Go - misaona igra

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (4)
Kolovoz 2024 (12)
Srpanj 2024 (6)
Lipanj 2024 (10)
Svibanj 2024 (10)
Travanj 2024 (11)
Ožujak 2024 (15)
Veljača 2024 (5)
Siječanj 2024 (5)
Prosinac 2023 (6)
Studeni 2023 (5)
Listopad 2023 (13)
Rujan 2023 (7)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (4)
Svibanj 2023 (8)
Travanj 2023 (7)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (7)
Siječanj 2023 (5)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (6)
Listopad 2022 (11)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (8)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (7)
Travanj 2022 (4)
Ožujak 2022 (3)
Veljača 2022 (3)
Siječanj 2022 (7)
Prosinac 2021 (11)
Studeni 2021 (4)
Listopad 2021 (7)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (3)
Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (3)
Travanj 2021 (6)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (2)
Siječanj 2021 (3)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (6)
Listopad 2020 (5)

Opis bloga
Predstavljanje drevne, a sada sve popularnije igre GO. Predstavljanje pravila igre, komentari partija, zanimljivosti u svezi goa, vijesti sa natjecanja, go-problematika, obavijesti o predstojecim natjecanjima.

Dodatna pitanja u vezi goa i organiziranja igranja možete uputiti na e.mail:
mladen.smud@gmail.com

Hrvatski Go Savez
HGOS

HIGOU:
- O nama
- Statut
- Pravilnik o članarini
- Pristupnica

Redovna okupljališta uz igranje i učenje igre Go u okolici:

Karta mjesta gdje se Go igra

Karlovac

Knjižnica za mlade – Banjavčićeva 8
subotama od 11 do 13 sati - go-radionice i/ili igranje goa.

Kutina

U knjižnici Srednje škole Tina Ujevića
Svakog utorka od 18 sati tijekom nastavne godine druženje igranjem goa.

Lipovljani

Narodna knjižnica Lipovljani
Trg hrvatskih branitelja 14 u centru Lipovljana
srijedama od 18 sati

Rijeka

Dom mladih
Laginjina 15
utorkom i petkom od 18:00 do 20:00

Velika Gorica

Gorički Klub Mladih
Trg Stjepana Radića 5/II
svaki petak od 17:15 do 19:30 - Go radionica i igranje Goa
do 13. 07. pa prekid do jeseni

Cvijetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
subote po dogovoru od 16:00 do 20:00

Udruga 'Suncokret'
Cvjetno naselje 10
Igraonica goa
Svaki radni utorak od 10 do 13 sati

Zagreb

Knjižnica 'Ivana Brlić Mažuranić'
Folnegovićevo naselje
Laurenčićeva 8
utorcima od 17 sati do oko 19:30

Mjesni odbor Vrbani
Rudeška 148
srijedama od 19 do 21 sat

Linkovi
Interaktivna škola goa za početnike Za praćenje škole treba program "Adobe Flash".

Škola goa na blogu

Go Hrvatska
facebook

Blog:

Najave go-turnira i go-druženja su od 20. 08. 2014. na novom blogu: 'Najave go-turnira i druženja'.

Škola GO-a

Stjepan - Winterchur

Go u Hrvatskoj

Hrvatska Igo Udruga

Soba 'Hrvatsko internetsko Go prvenstvo' - IGPH OGS

Go u svijetu

Popis svih mjesta gdje se okuplja uz igranje goa u svijetu

Europska Go Federacija

Eurogotv - Kratka izvješća

Go u Sloveniji

PSG - Polski i linkovi

Higashikita - Italija

Šamac

Pogledali ovaj blog

09. 06. 2013. stanje je 107000. i kvit
Uz nekoliko kvitanja
02. 09. 2018. - 13440. i kvit
26. 4. 2019. - 6214.

Flags counter from:
22. 06. 2019. 13:40

Zanimljivi linkovi goa:

Linkovi i preporuke - Alexander Dinerchtein:
Test tvoje kategorije!
Sanrensei
Lee Changho, 9-dan pro
Internet Go rating
Go KGS go lekcije
KGS Go server
KGS Insei Liga
Go novosti
Tjedne novosti o gou
Go tražilica
KGS i Pandanet novosti
Socijalna mreža za go igrače
Kolekcija trik-poteza
Svjetska prvenstva
Online test tvog stila!

Rating EGF-

Aktuelna rejting lista
hrvatskih go igrača

Guo Juan's Go School

Server za dopisno igranje - DragonGoServer

Jadranska dopisna go liga

Internet igranje goa - IGS - Pandanet - European Team Chamo

EYGTC - Pandanet

Aktuelno

___________________
30. Cvjetno naselje
27. 10. 2024.
nedjelja od 09:30
Cvjetno naselje 18a
Sklonište - ulaz jug
Velika Gorica

P r i j a v a

L i s t a p r i j a v lj e n i h

___________________
2. međunarodni go turnir "Memorijal Artura Jonaka von Freyenwalda"
Poreč
studeni 2024.

___________________
9. Božični karlovački go turnir
Centar mladih Grabrik
Karlovac
21. 12. 2024.
Početak u 10:00

___________________
Pregledi do sada odigranih tradicionalnih turnira goa u Hrvatskoj

___________________
Go u Hrvatskoj
1999. - 2005.
( iz arhive GK 'Velika Gorica' )

Go - misaona igra

30.06.2004., srijeda

Mladi Zagreba preko ljeta igraju go u knjižnicama

Prošla je školska godina. Praznici su u tijeku. Za vreline sunca pravo je vrijeme za mlade u gradskim knjižnicama. Zvonko je krenuo tamo sa malim go-garniturama 9x9. Tu je već više puta provjeren sustav učenja kojim smo u Velikoj Gorici naučili igrati go veliki broj mladih.
Zna Zvonko za ovaj blog, pa me zamolio da napišem nešto o radu s malima po knjižnicama grada Zagreba. Predložio sam mu da otvori svoj blog, ali on ipak rađe zamoli da mu ja nešto postavim. Mislim si ja: 'Možda jednoga dana krene blogiranjem i on.'
E, pa Zvonac evo, to je to.
Za proteklih nepunih mjesec dana Zvonkove ophodnje i učenja djece ovoj igri preko stotinu klinaca i klinceza oprobalo se u ovoj igri. Način rada je putem natjecanja, pa su tako oni odigrali najmanje po jedan turnir.

Knjižnice u kojima se igramo (uključena je i karlovačka knjižnica) – raspored rada
Ponedjeljak
10:00 Knjižnica Samobor
15:00 Knjižnica Vladimir Nazor, Vrapče
Utorak
14:30 Knjižnica August Cesarec, Ravnice
17:30 Knjižnica I.B.Mažuranić, Folnegovićevo n.
Srijeda
09:00 Knjižnica Sesvete.
11:30 Knjižnica Selčina
Četvrtak
14:30 Knjižnica M. Držić, Držićeva 10
17:30 Knjižnica M. Držić, Savica
Petak
10:00 Gradska Knjižnica, Starčevićev Trg
Subota
10:00 Gradska Knjižnica, Karlovac

Osvojene su i prve interne kategorije. Igra se atari-go u kojem je cilj zarobljavanje određenog broja protivničkih kamenčića, a broj potrebnih osvojenih jednak je kategoriji koju igrač ima. Tako igrači jače kategorije moraju više osvojiti. Pogledajmo trenutne kategorije po zagrebačkim knjižnicama.

Go sekcija Knjižnice Sesvete
3. interna kategorija ( 1): Ivona Tomić
2. interna kategorija ( 3): Danijel Brčina, Robert Pavić, Nikolina Zvone
Ostali članovi go-sekcije su 1. kategorija.
Go sekcija Knjižnice Selčina
2. interna kategorija ( 7): Filip Karaszi, Marija Bilić, Mija Ružić,
Marija Kopljar, Laura Žakula, Keti Krpan, Silvana Jurčević
Ostali članovi go-sekcije su 1. kategorija.
Go sekcija Gradska Knjižnica Stračevićev Trg
2. interna kategorija ( 1): Marko Uzelac
Ostali članovi go-sekcija su 1. kategorija.
Go sekcija August Cesarec, Ravnice
2. interna kategorija ( 3): Stela Kmetić, Vedrana Smolek, Terezija Dodić
Ostali članovi go-sekcija su 1. kategorija
Go sekcija Vladimir Nazor, Vrapče
2. interna kategorija ( 2): Domagoj Kujundžić, Marina Seifert
Ostali članovi go-sekcija su 1. kategorija
Go sekcija Ivana Brlić Mažuranić, Folnegovićevo naselje
2. interna kategorija ( 3): Tvrtko Burić, Ana Momčilović, Lucija Dželadini
Ostali članovi go-sekcija su 1. kategorija

Ukupna statistika svih Go sekcija
Ukupno igrača s internim kategorijama jačim od 1: 20
Ukupno učestvovalo više puta: 12
Ukupno učestvovalo: 105

Poziv mladima da se pridruže ovim aktivnostima.
Možda doleti i pokoji vrabac. Mislim da ga Zvonac neće otjerati, a kojeg li zadovoljstva, ako poželi igrati. Pa kako ćekamo prvoga blogera u belot-klubu srijedom, tako bi mogli čekati i prvoga vrapca u knjižnicama grada.

Pozdrav i klincima i klincezama;
Pozdrav vrapcima,
Blogerski pozdrav blogerima i svima od blogera Mladen
P.S. Maleni pozdravlja vas i striček Zvonko

- 13:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

4. i 5. kolo prvenstva – muzej – škola - bubnjevi

Svanuo je kišni dan 08. 06.u Kurashikiu. Treći je dan igre na 25. Svjetskom prvenstvu amatera u gou. Na redu je četvrto i peto kolo.
Ustajanje je već uobičajeno. Meni ne treba nikakav alarm niti buđenje telefonom. Ustajem sam na vrijeme. Često se sjetim Napoleona i priče o njegovim buđenjima. Budio se kako je zamislio prije odlaska na počinak. Ako je on to mogao, da nebi ja. Pa, ide to meni. Nikoli i Draganu baš i ne, pa odlazim buditi i njih. Nikolu često i zateknem budna, ali Sarajliji Draganu baš i nije buđenje neki merak. Prespava on i telefonsko zvono. Obično mi kaže da telefon nije niti zvonio. Mo'š mislit da Japanci ne urade ono što su obečali. Dragan kao da to još nije skužio, pa mi prodaje foru, kako mu nije telefon zvonio. Ja se na to uljudno, kao neki Japanac, nasmijem.
Doručak je po japanski. Već sam poprilično vješt sa hashijima. Za poneku hranu još neznam što je, ali sam naučio okus i siguran sam da je zdravo za unos u organizam. Kada bi dulje potrajalo, još bi mi se i svidjelo. Uzimam od svega po malo.
Procedura starta kola je već dobro poznata. Čeka se dolazak svih natjecatelja, a potom i točno vrijeme 9:00. Kada se ostvare svi ovi uvjeti, sudac kratko proglašava početak igre.
Mutabžiji je na redu onaj 'cak' iz 'cik-cak'-a po sistemu pobjeda-poraz. Tijekom prvenstva takav red znači i prijepodne-poslijepodne, tj. svi 'cik'-ovi su prijepodne, a svi 'cak'-ovu poslijepodne. Zoran je matematičan tip, pa je i podsvijesno prokužio pravilo i, normalno, izgubio partiju. Puknuo ga je Gustav Fahl iz Švedske 2. dan. To je protivnik kojega bi Zoran trebao pobjediti, ali pravilo cik-caka je bilo jače. Onako nezadovoljan porazom kazao mi je da više nema namjeru igrati službeno go, tek tu i tamo za gušt, kao na internetu. Takva stanja su mi poznata. Ljut je na sebe. Proći će ga to.
Što su uradili predstvnici naših susjeda u ovom kolu?
Nakon poraza u prvom kolu Diana Koszegi niže pobjede. Bila joj je ovo treća za redom, a žrtva je ovaj puta bio Slovak Peter Jadron 2. dan. Njena pobjeda je bila očekivana.
Leon Matoh doživljava prvi poraz na ovom prvenstvu. Sredila ga je predstavnica Kineskog Hong Konga.
Nikola Jevtić kao i Zoran fura cik-cak, pa je i njemu red na cak. Izgubio je od sebi ravnoga po danu Geert Groenena iz Nizozemske.
Dragan Paunić, ili Paunče, kako ga Nidžo zove, gubi drugu partiju za redom. Protivnik mu je bio kolumbijski 4. dan Fernando Manrique Ochoa.
Izgubio je i Gionata Soletti. On sa svojim 2. kyuom i nije imao šanse protiv 4. dana Dimas Cabre Chacona iz Španjolske.
Naši susjedi i mi se baš nismo proslavili u ovom kolu. Od nas šestoro pobjedila je samo Diana.
Broj nepobjeđenih nakon ovoga kola smanjio se na četvero. Tako to ide u švicarskom sistemu. Sada su u vodstvu na prvenstvu: službeni amaterski prvak svijeta Li Fu (Kina), Kang Wook Lee (Južna Koreja), Yu-Cheng Lai (Kineski Taipei) i Bernard Helmstetter (Francuska).
Nakon starta kola prišla mi je Zoranova supruga Vlasta i predložila mi odlazak do muzeja umjetnosti, koji je nedaleko mjesta igre. Rekoh: 'Imam nešto vremena.'
Svi sudionici svjetskoga prvenstva imaju besplatan ulaz u muzej. Prošetali smo muzejom, koji većinom ne liči na nešto japansko. Građevina u kojoj se nalazi je u stilu ulaza u grčke hramove visokih stupova. Nisam neki znalac umjetnosti, pa sve to doživljavam na svoj način. Dvorane muzeja su pune slika europskih majstora kista. Ipak mi to djeluje nekako otužno, bez čovjeka, već samo tragovi nekadašnjega života. Tu i tamo vidim trud da bojama na platno prenese životnu radost ili osjećaj, kao da se htijelo uhvatiti vrijeme. Kada se malo ufuram kao da osjetim negdje nekoga u nastojanju tome. Kao da je i on to htio postići. Možda se na čas tako nađem s njime. I kao da sretoh čovjeka pred njegovim djelom s poštovanjem. Ta svi jesmo i bili smo ljudi. Pored europskih majstora tu su u drugom dijelu i japanska i kineska umjetnost. Ovaj dio predstavljen je velikim dijelom raznim predmetima i smješten je u drvenim prostorima. Sve je u stilu prostora kojem pripada ta umjetnost. I sada ono, što ne mogu ovdje ne reči. Gledajući sve ovo, nekako se kao nameće mišljenje, kako je u umjetnosti bitno vrijeme i kao da je tu neka sjeta za prošlim vremenima. Kao da je vrijeme neki važan čimbenik. E, čini mi se da je to varka. Ono što je važno je to, da je autor dijelo stvarao sada (kada ga je stvarao), a i ja gledam to dijelo sada (kada ga gledam). Tako to ja laik o tome, nek mi oproste stručnjaci. Svaka njima čast.
Kada sam se vratio u turnirsku dvoranu, partije su već završavale.
Ručak je, kako je to već bilo i ranije, iz kutija uz varijante japanski, kineski, sandwich. Ovaj puta odabirem japanski. Sličan je kineskom, ali je više ribe i nema svinjetine niti slučajno, a sastavljen je kao i kineski od više manjih dijelova.
U 14:00, uz redovno čekanje ispunjenja nazočnosti svih i točnog vremena, kreće peto kolo. Ovo kolo dati će samo dva neporažena natjecatelja. To je stoga što neporaženi igraju stalnio međusobno sve dok ne ostane samo jedan takav. Nakon prošloga kola ih je bilo četvero i sada igraju Li Fu : Yu-Cheng Lai i Bernard Helmstetter : Kang Wook Lee. Bile su to vrlo zanimljive partije. Kang Wook Lee je završio pobjedom ranije, a Yu Cheng Lai 14-godišnji Kinez iz Taipea, vodio je vrlo zanimljivu borbu s prvakom svijeta. Okupilo se i mnoštvo gledatelja. Bio je to prvi poraz prvaka svijeta na ovom prvenstvu od dječaka iz Taipea. Slikica ovoga susreta u ovom je postu. Sada na vrhu tablice, tri kola prije kraja ostaju samo Kang Wook Lee (Južna Koreja) i Yu-Cheng Lai (Kineski Taipei). Njihov susret je na redu u slijedećem kolu sutra ujutro.
Zoranov 'cik' donio mu je pobjedu protiv 1. dana iz Izraela Shlomo Raikina. Da je ovo izgubio, bilo bi to previše.
Diana ide dalje. Ostvarila je i četvrtu pobjedu za redom. Pobjedila je Ted Ninga (U.S.A.), koji je 7. dan. Vrijedan rezultat.
Leon Matoh je nakon tri pobjede počeo redati poraze. Bio mu je ovo drugi i to protiv Geerta Groenena (Nizozemska) 5. dan.
Nikola Jevtić, kao i Zoran ima 'cik', koji i on poštuje pobjedom protiv Joestin Flooda (Norveška) 5. dan. S obzirom na dan to je vrijedan rezultat.
Dragan Paunić pobjeđuje Nepalca Narendra Sowala 1. dan.
Pozitivnom skoru, nas i naših susjeda, pridružio se i Gionata Soletti pobjedom protiv Alfredo Valenzuela 1. dan. S obzirom na njegov 2. kyu i ovo je vrijedan rezultat.
Navečer od 19:30 na rasporedu je bio natup poznatog bubnjarskog sastava Kojima Yuga Daiko. Bio je to ugođaj pun energije zvukom. Članovi sastava animirali su gledateljstvo. Tako se veliki dio igrača goa na prvenstvu okušao u udaranju bubnjeva. Ja sam se suzdržao.
Prolazi tako još jedan moj japanski dan. Što reči za njegov kraj. Puno toga novoga vidjeh.

Za danas toliko i uz blogerski pozdrav bloger Mladen

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

29.06.2004., utorak

Srijedom go u Belot-klubu 'Velebit od 19:00

Svaku srijedu u Belot-klubu 'Velebit' na južnoj strani Trga Bana Josipa Jelačića u Zagrebu u pasažu kraj knjižare Mladost (lijevo od nje), kamo bi ušao ban, kada bi konjem krenuo, od 19:00 sastaju se pored belotista i igrači goa.
Za ovu srijedu 30.06. već su pali neki dogovori za dolazak na go. Pristup je slobodan, pa možete i vi navratiti. Dođite pogledati kako se to igra, a mi igrači goa rado ćemo vam pokazati i prikazati igru.
Tko li će biti prvi bloger na gou, ne računajući moju malenkost, koja će i ovaj puta biti tamo?
Vrapce ovaj puta nećemo brojati, a čisto i ne vjerujem da je koji od njih bloger.

Blogerski pozdrav bloger Mladen a za neke možda i doviđenja

- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Drugo i treće kolo prvenstva i posjet osnovnoj školi

Danas 07. 06., drugog dana prvenstvenih okršaja na svjetskom prvenstvu, odigrana su dva kola, drugo prijepodne i treće poslijepodne.
Krenulo se u 9:00. Naš Zoran je u drugom kolu za protivnika imao starog poznanika i prijatelja Slovenca Leona Matoha. Obojica su nosioci naslova 5. dan. Veliki je broj njihovih dosadašnjih partija. Ovaj puta je uspješniji bio Leon.
Da pogledamo još kako su prošli predstavnici naših susjednih zemalja.
Diana Koszegi iz Mađarske postiže svoju prvu pobjedu na prvenstvu protiv Carlos Vladimiro Gonzalez Zelaya iz Mexica snage 1. dan, što je bilo za očekivati zbog velike razlike u snazi.
Dragan Paunić iz BiH pobjeđuje predstavnika Čilea Alfreda Valenzuela 1. dan.
Gionata Soletti iz Italije gubi i drugu partiju. Ovaj puta je od njega bolji bio Felix von Arnim iz Njemačke 5. dan. Gionata je na ovom prvenstvu jedan od slabijih natjecatelja po kategoriji. Njegova snaga je 2. kyu.
Nikola Jevtić iz Srbije, nakon uspješnog starta, gubi u drugom kolu. Protivnik mu je bio jedan od favorita prvenstva Koreanac Kang Wook Lee.
Od 11:00 po rasporedu je bio posjet osnovnoj školi 'Kurashiki Nishi ES'. Partije drugoga kola još su većinom bile u tijeku, pa su u grupi posjetilaca bili oni koji su uspjeli završiti svoje partije ranije, a i nas nekoliko gostiju i pratitelja natjecatelja. Uključio sam se i ja s posebnim zanimanjem. Bilo nas desetak. Škola nije bila daleko. Na ulazu u zgradu je obavezno skidanje cipela i oblačenje papuča. Ulazimo u zbornicu, gdje nas primaju ljudi iz školske uprave. Pitaju nas odakle smo i upoznaju nas s aktivnostima tijekom našeg boravka.
Slijedi obilazak. Doznajemo da djeca u Japanu borave veći dio dana u školi. Dolaze oko 7:30 i ostaju do 16:30. Njihove dnevne obveze time nisu završene, jer predvečer i navečer imaju obvezno dodatne aktivnosti školskoga tipa. To su razne škole muzike, športske aktivnosti i sl. Sada mi je jasno zašto nigdje ne viđam djecu u igri kao kod nas, kako ganjaju loptu ili sl. Tu djeca nemaju to kada činiti, a niti gdje, jer svaki slobodan teren je za rižino polje ili se koristi za nešto drugo. Jedan od najvećih problema ovdje je prostor, a nedostatak vremena je kao posljedica toga. No, boraveći uz obveze djeca ipak nalaze smisao, ali tako od malih nogu razvijaju osjećaj, a i potrebu za obvezama. Kada odrastu biti će oni marljivi djelatnici i raditi će sa zadovoljstvom. Jednom dosta davno, na TV-u u vijestima o potresu u Japanu, jedan čovjek je čuvao televizore da se ne razbiju padom, umjesto da bježi sebe zaštititi. Bilo nam je svima to čudno, a sada mi je sve to nekako jasnije. Čovjek je ovdje nekako u svojoj svijesti više dio cjeline i tako i djeluje. Postaje mi jasnije kako Japan ima najveći most na svijetu, najbrži vlak na svijetu, tunel ispod mora kojim spaja velike otoke ......
Obilazeći vidimo djecu kako pripremaju hranu za ručak. Imaju higijenske zaštitne marame na ustima i marame za kosu. Oni borave ovdje obnašajući velik dio obveza, koje su potrebne za normalan život u ovim uvjetima.
Odlazimo u dvoranu za tjelovježbu. Tamo nas dočekuje veći broj djece. Sjede na parketu dvorane. Tu su i stolci pripremljeni za nas. Sjedamo. Svaki od nas se predstavlja putem mikrofona ovom dječjem skupu imenom i prezimenom i zemljom iz koje dolazi. Nakon toga svaki od nas posebice odgovara na pitanje razlike između Japana i zemlje iz koje dolazi. Činimo to na engleskom, a prevoditelj to djeci prenosi japanskim jezikom.
Slijedi igra po grupama. Kako nas je tek desetak, toliko je i grupa. Svaki od nas ima svoju grupu. Igramo se navlačenja konopa, pa skakanja s loptom među nogama. Slijedi ručak na podu dvorane uz razgovor s djecom po grupama. U Japanu su rijetki ljudi s brkovima, pa je moja pojava njima zanimljiva. Djeci u svojoj grupi pričam o Hrvatskoj. Krajem ručka počinje prikupljanje potpisa. Ja uz potpis crtam karikirano facu s brkovima. To je valjda u duhu slikovnoga pisma. Vrijeme boravka istječe i slijedi srdačan rastanak.
U 14:00 slijedi treće kolo prvenstva. Već smo se navikli na početak kola u čekanju preciznog starta uz nazočnost svih sudionika. Sudac prvenstva nakon provjere kompletne nazočnosti kratko najavljuje početak igre.
Izgleda da je Zoran krenuo igrom cik-cak rezultatima. Prvu je dobio, drugu izgubio i sada je na redu pobjeda. To je i uradio. Protivnik mu je bio Finac Timo Puha 3. dan. Slika njihovog susreta objavljena je u ovom postu.
Kako su igrali naši susjedi. Najjača od njih je Diana Koszegi iz Mađarske sa svojim 6. danom. U trećem je kolu sredila Aleksanda Suponeua iz Bjelorusije, koji je 1. dan. Svaki drugi rezultat, osim njene pobjede, u ovom bi susretu bio iznenađenje.
Leon Matoh iz Slovenije nastavlja s pobjedama. Ovaj je puta pobjedio Dmytro Yatsenka iz Ukrajine, koji je 5. dan kao i on.
Nikola Jevtić iz Srbije igra kao i Zoran cik-cak. Njemu je također bila na redu pobjeda i ovaj je puta to ostvario protiv Španjolca Dimasa Cabre Shacon snage 4. dan.
Sarajlija Dragan Paunić igra cak-cik, tj. obrnuto od Zorana i Nikole, pa je njemu na redu poraz. Na takav niz ga je ovaj puta prisilio Belgijanac Jan Ramon. Taj praz i nebi trebao biti težak, jer Jan je 4. dan, a Dragan 2. dan. Za Draganovu kategoriju ovdje postoji i priča, koju Dragan odaje samo prijateljima. Znao sam i ja da je on bio 5. dan, ali u prijavi mu je učinjena pogreška. Ni sam nezna jeli to on pogrešio pri popunjavanju obrasca prijave ili netko drugi. Rating mu nije jak, pa se on i ne buni. Kaže neka ostane tako, a rezultatom će se vidjeti koliko je jak.
Gionata Soletti ostvaruje svoju prvu pobjedu. Bio je to sudar kyueva. Stradala je Rosa Maria Gomar iz Guatemale, koja je 5. kyu prema njegovom 2. kyuu. Dakle ovaj je rezultat očekivan.
Nakon tri kola sa svih tri pobjede vode na prvenstvu slijedeća osmorica: Li Fu (aktuelni prvak svijeta iz Kine), Kang Wook Lee (Južna Koreja), Yu-Cheng Lai (Kineski Taipei), Seizo Nakazono (Japan), Bernard Helmstetter (Francuska), Xianyu Li (Kanada), Radek Nechanicky (Češka) i Leon Matoh (Slovenija).
Navečer nam u goste dolazi grupa studenata Kurashikia, koji su udruženi igranjem i proučavanjem misaonih igara, a posebno značenje u tome ima igo. Igrali smo s njima slobodne handicap partije. Ovo je bila prigoda i za mene, što sam s posebnim zadovoljstvom i odradio.
I još jedan moj japanski dan stiže kraju. Spremam se na počinak i gledam TV. Na rasporedu su vijesti. Da vidim što ima novo, kad ono vidi mene kako se igram s djecom u školi. Sjetim se da su nešto tamo i snimali, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da će to završiti na Japanskoj TV. Za Japan je ovo izgleda poseban događaj. A još k tome i neki brkati starac u igri s djecom. To imaju valjda još samo u bajkama.
Od čitave ove frke zanimljivosti vrapce nisam stigao niti zapaziti. Nadam se da im nisam nedostajao. Sumirajući događaje sjetih se njih, pa tek ono na neviđeno pozdrav vrapcima. Tu je i već standardni kimono, gašenje televizora i očni kapci padaju. Baj ......

Psssst.. bloger Mlad.....

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.06.2004., ponedjeljak

Prijateljski meč s Japancima i start prvenstva

Na doručku smo već u 8 sati. Današnja aktivnost počinje malo ranije nego jučer, jer u 9:30 je start tradicionalnog susret igrača i organizatora svjetskog prvenstva s amaterskim majstorima Japana.
Igramo u istoj dvorani gdje su jučer igrali mališani, a u istom prostoru održati će se i cijelo prvenstvo. Kada sam stigao, poslije doručka, japanski amateri su već bili u dvorani i zauzeli su svoja mjesta. Sve to je imalo i svoju svećanu crtu.
Igrano je 67 partija. Prosječna snaga predstavnika svjetskog prvenstva je bila 3,02985 dan, a japanskih amatera 4,80597 dan. Razlika u kategorijama je bila, prema tome, 1,77612 u korist domaćina. Kategorije u svijetu nisu izjednačene. Poznato je da su europske kategorije za skoro dvije jače od japanskih, a i od američkih tu negdje. To ustvari nije po cijeloj skali tako, jer u najvišim danovima razlika je nešto manja. Pomalo je sve veći problem ta neusklađenost. U novije vrijeme postoje inicijative ujedinjavanja svih igrača svijeta u zajedničkom izračunu rating bodova. Prijedlog toga je došao prošle godine od predstavnika Sjedinjenih Američkih Država, a praktična potpora daje se od centra za izračun ratinga europskih igrača u Pragu. Već postoje prve liste u koje su uključeni profesionalci i jači amateri.
U današnjem meču igrao sam i ja na stolu broj 65, a za protivnika sam imao Hiromichi Shibutani-a 5. dan. U odnosu na moj 2. dan on je u prednosti i dobio je partiju. Bilo je borbe, ali sam izvukao kraći kraj. Sveukupno su pobjedili Japanci sa 35 : 29. Lako je uočiti da nedostaju tri partije. Rezultati partija, u kojima je prekoračeno vrijeme za razmišljanje, ne računaju u krajnjem zbroju. Ne očekuje se da će igrači toga nivoa zloupotrebiti to za slučajeve slabijih pozicija, a konačno ovo je prijateljsko odmjeravanje.
U 12:30 je u dvorani hotela za svečanosti održan kraći koncert djece Kurashikia. Bio je to zbor s nekoliko pjesama. Na kraju su se djeca pomješala s nama i obavljala intervjue. Postavljana su nam pitanja o zemlji iz koje dolazimo, kako nam se sviđa Japan, što mislimo o hrani...... Po završenim intervjuima djeca su nas darivala svojim rukotvorinama. Tu je bilo puno lepeza ručne izrade i kartona s poštanskim markicama. Rastali smo se srdačno.
14:00 je vrijeme za start prvenstva. U dvorani za igru pripremljeni su stolovi sa natpisima igrača i pripadajućim nacionalnim zastavicama. Sudačka trojka prvenstva Ishida Yosho 9-dan profesionalni (Nihon Ki-in) kao glavni sudac i pomoćnici, Yokota Shigeaki 9-dan profesionalni (Kansai Ki-in) i Yamamoto Kentaro 4-dan profesionalni (Nihon Ki-in) zauzeli su počasno mjesto pred mikrofonom. Svi čekamo da natjecatelji zauzmu svoja mjesta. Nema kretanja igre, dok svi nisu na broju. Ja prebrojavam europske igrače tj. gledam tko još nedostaje. Na vrijeme su svi ovdje. Zadnji je stigao predstvanik BiH kojemu sam posebno napomenuo da ne kasni, ali on sve polako. Bila je to tek minuta zakašnjenja. Organizatori već par godina ulažu napore u usvajanju točnosti od strane natjecatelja.
Glavni sudac pozdravlja natjecatelje sa par riječi i oglašava početak igre.
Naš prvak Zoran Mutabžija ima za protivnika predstvanika Urugvaja Alfonsa Pereza. Bio je to lak posao za Zorana, jer Alfonso je tek 2. kyu. Od naših susjeda pobjedama su startali Leon Matoh iz Slovenije protiv Zhiyi Benson Lai-a 2. dan iz Singapura i Nikola Jevtić iz Srbije protiv Edisona Onga 4. kyu iz Indonezije. Zanimljiv je bio susret jakih europskih igrača Laurenta Heisera iz Luksemburga i Diane Koszegi iz Mađarske. Oboje su snage 6. dan. Laurent je pobjedio. Također zanimljivo je bilo u partiji u kojoj Rumunj Lecretiu Calota 5. dan pobjeđuje Njemca Felixa von Arnima također 5. dan.
Cijelo vrijeme trajanja kola šećem među stolovima i promatram igru. To je u sastavu zaduženja za izbor najborbenijeg igrača prvenstva uz uvjet da ne bude među prvih deset u konačnom redoslijedu. U komisiji za taj izbor smo predstavnici Azije Hong Wei Tian, Ichiro Yoshikuni i Sang Yull Han, Sjeverne Amerike Thomas Yih Hsiang i Europe Vladimir Gorzhaltsan i moja malenkost Mladen Smud. Trudim se dobro odraditi tu časnu zadaću.
Vidjeh tek u prolazu pokojega vrapca u parku pred dvoranom u kojoj se igralo. Kao da su nevažni. Što ustvari znači biti važan? Pa bez i toga vrapca ovoj svijet nebi bio ono što je. A što je tek sa mravima, koje niti ne primjećujem. Kao da sam ja netko, ono..... Pa kako se tek osjećam sa dva televizora u svom boravku u hotelu. Obućem kimono za spavanje, pa stanem pred ogledalo. Hm, vrapci i mravi, vi o tome pojma nemate. Ma nema veze, jer bilo jest i je to i igramo svjetsko prvenstvo, kao što su i sva, nazovimo ih, 'velika događanja', mada sve je to u ovom svijetu gospodnjem u kojem vrhunsku čast postojanja imaju sva bića. I mi ovdje smo kao i oni, gledajući na ta način; pa čak i ne gledajući.

Hej blogeri tako to bijaše u startu prvenstva. Ovdje su oni najvještiji u tome iz čitava svijeta. No nisu svi baš najvještiji, ali iz kraja od kojega dolaze jesu. Pa samo u Japanu ima veći broj jačih od ovoga svjetskog skupa. To je pokazao i današnji meč protiv japanskih amatera.

U sličici uz ovaj post su pojedinačna obilježja: akreditacijska kartica s oznakom zemlje i imena njenog nositelja, plakat prvenstva u cijelosti i posebna svečana oznaka gosta komiteta prvenstva.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 15:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odgovor na problem br. 4

Ovaj je problem bio izgleda malo složeniji. Nudilo se uzimanje dva bijela kamena na B18 i B19, ali to je zamka, jer bi tada bijeli igrao na B18. To bi bila izravna prijetnja uzimanja dva crna kamenčića na B17 i B16. Pazi, ako crni sada spoji na A17, ode mu pet kamenova. Ako pak odigra na B19 uzimanjem bijeloga, bijeli odigra na A17 i sada crni kamenovi nemaju opstojnost tj. dva oka. To znači da igra crnoga uzimanjem dva bijela, igrom na A19, nije riješenje.
Treba pogledati malo unaprijed. Ključno mjesto je sjecište A17. Odigra li crni na njega, bijeli mu može odmah, igrom na A19, zarobiti četiri kamena. To međutim nije neka katastrofa, jer sada crni ima mogućnost odigrati na B17 i napasti tri bijela, koje sada bijeli ne može braniti.
Slijedio bi tada bijeli na A17, uz napad na netom odigrani crni kamen. Nakon toga crni igra B18 i zarobi tri bijela. Bijeli sada može pokušati sa B18, na što crni uzme taj kamen igrom na B19 i kada još bijeli napadne jedan kamenčić igrom na B16, crni se osigura igrom na B18. Ostalo je drugo oko na A19. Tko bi rekao, gledajući sliku problema na početku, da će drugo oko biti na A19.
A sada još i pročišćen tekst riješenja: crni A17, bijeli A19, crni B17, bijeli A17, crni A18, bijeli B18, crni B19, bijeli B16, crni B18.
Mislim da su sada vrapci ostali u čudu. Oni bi odmah zgrabili na A19 dva bijela. To je ona logika: 'Kaj leži ne beži'. No, ni to navek baš tak.

Imam već pripremljen i slijedeći problem, ali treba pričekati petak. Sve u svoje vrijeme.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 08:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.06.2004., subota

Prvi cjeloviti dan u Kurashikiu

Subota je 05. 06. 2004. Jučer smo doputovali u Kurashiki, u kojem se igra prvenstvo. Poslije doručka odlazimo u park ispred hotela. Tu je dvorana u kojoj se igra. Po rasporedu je od 10:00 dječji turnir u gou. Mislio sam kako će to igrati djeca međusobno turnir, ali nije bilo tako. Stigao sam nešto prije 10:00. Već je bilo vrlo živo. Vidim puno male djece u pratnji roditelja. Na stolovima su drvene ploče za igru raznih dimenzija kao 9x9, 13x13 i 19x19. Stižu igrači svjetskog prvenstva, jedan po jedan. Djeca su ih očekivala. Nekako i ja pripadam njima kao dio organizatora.
Svi smo označeni natpisima s imenom i oznakom države kojoj pripadamo. Ja sam ovdje kao predstavnik Europe u tijelu organizacije prvenstva, ali nosim obilježje Hrvatske. Roditelji čitaju te oznake i zamoljavaju igrače da odigraju partiju s djecom. U tome pomažu i domaći članovi organizacije prvenstva. Uključio sam se u igru. Povremeno sam i sam predlagao djeci da igraju samnom.
Maleni igraju vrlo ozbiljno. Imaju sobom pripremljene pločice od tvrdoga papira, na koje mole potpise protivnika nakon partije. Ovo me posebno zanimalo, jer kod kuće radim s osnovnoškolcima Velike Gorice. Htio sam proniknuti u motive ove djece, te i u ono kako i zašto vole go. Žive u nešto drugačijem okruženju od našega. Go je ovdje puno popularnija igra. Za njih je ovo veliki događaj. Igraju s državnim prvacima raznih zemalja svijeta.
Mađu prvim protivnicima mi je bila jedna petogodišnja djevojčica. Igrali smo go na 9x9. Malena sekvence igra korektno i vidi se da je netko uči. Pokušavam kontaktirati s njom, ali kako zna samo japanski, trudim se pokazivanjem prstima, govorom koji ne pripada niti jednom svijetskom jeziku, izrazom lica od osmjeha do zabrinutosti. Gledala me i siguran sam da je nešto i razumjela. Bilo mi je veliko zadovoljstvo igrati s njom. Pali su i tradicionalni nakloni. Pobrala je moj potpis i otišla tražiti drugoga protivnika, ali joj ga je mama već našla.
Slijedeći je bio jedan ozbiljan dječak na 19x19. Tu je već bilo i ‘fighta’. Red je igrati korektno na pobjedu. Vidio sam da u otvaranjima kutova, a donekle i stranice igra korektno, ali kada nastupe komplikacije, tu još nije posebno jak. To mi govori o tome da većina uči teoriju otvaranja.
Poslije ove partije šećem dvoranom i vidim kako jedna djevojčica, nešto iznad deset godina, igra, a uz nju njena prijateljica promatra. Upitah gledateljicu za partiju, što ona i prihvati. Odigrali smo dvije partije. Doznajem da je 5. kyu, pa igramo još jednu partiju sa šest prednosnih kamenova. Teoriju zna i bolje od naših malih u Velikoj Gorici, ali u borbi se to kompenzira. Možda me previše cijeni, pa se ne usudi.
Odigrao sam još jednu s jednim dječakom na 13x13.
Ručak je bio u kutijama. Bile su tri mogućnosti i to japanski, kineski i sanwich. Odlučio sam se za kineski. U kartonskoj kutiji je plastika s pregradama u kojima je hrana. Sve su to male količine, ali ima u šest pregrada, pa se prikupi za solidan obrok. Tu su razne vrste hrane, od koji veći dio jedem prvi puta. Osnova za sve je u najvećoj pregradi, riža. Jedem sa štapićima.
U sklopu hotela u jednoj od najvećih prostorija održava se Godišnji miting IGF (Internacionalne Go Federacije). Prvo je redovni dio promjena sastava vodstva. Automatikom je našem predstavniku, na mjestu jednoga od dopredsjednika, Zoranu Mutabžiji, istekao mandat, pa je izabran novi dopredsjednik, također automatizmom. Predsjedavajući upoznaje delegate, a to smo svi mi u organizaciji i igrači, s promjenama tijekom protekle godine i ističe se od posebnoga značaja primanje u Svjetsku organizaciju športova. Spominje se i potreba pristupa u organizaciju olimpijskih športova. Nakon upravo ostvarenoga koraka bolji su preduvjeti za to. Razmišlja se i o pokretanju grane olimpijskih misaonih športova. Zanimljiva je i mogućnost održavanja pored ljetne i zimske olimpijade i ‘Olimpijada misoanih športova’. Svijet se po malo mijenja.
Odlazim ponovo u dvoranu u parku. Djeca se još uvijek zanimaju igranjem goa. U prostoru prad dvoranom je uređeno mjesto za ceremoniju pijenja čaja. Vrijeme već ističe, pa sam odlučio i to probati. Otići iz Japana, a ne naučiti nešto o tradiciji pijenja čaja, bio bi propust. Nismo to radili na podu već za stolovima. Domaćini su se tako malo prilagodili nama gostima. Za stolom smo četvero. Prvo se svi upoznajemo i domaćin nastoji stvoriti ugodno prijateljsko ozračje. Pridonijeti tome mi nije bio problem. Pred mene, a i ostale, stavlja se keramička šalica u koju se sipa čaj, koji mi izgleda nekako čudno. Bila je to pomalo gusta zelena tekućina. Voditeljica nas obavještava da nemamo puno vremena i da će sve to malo skratiti, pa mi opisuje riječima na engleskom što se radi. Od svih četvero ja sam jedini prvi puta na ceremoniji, pa se svi obraćaju meni. Shvatio sam da je značajno primiti šalicu, koja nema ručke, postavljenu na jednu ruku, a drugom je okretati. Na jednoj njenoj strani je nacrtani simbol, koji nešto znači. Šalicu treba tri puta okrenuti, pa tri puta ispiti po gutljaj čaja. Naklon toga se okrene šalica još za pola kruga, tako da simbol bude okrenut od mene i tada se glasno srčući ispija ostatak čaja. Nije bilo više vremena za objašnjavanja, jer je autobus za odlazak na svečano otvaranje prvenstva već čekao.
Stigli smo do ulaza u Park Tivoli. To me podsjetilo na naš Maksimir, ali je ovdje nakako više dinamike i sadržaja. Ovo je mjesto gdje djeca odlaze s roditeljima na zabavu. Došli smo do građevine u stilu nekog maharadžinog dvorca. Na katu u velikoj dvorani sve je već spremno za svečano otvaranje. Na ulazu dobivam vrlo lijepu oznaku zaduženja na prvenstvu. To je crvena ruža od platna s dodatkom od jednog bijelog i dva crvena traka s opisom zaduženja i mojim imenom na japanskom pismu.
Kreće kulturno umjetnički program, pa domjenak. Tijekom domjenka je predstavljanje sudionika prvenstva. S kolegom iz Rusije izlazim i na svečanu pozornicu. Slijedi predstvaljanje igrača na velikom video zidu i parova prvoga kola prvenstva.
I opet puno meni nove hrane. Trudim se s hashi-štapićima i čini mi se da sam sve vještiji. Na svečanosti je puno domaćih gostiju. Upoznao se uz razgovore na domjenku sa Onom, mladim čovjekom, koji je jedan od najjačih igrača goa grada Kurashiki. Izmjenili smo i e-mail adrese.
Po povratku u hotel Nikola, Dragan i ja ponovo odlazimo u grad na razgledavanje. Ovaj puta skrećemo i u pokoju sporednu uličicu, koje su ovdje pune malih dućana i restoracija. Interneta ‘niti u panju’. Bar za sada.
Stigao sam u hotelsku sobu i naravno u kimonu odlazim na počinak.
Koliko li novih događaja, a da prvenstvo još nije niti počelo. Nastavak slijedi.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 19:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.06.2004., petak

Problem br. 4 (zanimacija za vikend)

Za one koji žele proniknuti u vještine ove igre evo novoga problema. Na potezu je crni i pitanje je kako može osigurati svoje kamenčiće. Terminologijom goa bila bi pitanje: ‘Kako oživjeti?’.
Na prvi pogled crni može uzeti dva bijela kamenčića igrom na A19. Pa, koji je tu problem, ‘to i vrapci na krovu znaju’. No, ne žuriti sa zaključkom. Pogledajte malo bolje.
U ponedjeljak slijedi odgovor u ovom blogu.
Ovaj problem sam vidio u jednom japanskom go-časopisu i rekoh: ‘Baš je dobar za blog. Pravi izazov za potencijalne go-igrače, pa i za one koji već ponešto o gou znaju’.
E, vrapci, ako vam se da, možete i vi pokušati. Znam, vama je problem internet.

Blogerski pozdrav onima koji me prate, a i onima drugima. Koja je razlika. Pa oni drugi toga nisu svijesni. Nema veze, pozdravljam ih makar ni pojma nemaju. A, možda ……

Bloger Mladen

- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Malo i o go-novostima u nas

U moru raznih zanimljivih materijala vezanih uz go skoro da zaboravim i na događanja kod nas. Evo nekoliko crtica.
- Ljetna škola goa u Zagrebu
Dok smo Zoran i ja boravili u dalekom Japanu Zvonko nije mirovao. Krenuo je po zagrebačkim knjižnicama i čitaonicama. Pokazivao je pravila goa djeci, pa i pokojem odraslom. Bilo je zanimljivo. Djeca su igrala svoje prve turnire atari-goa u kojem je zadatak za pobjedu zarobljavanje protivničkih kamenčića. Zvonac ide dalje, a malo više o tome biti će u jednom od narednih postova.
- Vikend-turniri u Velikoj Gorici
Škvadra u Go-klubu ‘Velika Gorica’ nastavlja s održavanjem otvorenih go-turnira. Prošlu nedjelju je igran redovni završni proljetni turnir. Rezultati toga turnira poslani su Europskoj Go Federaciju za izračun ratinga igrača. Pobjednik je Smud (bloger), drugi je Bednjanec (gore spomenuti Zvonko), a treći Štrbac (onaj Dino što je u komentaru jednom ranije napisao da nebi u Japanu htio ići u školu). Slika uz blog predstavlja partiju pobjednika (onaj u roza kimonu) i Daniela Zrna.
Ovu nedjelju 27. 06. 2004. je u Velikoj Gorici u ‘Centru za odgoj i obrazovanje djece i mladeži Velika Gorica’ u Zagrebačkoj 90, s početkom u 10:15, 1. Ljetni otvoreni go-turnir GKVG. Pristup je slobodan. Pitamo se da li će se možda pojaviti i poneki bloger u želji i nadi da nauči ovu igru.
- Zagrebačka go-srijeda na Jelačić platzu
Pitamo se kada će se u belot-klubu ‘Velebit’, gdje se srijedom od 19 sati sastaju rijetki zagrebački igrači goa, pojaviti prvi bloger u želji da nauči ovu igru. Obečajemo da nećemo navaliti svi na njega, kako bi ga naučili igrati. Biti će nam drago da se nađe i u ulozi tihog kibica, ali smo spremni sve pokazati. Sa kamenčićima smo gadni, jer rušimo sve živo, ali inače komunikativni i tolerantni.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 20:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.06.2004., četvrtak

Put i obilazak Okayama – Kurashiki

Preuzevši prtljagu napuštamo zgradu aerodroma u Okayami i odmah ulazimo u tri autobusa koji su nas ovdje dočekali. Vrijedni organizatori brinu o nama i često ih viđam kako nas prebrojavaju. Svaki od tri autobusa ima svoga brižnika. Svi smo prebrojani i može se krenuti.
Prolazimo dijelove Okayame i uključujemo se na auto cestu. Krajnje odredište nam je grad Kurashiki u kojem se igra 25. Svjetsko amatersko prvenstvo u gou. Sve je to u prefekturi Okayama, pa nas i ne očekuje dug put, ali kako je predviđeno i razgledavanje, potrajati će.
Nakon ne duge vožnje brzom cestom napuštamo je u šumovitom dijelu, ali ubrzo se krajolik mijenja. Ovo više nije onaj Tokijski štih i viđam više malih kućica. Osjeća se nedostatak prostora kroz nastojanje da se iskoristi svaki dijelić površine. Nema slobodnih livada po kojima se djeca igraju, već svaki takav prostor je rižino polje, koja viđam usred naseljenih djelova među manjim obiteljskim kućama. Osjeća se povečana vlažnost zraka. Ovdje je to normalno, jer pored velikih morskih površina, isparavaju i rižina polja, jer riža ne može uspjevati bez vode. To su površine s malim stabljikama riže koje vire iz plitke vode do oko desetak centimetara dubine.
I pored skućenog prostora automobili imaju svoje značajno mjesto. Uobičajen prizor je jednokatna, većinom drvena kuća, s garažom tijesno uz nju. Drvo, samo po sebi, odaje neku trošnost. Tu su i razni lokali s istaknutim natpisima japanskim pismom i reklame, ali sve je to nekako skučeno. Odjednom veličanstven prizor; more, otoci i veliki u dugi most. Znao sam da idemo do jedne restoracije na ručak u turističkom dijelu. Zamišljao sam da je to na nekoj planini. Nisam bio spreman na ovo i sve to doživljavam kao da gledam televiziju. Uskom uličicom dolazimo do odredišta. Restoracija je ustvari vidikovac sa divnim pogledom na most.
Doznajem da je most Seto-ohashi, koji gledamo, najveći most na svijetu dužine 12,3 kilometara. Pogledajte slikicu uz ovaj post. Kao kada čovjek preskakuje vodu s kamena na kamen tako i ovaj most preskakuje more do susjednog toka Shikoku s otočića na otočić.
Uz ovaj zadivljujuč pogled na most i otoke slijedi ručak. Ovaj puta sve je u japanskom stilu. Jedemo štapićima koje japanski nazivaju 'hashi'. Primjećujem neku sličnost u nazivu štapića i mosta, ali ne istražujem to dalje.
Ručak je organiziran poput švedskog stola. Kružimo i uzimamo si što želimo. Večina jela meni je novost. Tu je puno plodova mora, a i povrća koje ne poznajem. Okusi su također često neočekivani. Trudim se sa štapićima i nekako uspjevam. Vidim da nisam jedini u naukovanju takovog hranjenja. Bilo je toga u izobilju, pa smo se podosta najeli. Slijedi zajedničko slikanje s pogledom na most, ulazak u autobuse, prebrojavanje i kada se ustanovi da smo na broju odlazak.
Idemo autobusima na most. Cilj je srednji otok mosta. Silazimo cestom koja se kao lijevak odvaja od njega. Beton lijevo, beton desno, beton s asvaltom dolje. Kao da smo u zraku, jer sve je to nekako usko. Sve mi frka da vozač ne promaši, pa da fijuknemo u more. Sišli smo na otok na kojem je restoracija. Ovako siti nismo ulazili u nju, već obilazimo otočić. Napuštamo otočić vračajući se na istu stranu mosta. Nastavljamo put za Kurashiki.
Nije potrajalo i već smo stigli na autobusni kolodvor, koji izgleda dosta skromno za grad veći i od Zagreba po broju stanovnika. Uputili smo se pješice do Kurashiki Ivy Square-a gdje je mjesto igranja prvenstva. Putem nas vodić upoznaje sa povjesnim znamenitostima ovoga grada. Posebno je značajno da su ovdje živjeli poznati samuraji. Naš hotel je u neposrednoj blizini tih znamenitosti. Dolazimo u hotelske prostore i u dvoranu koja je pripremljena za prvi informativni skup i izvlačenje parova prvoga kola prvenstva. Sva su mjesta označena i nalazim svoje ime. Tu su tiskane informacije, pokloni organizatora, oznake za natjecatelje i organizatore. Sve je to u svečanom tonu.
Odlazimo nakon toga do recepcije po ključeve od soba. Prtljaga nas čeka u sobama. Smještaj je prima. Imam dva televizora u sobi. Jedan je u spavaćoj, a drugi u primaćoj sobi. Tu je i obavezni kimono za spavanje, papuće, čajnik........ Kao da sam ja netko.
Kao i obično nalazim se sa Nikolom i Draganom. Odlazimo u grad da vidimo Kurashiki po noći. Interneta u hotelu nema i blog će ove opise morati pričekati.
Držimo se glavne ulice. Živo je i puno je mladoga svijeta. Možda se to meni samo čini, jer sam ubrzo uočio da Japanci izgledaju nama mlađi nego što jesu. Vratili smo se iz šetnje nešto poslije 23 sata.
Gledam televiziju prvo u primaćoj prostoriji, a potom i ležeći u spavaćoj sobi.
Ustajanje je u 7:30. Subota je 05. 06. Već sam poprimio i ponešto od domaćina. Brinem i budim Nikolu i Dragana. Zoran se budi sam. U 8:00 smo na duručku. Već smo vještiji sa hashijima. Raspored prstiju i koncentracija na mjesto hvatanja hrane i sve ide. Može se i riža tako jesti. I opet neke nove čudne stvari za jelo. Jedan plod mi je bio čudan. Dio je bio ukusan, a kora i sredina ne, ali sam se trudio i sa time. Bilo je gorko i teško za žvakanje. Odustao sam od toga, a kasnije sam doznao, da se taj dio ne jede.
Odlazimo na mjesto u parku kraj hotela. Tu je dvorana u kojoj će se održavati aktivnosti prvenstva. Danas je na redu turnir djece i igranje s njima. O tome u novoj postavci.
Narednih šest dana ovo će biti naš zajednički dom.

Gledam ovaj radišan narod. Svi nešto rade. Od malih nogu navikavaju ih stariji na to. Kao da je stvaranje zajedičkog dobra ispunjenje njihovog života. Nije čudno da tako stvaraju velika djela. Imaju najveći most na svijetu, najbrži vlak na svijetu, spojili su otoke Honshu i Kyusju tunelom ispod mora. Doznao sam još nešto; u Japanu je natalitet u opadanju.

E, dragi vrapci, toliko za danas u blogu. Naravno, vi pojma nemate. A, zar je to nešto važno. Niski prelet nad travom i par vratolomija u zraku i što ćeš bolje od toga. Ja, nažalost to ne mogu, ali imam svoj blog. Ne može se imati sve.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 12:39 - Komentari (1) - Isprintaj - #

23.06.2004., srijeda

Moj prvi susret sa Japanom

Još prošle 2003. godine trebao sam put Japana na 25. Svjetsko prvenstvo u gou, ali tada biješe odloženo zbog sigurnosti od SARS-a. U međuvremenu je protekla još jedna godina i još jedno Europsko prvenstvo, a svake godine po jedan predstavnik organizatora stiče pravo sudjelovanja na svjetskom prvenstvu u sastavu organizacije istoga. Kako je poslije nas organizaciju imala Rusija, izgledalo je da je sve ošlo u tutanj u svezi toga puta. Na sastanku Europske Go Federacije u St. Petersburgu odlučeno je, da se predloži organizatorima prvenstva u Japanu, da ovaj puta sudjeluju dva predstvanika Europe. Sve je to prošlo po prijedlogu i eto i moje malenkosti spremna za daleki put.
Podosta toga čuo samo Japanu, ali u živo je ovo prva prigoda. Stanujem u blizini naše zračne luke, pa sam krenuo na taj daleki put pješice. Do sada sam letio samo jednom do Dubrovnika, pa će mi to biti veliko novo iskustvo. Odchekirao sam sve što je bilo potrebno i malo popričao sa kčerkom i sinom prije odlaska za Frankfurt.
Nakon kretanja, sve je išlo po rasporedu. U času sam bio iznad 10.000 metara. Kroz samo malo više od sat vremena evo me u Frankfurtu.
Kako sam u Zagrebu dao, da me prtljaga prati do Narite, međunarodne zračne luke Tokia, nisam imao problema s njom. Frankfurtski aerodrom je za mene nešto novo. Slijedim putokaze i upute i mogu reči da pismenom čovjeku nema problema, iako je tu sve puno složenije nego kod nas, zbog veličine zračne luke. Imam oko pet sati vremena. Nije za neku šetnju u grad, pa šećem unutar međunarodnog prostora. Tu su duty-free shopovi, razni paneli s informacijama i razne druge zanimljivosti. Očekivao sam da će istim letom za Tokio ići još ponetko od predstvnika europskih zemalja za ovo svjetsko prvenstvo. Nakon oko sat vremena tumaranja, u predjelu kraj mjesta za ukrcaj za let u pravcu Japana, nailazim prvo na starog poznanika i prijatelja, predstavnika Srbije i Crne Gore, Nikolu Jevtića iz Kragujevca. Bilo je toga za ispričati se. Do polaska na let stigli su još i Leon Matoh iz Novoga Mesta u Sloveniji i Diana Koszegi iz Budimpešte predstavnica Mađarske. Nije nam bilo dosadno.
Uzimamo svoja mjesta u boingu747 JAL-a za let 407 za Japan. Unutrašnjost je kao u kinodvorani. Imamo i veliki ekran na kojem se prikazuju uputstva za uzletanje. Vežemo se i sve se odvija po planu. Sjedim do Nikole, pa povremeno pričamo. Vrlo brzo smo se uspeli na preko 10.000 metara. Većinu vremena tijekom leta proveli smo na 10.700, a dio i na 11.900 metara. Sve je to i iznad najviših oblaka. Cijelo vrijeme leta bilo nam je vidljivo sunce, ali na zalazu, kao da mu se neda zaći. Ispod nas je bio Sibir u mraku. Nakon obroka slijedi vrijeme za počinak i treba zamračiti prozore. Odmor je trajao par sati. Kada se ponetko samo polukne kroz prozor, vidi se vani totalni dan. Ne mogu se vremenski orjentirati, a niti mi je stalo. Rekoh, ako je sunce vani, valjda tako treba biti. Po mome satu, u meni, još bi trebao biti debeli mrak.
Gledam te oblake odozgo i čine mi se kao površina uzburkanoga mora. Na malom ekranu, koje ima svako sjedište u avionu ispred sebe, može podešavati program. Promatram na njemu poziciju aviona na karti, a mogu gledati i ono što se vidi kamerom ispod ili na prednjem dijelu našeg boinga. Čitav Sibir smo nadletjeli bez nekih vidljivijih vibracija.
Stižemo nad Japansko more. Tu je vedro i lijepo se vidi krajolik. Nailazi Japan. Vide se sitne kućice, ceste. Vidljiva je gusta naseljenost. Nekako je boja drugačija nego kod nas. Umjesto crvenih točkica većinom od crvenih krovova, ovdje je to nekako sivo i smeđe. Osim toga to je nekako zgusnutije. Prelijećemo planine, pa izgleda kao da letimo niže. Vide se tragovi snijega na vrhovima. Preletjeli smo ih i evo nas opet u gusto neseljenom dijelu. Smanjujemo visinu primjetno. Ušli smo i u jače zračne struje, pa je malo propadanja i propinjanja, a i vibracija. Kao da smo na konju, ali znam da uređaji reguliraju let i zbog toga i je tako. Zaključujem da je sve OK, jer kada nebi bilo, mi bi se već okrenuli naglavce. Nakon 11 i pol sati dotaknuli smo tlo. Moj prvi susret sa Japanom.
Preuzeli smo prtljagu. Čekamo bus za hotel 'Niko Narita JAL' u kojem će se okupiti cijela ekipa za prvenstvo. U tome busu nitko ne pita za kartu. Prevoz je besplatan. Vidjeli smo da je istim boingom u Japan stigao i Radek Nechanicki iz Češke i Peter Jadron iz Slovačke. Puno je putnika u avionu bilo, pa se nismo ranije ni vidjeli.
Po dolasku u hotel prijavljujemo se na recepciji. Naše rezervacije već nas čekaju. Prije odlaska u sobu vršim i registraciju dolaska na prvenstvo kod organizatora, za što je ovdje uređen dio prostara aule hotela. Sve ide 'ko po žnorici'. Dobili smo raspored aktivnisti do smještaja u hotelu u mjestu igranja, koje je u gradu Kurashiki. Odlazim u sobu gdje se raskomoćujem i ubrzo odlazim natrag do recepcije. Tamo se nalazim s Nikolom i predstavnikom BiH Draganom Paunićem iz Sarajeva. Stigao je i naš predstavnik Zoran Mutabžija.
Susrećemo puno poznanika. Pokušao sam u internet klubu hotela dosegnuti blog. Imao sam problema s tipkovnicom i nije išlo. Na kraju sam uspio napisati adresu stranice, ali nije je našao. Čudim se. Odustajem, za sada. Odlazim s Nikolom i Draganom u grad Naritu. Prevoz hotelskim autobusom je opet besplatan. Oko tri sata smo se zadržali u velikom shoping centru. Kod registracije dobili 18.000 jena. Moglo se nešto i nabaviti, ali mi smo se odlučili na gledanje. Nije dobro odmah 'grlom u jagode'. Dobro smo se najeli, jer danas nije bila predviđena večera. Novac vrijedi čuvati, jer ćemo u Japanu biti oko deset dana, a neki i nešto više. Ovdje ljudi nekako žure i svi kao da nešto rade. Ako nekoga nešto pitate, trudi se objasniti vam uz osmjeh.
Nešto prije pola noći stižemo u hotel. Slijedi čorka, a ustajanje je u 6 sati slijedeći dan. Sve se nekako izkomprimiralo. Već je petak, a krenuo sam od kuće u srijedu.
Doručak je u hotelu. Još uvijek američki stil, ali je moguće i po japanski doručkovati. Tu se miješaju stilovi. Žurimo po stvari i evo nas u busu za drugi Tokijski aerodrom Hanedu. Udaljenost je oko 70 kilometara. Putujemo Tokijskim područjem. Gledam kroz prozor autobusa i sam pokušavam razabrati što je što. Vidim i neki park kao Disneyland, neke nebodere, puno nekih tvornica i poslovnih zgrada poznatih svjetskih firmi. Tek tu i tamo poneka zgrada koja izgleda kao stambena. Pitam se gdje ti ljudi žive.
Evo nas i na Hanedi. Prolazi procedura 'chekiranja' prtljage i tijela, pa određivanje mjesta u avionu. Već sam sve to naučio i ne mogu omanuti. Slijedi još jedno polijetanje. Sve mi je to već sasma normalno. Odredište nam je Okayama na oko sat i pol leta. Zrakoplov nije boing747, već nešto manji, ali nisam uspio uočiti koji.
Slijećemo i slijedi ulazak u autobuse za odlazak u grad Kurashiki, koji je u Okayama prefekturi. Putem slijedi nekoliko zanimljivosti ovoga kraja, kojima vrijedi posvetiti novi post.

Pa eto, proveo sam podosta vremena na povećoj visini i ne vidjeh tamo vrabaca. To što ih nisam vidio ne znači da ih nema. Oni su bili tamo dolje ispod jedne duge bijele crte, koja se polako iscrtavala na nebu iznad njih. Većina od njih vjerojatno nije primjetila tu crtu, a ako i jesu, nisu vjerojatno slutili, da se tamo netko njih prisjetio. Što ti je misao! To je kao i u igri goa. Vidiš ploču s crnim i bijelim kamenčićima, a ono glavno je u glavama igrača, pa i gledatelja. Ali što je to tamo? To često ni oni sami neznaju. Što bi tek vrapci mislili nad tom hrpom crnih i bijelih kamenčića. Čini mi se da oni niti neznaju da je ovo Japan, a ono tamo Hrvatska, a ipak su oni netko. Jesmo li to mi sebe time odredili. Hm????? A možda to samo tako mislimo....hm???? E vrapci moji, što-šta ću ja još od vas naučiti. Svi smo mi na neki način takvi kakvi jesmo. S poštovanjem

I uz blogerski pozdrav bloger Mladen

- 15:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.06.2004., utorak

Pravilo KO-a

Pogledajmo sliku uz post. U lijevom dijelu slike vidimo jedan bijeli kamen u djelomičnom okruženju crnih. Jedina njegova sloboda označena je slovom ‘A’. Ako je crni na potezu, on može igrati na to mjesto i ukloniti bijeloga s ploče kao svoga zarobljenika, tj. kao poen za crnoga.
Stavljanjem crnoga na ‘A’ oba kamena u sredini ostaju bez sloboda, ali crni je tek započeo svoj potez, a drugi obavezan dio je uklanjanje bijeloga. Potez, nakon kojega ima kamenova bez sloboda, nije završen, dok se kamen ili grupa kamenova bez sloboda ne ukloni s ploče. Kako je to u našem slučaju crni potez on će ukloniti bijeloga.
Može se u nekim prilikama desiti da igrač, što se dešava početnicima, odigra tako, da samo njegov kamen ili grupa kamenova ostanu bez sloboda. Nakon stavljanja trebalo bi ukloniti kamenove bez sloboda, ako ih ima, a u takovom slučaju bi se uklanjali kamenovi igrača koji je upravo igrao. To je samozarobljavanje i u gou to nije dozvoljeno, jer se time narušava osnovni smisao igre. U našem slučaju samozarobljavanja nema, jer se vadi protivnički bijeli kamen, a nakon vađenja ostaje situacija gdje crni, koji je netom stavljen na ploču, ima jednu slobodu, koja je u desnom prikazu predstavljena slovom ‘B’.
Sada bijeli može odigrati na ‘B’ i na sličan način zarobiti crnoga. Nakon toga bi nastala situacija ista onoj na lijevoj strani, u kojoj bi opet crni bio na potezu. Kada krenemo s igrom goa čini nam se da nije moguće ponoviti situaciju na ploči, jer se stalno stavljaju novi kamenovi, ali kada uzmemo u obzir mogućnost zarobljavanja, čime se neka sjecišta oslobode od stavljenih kamenova, vidimo da je to ipak moguće. U našem slučaju to se i dešava. Ovaj oblik naizmjeničnog zarobljavanja po jedan kamen zove se ‘KO’. Izgleda da je ovdje moguće neizmjerno igranje stalnim zarobljavanjem protivničkog kamena. Taj slučaj spašava se ‘pravilom koa’, koje kaže da se nesmije u takovom slučaju odmah uzvratiti uzimanjem protivničkog kamena, nakon što je on izvršio zarobljavanje jednoga vašeg. Nije dozvoljeno ponavljane postave kamenova na cijeloj ploči s istim igračem na potezu.
Pa, dobro. Crni je odigrao na ‘A’ i zarobio bijeli kamen. Što sada da igra bijeli? Nesmije zarobiti crnoga igrom na ‘B’, jer se ponovi situacija. Očito treba igrati negdje drugdje, ali tada crni može odigrati na ‘B’ i spriječiti bijeloga da mu zarobi kamen. U nekim situacijama to može imati veliku važnost, ako se time vežu i spašavaju velike grupe kamenova. Ako je bijelom stalo do vraćanja koa igrom na ‘B’, on će svoj potez na drugom dijelu ploče, nakon igranja crnoga na ‘A’ i zarobljavanja njegovog kamena, odigrati tako da zaprijeti nešto značajno. Pretpostavimo da zaprijeti zarobiti veću grupu crnih kamenova. Crni tada nastoji spasiti svoje ugrožene kamenove na drugom dijelu i tako bijeli stiče mogućnost igranja na ‘B’ uz zarobljavanje crnoga kamena, jer pozicija na ploči više nije ista. Promjenila se za prijetnju i obranu na drugom dijelu. Takova prijetnja, kojom se stiče pravo na vraćanje ‘koa’, zove se ‘ko-prijetnja’.
Nakon ovoga vrijedi isto i za crnoga. I on će igrati prijetnju na drugom nekom dijelu ploče, ako mu je stalo uzvratiti uzimanjem u ‘kou’. Igra se tada naizmjeničnim prijetnjama. To traje sve dok jedan od igrača ostane bez vrijednih prijetnji. Tada njegov protivnik popuni mjesto uzimanja ili odigra nešto ćime nestaje ‘ko’. ‘Ko’ ima svoju vrijednost u vrijednosti koja se spašava ili osvaja njime, pa se tako i kalkulira vrijednost prijetnji kojima se nastoji osvojiti ‘ko’.
Ima tu raznih mogućnosti, a posebno zanimljivo je kada se poveća broj ‘kojeva’ na ploči.

Vrabac kada vidi odmah uzima, a dobar igrač goa prvo razmisli. Tu kao da se razlikujemo od vrabaca. Jeli nam to neka prednost? Trebao bi pitati vrapce, da steknem bolji uvid u to, ali čini mi se da i nije, jer oni su pravi vrapci, a mi to ipak nismo. Pa, svaka im čast. Kužim …….. li…. Gledajući ih možda nešto i shvatim.

Blogerski pozdrav od blogera Mladena

P.S. S opisom boravka i puta po Japanu još nisam gotov. Biti će toga još, a i puno drugih zanimljivosti. Barem meni to tako izgleda.

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.06.2004., ponedjeljak

Rješenje problema br. 3.

Na prvi pogled izgleda jednostavno, jer ako crni prvi igra na E19 ili F19 može zarobiti četiri bijela kamena. Bijeli međutim, odigra na C19 čime zaprijeti zarobiti crne kamenčiće, na što se crni brani zarobljavanjem navedenih četiri bijela igrom na preostalu slobodu F19 ili E19, ovisno što je crni prvo odigrao. Nakon toga bijeli odigra na A19 i stvara neuništivi oblik, jer tada crni ne može igrati niti na A18, a niti na B19, jer ulazi svojim kamenom o samozarobljavanje tj. takav kamenčić odmah nema niti jednu slobodu. Za takav i slične ‘žive’ oblike kažemo da imaju ‘dva oka’.
To, dakle nije riješenje.
Crni je na potezu, ali je dobro vidjeti što bijeli može. Kao prvo važno je uočiti da nesmije napadati crne kamenove s desne strane jer bude zarobljen (na bijeli E19 crni odigra na F19 i zarobi 5 bijelih kamenova). To znači da crnome prijeti opasnost sa lijeve strane. Pogledajmo sada što se tu može.
Ako crni ide izravno na C19, bijeli će na B19. Tako crni ulazi u izgubljenu situaciju gdje ne može spriječiti bijeloga da ga zarobio na E19, jer tu mu je poslijednja sloboda.
Skoči li crni prvim potezom na B19, bijeli ne može uspješno igrati na C19, jer bi mu crni zarobio, daljnjim igranjem na A18, pet kamenova. Bijeli nakon crnoga B19 ima i mogućnost igre na A19, umjesto na C19. Zanimljiva situacija!. Sada crni ne može uspješno igrati na C19, jer bi mu bijeli zarobio 4 kamenova igrom na E19. Međutim, crni može igrati na A18 i zarobiti netom odigrani bijeli na A19. Nastao je ko u kojem sada bijeli nemože odmah uzvratiti uzimanjem igrom na A19, jer se ponovlja situacija na ploči s istim igračem na potezu. To bi tako moglo u nedogled. Pravilo koa kaže da se ne smije odmah uzvratiti jedan za jedan, već se igra negdje drugdje na ploči, pa ako protivnik poštuje igru na nekom drugom dijelu, može se uzvratiti sa A19. No, ko-borba nije ovdje najbolje riješenje za crnoga. Stoga prvi potez na B19 nije riješenje.
Stigli smo i do ispravnoga poteza. Crni odigra na A18, što je na prvi pogled besmisleno, ali ga sada bijeli nesmije napasti niti sa lijeve strane igrom na C19, jer bi došlo do zarobljavanja njegovih kamenova igrom crnoga na B19. To je sada kao ‘kost u grlu’. Odigra li bijeli na B19, crni ne treba više ništa igrati, jer ga bijeli nesmije ugrožavati niti sa jedne strane. Tako crni ima vremena kasnije, ako treba, polako zarobiti bijelu četvorku na desnoj strani. Pokuša li nakon crnoga A18 bijeli uzimanjem toga kamena igrom na A19, crni će na C19 i opet nema ugrožavanja crnoga niti s jedne strane.
Da, to je rješenje. Na prvi pogled je izgledalo da bi to lako i vrapci riješili, ali mislim da nebi baš svi. Ako vam netko kaže da ‘to znaju i vrapci na krovu’, znajte: ‘Ne baš svi.’

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 08:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

18.06.2004., petak

Posjet školama Takamoria

Krenuli smo od malog hotela 'Matiss' u brda Takamoria.
Stižemo do manjega mjesta u brdima i dolazimo do kuće koju odmah prepoznajem kao moguću školu. Djeca su nas očekivala i vidjeli smo ih na prozorima kako nam mašu. Izlazimo iz kombija Yasuda-san, Kawamoto-san, Yoko i ja i krećemo put ulaza u školu.
Već sam naučio red. Prvo se skidaju cipele. To vrijedi za djecu i odrasle. Već su pripremljene šlape za nas. Ljudi koji su nas čekali kod vratiju prate nas do zbornice, a tamo nas dočekuje ravnatelj škole. Sa njime se moji domaćini već dobro znaju. Pričamo o planinama i uspoređujemo ovaj kraj s onima u Hrvatskoj. Tu je i uobičajeni čaj, ali sve to ne traje dugo, jer djeca čekaju. Ulazimo u učionicu, ali ovdje još jedna novost. Pod učionice je prekriven pletenom slamom ili nećim poput toga. Moramo skinuti i šlape i ostati u čarapama ili bosi. I to važi za sve, kako učenike tako i učitelje i goste.
Djeca sjede na podu što je ovdje uobičajeno. Slijedi pozdrav djece gostima, a posebice gostu iz Hrvatske. Predstavljam se i ja njima. Djeca me upoznaju uz smijeh s onime što će se raditi, a i predstvljaju mi uobičajeni jelovnik. Sve to su sami napisali na jednom papiru A3 formata i poklonili mi za uspomenu. Naravno, pisano je japanskim pismom. Tu je i pjesma posvećena učitelju igoa iz Hrvatske.
Na ploču se postavlja magnetna pokazna ploča 9x9 i Yasuda-san uvodnim satom pravila pon-nukia. To je nešto poput našeg prvoga predstavljanja igre djeci u trećim razredima početkom školske godine. On to izvodi uživljeno uz nastojanje da se igra s djecom. On naprosto uživa u tome. Djeca surađuju, prate ga, a on ih često i proziva na ploču uz zadatke vezane uz zarobljavanje kamenčića.
Yasuda proziva djecu da jedan po jedan igraju po jedan potez igrajući tako ren-go. Tu je bilo zanimljivo uz skoro stalno navijanje djece, došaptavanje, galamu.
Završila je i ren-go partija i Yasuda postavlja mene uz ploču protiv djece koja se bore u ren-go nizu, ali uz starijeg voditelja, koji može prekinuti igru kada vidi da može zarobiti meni kamen ili grupu s dva poteza za redom. Nisam dobro shvatio taj zadatak od Yasude i izgubio kamenčić na prvom redu sa dva uzastopna poteza.
Sada Yasuda-san kaže djeci da izvade papire i nacrtaju ploču 9x9. Kamenčića imaju dovoljnu i kreću igrom pon-nukia do kraja rada. Kako koja partija završi djeca idu za oznaku pobjede krugom na svom papiru kod Yoko, a za poraz označen s 'x' kod Yasude. To je bilo pravo natjecanje, pa su neka djeca izazvala i mene za partiju. Na kraju Yasuda rukom piše priznanja (nešto poput naših diploma) za učenika s najviše pobjeda, pa sa samo jednim i dva poraza i svečano poziva one koji su to ostvarili i dodjeljuje im priznanja. Priznanje dobiva i onaj koji je odigrao najviše pobjeda, pa i onaj s najviše poraza.
Slijedi srdačan pozdrav.Mašemo jedni drugima dok god smo u vidnom polju. Bila je to osnovna škola Takamori-istok.
Na redu je srednja škola Takamori-istok koja je u blizini osnovne. Slijedi poznata procedura skidanja obuće. Djeca čekaju u dvorani. Yasuda-san ukratko govori o onome što će se raditi i upoznaje učenike s Hrvatskom, jer već je naučio bitne stvari te materije.
Red je na meni. Slijedi intervju, tj. veliki broj pitanja. Trebao sam odabrati cool-dečka, pa najljepšu djevojčicu. Pitali su me kada sam počeo igrati, te zašto sam odlučio igrati igo. Kada su pitanja iscrpljena igra se ren-go u koji smo svi uključeni, pa sam jedan potez odigrao i ja.
Završetkom aktivnosti odlazimo na ručak sa učenicima škole. Jede se po tradicionalnim japanskim pravilima, ali se sjedi na stolicama koje su u sadtavu stolova i postavljaju se za sjedenje vijčanim postavljanjem u položaj u kojem se mogu koristiti, jer su inače pod stolom. Još jedan način štednje prostora.
Odlazimo put Takamori-centra. To je ponovo nešto duži put ali sada sa planina u kotlinu.
Dolaskom u osnovnu školu Takamori-centar imam osjećaj kao da smo prerano došli. Prima nas ravnatelj i daje nam raspored aktivnosti kopiran na A4. Čekamo da se sve još pripremi i malo kasnimo prema rasporedu, što me jako čudi s obzirom na pedantnost Japanaca. Ovdje je velik broj djece. U planinama je očito manji broj djece.
Na pokaznoj magnetnoj ploči Yasuda-san odrađuje kratko o igou, a usput upoznaje učenike s Hrvatskom. Postao je pravi promidžbeni stručnjak za Hrvatsku. Dobivam osjećaj da nije indiferentan za ljepote Lijepe naše.
I ovdje igramo pon-nuki u kojem ja igram protiv učenika kao i u osnovnoj školi istočnog planinskog dijela Takamoria. I ovdje sam opet pogriješio. Izvršio sam dvostruki napad, a oni me zarobili s dva uzastopna poteza.
Sada slijedi posebna zanimljivost. Učenici igraju protiv učitelja ren-go pon-nuki. KOjeg li veselja na kraju kada pobjedu slave učenici.
Na kraju se ja obraćam djeci. Uradio sam to originalno na hrvatskom jeziku. Rekoh: 'Neka djeca čuju kako zvuči hrvatski.'. Pozorno su me slušali, mada nisu razumjeli niti riječi. Izlazeči iz dvorane mašemo si rukama i ja prilazim bliže i slijedi srdačno udaranje petica. Na kraju i moj naklon cijelom događaju. Ovdje to razumije i cijene. Kada to ćinim kod kuće nekima sam čudan. Pa, zar nije divno zahvaliti se na lijepom događaju. Kome? Pa, onome što mi ga podari.
Bila je to moja poslijednja aktivnost moga boravka ovaj puta u Japanu. Ostao je još posjet gradonačelniku Takamoria i let za Tokio, te potom Frankfurt i Zagreb.
Sjedim sada kod kuće; premećem još sviježe uspomene. Volim ovu divnu igru, koju mi ovdje zovemo go. Prenosim znanja o njoj djeci i svakome tko je želi naučiti. Već je veliki broj ljudi koje sam naučio ovu igru. Zadovoljstva mojih učenika ovom igrom meni su nagrada. Stekao sam tim radom prijatelje i u Japanu. Vidim one koji to vide kao i ja, koji vole djecu i igraju se s njima učeći ih nekim mudrostima, na način kako to djeca rade. Zahvalio bi se i ovim putem onima koji mi omogućiše ove divne trenutke. To su članovi Nihon-Ki-ina glavne japanske organizacije igo-igrača, igrači igoa Japana, pa i čitavom Japanu koji je svojim sustavom života iznjedrio ono po ćemu sam sve to i doživio.

A sada i ovdje redovni blogerski pozdrav Mladen

P.S. I kada me obuzmu osjećaji velike zahvalnosti skoro da zaboravim na mnoštvo veselih i razigranih bića što mi ih ovdje vrapcima nazivamo. Hvala i njima jer i oni ćine ovaj moj svijet, a blogeri dragi i vaš, priznali to ili ne.

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Problem br. 3

Evo opet vikend-problema. Malo ima mogućih poteza, ali nije baš previše jednostavan. Moguće je da odigrate pravi, a da vam se čini da to nije rješenje.
Crni igra prvi.
Pokušajte. Odgovor slijedi u ponedjeljak.

Pozdrav bloger Mladen

- 20:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Krave Takamoria

A sada samo kratka pričica o kravama Takamoria.
Vozimo se cestom u brda i viđamo putem krave kako pasu i krene Kawamoto-san s pričom o kravama ovdašnjima.
Ljudi na selu imaju krave, ali one nisu kao kod nas u štalama, već se slobodno kreću. Njihovi stručnjaci za rad sa životinjama proučavali su ovisnost kvalitete i količine mlijeka, što ga krave daju, s načinom prehrane i životnim uvjetima krava. Došli su do spoznaja da krave pod stresom daju slabije mlijeko i da uvjeti života u slobodi pogoduju dobroj kvaliteti mlijeka. Preporučili su to vlasnicima krava i oni prihvatiše to. Ovaj brdoviti kraj ima lijepih i dobrih ispaša. Tako viđamo krave, ali ne i one koji ih čuvaju. Pomalo mi je čudno, ali očito su i one netko tko zna gdje su kod kuće, pa se same vraćaju. Očito imaju svijest o svome domu. Jedino su ceste zaštićene većim dijelom kako pokoja nebi krenula baš cestom.
Jedne večeri mještani sela ove okolice za svetkovinu uradiše vatromet. Bilo je lijepo za ljudsko oko, ali slijedeći dan objaviše vlasnici krava zajedničku zamolbu mogućim budućim organizatorima svetkovina da se suzdrže vatrometa i sličnih iskaza društvenog slavlja. Toga dana nije bilo mlijeka. Krave su im pobjegle i trebalo je vremena dok se situacija glede toga sredila.
Vjerojatno su se i vrapci uskomešali, ali većina to nije niti primjetila. Ta obično vidimo samo one koji su nam potrebni. Tek tu i tamo ponetko pogleda i nešto šire, a go nas uči da gledamo situaciju što cjelovitije.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 11:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.06.2004., četvrtak

Takamori - turistički pogled

Napustili smo Kumamoto. Prolazimo pored zračne luke i nastavljamo put planina. Uočavam puno zelenila koje se ovdje čuva i povremeno nailazimo na toliko gusto rastinje kao da čovjek ovdje ne zalazi.
Dolazimo do mjesta s kojega se lijepo vidi gradić Takamori s okolnim planinama. U ekipi smo Yasuda-san, Kawamoto-san, prevoditeljica Yoko Moriyama, vozač, kojemu nisam upamtio ime i ja. Pokazuju mi planine na drugoj strani od planina na koje smo mi krenuli. Gradić je smješten u kotlini. Pričaju mi kako je ovo vrlo trusno područje i ne prođe par dana od potresa do potresa. Planine kao da se kreću, mjenjajući polako svoj polažaj. Prije stotinjak godina cijela ploča u kotlini je propala. Na suprotnim planinama je vulkan iz kojega stalno izlazi dim. Čitav taj niz planina vrhovima kao da ocrtava čovjeka koji spava na leđima. Posebno je interesantan dio koji predstavlja glavu zbog svojih oštrih vrhova. Vulkansko tlo je izrazito podobno za zelenilo kojega je u izobilju. U proljeće, a sada je već vrijeme prošlo, čitava planina sa one druge strane poprimi ljubičastu boju, zbog cvijetova kojih je tamo u izobilju. Povjetarac kao da me omamljuje i osjećam se vrlo ugodno.
Stižemo do hotela 'Matiss' nazvanom po istoimenom francuskom slikaru. Ovdje je preferiran europski stil. Domaćin i domaćica su prijatelji Yasude i Kawamotoa. Smjestili smo se u tom hotelu, a do kraja dana predviđeno je vrijeme za odmor. Pitaju me da li znam što je 'hotspring', a kako ja neznam, tumače mi da je to nešto gdje topla voda izlazi iz zemlje. Rekoh toplice i odluka je da idemo tamo. Odlazimo kombijem. Malo mi je bilo nezgodno, jer nisam od kuće ponio kupače gačice, ali pomislih, biti ću u običnima. Na veliko iznenađenje doznajem u razgovoru s njima, da mi to nije potrebno. Malo mi je neugodnjak, ali sa svojih šest banki i nemam što brinuti. Što sve čovjeku prođe preko grbače i sada da se kao sramim toga. Ipak su žene bile odvojene u drugom bazenu uz čak i vizuelnu pregradu. Začas sam sve to zaboravio i eto me ko čovjek među ljudima na kupancu. Puno stvari je samo u našim glavama po ćemu i stvaramo barijere. U hotel se vraćamo pješice.
Dan se bliži kraju. Slijedi večera i razgovori tijekom jela. To je trajalo skoro tri sata. Malo po malo stizalo je različito jelo, a prema kraju tu je i piva, a i standardni sake. Što se tiče sakea i pive, prvi puta sam kazao: 'Ne, hvala.', ali oni su već vidjeli, da ja to kažem samo prvi puta, pa smo se na taj račun i našalili. Razgovaramo o radu s djecom. Iako podosta već znaju kako radimo u Hrvastkoj u Velikoj Gorici, interesiraju ih još poneke stvari, a u toj temi sam pravi plivač. Pričamo i o parskom gou i upoznajem ih s činjenicom da je par iz našeg kluba već dvije godine prvak Hrvatske i da smo sedmi na europskoj kvalifikacijskoj listi za svjetsko prvenstvo. Doznajem da se ove godine to igra u Tokiu. Zainteresirani su da, najesen poslije svjetskog prvenstva, naš par posjeti Kumamoto i Takamori. No, ja ipak dodajem onaj ako, a oni rekoše da će razgovarati s Nihon-Ki-Inom o tome. Odlazimo na počinak.
Drugi dan ujutro krećemo dalje u planine. Gradić Takamori proteže se velikim područjem po planinama i mi stižemo u njegov istočni dio, koji je prilično udaljen od centra. Posjećujemo tamo osnovnu i srednju školu, a o tome posjetu pisati ću u drugom postu.
U povratku prema centru grada posjetili smo najstariji hram u Japanu. Slika ulaza u područje hrama nalazi se uz ovaj post. Smješten je u šumskom dijelu u brdima. To je svetište staro oko dvije tisuće godina, a najstariji dio je od drveta i čuva se ograđen novijim zdanjem, koje datira unazad oko tristo godina. Uz hram je i ogromno drvo kojem je starost, kazivanjem, oko 750 godina i ono se štuje kao božanstvo.
Stižemo u centar Takamoria. Posjećujemo osnovnu školu, a potom i gradsku upravu. Primljeni smo od gradonačelnika uz kraći razgovor i čaj.
Slijedi odlazak do zračne luke. Provjeravam imam li kontakt adrese od svih koji su tu. Skrećem im pozornost na blog.
Za Tokio idu samnom Yasuda-san i Kawamoto-san. Let traje oko dva sata. U zraku nam stiže noć. Posebno impozantan je bio pogled na Yokohamu, Kawasaki i Tokio pri slijetanju.
U slijedećem postu opisati ću posjete školama Takamoria.

Naravno prisjetih se i vrabaca, no ne stigoh im posvetiti pozornost.

Blogerski pozdrav bloger Mladen

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.06.2004., srijeda

Boravak u Kumamotu

U pratnji Toshio Kawamota napustio sam druženje s djecom u osnovnoj školi u Okayami prije protokolarnog završetka. Bilo je lijepo, ali morali smo na vlak za Kyushyu.
Vozeći se najbržim vlakom u Japanu, a čujem i u svijetu, krajolik je strelovito promicao. Osjećao sam se skoro kao u avionu. Prošli smo Hirošimu i eto nas u vrlo dugom tunelu. Kawamoto-san mi kratko skreće pozornost da smo ispod mora. Bio je to spoj Honshu - Kyushju.
Stigavši na Kyushju brzo uočavam promjenu. Ovdje je nekako više planina i više su. Puno je zelenila i nema tolike naseljenosti. Presjedamo u Hakati za Kumamoto, gdje nas je dočekao Yasuda Yasutoshi, jedan od vodećih profesionalnih majstora igoa Japana snage 9. dan. Autor je knjiga s temom djeca i igo, koje su prevedene na više jezika. S njime sam se upoznao prošle godine na Europskom prvenstvu mladih u gou u Cannesu u Francuskoj. Vidjeli smo da nam je zanimacija srodna i brzo smo se našli. On je ovdje na Kyushju moj domaćin.
Vlak od Hakate do Kumamota nije tako brz i sada ne veliku razdaljinu odrađujemo, osjećam, dulje.
U Kumamotu nas dočekuju neki od članova kluba. Odlazimo izravno u klupske prostorije. Na prvi pogled je to poput drugih stambenih kuća u okolini. Na prvom katu su klupske prostorije. Tu je, kao i u skoro svim slučajevima, sve od drveta.
Prvo što vidim su djeca koja igraju igo. Kawamoto-san mi pokazuje i drugu prostoriju u kojoj igraju stariji. Tu se već i puši. Stariji članovi tu u ozbiljnoj atmosferi odrađuju svoju konkurenciju. Naravno, vraćam se u prostoriju s djecom. Brzo nalazim ozbiljna protivnika. To je jedna osmogodišnja djevojčica. Onako u prijateljskom ozračju i zaboravio sam joj na ime. Ima 8. kyu i igramo s devet prednosnih kamenčića. Tu partiju možete vidjeti na slici u ovom postu.
Odigrao sam još nekoliko partija s malenima. Dao sam ih kazetu, koju sam dobio od našega turističkog saveza, pa smo svi zajedno pogledali ljepote Lijepe naše. Bilo je podosta pitanja o Hrvatskoj.
Kako to u poslijednje vrijeme biva u mom slučaju, protokol prekida druženje, jer se treba krenuti.
Odlazimo na zajedničku večeru. Malen i pomalo tijesan restoran, ali to je ovdje normalno, uspijeva nas primitu u dvije prostorije. Sijedi se na podu na jastucima. Svi ustvari sjedeve na nogama (kleče), ali meni je to bolno, pa me domaćini upoćuju da se raskomotim kako mi odgovara prilagođeno uslovima.
Već sam se u Kurashikiu i Okayami donekle navikao na japansku prehranu, pa je nekako išlo s hranom. Nakon jela prelazi se na piće. Domaćini mi prezentiraju sake. Probam; izgleda mi kao voda. Njima je to jako. Pitaju što mi pijemo. Kažem im da ništa ne pijem, osim tu i tamo uz društvo, da se ne izdvajam, te da je kod nas to puno žešće. Nakon tri čašice sakea, pive i nešto tokaja, koji sam donio kao dar Diane klubu, mislili su da ću biti gotov, ali ja sam ipak baždaren drugim baždarom. Diana je ovdje bila 2001. i 2002. kao predstavnica Mađarske.
Na redu je smještaj kod familije Sakaguchi kod kojih ću imati noćenje. Od Masatoshia, devetnaestogodišnjeg prvaka Kumamota doznajem, da ima doma internet, jer mu tata radi kao computer specialist. Rekoh: 'To je cool!' Masatoshi mi je bio pri ruci kada sam sredio post, koji sam nešto ranije odande i postavio. Imate ga tu malo niže. Bila mi je to zanimacija do oko malo poslije dva u noći, kada legoh na poćinak. Spavanje je na podu, kako se to ovdje i dolići.
Ustajem oko 7 sati. Spremam se; slijedi doručak. Opet je obilat obrok s puno raznolikosti. Majka mu je s puno truda i zadovoljstva spremila toga za pamćenje. Odlazimo u klub oko 10 sati.
Tamo se već na veliko igra. Tu je puno malenih. Igram s nekoliko njih. Slijedi izmjena darova. Dajem materijale o Hrvatskoj uz CD sa puno slika djece u Hrvatskoj koji igraju go. Slijedi njihova pjesma pripremljena za učitelja goa iz Hrvatske. Svi govore kako sam sličan njihovom pokojnom učitelju.
U klubu je i ručak. Po završetku ručka nastavlja se s igrom. Ja primjećujem computer i pitam ima li internet. Odgovor je: 'Yes.' Slijedi moja transformacija u blogera, što sam stalno nastojao prikrivati u nedostatku interneta. Kao kada riba dođe do vode. Spremim tekst i pripremam sliku, pa nekako u brzini izgubim tekst. Nemam više puno vremena. Već me upozoravaju o protokolu. Dižem sliku i samo kratki pozdrav od djece. Ipak je to neki post, rekoh u sebi: 'Bolje išta nego ništa.'.
Trpamo se u kombi i odlazimo u dio grada gdje su veće stambene i poslovne zgrade (centar). Vidim da se radi o nekoj ustanovi. Ulazimo u prostoriju u kojoj je sve puno igrača goa. Igra se neki značajni turnir, ali je vrijeme između kola.
Gledam kao se igraju prijateljske partije i uoćavam djevojčicu, koja je upravo sredila jednog starijeg igrača. Srušila mu je grupu preko cijele ploče. Bravo malena! Bio je tu i Yasuda-san i on predlaže da igram s njom. Yasudu ovdje svi posebno cijene. On me predstavio kao učitelja goa iz Hrvatske. Igram ravnopravno s crnim kamenčićima. Zahvatila je veći prostor i tada činim svoju standardnu grešku upadom u njen prostor, umjesto pritiska. Djecu učim kako treba, a ne mogu odoljeti agresivnijem pristupu. Kaznila me. Uništila mi je kamene s kojima sam upao, te izgradila veći prostor. Najteže je protiv sebe sama. Izgubio partiju jesam, ali u sebi kažem: 'Bravo malena'. Tek nakon partije doznajem da je ona 5. dan, a tek joj je 14 godina. 'To!!!', rekoh. To postići sa malenima kod nas, moj je san.
Napuštamo Kumamoto, koji je tu negdje poput Zagreba velićinom i odlazimo u planine u Takamori. O tome u jednom od slijedećih postova.
Stekao sam i nekoliko čitatelja bloga u ovom lijepom gradu na vuklanskom tlu. Doznao sam da se ovdje zemlja često trese, a planine uokolo pomalo se kreću. Nedaleko je i vulkan, koji stalno pomalo dimi.
U izobilju zanimljivosti zamalo zaboravih na vrapce. Tako je to u životu; kada se usredotočiš na nešto, kao da se ono drugo izgubi. No, znam da je to samo moj privid, jer vrapci, svijet je i na vama.

Blogerski pozdrav od blogera Mladena, koji se noćas vratio iz Zemlje izlazećeg sunca i koji je jučer doživio 23-satni sunčani dan, većinom na visini iznad 10.000 metara.

- 14:20 - Komentari (1) - Isprintaj - #

13.06.2004., nedjelja

Pozdrav iz Igo-kluba Takamori u Kumamotu

Puno pozdrava od djece u klubu

Bloger Mladen

- 06:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.06.2004., subota

Zavrsilo je 25. amatersko svjetsko prvenstvo u gou

Protekli su dani nadmetanja predstavnika zemalja clanica Svjetske go federacije za godinu 2004. Kurashiki je ugostio 64 najjaca predstavnika iz isto toliko zemalja. U prethodnom javljanju vodio je Koreanac Kong Wook Lee, a sistemom izbora ispao mu je protivnikom dosadasnji prvak svijeta Kinez Li Fu. Bila je to prava situacija za mogucu promociju. Lee je odradio partiju u svom standardnom stilu i bila je to jos jedna njegova pobjeda i smjena na svijetskom amaterskom vrhu u gou.
Mladi Yu-Cheng Lai iz Kineskog Taipea osvojio je gledateljstvo. Postepeno stvarajuci situaciju redovno krece u vece zahvate, koji cesto zavrsavaju ugrozavanjem, ili cak padom vecih protivnickih grupa kamenova. Ta strpljivost i borbenost 16-godisnjaka iz Taipea ukazuje na moguci daljnji razvoj njegove vjestine igranja ove divne igre. U poslijednjem kolu relativno brzo je pobjedio Francuza Bernarda Helmstettera sto mu je osiguralo sigurno drugo mjesto na prvenstvu. Zaostao je za bod za prvakom, ali je i bod ispred treceplasiranoga dosadasnjeg prvaka Li Fua iz Kine.
Kinez je predvodnik grupe natjecatelja sa 6 pobjeda. Uz jednaki sos sa cetvrtoplasiranim Francuzom imao bolji zbroj bodova protivnickih protivnika (sosos). Sa 6 pobjeda za Francuzom slijede 5. Japanac Seizo Nakazono, 6. Xianyu Li iz Kanade, 7. Ling Ying Tong iz Kineskog Hong Konga, 8. Ted Ning iz USA i 9. Lauret Heiser iz Luxemburga.
Slijedi grupa od 14 natjecatelja sa 5 pobjeda koju s najboljim sos-om predvodi Nechanicki iz Ceske.
Nas Zoran Mutabzija je izgubio u poslijednjem kolu od predstavnika Velike Britanije Alexa Rixa i sa ukupnih 4 pobjeda zauzeo je 28 mjesto. Ostvario je 50%-ni ucinak.
Preostale su zavrsne aktivnosti i potom odlazak dijela natjecatelja kuci. Jedan dio nastavlja aktivnosti u Okayami obilaskom skola, a meni osobno nakon Okayame i obilazak Takuma go-kluba u Kamamotu i skola na otoku Kyushju.
Ovaj post uredio sam zahvaljujuci Masatoshi Sakaguchiu prvaku Kumamota i njegovim roditeljima kod kojih boravim kao gost.
Puno raznih zanimljivosti u posjetu skolama, klubovima, institucijama.... biti ce u slijedecim postovima.
Vidjam vrapce, ali mi se nekao cini da ih je manje nego kod nas. Mozda se to s toga sto je odnos broja vrabaca prema broju ljudi ovdje drugaciji nego kod nas.
I jos mali detalj. Na mah mi se pricinjava kao da je citav Honshu jedan veliki grad.

Blogerski pozdrav skvadri na drugoj strani ove nase loptice. Cuvajmo je; nije ona bas beskonacna. Biti ce i vrapcima ljepsa.

Bloger Mladen konniciva kala Kmamoto

- 17:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

09.06.2004., srijeda

Ipak sam dosao do interneta

Nisam ocekivao da cu se naci u situaciji s teze dostupnim internetom. Ovogodisnje svjetsko amatersko prvenstvo u gou igra se u japanskom gradu Kurashiki, koji je povjesno poznat. Samo mjesto gdje igramo jos je iz vremena samuraja i u neposrednoj blizini mjesta igranja ima znamenitih kuca toga doba. O svemu vise u jednom od slijedecih javljanja glede znamenitosti.
Tek ukratko par crtica. U japanu se vozi lijevom strano i pri prelazu ceste se gleda prvo desno, pa treba paziti, jer automatski se nama glava okrece lijevo. Ipak najsigurnije je na semaforu, ali treba paziti kod skretanja automobila.
Ovdje uglavnom svi nesto rade i uobicaeno je vidjeti i ljude koji trce. Isprva smo se cudili vidjevsi neke zene koje trce, ali smo ubrzo shvatili da im je to posao. Vidio sam da zene povremeno urade i poneki tezi posao, a da muski kao da to ne primjecuju. Ah, tradicija. Jos bi i priskocio, ali sam kao gost zatecen, a tko zna kako bi to drugi shvatili.
Djeca su u skolama od oko 8 ujutro do 16:30. Kada dodju kuci uskoro idu u neke dodatne skole, gdje obicno uce ono sto vole ili sto im netko drugi odredi. Pitam se kada su slobodna. I oni od malena imaju sve same obveze i to im i nije nesto strasno, jer tako se ovdje zivi.
Vrapci su kao i nasi, a nisam uocio dali cvrkucu nekim drugim jezikom. Vidjeh i leptire. Za cvrcke jos neznam. Nisam ih cuo, ova sparina im mozda i ne odgovara. Kada doznam nesto o njima javiti cu.
Hrana je nesto sasma drugacije od onoga sto je do sada meni znano. Vec sam se podosta izvjestio jesti s hashi stapicima. Vazan je polozaj prstiju i koncentracija na mjesto hvatanja hrane. Inace vecinu stvari koje pojedem neznam sto je. Skoro sam siguran da ima puno vitamina i minerala. Dio mog organizma zaduzen za hranjenje sigurno je jos u soku od ovih novih stvari. Onaj dio mene koji analizira hranu sigurno misli da se ja salim na neki nacin, ali kada analiza prodje bude ugodno iznenadjen.
Sto se tice nocnih izlazaka, zivo je u gradu do u sitne sate, ali samo na glavnim ulicama i to od mladog svijeta. Nesto iza 22 sata nastupi nesto veca guzva, jer tada druga smjena ide kuci, po svemu sudeci ima puno djelatnika u toj smjeni.
Koliko sam do sada vidio, japanski gradovi, barem je tako u Kurashikiju, su puni automata s osvjezavajucim picima. Cjene su oko 1,2 eura, naravno u jenima (oko 150 jena). Vec sam nekako prihvatio tako izrazene vrijednosti.
Cini mi se da je i ovdasnjim vrapcima sve to normalno.
A sada ukratko i o 25. Svjetskom amaterskom prvenstvu u gou.
Igramo u Kurashiki Ivy Squareu. Igra, nocenje i prehrana su na istom mjestu. To je super stvar za znacajnija natjecanja. Bili smo praceni raznim medijima. Ovdje je normalna stvar u svezi goa biti a TV ili u tiskovinama.
Do sada je odigrano sedam kola od osam koliko je predvidjeno. To znaci da je prvenstvo pri kraju. Sutra se igra ujutro poslijednje kolo. Kako je vremenska razlika sedam sati to znati u tijeku nase noci.
U vodstvu je juznokorejski predstvnik Kang Wook Lee sa svih 7 pobjeda. U poslijednjem kolu u slucaju njegovog poraza, netko od njegova dva pratitelja ga moze samo dostici, a prate ga Francuz Hemstetter, Kinez Li Fu i predstavnik Kineskog Taipea Yu-Cheng Lai sa po 6 pobjeda. Posebno je zanimljiva igra mladog Taipeicana. Ovoga trena neznam koliko mu je godina. Pravo je zadovljstvo gledati kako sistematicno i znalacki pobjedjuje protivnike.
Nas predstvnik Zoran Mutabzija se nalazi u povecoj grupi igraca sa po 4 pobjede. To je nesto bolje od polovine.

Puno je toga za pisati, ali neka ostane za druga javljanja. Nazalost neznam da li cu imati prigode doci do interneta. Za dva dana idemo u Okayamu, gdje je posebna svetkovina sa puno djece. Nakon toga odlazim na otok Kyusju u obilazak mjesta gdje djeca uce go kao gost prijatelja Yasude Yasutoshi profesionalnog igraca 9. dan, koji vodi organizaciju ucitelja goa i koji je tvorac metode ucenja koju i mi u Velikoj Gorici primjenjujemo u radu s mladima. Biti ce tu vrijednih iskustava, a moza i ja ukazem na ponesto zanimljivo.

Skvadro blogerska, slijedi jos dosta zanimljivosti, a ja nisam siguran da li cu moci do interneta. Ako ne sve cu to, malo po malo, kod kuce, a ima toga 'za vagone'. Nadam se da je sve ovo ispalo OK sto se znakova tice. Ja ovdje to vidim normalno u tekstu.

Slikicu sada nemam.

Pozdrav iz Japana bloger Mladen

- 11:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.06.2004., utorak

25th World Amateur Go Championship

U organizaciji Svjetske Go Federacije i uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Japana, te Japan Foundation, uz sponzorstvo Nihon Ki-in-a i Japan Airlines, održava se od 6. do 10. lipnja ove godine u japanskom gradu Kurashiki i prefekturi Okayama Svjetsko amatersko prvenstvo u gou. To je 25. takovo prvenstvo po redu.
Kvalifikaciju stiču po jedan predstavnik svake zemlje članice Svjetske Go Federacije. To su većinom aktuelni prvaci država ili predstavnici zemalja članica, koji su kvalifikaciju stekli po kriterijima njihovih nacionalnih Go-saveza.
Hrvatsku ove godine na prvenstvu predstavlja naš prvak Zoran Mutabžija 5. dan.
Prošle godine je prvenstvo bilo odloženo zbog preventive od sars-a.
Svake godine kao gost ide po jedan predstavnik zemlje organizatora kontinentalnoga prvenstva. Njegove zadaće su voditeljskoga tipa i brine o natjecateljima svoga kontinenta. Kako je Hrvatska bila organizator prvenstva 2002. mi smo trebali dati toga predstvanika prošle godine, ali je prvenstvo 2003. odloženo. U međuvremenu je organizirano i slijedeće prvenstvo Europe u Rusiji, pa je ove godine predstvanik Rusije gost na Svjetskom prvenstvu. Naknadno je odlučeno da i prošlogodišnji gost dolazi, jer mu je to prošle godine bilo onemogućeno. I sve to splelo se oko moje malenkosti. Kao da sam i ja netko. No, dobro, gurali me i izgurali, pa onda idem, kada već moram.
Kako tamo neću igrati, naći će se vremena i za druge poslove. Dao sam si u zadatak da nađem PC s internetom, a mislim da u Japanu neće biti oko toga problema. Ovaj blog biti će odande 'editiran' više puta. Nadam se i tehnološkim mogućnostima za pripremanje slika. Pretpostavljam da č, ć, đ, š, ž neću imati na raspolaganju, a eksperimentiranje s posebnim znakovima moglo bi imati smiješnih posljedica. Snači ćete se sa c z s d.
Zadnja tri dana provesti ću kao gost jednoga od vodećih učitelja goa u Japanu Yasuda Yasutoshi-a nosioca profesionalne titule 9. dan. S njime ću obići, u gradovima Kumamoto i Takamori na južnom japanskom otoku Kyusyu, škole goa za mlade. Kako i sam radim po školama u Velikoj Gorici, biti će to za mene vrijedna iskustva.
Ovaj blog će u nas biti jedino mjesto gdje će stizati dnevna izvješća sa 25. Svjetskog amaterskoga prvenstva u GO-u.

Stovani blogeri pozdrav od blogera Mladena i javljam se iz Japana uskoro

- 10:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>