Na doručku smo već u 8 sati. Današnja aktivnost počinje malo ranije nego jučer, jer u 9:30 je start tradicionalnog susret igrača i organizatora svjetskog prvenstva s amaterskim majstorima Japana.
Igramo u istoj dvorani gdje su jučer igrali mališani, a u istom prostoru održati će se i cijelo prvenstvo. Kada sam stigao, poslije doručka, japanski amateri su već bili u dvorani i zauzeli su svoja mjesta. Sve to je imalo i svoju svećanu crtu.
Igrano je 67 partija. Prosječna snaga predstavnika svjetskog prvenstva je bila 3,02985 dan, a japanskih amatera 4,80597 dan. Razlika u kategorijama je bila, prema tome, 1,77612 u korist domaćina. Kategorije u svijetu nisu izjednačene. Poznato je da su europske kategorije za skoro dvije jače od japanskih, a i od američkih tu negdje. To ustvari nije po cijeloj skali tako, jer u najvišim danovima razlika je nešto manja. Pomalo je sve veći problem ta neusklađenost. U novije vrijeme postoje inicijative ujedinjavanja svih igrača svijeta u zajedničkom izračunu rating bodova. Prijedlog toga je došao prošle godine od predstavnika Sjedinjenih Američkih Država, a praktična potpora daje se od centra za izračun ratinga europskih igrača u Pragu. Već postoje prve liste u koje su uključeni profesionalci i jači amateri.
U današnjem meču igrao sam i ja na stolu broj 65, a za protivnika sam imao Hiromichi Shibutani-a 5. dan. U odnosu na moj 2. dan on je u prednosti i dobio je partiju. Bilo je borbe, ali sam izvukao kraći kraj. Sveukupno su pobjedili Japanci sa 35 : 29. Lako je uočiti da nedostaju tri partije. Rezultati partija, u kojima je prekoračeno vrijeme za razmišljanje, ne računaju u krajnjem zbroju. Ne očekuje se da će igrači toga nivoa zloupotrebiti to za slučajeve slabijih pozicija, a konačno ovo je prijateljsko odmjeravanje.
U 12:30 je u dvorani hotela za svečanosti održan kraći koncert djece Kurashikia. Bio je to zbor s nekoliko pjesama. Na kraju su se djeca pomješala s nama i obavljala intervjue. Postavljana su nam pitanja o zemlji iz koje dolazimo, kako nam se sviđa Japan, što mislimo o hrani...... Po završenim intervjuima djeca su nas darivala svojim rukotvorinama. Tu je bilo puno lepeza ručne izrade i kartona s poštanskim markicama. Rastali smo se srdačno.
14:00 je vrijeme za start prvenstva. U dvorani za igru pripremljeni su stolovi sa natpisima igrača i pripadajućim nacionalnim zastavicama. Sudačka trojka prvenstva Ishida Yosho 9-dan profesionalni (Nihon Ki-in) kao glavni sudac i pomoćnici, Yokota Shigeaki 9-dan profesionalni (Kansai Ki-in) i Yamamoto Kentaro 4-dan profesionalni (Nihon Ki-in) zauzeli su počasno mjesto pred mikrofonom. Svi čekamo da natjecatelji zauzmu svoja mjesta. Nema kretanja igre, dok svi nisu na broju. Ja prebrojavam europske igrače tj. gledam tko još nedostaje. Na vrijeme su svi ovdje. Zadnji je stigao predstvanik BiH kojemu sam posebno napomenuo da ne kasni, ali on sve polako. Bila je to tek minuta zakašnjenja. Organizatori već par godina ulažu napore u usvajanju točnosti od strane natjecatelja.
Glavni sudac pozdravlja natjecatelje sa par riječi i oglašava početak igre.
Naš prvak Zoran Mutabžija ima za protivnika predstvanika Urugvaja Alfonsa Pereza. Bio je to lak posao za Zorana, jer Alfonso je tek 2. kyu. Od naših susjeda pobjedama su startali Leon Matoh iz Slovenije protiv Zhiyi Benson Lai-a 2. dan iz Singapura i Nikola Jevtić iz Srbije protiv Edisona Onga 4. kyu iz Indonezije. Zanimljiv je bio susret jakih europskih igrača Laurenta Heisera iz Luksemburga i Diane Koszegi iz Mađarske. Oboje su snage 6. dan. Laurent je pobjedio. Također zanimljivo je bilo u partiji u kojoj Rumunj Lecretiu Calota 5. dan pobjeđuje Njemca Felixa von Arnima također 5. dan.
Cijelo vrijeme trajanja kola šećem među stolovima i promatram igru. To je u sastavu zaduženja za izbor najborbenijeg igrača prvenstva uz uvjet da ne bude među prvih deset u konačnom redoslijedu. U komisiji za taj izbor smo predstavnici Azije Hong Wei Tian, Ichiro Yoshikuni i Sang Yull Han, Sjeverne Amerike Thomas Yih Hsiang i Europe Vladimir Gorzhaltsan i moja malenkost Mladen Smud. Trudim se dobro odraditi tu časnu zadaću.
Vidjeh tek u prolazu pokojega vrapca u parku pred dvoranom u kojoj se igralo. Kao da su nevažni. Što ustvari znači biti važan? Pa bez i toga vrapca ovoj svijet nebi bio ono što je. A što je tek sa mravima, koje niti ne primjećujem. Kao da sam ja netko, ono..... Pa kako se tek osjećam sa dva televizora u svom boravku u hotelu. Obućem kimono za spavanje, pa stanem pred ogledalo. Hm, vrapci i mravi, vi o tome pojma nemate. Ma nema veze, jer bilo jest i je to i igramo svjetsko prvenstvo, kao što su i sva, nazovimo ih, 'velika događanja', mada sve je to u ovom svijetu gospodnjem u kojem vrhunsku čast postojanja imaju sva bića. I mi ovdje smo kao i oni, gledajući na ta način; pa čak i ne gledajući.
Hej blogeri tako to bijaše u startu prvenstva. Ovdje su oni najvještiji u tome iz čitava svijeta. No nisu svi baš najvještiji, ali iz kraja od kojega dolaze jesu. Pa samo u Japanu ima veći broj jačih od ovoga svjetskog skupa. To je pokazao i današnji meč protiv japanskih amatera.
U sličici uz ovaj post su pojedinačna obilježja: akreditacijska kartica s oznakom zemlje i imena njenog nositelja, plakat prvenstva u cijelosti i posebna svečana oznaka gosta komiteta prvenstva.
Blogerski pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 28.06.2004. u 15:11 sati.