Danas 07. 06., drugog dana prvenstvenih okršaja na svjetskom prvenstvu, odigrana su dva kola, drugo prijepodne i treće poslijepodne.
Krenulo se u 9:00. Naš Zoran je u drugom kolu za protivnika imao starog poznanika i prijatelja Slovenca Leona Matoha. Obojica su nosioci naslova 5. dan. Veliki je broj njihovih dosadašnjih partija. Ovaj puta je uspješniji bio Leon.
Da pogledamo još kako su prošli predstavnici naših susjednih zemalja.
Diana Koszegi iz Mađarske postiže svoju prvu pobjedu na prvenstvu protiv Carlos Vladimiro Gonzalez Zelaya iz Mexica snage 1. dan, što je bilo za očekivati zbog velike razlike u snazi.
Dragan Paunić iz BiH pobjeđuje predstavnika Čilea Alfreda Valenzuela 1. dan.
Gionata Soletti iz Italije gubi i drugu partiju. Ovaj puta je od njega bolji bio Felix von Arnim iz Njemačke 5. dan. Gionata je na ovom prvenstvu jedan od slabijih natjecatelja po kategoriji. Njegova snaga je 2. kyu.
Nikola Jevtić iz Srbije, nakon uspješnog starta, gubi u drugom kolu. Protivnik mu je bio jedan od favorita prvenstva Koreanac Kang Wook Lee.
Od 11:00 po rasporedu je bio posjet osnovnoj školi 'Kurashiki Nishi ES'. Partije drugoga kola još su većinom bile u tijeku, pa su u grupi posjetilaca bili oni koji su uspjeli završiti svoje partije ranije, a i nas nekoliko gostiju i pratitelja natjecatelja. Uključio sam se i ja s posebnim zanimanjem. Bilo nas desetak. Škola nije bila daleko. Na ulazu u zgradu je obavezno skidanje cipela i oblačenje papuča. Ulazimo u zbornicu, gdje nas primaju ljudi iz školske uprave. Pitaju nas odakle smo i upoznaju nas s aktivnostima tijekom našeg boravka.
Slijedi obilazak. Doznajemo da djeca u Japanu borave veći dio dana u školi. Dolaze oko 7:30 i ostaju do 16:30. Njihove dnevne obveze time nisu završene, jer predvečer i navečer imaju obvezno dodatne aktivnosti školskoga tipa. To su razne škole muzike, športske aktivnosti i sl. Sada mi je jasno zašto nigdje ne viđam djecu u igri kao kod nas, kako ganjaju loptu ili sl. Tu djeca nemaju to kada činiti, a niti gdje, jer svaki slobodan teren je za rižino polje ili se koristi za nešto drugo. Jedan od najvećih problema ovdje je prostor, a nedostatak vremena je kao posljedica toga. No, boraveći uz obveze djeca ipak nalaze smisao, ali tako od malih nogu razvijaju osjećaj, a i potrebu za obvezama. Kada odrastu biti će oni marljivi djelatnici i raditi će sa zadovoljstvom. Jednom dosta davno, na TV-u u vijestima o potresu u Japanu, jedan čovjek je čuvao televizore da se ne razbiju padom, umjesto da bježi sebe zaštititi. Bilo nam je svima to čudno, a sada mi je sve to nekako jasnije. Čovjek je ovdje nekako u svojoj svijesti više dio cjeline i tako i djeluje. Postaje mi jasnije kako Japan ima najveći most na svijetu, najbrži vlak na svijetu, tunel ispod mora kojim spaja velike otoke ......
Obilazeći vidimo djecu kako pripremaju hranu za ručak. Imaju higijenske zaštitne marame na ustima i marame za kosu. Oni borave ovdje obnašajući velik dio obveza, koje su potrebne za normalan život u ovim uvjetima.
Odlazimo u dvoranu za tjelovježbu. Tamo nas dočekuje veći broj djece. Sjede na parketu dvorane. Tu su i stolci pripremljeni za nas. Sjedamo. Svaki od nas se predstavlja putem mikrofona ovom dječjem skupu imenom i prezimenom i zemljom iz koje dolazi. Nakon toga svaki od nas posebice odgovara na pitanje razlike između Japana i zemlje iz koje dolazi. Činimo to na engleskom, a prevoditelj to djeci prenosi japanskim jezikom.
Slijedi igra po grupama. Kako nas je tek desetak, toliko je i grupa. Svaki od nas ima svoju grupu. Igramo se navlačenja konopa, pa skakanja s loptom među nogama. Slijedi ručak na podu dvorane uz razgovor s djecom po grupama. U Japanu su rijetki ljudi s brkovima, pa je moja pojava njima zanimljiva. Djeci u svojoj grupi pričam o Hrvatskoj. Krajem ručka počinje prikupljanje potpisa. Ja uz potpis crtam karikirano facu s brkovima. To je valjda u duhu slikovnoga pisma. Vrijeme boravka istječe i slijedi srdačan rastanak.
U 14:00 slijedi treće kolo prvenstva. Već smo se navikli na početak kola u čekanju preciznog starta uz nazočnost svih sudionika. Sudac prvenstva nakon provjere kompletne nazočnosti kratko najavljuje početak igre.
Izgleda da je Zoran krenuo igrom cik-cak rezultatima. Prvu je dobio, drugu izgubio i sada je na redu pobjeda. To je i uradio. Protivnik mu je bio Finac Timo Puha 3. dan. Slika njihovog susreta objavljena je u ovom postu.
Kako su igrali naši susjedi. Najjača od njih je Diana Koszegi iz Mađarske sa svojim 6. danom. U trećem je kolu sredila Aleksanda Suponeua iz Bjelorusije, koji je 1. dan. Svaki drugi rezultat, osim njene pobjede, u ovom bi susretu bio iznenađenje.
Leon Matoh iz Slovenije nastavlja s pobjedama. Ovaj je puta pobjedio Dmytro Yatsenka iz Ukrajine, koji je 5. dan kao i on.
Nikola Jevtić iz Srbije igra kao i Zoran cik-cak. Njemu je također bila na redu pobjeda i ovaj je puta to ostvario protiv Španjolca Dimasa Cabre Shacon snage 4. dan.
Sarajlija Dragan Paunić igra cak-cik, tj. obrnuto od Zorana i Nikole, pa je njemu na redu poraz. Na takav niz ga je ovaj puta prisilio Belgijanac Jan Ramon. Taj praz i nebi trebao biti težak, jer Jan je 4. dan, a Dragan 2. dan. Za Draganovu kategoriju ovdje postoji i priča, koju Dragan odaje samo prijateljima. Znao sam i ja da je on bio 5. dan, ali u prijavi mu je učinjena pogreška. Ni sam nezna jeli to on pogrešio pri popunjavanju obrasca prijave ili netko drugi. Rating mu nije jak, pa se on i ne buni. Kaže neka ostane tako, a rezultatom će se vidjeti koliko je jak.
Gionata Soletti ostvaruje svoju prvu pobjedu. Bio je to sudar kyueva. Stradala je Rosa Maria Gomar iz Guatemale, koja je 5. kyu prema njegovom 2. kyuu. Dakle ovaj je rezultat očekivan.
Nakon tri kola sa svih tri pobjede vode na prvenstvu slijedeća osmorica: Li Fu (aktuelni prvak svijeta iz Kine), Kang Wook Lee (Južna Koreja), Yu-Cheng Lai (Kineski Taipei), Seizo Nakazono (Japan), Bernard Helmstetter (Francuska), Xianyu Li (Kanada), Radek Nechanicky (Češka) i Leon Matoh (Slovenija).
Navečer nam u goste dolazi grupa studenata Kurashikia, koji su udruženi igranjem i proučavanjem misaonih igara, a posebno značenje u tome ima igo. Igrali smo s njima slobodne handicap partije. Ovo je bila prigoda i za mene, što sam s posebnim zadovoljstvom i odradio.
I još jedan moj japanski dan stiže kraju. Spremam se na počinak i gledam TV. Na rasporedu su vijesti. Da vidim što ima novo, kad ono vidi mene kako se igram s djecom u školi. Sjetim se da su nešto tamo i snimali, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da će to završiti na Japanskoj TV. Za Japan je ovo izgleda poseban događaj. A još k tome i neki brkati starac u igri s djecom. To imaju valjda još samo u bajkama.
Od čitave ove frke zanimljivosti vrapce nisam stigao niti zapaziti. Nadam se da im nisam nedostajao. Sumirajući događaje sjetih se njih, pa tek ono na neviđeno pozdrav vrapcima. Tu je i već standardni kimono, gašenje televizora i očni kapci padaju. Baj ......
Psssst.. bloger Mlad.....
Post je objavljen 29.06.2004. u 12:34 sati.