Nazove me kolega na poslu i kaže dvije tri riječi u vezi posla i potom: 'Da se nađemo na kavi. Imam nekaj interesantno'.
'OK, može.', jer kada on to kaže mora biti zanimljivo.
Šahista, bridžista, problemista..... čovjek koji stvarno ima porive prema misaonim zanimacijama; takav je on. Sredio sam ono što sam trebao u svezi posla i evo nas na kavi. Nosi on neka dva lista i odmah krene: 'Vidi ovu rating-listu. Ovo desno su snage protivnika, sve sami majstori i velemajstori.'
Mislim si: 'Pa, što. Rating-lista ko rating-lista. Šahisti to koriste.'
Nastavi on dalje: ' Vidi koliko je to partija i koji postotci pobjeda.'
Gledam i vidim da su to neki jaki igrači i malo bolje pogledam njihova imena, kad ono neki čudni nazivi. Tko li su to?
I nastavlja on: 'Pa do kuda je to došlo. Više niti velemajstori nemogu sa computorima.'
'Opa, Mladene, pa nisi niti skužio o ćemu je riječ.', rekoh sam sebi.
Slijede slike u mislima, a on još meni: 'Pa ovo će unuštiti igranje šaha. Tako je već stradao backgamon.'.
Rekoh sam sebi: 'Ovo je za blog.'
Otvorio sam ovaj blog, da upoznajem blogere i slučajno blogirane s zanimljivom igrom GO. Znam da će mnogi brzo pobjeći od ovoga bloga, ali biti će i onih kojima će prvo oko zapeti, a potom i misao, a možda i oni za blog i ostati duže na njemu. Možda netko pokuša i igrati, a i pridružiti se škvadri koja se goom više zanima. Eto, ja tako pomalo žuborim ovim blogom. Sjedim uz computor i pišem, a netko će možda to i pročitati. Kad eto i computor dođe na red kao tema, a ne kao sredstvo.
Computori su zatrpani raznim igrama i igricama. Glume, mada nesvijesno, jer svijesti nemaju, protivnika, jer protivnik je taj koji nas muči i zadaje nam probleme. Razvija se u nama borac za opstanak.
Od malena smo, barem moja starija generacija, naučeni na igre i druženja. Tako to bude i kroz igre kao šah, bridž, dama, go..... Naigramo se, nadmečući se. a poslije igre raziđemo se uz komentare i razgovore. Došla su vremena computora. Već je uobičajena slika, ali sama za sebe, koju tu i tamo samo ponetko vidi. U slici je čovjek koji sjedi za computorom. Sam je pa ga nitko i ne vidi, a i zaboravio je da je tu za computorom. Vodi neku borbu, neku partiju, zaboravivši da mu je protivnik neki program,a ponaša se kao da mu je čovjek nasuprot. Kada tako igrate s prijateljem, on može nakon nekog vremena reči: 'Ajmo malo van na zrak', ali ovaj to ne čini. No, vrstan je u igri, a novim generacijama sve bolji. Nastojeći ga savladati sve smo mu sličniji.
Vidim, kako pada igra za igrom, a sada je i šah computorska domena, a čovjek, čak i onaj najvrsniji u tome, nije mu ravan.
Što se goa tiče mogu reči da je ovdje još uvijek čovjek jači. Ne, nije to zato što je go kao nepoznat, pa se nitko nije njime pozabavio kroz computore. Nemam podatke, ali procjenjujem da go igra u svijetu više ljudi nego šah. Tu su Kina, Koreja, Japan u velikoj populaciji igrača, pa i diljem svijeta u manjoj. Kod nas je go u povojima, pa nam izgleda nekako iskrivljeno u svojim vrijednostima. Gombaju se programeri širom svijeta goom, ali ne ide lako. Znam da postoji ogromna nagrada za onoga koji osmisli program koji će pobjediti ne posebno jakoga igrača. Napreduje se, ali rezultata još nema. Kažu: 'Problemi u programiranju.'. Ima programa s kojima se kyuevi mogu dobro vježbati, ali jači igrači su još uvijek suvereni. Kažu neki da je go teže programirati, jer je jednostavan. Ja si mislim: 'Zavisi kak gledaš'.
E, blogeri, nemojmo zaboraviti da postoji i stvaran svijet, mada bi se moglo reči da u njemu postoji i computor. No zar za nas u našim mislima već nije jedan svijet naših misl,i za koji smo skloni reči, da je to svijet, jer tako to mi vidimo. Idemo li sada još jedan korak dalje? Ako da, nije na odmet znati, da je to ustvari samo još jedan korak onoga koji ide realan u realnom svijetu. Bok vrapci, leptiri i cvrčci.
Uz lijep i sunčan dan lijep pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 26.05.2004. u 13:12 sati.