prve vijesti o susretima kineskih i japanskih majstora. Nama nepoznati Kinezi igrali su nerješeno s Japanskim profesionalcima. Kina je ogromna. Veliki je broj ljudi u njoj. I tako iz toga mnoštva dođoše neki igrači goa i eto bijahu ravni, za nas ovdje, ‘goaškim bogovima’. Došli je naša vrsta mladih na Europsko prvenstvo za mlade 2002. u Pragu. Čujemo da se igra po kineskim pravilima. Mi smo sa malima radili po japanskima, a pri tome im nismo niti spominjali neke razlike prema kineskim. Rekoh: ‘Sada brzi kružok!’. Okupismo se i kao prvo rekoh im: ‘Nema tu bitnih razlika. Igra se isto kao što mi doma igramo, samo morate paziti na kamenčiće. Prije nego počnete provjerite imate li sve kamenčiće na broju i vi i vaš protivnik. Pazite da se koji tokom partije ne izgubi. Zarobljene nemorate čuvate i možete ih odmah vratiti protivniku u kutiju, jer to će valjda i on vama, a ako neće nema veze, jer se oni na kraju ne broje. Kada partija završi Mladen je tu.’ Poslušali su i nije bilo problema. Na kraju su tu bili i pomoćnici organizatora i sudaca, da pomognu završavanju partija u prvom kolu, jer kasnije je bilo već lakše. Djeca su to brzo savladala. Većina u Europi radi po japanskim pravilima. Pa, eto, tako, velike razlike nema. Da vidimo kako to Kinezi rade i kak doživljavaju igru, koju oni nazivaju WEICHI. Mi kažemo da je to GO uz male promjene. Kinezi broje kamenčiće stavljene na ploču i osvojeni prostor (ograđeno područje). Na taj način ne gube poen, ako stave kamenčić u svoje područje, ali gube vrijeme za osvajanje novih praznih polja, ako ih još ima. Oba igrača na ploču stave jednak broj kamenova tijekom partije, osim što u partijama u kojima zadnji odigra crni, on ima jedan više, jer je igrao i prvi i poslijednji. To mu je tako jedan poen više. Na taj se način odigravaju i neutralna dodirna sjecišta naizmjenično. Ako su u stavljanju jednaki ili približno jednaki, u ćemu je razlika? U osvojenom praznom području. Dakle i ovdje se igra na prostor! Japanci su to malo pojednostavili i rekli da neće brojati kamenčiće, već samo prostor. No, ipak je tu pokoji puta razlika za vrlo malen broj poena. Postoje i takovi oblici gdje jedan smije staviti kamenčić, a drugi ne. To su dosta rijetki slučajevi, ali postoje. Tu nastaju razlike u prebrojavanju. Što je sa zarobljenicima? Pa ako ste zarobili neke protivničke kamenčiće oslobodio se prostor, što su poeni Vama. Zarobljeni se njemu broje negativno, jer ih nema na ploči. Zato mu ih slobodno vratite u kutiju. U kineskom načinu kao da se vodi borka između kamenova i ploče. Nastojite ih više od protivnika staviti na ploču. To činite stavljanjem svojih i zarobljavanjem protivničkih. One koje mu zarobite sklanjaju se sa ploče i to je njemu manje na ploči. Osim toga zarobljavanjem teritorija onemogućavate mu da tamo igra, jer će tamo lako biti zarobljen i uklonjen, ako tamo stavlja. Kada se osvoji sav teren na ploči slijedi prebrojavanje, koje je ovdje na neki način sastavni dio igre. Prvo popunjavate naizmjenično neutralna polja, jer tako čuvate svoja, a tada krenete svoje kamenčiće stavljati u svoja polja. Tada već deklarirate brojanje, kako bi mogli sve ispuniti, da vam protivnik, neznajući da brojite, nešto ne zarobi. Kada ste deklarirali brojenje stavlja se komi. Obično je to 8 poena. To učinite tako da 4 bijela kamenčića stavite u crni prostor. Bijeli dobiva 4 na ploču, a crni gubi mogućnost da stavi 4 svoja. Komi poene tako dobiva bijeli, a daje ih crni. Ako potrošite sve kamenčiće stavljanjem u svoj prostor, a imate još prostora, dobili ste partiju. Protivniku će ostati još toliko kamenčića za popunjavanje. Kao da se trudite da ispraznite kutiju sa kamenčićima, a protivnik vam je puni zarobljenicima ili vam neda da ih stavljate, jer je osvojio veliki prostor. Zanimljiv pristup. Borba kutije i ploče da se riješe kamenčića. Kao neka igra pretrpavanja. Čuo sam da su u Kini vodili rat s vrapcima. Tjerali su ih od sebe. Ovdje to čine s kamenčićima. Pa i zarobljene brzo vraćaju protivniku, a svoje stavljaju na ploču, da bi ih što manje bilo u njihovim kutijama. I tako kao da je vrijednost u prolaznosti. Da bi što više bio, oslobađaš se. Tako oslobođen imaš moć primanja za neke nove prolaznosti i promjene. Kao što vjetar prohuji, a ti tek što reče bi vjetar. Prave vrijednosti se ne posjeduju. Ostaju sjećanja i tragovi, kao i spoznaja i osjet da jesu. A vrapci? Još ih ima, jer oni su kao more. bloger Mladen P.S. Stigavši kući od prijatelja, kod kojega sam digao postavku o kineskim pravilima, sinulo mi da sam krivo naveo komi. Uz ovaj dodatak vršim i ispravku u postavci. Pobrkao sam bijeloga i crnoga. Komi daje crni, jer on igra prvi potez, a to znači da ga prima bijeli, a tada je to obrnuto od ranije rečenoga. Bijeli treba staviti 4 svoja kamenčića u crni prostor. Tako bijeli ima 4 kamenčića više na ploči, a crni 4 poena prostora manje od zatećene situacije prije stavljanja komi kamenčića na ploču. Ukupno je to 8 poena za bijeloga. Pardonček prosim, sam se prešel. Nisam štel. Sad je kak treba. bloger Mladen |
- 12:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Odlučite li se odigrati partiju goa nači ćete se pred praznom pločom. Tu su linije koje se sjeku u 361 sjecištu, jer 19 je na 19 okomitih. Nasuprot vas je protivnik koji kao i Vi ima kutijicu punu kamenčića. Osim što se vjerojatno razlikujete kao osobe, imate i različite kamenčiće. Jedan od vas ima crne, a drugi bijele. Vjerojatno vam je cilj isti; pobjeda! Gledate protivnika, razmišljate o predstojećoj partiji, razmišljate o sebi i svome stanju. Igra kao da još nije počela, a već ste aktivni u njoj. Nešto slično dešava se i vašem protivniku. To je kao početak prije početka. Ipak postoji nešto i neko stanje koje određujemo početkom. Ta, konačno, mi ljudi svačemu naziv dajemo i određujemo nešto nećim. Tako smo na sliku svoju i početak izmislili. U prirodi postoji to što postoji i vremenom stalno se mijenja u odnosu na ono što se mijenja. Tako za nas postoji i početak partije, mada je ona 'počela' davno ranije, pa i toliko davno da početka ustvari niti nema. Pustimo sada da nas misao vodi; dozvolimo si početak i kraj; dozvolimo si sebe i njega; dozvolimo si moje i njegovo; dozvolimo si crno i bijelo; dozvolimo si dobro i loše; dozvolimo si znaje i neznanje, mada ovome poslijednjem pripisujem neku krovnost spoznanja. Dakle, u početku bijaše prazna ploča. Kolike li su tu mogućnosti? Kao biće što se stvara. Dva protivnika su kao genetski nosioci mogućnosti razvoja događanja. Splesti će se misli i namjere. Svaki od protivnika unijeti će sebe u igru. Počelo je; prvi je kamenčić stavljen na jedno od sjecišta. Njegov odnos prema granicama ploče predstavlja početak igre. On je početak priče i on je jedan jedini u tome vremenu na tome mjestu. On je odluka igrača koji ga je tu stavio i predstavlja sažetak misli i namjera svoga stavatelja na ploču. I nije samo to, jer govori igraču protivničkih kamenčića o namjerama svoga igrača. Pitanje je što se od toga razumije, jer sav taj govor u mjeri je razumjevanja, jer nisu to riječi, već slike velikog broja mogućnosti, koje izlaze iz postave. Kako se kamenčići sve više stavljaju na ploču, mijenjaju se mogućnosti. Koliko i što se vidi zavisi o vještini igrača. Obojica nastoje izčitati iz postave namjere protivnika i ostvarivati što više prikrivenih namjera, jer one nose iznenađenja, a time i nespremnost protivnika na valjane odgovore. Pravi sraz je u mislima, a ne na ploči. Postava kamenčića je zajedniča vrijednost na koju se očitavaju oba protivnika. Igrajuči tako igrač ima nekoliko bitnih izvora iz kojih crpi razloge za svoje odluke. Tu je postava na ploči, pa protivnik i njegov slijed misli i namjera, koje treba pronaći, a i sam igrač sa svojim znanjima i karakterom. Postavu na ploči vidimo. Protivnika vidimo, ali misli i namjere mu nastojimo čitati iz načina igre, ponašanja, pa i nekih svojih načina prepoznavanja i viđenja misli i namjera. Pomalo najteže je upoznavanje i upotrebljavanje sebe sama. Najveći problem u tome nam je mišljenje o sebi, jer najčešće smo skloni to izkititi i tako sami sebe zavarati. Velikom broju ljudi ugodno je dobro mišljenje o sebi, ali ono u pretjeranoj količini nije dobro, jer vas razoruža. Znam za puno psihoanalitičkih preporuka, samouvjeravanja, tantri itd. One mogu imati bitan značaj za vraćanje vjere u sebe i samopouzdanje, ali kada to već imate krenite, jer samouvjeravanja bez djelovanja nema po meni neko bitno životno značenje. Možete biti zadovoljni sobom to vrijeme, ali nadoći će misli kada vam neće ostati do novo samouvjeravanje i tako na prvi pogled u nedogled. Tu će doći do izražaja život za koji je upotrebljavanje osnova postojanja, jer biti znaći održanje aktivnosti. Prema tome znajte da možete i da možete naučiti i spoznati i više i krenite. Možete biti i bolji, ali za to je potreban trud. Nedajte se uspavati prvim uspjesima. Oni su tu da Vam dadu potvrdu da možete, a ne da jeste, već da ste biti. Ne brkajte vrijeme prošlo, sadašnje i buduće. Uspjeh je i već vrijeme prođe, pa uspjeh bijaše. No on govori o mugućnostima, ali rade i drugi i za tren ste u moru onih koji su bili.... Uživajte u stvaranju kroz promjene i to prije svega sebe sama, jer sebi ste ipak najbliži, a i najveća odgovornost Vam je tu. GO je jedno od pravih sredstava za rad na sebi. Tako ovaj puta o 'GO-u'. Nije li to i inače u životu? U kojoj mjeri; odlučujete sami. I bi tako i do vrabaca, do leptira i cvrčaka, a ima toga i još...... Hm, a gdje je tu GO? Lijep dan uz cvrkut vrabaca i njihova natjeravanja letom, leptir što lupa krilima i kao da nešto traži, i cvrčak uz topli zrak kao da se izražava, i dva čovjeka nad hrpom kamenčića mirno sjede, a ima toga još. Ima li? Da, ako kreneš. Bok vrapci, leptiri i cvrčci...... Blogerima namjernicima na ovaj blog pozdrav bloger Mladen |
Furam već dugo GO na razne načine. Dobra je to igra, ali kod nas malo ljudi zna o njoj, a još manje je igra. Tako imam malo onih s kojima bi igrao. Bilo je raznih načina pokušavanja promicanja GO-a, ali bez bitnih rezultata. Krenuo sam na osnovne škole do djece, jer djeca vole igre. Podosta je i zavoljelo GO, pa ima i lijepih rezultata. Jednostavna je to igra po pravilima, ali vrlo složena po mogućnostima igranja. Cilj je ograditi veći prostor na ploči od protivnika naizmjeničnim stavljanjem crnih i bijelih kamenčića na sjecišta linija na ploči. Stvaramo ograde i to je jednostavno; kamen do kamena kao 'letva do letve'. Domišljatiji će stavljati svaku drugu 'letvu', jer tako brže naznače veći prostor, a oni još vještiji će hvatati prostor na veće razmake, ali tada će se protivničke 'letve' splesti i pitanje je što će nastati. Dešava se tako da neki kamenčići ostanu u protivničkom bliskom okruženju ili na daljinu. Stvorene ograde treba znati i sačuvati, jer u protivnom bi protivnik mogao uhvatiti njene dijelove, a time ograda i nije ograda već neka razvalina. Kako čuvati kamenčiće koji čine ogradu i kako zarobiti protivničke koji pretendiraju biti dio ograde je vještina. U sustavnom radu, posebice s mladima po školama igra se atari-go, kojim se vježba zarobljavanje i čuvanje kamenčića. Tako se stiče vještina čuvanja i hvatanja. U atari-gou je cilj zarobiti određen broj protivničkih kamenčića. Kreće se od zarobljavanja jednog kamenčića ili skupine u kojoj je i više od jednoga. Igrač koji ima zadatak osvajanje jednog protivničkog kamenčića ima 1. internu kategoriju. Onaj koji treba dva zarobiti ima 2. internu i tako redom. Uobičajeno je ići do šest zarobljenih, jer tada je igrač već spreman za prelaz na gradnju zidova tj. igranje goa. Atari-go je igra zarobljavanja kamenčića. U atari-gou igrač brzo ouči sam, da je dobro ograditi prazan prostor, jer u njemu protivnički kamenčići nemaju neke šanse opstati. Onaj koji ima veći ograđeni prostor ima veću sigurnost stavljanja kamenčića na ploču, koji neće biti uhvaćeni od protivnika. Na slici su prikazani neki oblici koji se mogu zarobiti. Lijevo je pozicija s prijetnjom zarobljavanja i zadnjom slobodom crnoga koja je označena sa 'x'. U sredini je postava nakon eventualnog zarobljavanja kada su zarobljeni crni kamenčići ukonjeni, a desno način kako se može spasiti ugrožen kamenčić ili grupa, ako igra igrač napadnute grupe, što je u našem slučaju crni. Zarobljeni kamenčići se moraju ukloniti s ploče prije igranja slijedećega poteza i nije opravdanje da je protivnik zaboravio iste izvaditi. To je zato što je uklanjanje sastavni dio poteza kojim se vrši zarobljavanje. Probajte to igrati na papiru s kvadratićima crtanjem, jer kamenčići se po ploči kod ove igre ne pomiču, već samo stavljaju novi. bloger Mladen P.S. Vrapci o ovom pojma nemaju, a o leptiroima i cvrčcima da i ne govorim. Neka im je dobar i lijep dan. |
Raznih je ljudskih aktivnosti. Tu su one koje više niti ne primjećujemo i postale su sastavni dio životnih potreba i njih smo svijesni tek kada se dobro zamislimo. To su na primjer disanje, gutanje, gledanje ...... Slijede aktivnosti kojih smo već svijesni, a često su nam potrebne kao hodanje, spavanje, vožnja .... Tu bi sada dalje naveo skupne aktivnosti koje uobičajeno nazivamo rad, kao da one druge to nisu. Ovo rad se misli na ono od čega se živi i što je po našim prosudbama tako. Od toga dolazi i ona često zlurada primjedba: 'Pa ti ništa ne radiš.', a misli se na 'korisno'. No da ne zastranjujem, jer većini blogera je valjda jasno što znači ta riječca 'korisno'. I evo me na mom terenu; postoji i, da tako kažem, voljna aktivnost. To je kada radimo ono što volimo. U mene, u mom svijetu, to je igranje kamečićima koje nazivamo GO, a u najnovije vrijeme to je i blogiranje. Ima tu i još nekih aktivnosti, ali da ne zastranjujem, jer valja se držati zadane teme bloga. Našao sam u tome GO-u neke vrijednosti, tražeći sebe, kao postavku gledanja svoga na svijet u kojem se zatekoh . Tko sam i gdje sam i kako sada to od nekud je nešto prema nećemu? Sve mi se čini da je od toga izniklo svo moje gledanje na svijet i do danas još nedefinirano i nedorečeno. GO mi je pružio način gledanja na sustav što mislima se može graditi u pravcu analize i sinteze. Na taj način vidjeh sebe kao onoga koji to radi. Vidim postojanje tih sustava kao relativnih slika spram onoga što stvarno je. I tako mi izrijeka 'To je tako.' ima neizrečen dio 'rekao je....'. Riječi su riječi, misli su misli, sustavi su sustavi.... i tako kao da sve bolje razumijem vrapce, mrave, drveće, travu, a i ljude. Sve to nalazi svoje mjesto u postojanju. I duhom svojim dubok poklon svijetu koji sve to jest takav i cjelovit. I vjetar puše da se ispuni ravnoteža u sustavu, i svijetlost je da se ispuni ravnoteža, i leptir leti da bude što treba, da se ispuni ravnoteža, i život jest da se ispuni ravnoteža, i ljubav je priznanje voljenog da se ispuni ravnoteža, pa makar nekima to i ne izgledalo tako, jer takav je odnos u njihovoj svijesti spram procesa u kojima i sami jesu. Vide li sebe kao dio sustava u kojem vlada balans, pa i sa procesima koji i njih nose. Prijatelji moji, po postojanju, ja u gou vidjeh vrijednosti toga, jer GO je čovjek u igri kamenčićima. Radeći s djecom učeći ih igrati go, viđam mlade ljude, još ne opterećene maskama u strahu da se sklone od ranjavanja duha svoga. Vidim njihovu težnju priznanju drugih željene slike o sebi. To će biti kao sigurnost u vrijednost slike o sebi, jer to je i potvrda o prosudbama o sebi. I veliku vrijednost ima pohvala i priznanje. No, isto tako vrijednost je i u poduci i preporuci, jer ti maleni su kao i mi skinemo li spomenute maske. Svi smo mi ranjivi i svi smo mi kao djeca, ali neki to sebi ne žele priznati. A djeca traže igre. A i ja, ozbiljna lica, povećih brkova, niza godina za sobom, vidjeh da sve je relativno, kao i odnos čovjeka prema vrijednostima u GO-u. Igra mi je bila i ostala ono što volim, mada često poprimala atribute ozbiljnoga. Ozbiljnim nazivamo ono u ćemu je veliki ulog, a rizik postoji. Rizik pak vidim kao moguću odluku za vrijednost koju nemožemo sagledati ili je u podrućju kojim ne vladamo ili ga ne poznajemo. U GO-u se učimo učiti i širiti vidokrug. Postoje i u gou priznanja i poticaji, jer u početku možda i nemamo zadovoljstva u promjenama novim spoznajama. Prvenstveno su tu kategorije, potom i priznanja za uspjehe na natjecanjima, pa i poneke nagrade. Od kategorija imamo 'kyu'-eve i 'dan'-ove, a za početnike učitelji goa upotrebljavaju 'interne kategorije'. Postoje i profesionalne kategorije, koje vrijede u profesionalnim ligama od kojih je najjača u Japanu. Kyu je učenička kategorija i u nas je početni 25. kyu, a napredovanjem se stiže do 1. kyu. Dan je majstorski naslov i odnosi se na amatere igrače. Početni je 1. dan, a najjači je 7. dan. 7. dan je igrač koji se vratio od profesionalaca u amatere. Interene kategorije se koriste po školama goa u kojima se najčešće radi atari-goom, u kojem je zadatak za pobjedu zarobljavanje određenog broja kamenčića. Kategorije su priznajje vrijednosti, a i poticaj za daljnji rad. Tako ja to o kategorijama. Pozdravljam i sve one vrapce, leptire i cvrčke. Možda se nekima čini da ovo njima ništa ne znači, ali istoga smo svijeta i oni i ja, a eto to spram njih izrekoh. Pozdrav sa stovanjem tebi koji si imao vremena i volje za ovaj blog. bloger Mladen |
Nazove me kolega na poslu i kaže dvije tri riječi u vezi posla i potom: 'Da se nađemo na kavi. Imam nekaj interesantno'. 'OK, može.', jer kada on to kaže mora biti zanimljivo. Šahista, bridžista, problemista..... čovjek koji stvarno ima porive prema misaonim zanimacijama; takav je on. Sredio sam ono što sam trebao u svezi posla i evo nas na kavi. Nosi on neka dva lista i odmah krene: 'Vidi ovu rating-listu. Ovo desno su snage protivnika, sve sami majstori i velemajstori.' Mislim si: 'Pa, što. Rating-lista ko rating-lista. Šahisti to koriste.' Nastavi on dalje: ' Vidi koliko je to partija i koji postotci pobjeda.' Gledam i vidim da su to neki jaki igrači i malo bolje pogledam njihova imena, kad ono neki čudni nazivi. Tko li su to? I nastavlja on: 'Pa do kuda je to došlo. Više niti velemajstori nemogu sa computorima.' 'Opa, Mladene, pa nisi niti skužio o ćemu je riječ.', rekoh sam sebi. Slijede slike u mislima, a on još meni: 'Pa ovo će unuštiti igranje šaha. Tako je već stradao backgamon.'. Rekoh sam sebi: 'Ovo je za blog.' Otvorio sam ovaj blog, da upoznajem blogere i slučajno blogirane s zanimljivom igrom GO. Znam da će mnogi brzo pobjeći od ovoga bloga, ali biti će i onih kojima će prvo oko zapeti, a potom i misao, a možda i oni za blog i ostati duže na njemu. Možda netko pokuša i igrati, a i pridružiti se škvadri koja se goom više zanima. Eto, ja tako pomalo žuborim ovim blogom. Sjedim uz computor i pišem, a netko će možda to i pročitati. Kad eto i computor dođe na red kao tema, a ne kao sredstvo. Computori su zatrpani raznim igrama i igricama. Glume, mada nesvijesno, jer svijesti nemaju, protivnika, jer protivnik je taj koji nas muči i zadaje nam probleme. Razvija se u nama borac za opstanak. Od malena smo, barem moja starija generacija, naučeni na igre i druženja. Tako to bude i kroz igre kao šah, bridž, dama, go..... Naigramo se, nadmečući se. a poslije igre raziđemo se uz komentare i razgovore. Došla su vremena computora. Već je uobičajena slika, ali sama za sebe, koju tu i tamo samo ponetko vidi. U slici je čovjek koji sjedi za computorom. Sam je pa ga nitko i ne vidi, a i zaboravio je da je tu za computorom. Vodi neku borbu, neku partiju, zaboravivši da mu je protivnik neki program,a ponaša se kao da mu je čovjek nasuprot. Kada tako igrate s prijateljem, on može nakon nekog vremena reči: 'Ajmo malo van na zrak', ali ovaj to ne čini. No, vrstan je u igri, a novim generacijama sve bolji. Nastojeći ga savladati sve smo mu sličniji. Vidim, kako pada igra za igrom, a sada je i šah computorska domena, a čovjek, čak i onaj najvrsniji u tome, nije mu ravan. Što se goa tiče mogu reči da je ovdje još uvijek čovjek jači. Ne, nije to zato što je go kao nepoznat, pa se nitko nije njime pozabavio kroz computore. Nemam podatke, ali procjenjujem da go igra u svijetu više ljudi nego šah. Tu su Kina, Koreja, Japan u velikoj populaciji igrača, pa i diljem svijeta u manjoj. Kod nas je go u povojima, pa nam izgleda nekako iskrivljeno u svojim vrijednostima. Gombaju se programeri širom svijeta goom, ali ne ide lako. Znam da postoji ogromna nagrada za onoga koji osmisli program koji će pobjediti ne posebno jakoga igrača. Napreduje se, ali rezultata još nema. Kažu: 'Problemi u programiranju.'. Ima programa s kojima se kyuevi mogu dobro vježbati, ali jači igrači su još uvijek suvereni. Kažu neki da je go teže programirati, jer je jednostavan. Ja si mislim: 'Zavisi kak gledaš'. E, blogeri, nemojmo zaboraviti da postoji i stvaran svijet, mada bi se moglo reči da u njemu postoji i computor. No zar za nas u našim mislima već nije jedan svijet naših misl,i za koji smo skloni reči, da je to svijet, jer tako to mi vidimo. Idemo li sada još jedan korak dalje? Ako da, nije na odmet znati, da je to ustvari samo još jedan korak onoga koji ide realan u realnom svijetu. Bok vrapci, leptiri i cvrčci. Uz lijep i sunčan dan lijep pozdrav bloger Mladen |
IGO je japanski naziv za go. Kod nas je uobičajen naziv igre GO, što je ustvari nastalo pogrešnim prenosom japanskog naziva IGO. Prenositelji su putem izgubili 'I'. U Japan su igru donijeli budistički svečenici prije nešto malo više od 1.000 godina. Sa novovijekim Japanom stasao je i IGO. Dugi period izolacije na japanskom otočju donio je, kao i većina aktivnosti u takovom okruženju, do podosta posebnosti. Razvile su se četiri škole, koje su razvijale svoje tradicije i konkurencije. Tako se do danas IGO smatra sastavnim dijelom japanske kulture. Od unazad oko 100 godina IGO je, uz gubitak onoga prvoga slova, krenuo svijetom baš iz Japana. Bilo je to vrijeme otvaranja prema svijetu. I prvi kontakti i pomoć u razvoju igre i nama je stizao iz Japana. Sjećam se da je kod organizacije Europskog prvenstva u gou 1974. u Zagrebu stiglo podosta materijala za organizaciju iz Japana. Literatura i garniture nabavljani su iz Japana. Dostupne partije i analize također su bile iz Japana. Prva profesionalna liga igrača goa osnovana je u Japanu. Tamo su organizirana i skoro sva amaterska prvenstva svijeta. Na 25. po redu kreće se za tjedan dana. Zahvaljujući radu u organizaciji Europskoga prvenstva u Zagrebu 2002. meni je pripala čast da kao gost Japanskog go saveza Nihon-Ki-in-a sudjelujem na tome događaju. Krajem boravka u Japanu tri posljednja dana voditelj organizacije učitelja goa Yasuda Yasutoshi poziva me u obilazak mjesta gdje mladi uče igru IGO na južnom otoku Kyusyu. Biti će to sigurno nezaboravni utisci i iskustva koja ćemo pokušati ugraditi u rad s mladima kod nas. Nastojati ćemo izboljšati naš rad s mladima po školama, gdje djelujemo u vannastavnim aktivnostima s goom. Pokušati ću se blogirati iz Japana i izravno prenijeti utiske. Uvjet je da nađem raspoloživ computer s internetom. Znak uz ovu postavku u gifu označava slikovno igru kamenova i upotrebljava se u Japanu za IGO. |
Za primjer evo kratke analize partije na maloj ploči 9x9 linija. Standardna ploča je 19x19, a ova mala služi uglavnom početnicima za savladavanje prvih znanja. Većina Vas nema garniture, ali za ovo vam može poslužiti i papir s kvadratićima (teka za matematiku). Označite granicu 9x9 međusobno okomitih linija računajući i graničnu crtu. Kamenčiće crtajte na sjecišta linija kako je to i u prikazu u ovoj postavci. Na početku je ploča prazna. Stavljeni (ucrtani) kamenčići (kružići) se po ploči više ne pomiču. Krenimo sa stavljanjem kamenčića (ucravanjem.kružića). Redoslijed stavljanja kamennčića je prikazan na slici brojevima koji su upisani u kružiče. Pogledajte poziciju nakon crnoga 3. Samo tri kamenčića su na ploči. Crni ima prednost na lijevoj strani, a bijeli je tek označio nazočnost u desnom doljnjem kutu. Zadnji crni kamenčić najavljuje napad na bijeli kut. Taj kut se napada s te strane, jer je bijeli kamen višeudaljen od doljnje nego desne strane, pa se lakše uvući daljnjom igrom s te strane u taj kut. Dodavanjem kamenčića oblici se polako mijenjaju, pa se dobiva dojam kretanja i razvijanja. Bijeli sa 4 napada crnu lijevu stranu nastojeći smanjiti međusobno djelovanje crnih kamenčića. Počinje borba. Sa 5 crni nastoji sačuvati stranicu i ograđivanjem označiti svoj teritorij. Bijeli 6 nastoji uči na crnu stranicu mogućim dodavanjem kamenčića na sijecište lijevo od stavljenog kamena, dok crni to ne dozvoljava igranjem na isto mjesto tj. 7. Sa 8 i 9 svaki čuva svoju stranu. Crni sada ima kut, a bijeli utjecaj prema sredini i prema desnoj stranici, ali je to vrlo visoko, što omogućuje crnom upad na desnu stranicu. Bijeli sa 10 pritišće na crni kamen odigran ranije kao 1. Ujedno nastoji ostvariti prevlast nad sredinom ploče. Slijedom poteza do 20 došlo je do izmjene interesa. Crni je razbio utjecaj bijeloga prema sredini, a bijeli je ušao na lijevu crnu stranu. Sve se to izvodilo prijetnjama zarobljavanja kamenčića. Da crni nije odigrao 21, tu bi stavio bijeli i crnim kamenovima 1 i 19 nebi bilo spasa. Potezom 22 bijeli prijeti rezanjem crnih dvojki igrom na sjecište desno od 22. Nakon toga bi bijeli lako mogao zarobiti crne dvojke i vladati većim dijelom ploče. Razvojem do crnog 29 crni je uspio osigurati svoju grupu u doljnjem lijevom kutu i zahvatiti prostor gornjeg desnog. Doljnju crnu grupu se još može ugroziti samo na ko, ali je pitanje da li će to bijeli vidjeti. O kou ću u jednoj od kasnijih postavki. Bijeli 30 je pogrešan. Trebao je igrati na mjesto gdje je nakon toga igrao crni (31), jer to je put na moguće zarobljavanje crnih putem koa. Sa crnim 33 se stvara neuništiv oblik. Do 39 bijeli se lagano širi prema gore desno, a crni brani taj kut. Do kraja partije 52 vrši se fino definiranje granica za sitne poene. Ima tu i povremenih prijetnji na zarobljavanje grupa, ali se to brani. Slijedi obračun. Crni izvadi bijeli kamenčić 16, jer on je zalutao u crnom prostoru i ne predstvalja ogradu nikakovog bijelog prostora. To je crni zarobljenik. Kamen na 12 je već ranije tijekom partije uklonjen. Sada svaki od igrača prebroji slobodna sjecišta unutar svojih kamenčića i tome se pridodaju zarobljenici koje je zarobio. Tako crni ima 20 poena, a bijeli 13. Razlika je 7 za crnoga. Crni je igrao prvi i za to treba obezštetiti bijeloga sa 1,5 poena i tako je pobjedio bijeli za 5,5 poena. A sada još jednom sve ukratiko. Crni stvara jaku lijevu stranicu, a bijeli interes prema centru. Nakon toga crni probija interes bijeloga uz gornju stranicu, a za uzvrat bijeli probija lijevu crnu stranicu i poništava crni prostor. Slijedi ugrožavanje crne grupe u lijevom doljnjem kutu gdje crni uspijeva spasiti grupu i nakon toga uhvatiti prostor desnog gornjeg kuta. Slijedi završetak laganim pritiscima na već stvorene prostore uz prijetnje zarobljavanjem grupa što oba igrača brane. Pobjeđuje crni za 5,5 poena. |
Čudna je ovo igra, taj go. Kada sam ga počinjao igrati, činio sam to nekako nevoljko. Nakon igranja šaha prijatelj mi je predlagao da igramo još nešto, da ne tupimo po istom. Prihvaćao sam tako go kao nešto kako bi prijatelj igrao šah. Naravno, on je bio bolji od mene u gou, mada smo obojica bili tek početnici. Kako smo bili među rijetkima u Zagrebu u to vrijeme 1963. stupili smo u vezu sa još nekim rijetkima, koje je povezivao tadašnji 'Plavi vjesnik'. Pod okriljem i inicijativom tadašnjeg tjednika za mlade organiziran je i prvi 'Turnir gradova' u Zagrebu, uz sudjelovanje po tri natjecatelja iz Rijeke, Sarajeva, te dvije vrste Zagreba. Tada sam donio odluku da go prihvatim kao svoju igru. Sve se to uglavnom zbivalo oko jedne od partija s mojim prijateljem. Ispalo je da nas dvojica igramo odlučujuću partiju za ekipnu pobjedu na turniru između dviju vrste Zagreba. Već smo htijeli obojica privesti partiju kraju, smatrajući da je sve rečeno i da možemo pristupiti brojanju. Kao sudac bio je tu jedan od uvaženih majstora iz Ljubljane. Reče on: 'Nije kraj, ovo se još mora igrati, jer partija nije gotova'. Uronio sam glavu među ruke i pustio se razmišljanju. I našao sam zanimljivu kombinaciju, koja je bila dobitna. Dobio sam partiju, ekipa mi je osvojila turnir, a ja sam priznao go. Prošle su godine druženja s crnim i bijelim kamenčićima, koji su u meni ocrtavali odnose suprotnosti. Tu su i pravila igre, vrlo jednostavna. Naučiti ih možete za 5 do 10 minuta i početi igrati. Da bi 'progledali' potrebno je puno više, a i kada progledate, to je tek dijelić. Tada dolaze sve svijesniji koraci. Vidimo, procjenjujemo, odlučujemo, mijenjamo. I tako uz dvoje uronjenih u misli, nad pločom crnih i bijelih kamenčića, isprva je slika statična. Ništa kao da se ne mijenja, no za onoga koji gleda i ono što se kao ne vidi, tu su prave bure i oluje. To kao da nije igra kamenčića na ploči. Oni su tu da nas povedu u svijet u kojem jesmo toliko da i ne vidimo gdje smo. Uobičajeno bi sve to sjeckali i nazivali emocijama, mislima, stanjima ...... Pa zar i u svemu ostalome to ne činimo. Da, u tome naoko neizmjenjenom stanju, puno je energije i promjena, ali one su u nama najvećim dijelom. Ta, zar za nas svijet nije ono što možemo obuhvatiti svojim čulima. Na naša čula uobičajeno djeluju promjene oko nas, no zar nije promjena i kada se mi mijenjamo. Tako u gou mijenjamo ono u sebi. Mi i naš protivnik, a rezultati nastaju malim promjenama u vidljivom svijetu stavljanjem samo po jednog kamenčića u poveću grupu kamenčića na ploču. Igranjem goa kao da razvijamo gledanje u sebi i na sebe, a time mijenjemo i gledanje na sve oko nas. Viđao sam uvažene tekstove što govore: 'Go je igra koja mijenja čovjeka'. Da bi napredovali u kvaliteti igre potrebno je vidjeti gdje smo i što griješimo. Moramo priznati da imamo slabosti i suočiti se sa sobom, kako bi to mogli mijenjati. Mijenjajmo sebe, jer će nas inače drugi mijenjati. Zar to ne znači slobodu? |
U nedjelju 23. svibnja 2004. održan je u Velikoj Gorici u 'Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica' redovni 7. Proljetni otvoreni go-turnir Go-kluba Velika Gorica. Bio je to turnir u nizu vikend turnira velikogoričkog kluba goa. Ovi turniri se igraju uz prednosne partije s obzirom na kategoriju igrača. Pobjednik ovonedjeljnog turnira je Mladen Smud 2. dan ispred Zvonka Bednjanca 2. kyu. Obojica su članovi kluba domaćina. Na slici u ovoj postavci je partija između njih dvojice koja je odlučila o pobjedniku turnira. Treće mjesto je osvojio Dino Štrbac 5. kyu. |
- 11:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #
- 15:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Svake nedjelje, ako nismo na nekom večem natjecanju van Velike Gorice, organizira se u Velikoj Gorici u 'Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica u Zagrebačkoj ulici 90 redovni otvoreni go-turnir GKVG (Go-klub Velika Gorica). POčetak natjecanja je u 10:30, a traje do oko 15 sati. Turnir se igra po mcmahon sistemu uz prednosne partije. Vrijeme za razmišljanje je 30 minuta po igraču po partiji, a nakon što igrač potroši to vrijeme slijedi mu ograničenje od 15 sekundi za svaki daljnji njegov potez. Komi (naknada za prednost igranja prvoga poteza) je 6,5 poena za eventualne ravnopravne partiju u slučaju približno jednako jakih protivnika. U prednosnim natjecanjima jači igrač daje slabijem prednost u unaprijed postavljenim kamenčićima na ploču. Snaga protivnika određena je njegovom kategorijom, a to su učenički kyuevi i majstorski danovi. Broj prednosnih kamenova u partijama ovoga turnira određen je razlikom u kategoriji igrača umanjeno za 2. Na nedjeljni turnir dolazi veći broj mladih igrača Velike Gorice, stariji članovi kluba i poneki gost iz Zagreba ili nekog drugog grada. Prva tri mjesta svakog turnira boduju se u nizu tih turnira po godišnjem dobu, godini i sveukupno. U ovogodišnjem proljetnom nizu vodeći su: 1. Zvonko Bednjanec VG 11 bodova, 2. Mladen Smud VG 7 bodova, 3. Tajana Tumpa VG 6 bodova itd. Za ovaj redoslijed boduje se 1. mjesto na turniru sa 3 boda, 2. sa 2, a 3. sa 1 bodom. Ove nedjelje 23. 05. je na redu 7. Proljetni turnir. Zasada su sigurni termini 23. 05., 30. 05, 06. 06., 13. 06., 20. 06..... Na slici u ovoj postavci je Centar u kojem se igra turnir gledan sa ceste koja ide prema Zagrebu. Zagreb je na lijevo, što se vidi po autu na lijevoj strani slike. To je i druga autobusna stanica na relaciji Velika Gorica - Zagreb (ne računajući polaznu). Ulaz u objekat je sa druge strane, a tijekom ljetnih praznika s desne strane na slici. Pristup turniru, a i gledateljska nazočnost su slobodni. Dolazak je prigoda za vidjeti i naučiti igrati go. Bilo bi nam drago da se pojavi i neki bloger. Možda se vidimo na turniru Mladen |
Početkom školske godine 1999/2000. odlučio sam krenuti učiti djecu po osnovnim školama svoga grada Velike Gorice kako se igra GO. Krenuo sam na razgovore s ravnateljem i voditeljstvom osnovne škole 'Eugena Kumičića' i sve se odigralo vrlo brzo. Tek što obavih prve razgovore i prikaz igre skupu učiteljica, našao sam se u jednom od trećih tadašnjih razreda. Obišao sam tako, sve treće i druge razrede škole i krenuo je rad školske go-sekcije. Trebala mi je volja i odlučnost i aktivnost koja po kvaliteti može biti prihvaćena. Sve to kao teorija lijepo izgleda, ali taj korak treba uraditi. Duga razmišljanja i odlučivanja često razoružaju čovjeka. Danas nakon pet godina takovog rada u Velikoj Gorici imamo reprezentativan sastav mladih igrača Hrvatske. Tu je velik broj mladih igrača goa raznih kategorija, i onih koji znaju igrati mada se nisu indentificirali kao igrači goa. Mladi Velike Gorice znaju što je go, jer Zvonko, Siniša i ja radimo na svim osnovnim školama Velike Gorice. Da nabrojim samo titule mladih go-igrača Velike Gorice: - Prvakinja Hrvatske u gou je Tajana Tumpa učenica O.Š. 'E.Kumičića' 8. kyu, - Prvak Hrvatske do 18 godina starosti je Marko Klasnić učenik O.Š. 'E.Kumičića' - 4. kyu - Prvak Hrvatske do 12 godina starosti je Stjepan Meštrović učenik O.Š. 'E.Kumičića' - 8. kyu - Prvak učenika osnovnih škola Hrvatske 5. - 8. razreda je Dino Štrbac učenik O-Š. 'E.Kumičića' - 5. kyu - Prvak učenika osnovnih škola Hrvatske 1. - 4. razred je Filip Klarić učenik O.Š. 'E.Kvaternika' - 12. kyu - Prvaci Hrvatske u parskom gou (mješoviti parovi) su Tea Robotić učenica O.Š. Vukovina - 10. kyu i Mladen Smud učitelj goa - 2. dan Tu su i uspjesi na međunarnim natjecanjima, pa je tako: - Stjepan Meštrović 2003. osvojio na Europskom prvenstvu za mlade u Cannesu 4. - 6. mjesto u konkureniciji do 12 godina starosti. - Tea Robotić i Mladen Smud osvojili su ove godine na Europskom parskom prvenstvu u Drobeti Turnu Severin 12. mjesto. Izračunom kvalifikacijske liste za svijetsko prvenstvo parova zauzimaju sedmo mjesto u Europi, što predstavlja kvalifikaciju na svjetsko prvenstvo, koje se održava u Japanu svaku jesen. Mladi Velike Gorice igraju svaki vikend svoj otvoreni turnir. Slijedeći je pod nazivom 7. Proljetni otvoreni go-turnir GKVG ove nedjelje 23. 05. 2004. u Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica' sa početkom u 10:30. Igra mo handicap za rezliku u katerijama -2. Turnir je otvoren i bez pristupnine. Naravno nema niti posebnih nagrada osim što ćemo se svi naigrato goa, a ponetko i nešto naučiti. Dođite slobodno. Mi preferiramo igru i druženje. Posebno bi nam bilo drago da se aktivira zagrebačka škvadra. Mladen |
Štovani čitaoče, čast mi je upoznati te sa igrom koju kod nas malo poznajemo, a koja iz davnih vremena neizmjenjenih pravila oduševljava one koji je prihvate jednom od svojih igara. S goom sam se upoznao slučajno tražeći zamjensku igru šahu, kako bi se prijatelj i ja ogledali još u nekoj misaonoj igri. Plavi vjesnik 1963. g. nam je ponudio GO, misaonu igru iz dalekog Japana. Prijatelj je uradio garnituru, po uputama iz članku, od papira. Ploču je nacrtao na hameru, a kamenčiće je uradio također od hamera (kružići crne i bijele boje). Tijekom partije morali smo paziti da ne puhne vjetar, jer bi to značilo kraj partije. Ta zamjenska igra, koja nam je trebala služiti za predah u igri šaha, postala je igrom moga života. Znano je da se go igrao unazad oko 4.000 godina, a o samom postanku govore razne anegdote. Zajedničko im je kazivanje o postanku igre go još davno u Kini. Osnovna pravila igre vrlo su jednostavna, a mogu se iskazati opisom igre. Praznu površinu, označenu mrežom, koju čine 19x19 linija sa 361 međusobnih sjecišta, dijele dva igrača stavljanjem kamenova bijele i crne boje na (prazna) sjecišta. Jedan igrač stavlja samo crne kamenčiće, a drugi samo bijele. Stavljeni kamenčići na ploču više se po njoj ne pomiču, a stavlja se naizmjenično samo po jedan kamenčić. Stavljanjem novih kamenčića postepeno se formiraju sve vidljiviji i čvršći zidovi prostora bijelog i crnog. Već time vidimo da je ono što razlikuje igrače, dobar odabir mjesta na koji se kamenčić stavlja, koji će kasnije biti u sastavu ograde nekog prostora, ako ne postane zarobljenikom protivnika. Sve ostalo nalazi tumačenje u odnosu na ovdje rečeno. Ovako rečeno izgleda jednostavno, ali pogledate li malo bolje, vidjeti ćete pravi ocean mogućnosti. Igrač, koji prvi stavlja kamen na ploču, a to je u ravnopravnoj igri tradicionalno crni, ima prednost. Taj igrač daje određenu bodovnu protuvrijednost protivniku. Uobičajeno je 6,5 poena, čime je isključena mogućnost nerješenog rezultata. Vremenom se poenska vrijednost te nadoknade, koju nazivamo komi, mijenjala. Danas se go igra u cijelom svijetu. Najviše igrača je u Kini, Japanu i Koreji. U Japanu djeluje profesionalna liga igrača goa, koji su kvalitetom igre najjači na svijetu i rangiraju se po posebnoj profesionalnoj listi i kategorija 'dan' ima dodatak 'profesionalni'. Amateri se po kvaliteti igre dijele na 'kyu' (učeničke) i 'dan' (majstorske) kategorije. U Hrvatskoj učeničke kyu-kategorije dijelimo od najslabije 25.kyu-a do 1.kyu-a, koji je ujedno i majstorski kandidat. Daljnjim razvojem kvalitete igre osvajaju se majstorski dan-naslovi. Početni majstorski naslov je 1.dan, a najbolji je 7.dan. Veći dan-naslov nema se na kome dokazati, a s tom snagom u pravilu se igraču isplati preči u profesionalce . U novije vrijeme pokrenuta je i Američka profesionalna liga. U Hrvatskoj danas djeluju slijedeći go-klubovi i grupe: U Zagrebu Go-klub "Croatia" sastaju se srijedom od 19 sati u Belot-klubu na Trgu Bana Josipa Jelačića na južnom dijelu Trga u pasažu U Rijeci Go-klub informacije na e-mail gabrijel.ozvald@ri.hinet.hr ; U Velikoj Gorici Go-klub "Velika Gorica"; tijekom školske godine rade go-sekcije na svim osnovnim školama grada Velike Gorice, a nedjeljama su turniri u ‘Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica’ - Zagrebačka 90 sa početko u 10:30; U Velikom Grđevcu Go-klub "Gordowa" (pošt. pretinac 33); U Splitu grupa igrača u Šah-klubu "Poštar" - Slavičeva 39. U Zagrebu djeluje i Hrvatska igo udruga, koja okuplja igrače iz cijele Hrvatske, koji izjave volju za učlanjenjem, a predstavlja hrvatske igrače goa u svijetu. Na WEB-stranicama udruge možete linkovima stupiti u vezu sa svijetom goa. Adresa je: http://croatia.european-go.org Go u Hrvatskoj U Hrvatskoj se go igra od početka 20. stoljeća. Grupa mornara austro-ugarske mornarice donijela tu lijepu igru s putovanja po dalekom istoku. Igralo se nekoliko godina u mornaričkom klubu u Puli a potom je zamrlo. Zahvaljujući jednom od tadašnjih mornara, Ervin Finku, 1962. ponovo se pokreće igranje u Ljubljani, a nedugo nakon toga, zahvaljujuči članku u "Plavom vjesniku" iz pera gospodina Miljenka Srdića, i u Zagrebu. Godine 1964. osnovan je prvi go-klub u Hrvatskoj Go-klub "Zagreb", a nedugo potom i Go-klub "Student" u Rijeci. Godine 1970. osnovan je Go savez Hrvatske, koji objedinjuje hrvatske go-klubove. Redovno se održavaju pojedinačna prvenstva Hrvatske, kao i razna druga natjecanja. Riječanin Zoran Mutabžija dva puta osvaja naslov Prvaka Europe (1967. i 1971. godine). Već 1974. godine u Zagrebu je organizirano Europsko prvenstvo, što smo ponovili 1980. u Malom Lošinju i nedavno 2002. u Zagrebu. Do domovinskog rata Go savez Hrvatske djeluje u sastavu tadašnjeg Go saveza Jugoslavije a nakon toga mijenja naziv u Hrvatski Go savez. Naši igrači Zoran Mutabžija i Velimir Kuhar nekoliko puta osvajaju naslove prvaka bivše Jugoslavije, a Go-klub "Gordowa" iz Velikog Grđevca i naslov klupskog prvaka. Godine 1991., zajedno sa Go zvezom Slovenije, razjedinjen je tadašnji Jugoslavenski Go savez i pokrenut postupak za prijem Hrvatske u članstvo Europske i Svjetske Go Federacije. U Europsku Go Federaciju primljeni smo kao promatrači 1992., a nedugo potom i u punopravno članstvo. Proces prijema u Svjetsku organizaciju trajao je dulje i ostvareno je početkom 1998.godine. U svijetu smo danas predstavljeni Hrvatskom igo udrugom, koja objedinjuje igrače goa bez obzira na klupsku pripadnost. U novije vrijeme svake godine se održava pojedinačno prvenstvo Hrvatske, a prvak Hrvatske je naš predstavnik na Svjetskom amaterskom prvenstvu u gou. Ono se redovno održava u Japanu. Slijede daljnje novosti, a i pravila igre. |
U Zagrebu na Trgu Bana Josipa Jelačića na južnoj strani u prolazu u Belot-klubu 'Velebit' sastaju se srijedom zagrebački igrači goa. Početak je u 19:00. Zasada nas nema puno, ali broj je u porastu. Jedan od razloga je što je ovo okupljalište za igrače goa od nedavno. Tamo smo zajedno sa igračima belota. Biti će nam drago da nam se pridruži svatko željan upoznavanja ove stare vještine. Dođite, pogledajte i pokušajte igrati. Dakle: srijedom od 19:00 u Belot-klubu 'Velebit' na Trgu Bana Josipa Jelačića u Zagrebu - GO. |
U dane vikenda 15. i 16. svibnja 2004. održan je u Zagrebu međunarodni turnir u gou 'Otvoreno prvenstvo Hrvatske' koji se bodovao za Europski Toyota niz. Nakon turnira na Bledu ovo je bio drugi po redu u novom ciklusu. Igrano je u hotelu 'Porin'. Tijekom dva dana odigrano je 5 kola uz sudjelovanje 33 natjecatelja iz 6 zemalja. Vrijeme za razmišljanje po igraču je bilo 75 minuta po partiji i uz dodatno vrijeme po istjeku 75 minuta od 30 sekundi za svaki daljnji potez. Komi (nadoknada za prednost igranja prvoga poteza) je bio 6,5 poena. Nakon Bleda mađarski majstor 6. dan Tibor Pocsai je osvojio i ovaj turnir i tako je u sveukupnom vodstvu nakon dva turnira. Znakovito je to da je oba ova turnira osvojio stopostotnim učinkom pobjedivši sve svoje protivnike. Njegova uvjerljiva pobjeda na ovom turniru izražena je razlikom od dva boda od prvoga pratioca. Drugo je mjesto pripalo Čehu Radeku Nechanicky također nosiocu naslova 6. dan. Radek je naš redovni gost na našim otvorenim prvenstvima. Dolazi već godinama i u pravilu osvaja turnire. Ovaj puta nije mogao protiv razigranoga Tibora, a desio se i poraz od mlađeg člana češke vrste na ovom turniru Ondreja Šilta. Ondrej Šilt 5. dan je početkom mjeseca osvojio naslov Europskog prvaka za mlade do 18 godina starosti. Na Bledu je pmalo iznenadio drugim mjestom, ali ovdje je već u prvom kolu dao do znanja da njegovi uspjesi nisu slučajni. Pobjedio je puno iskusnijeg Radeka. O Ondreju će se još sigurno puno čuti. Ipak protiv Tibora nije išlo. Drugi poraz mu je nanio naš prvak Zoran Mutabžija 5. dan. Četvrto mjesto pripalo je Diani Kosegi 6. dan. Ta djevojka iz Mađarske primjer je velike volje i ustrajnosti. Za sobom ima već veći broj osvojenih velikih turnira. Značajno je da u gou ne postoji neka zapažena podjela na muške i ženske. Diana je pravi primjer da to nije potrebno. Zoran Mutabžija naš prvak nije mogao bolje uz Mađare i Čehe, koji ipak imaju jaču konkurenciju kod kuće, jer igranje goa je tamo razvijenije nego u nas. Osvojio je peto mjesto, a pobjedio je u prva dva kola Leona Matoha 5. dan iz Slovenije i u već spomenutoj partiji Ondreja Šilta. Poslijednje tri kola su bila protiv jačih Tibora, Radeka i Diane uz poraze. Šesta je bila Rita Pocsai kćer Tibora 4. dan uz dvije pobjede, sedmi Leon Matoh također sa dvije pobjede. Dalje slijede: 8. Martin Kuzela 4. dan (Češka), 9. Astushi Omoji 4. dan (Japan), 10. Zoltan Kelemen 2. dan (Mađarska), 11. Mladen Smud 2. dan (Hrvatska), 12. Sead Bačevina 2. dan (Hrvatska), 13. Peter Dienes 1. dan (Mađarska), 14. Ismet Alibašić 1. dan (Hrvatska)....... Bilo je tu i mladih igrača uglavnom iz naše Velike Gorice. Tamo djeluje Go-klub, koji najveću aktivnost ima u radu s mladima po osnovnim školama. Zapažene su po četiri pobjede 25-godišnjeg Daniela Zrna i 13-godišnjakinje Tajane Tumpa prvakinje Hrvatske. Turnir je igran tzv. mcmahon sustavu. Ovaj sustav je dobar kod većeg broja natjecatelja različite snage. Na startu natjecatelji dobivaju startne bodove prema kategoriji s time da se odredi top-grupa u kojoj svi startaju s istim maksimalnim bodovima. U Toyota nizu su to svi sa 4. danom na jače. Slabiji dobivaju za svaku kategoriju o bod manje sve do 10. kyua. Kako se izbor protivnika vrši slično kao u švicarskom sistemu igraju jaki međusobno, a slabiji također međusobno. Pobjedama slabiji tako napreduju postepeno među jače igrače. Pred nama je Svijetsko amatersko prvenstvo u Japanu na koje ide i naš prvak Zoran Mutabžija početkom lipnja. Kao jedan od voditelja ide i Mladen Smud (autor ovih redaka). PO povratku najavljujem izvješće u svezi prvenstva, a i opis rada sa mladim igračima u Japnau, jer u nas to je moja posebna zanimacija. Tijek riječi i misli vezanih uz go slijedi od mene i dalje na ovim stranicama.... Mladen |
Hu, hu, škvadro. Petak. Problem!
- 12:52 - Komentari (4) - Isprintaj - # |