Napustili smo Kumamoto. Prolazimo pored zračne luke i nastavljamo put planina. Uočavam puno zelenila koje se ovdje čuva i povremeno nailazimo na toliko gusto rastinje kao da čovjek ovdje ne zalazi.
Dolazimo do mjesta s kojega se lijepo vidi gradić Takamori s okolnim planinama. U ekipi smo Yasuda-san, Kawamoto-san, prevoditeljica Yoko Moriyama, vozač, kojemu nisam upamtio ime i ja. Pokazuju mi planine na drugoj strani od planina na koje smo mi krenuli. Gradić je smješten u kotlini. Pričaju mi kako je ovo vrlo trusno područje i ne prođe par dana od potresa do potresa. Planine kao da se kreću, mjenjajući polako svoj polažaj. Prije stotinjak godina cijela ploča u kotlini je propala. Na suprotnim planinama je vulkan iz kojega stalno izlazi dim. Čitav taj niz planina vrhovima kao da ocrtava čovjeka koji spava na leđima. Posebno je interesantan dio koji predstavlja glavu zbog svojih oštrih vrhova. Vulkansko tlo je izrazito podobno za zelenilo kojega je u izobilju. U proljeće, a sada je već vrijeme prošlo, čitava planina sa one druge strane poprimi ljubičastu boju, zbog cvijetova kojih je tamo u izobilju. Povjetarac kao da me omamljuje i osjećam se vrlo ugodno.
Stižemo do hotela 'Matiss' nazvanom po istoimenom francuskom slikaru. Ovdje je preferiran europski stil. Domaćin i domaćica su prijatelji Yasude i Kawamotoa. Smjestili smo se u tom hotelu, a do kraja dana predviđeno je vrijeme za odmor. Pitaju me da li znam što je 'hotspring', a kako ja neznam, tumače mi da je to nešto gdje topla voda izlazi iz zemlje. Rekoh toplice i odluka je da idemo tamo. Odlazimo kombijem. Malo mi je bilo nezgodno, jer nisam od kuće ponio kupače gačice, ali pomislih, biti ću u običnima. Na veliko iznenađenje doznajem u razgovoru s njima, da mi to nije potrebno. Malo mi je neugodnjak, ali sa svojih šest banki i nemam što brinuti. Što sve čovjeku prođe preko grbače i sada da se kao sramim toga. Ipak su žene bile odvojene u drugom bazenu uz čak i vizuelnu pregradu. Začas sam sve to zaboravio i eto me ko čovjek među ljudima na kupancu. Puno stvari je samo u našim glavama po ćemu i stvaramo barijere. U hotel se vraćamo pješice.
Dan se bliži kraju. Slijedi večera i razgovori tijekom jela. To je trajalo skoro tri sata. Malo po malo stizalo je različito jelo, a prema kraju tu je i piva, a i standardni sake. Što se tiče sakea i pive, prvi puta sam kazao: 'Ne, hvala.', ali oni su već vidjeli, da ja to kažem samo prvi puta, pa smo se na taj račun i našalili. Razgovaramo o radu s djecom. Iako podosta već znaju kako radimo u Hrvastkoj u Velikoj Gorici, interesiraju ih još poneke stvari, a u toj temi sam pravi plivač. Pričamo i o parskom gou i upoznajem ih s činjenicom da je par iz našeg kluba već dvije godine prvak Hrvatske i da smo sedmi na europskoj kvalifikacijskoj listi za svjetsko prvenstvo. Doznajem da se ove godine to igra u Tokiu. Zainteresirani su da, najesen poslije svjetskog prvenstva, naš par posjeti Kumamoto i Takamori. No, ja ipak dodajem onaj ako, a oni rekoše da će razgovarati s Nihon-Ki-Inom o tome. Odlazimo na počinak.
Drugi dan ujutro krećemo dalje u planine. Gradić Takamori proteže se velikim područjem po planinama i mi stižemo u njegov istočni dio, koji je prilično udaljen od centra. Posjećujemo tamo osnovnu i srednju školu, a o tome posjetu pisati ću u drugom postu.
U povratku prema centru grada posjetili smo najstariji hram u Japanu. Slika ulaza u područje hrama nalazi se uz ovaj post. Smješten je u šumskom dijelu u brdima. To je svetište staro oko dvije tisuće godina, a najstariji dio je od drveta i čuva se ograđen novijim zdanjem, koje datira unazad oko tristo godina. Uz hram je i ogromno drvo kojem je starost, kazivanjem, oko 750 godina i ono se štuje kao božanstvo.
Stižemo u centar Takamoria. Posjećujemo osnovnu školu, a potom i gradsku upravu. Primljeni smo od gradonačelnika uz kraći razgovor i čaj.
Slijedi odlazak do zračne luke. Provjeravam imam li kontakt adrese od svih koji su tu. Skrećem im pozornost na blog.
Za Tokio idu samnom Yasuda-san i Kawamoto-san. Let traje oko dva sata. U zraku nam stiže noć. Posebno impozantan je bio pogled na Yokohamu, Kawasaki i Tokio pri slijetanju.
U slijedećem postu opisati ću posjete školama Takamoria.
Naravno prisjetih se i vrabaca, no ne stigoh im posvetiti pozornost.
Blogerski pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 17.06.2004. u 15:17 sati.