Odlučite li se odigrati partiju goa nači ćete se pred praznom pločom. Tu su linije koje se sjeku u 361 sjecištu, jer 19 je na 19 okomitih. Nasuprot vas je protivnik koji kao i Vi ima kutijicu punu kamenčića. Osim što se vjerojatno razlikujete kao osobe, imate i različite kamenčiće. Jedan od vas ima crne, a drugi bijele. Vjerojatno vam je cilj isti; pobjeda! Gledate protivnika, razmišljate o predstojećoj partiji, razmišljate o sebi i svome stanju. Igra kao da još nije počela, a već ste aktivni u njoj. Nešto slično dešava se i vašem protivniku. To je kao početak prije početka.
Ipak postoji nešto i neko stanje koje određujemo početkom. Ta, konačno, mi ljudi svačemu naziv dajemo i određujemo nešto nećim. Tako smo na sliku svoju i početak izmislili. U prirodi postoji to što postoji i vremenom stalno se mijenja u odnosu na ono što se mijenja. Tako za nas postoji i početak partije, mada je ona 'počela' davno ranije, pa i toliko davno da početka ustvari niti nema.
Pustimo sada da nas misao vodi; dozvolimo si početak i kraj; dozvolimo si sebe i njega; dozvolimo si moje i njegovo; dozvolimo si crno i bijelo; dozvolimo si dobro i loše; dozvolimo si znaje i neznanje, mada ovome poslijednjem pripisujem neku krovnost spoznanja.
Dakle, u početku bijaše prazna ploča. Kolike li su tu mogućnosti? Kao biće što se stvara. Dva protivnika su kao genetski nosioci mogućnosti razvoja događanja. Splesti će se misli i namjere. Svaki od protivnika unijeti će sebe u igru.
Počelo je; prvi je kamenčić stavljen na jedno od sjecišta. Njegov odnos prema granicama ploče predstavlja početak igre. On je početak priče i on je jedan jedini u tome vremenu na tome mjestu. On je odluka igrača koji ga je tu stavio i predstavlja sažetak misli i namjera svoga stavatelja na ploču. I nije samo to, jer govori igraču protivničkih kamenčića o namjerama svoga igrača. Pitanje je što se od toga razumije, jer sav taj govor u mjeri je razumjevanja, jer nisu to riječi, već slike velikog broja mogućnosti, koje izlaze iz postave. Kako se kamenčići sve više stavljaju na ploču, mijenjaju se mogućnosti. Koliko i što se vidi zavisi o vještini igrača. Obojica nastoje izčitati iz postave namjere protivnika i ostvarivati što više prikrivenih namjera, jer one nose iznenađenja, a time i nespremnost protivnika na valjane odgovore. Pravi sraz je u mislima, a ne na ploči. Postava kamenčića je zajedniča vrijednost na koju se očitavaju oba protivnika.
Igrajuči tako igrač ima nekoliko bitnih izvora iz kojih crpi razloge za svoje odluke. Tu je postava na ploči, pa protivnik i njegov slijed misli i namjera, koje treba pronaći, a i sam igrač sa svojim znanjima i karakterom. Postavu na ploči vidimo. Protivnika vidimo, ali misli i namjere mu nastojimo čitati iz načina igre, ponašanja, pa i nekih svojih načina prepoznavanja i viđenja misli i namjera. Pomalo najteže je upoznavanje i upotrebljavanje sebe sama. Najveći problem u tome nam je mišljenje o sebi, jer najčešće smo skloni to izkititi i tako sami sebe zavarati. Velikom broju ljudi ugodno je dobro mišljenje o sebi, ali ono u pretjeranoj količini nije dobro, jer vas razoruža. Znam za puno psihoanalitičkih preporuka, samouvjeravanja, tantri itd. One mogu imati bitan značaj za vraćanje vjere u sebe i samopouzdanje, ali kada to već imate krenite, jer samouvjeravanja bez djelovanja nema po meni neko bitno životno značenje. Možete biti zadovoljni sobom to vrijeme, ali nadoći će misli kada vam neće ostati do novo samouvjeravanje i tako na prvi pogled u nedogled. Tu će doći do izražaja život za koji je upotrebljavanje osnova postojanja, jer biti znaći održanje aktivnosti. Prema tome znajte da možete i da možete naučiti i spoznati i više i krenite. Možete biti i bolji, ali za to je potreban trud. Nedajte se uspavati prvim uspjesima. Oni su tu da Vam dadu potvrdu da možete, a ne da jeste, već da ste biti. Ne brkajte vrijeme prošlo, sadašnje i buduće. Uspjeh je i već vrijeme prođe, pa uspjeh bijaše. No on govori o mugućnostima, ali rade i drugi i za tren ste u moru onih koji su bili.... Uživajte u stvaranju kroz promjene i to prije svega sebe sama, jer sebi ste ipak najbliži, a i najveća odgovornost Vam je tu. GO je jedno od pravih sredstava za rad na sebi.
Tako ovaj puta o 'GO-u'. Nije li to i inače u životu? U kojoj mjeri; odlučujete sami.
I bi tako i do vrabaca, do leptira i cvrčaka, a ima toga i još...... Hm, a gdje je tu GO? Lijep dan uz cvrkut vrabaca i njihova natjeravanja letom, leptir što lupa krilima i kao da nešto traži, i cvrčak uz topli zrak kao da se izražava, i dva čovjeka nad hrpom kamenčića mirno sjede, a ima toga još. Ima li? Da, ako kreneš. Bok vrapci, leptiri i cvrčci......
Blogerima namjernicima na ovaj blog pozdrav bloger Mladen
Post je objavljen 28.05.2004. u 09:28 sati.