A sada samo kratka pričica o kravama Takamoria.
Vozimo se cestom u brda i viđamo putem krave kako pasu i krene Kawamoto-san s pričom o kravama ovdašnjima.
Ljudi na selu imaju krave, ali one nisu kao kod nas u štalama, već se slobodno kreću. Njihovi stručnjaci za rad sa životinjama proučavali su ovisnost kvalitete i količine mlijeka, što ga krave daju, s načinom prehrane i životnim uvjetima krava. Došli su do spoznaja da krave pod stresom daju slabije mlijeko i da uvjeti života u slobodi pogoduju dobroj kvaliteti mlijeka. Preporučili su to vlasnicima krava i oni prihvatiše to. Ovaj brdoviti kraj ima lijepih i dobrih ispaša. Tako viđamo krave, ali ne i one koji ih čuvaju. Pomalo mi je čudno, ali očito su i one netko tko zna gdje su kod kuće, pa se same vraćaju. Očito imaju svijest o svome domu. Jedino su ceste zaštićene većim dijelom kako pokoja nebi krenula baš cestom.
Jedne večeri mještani sela ove okolice za svetkovinu uradiše vatromet. Bilo je lijepo za ljudsko oko, ali slijedeći dan objaviše vlasnici krava zajedničku zamolbu mogućim budućim organizatorima svetkovina da se suzdrže vatrometa i sličnih iskaza društvenog slavlja. Toga dana nije bilo mlijeka. Krave su im pobjegle i trebalo je vremena dok se situacija glede toga sredila.
Vjerojatno su se i vrapci uskomešali, ali većina to nije niti primjetila. Ta obično vidimo samo one koji su nam potrebni. Tek tu i tamo ponetko pogleda i nešto šire, a go nas uči da gledamo situaciju što cjelovitije.
Blogerski pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 18.06.2004. u 11:18 sati.