Raznih je ljudskih aktivnosti. Tu su one koje više niti ne primjećujemo i postale su sastavni dio životnih potreba i njih smo svijesni tek kada se dobro zamislimo. To su na primjer disanje, gutanje, gledanje ...... Slijede aktivnosti kojih smo već svijesni, a često su nam potrebne kao hodanje, spavanje, vožnja .... Tu bi sada dalje naveo skupne aktivnosti koje uobičajeno nazivamo rad, kao da one druge to nisu. Ovo rad se misli na ono od čega se živi i što je po našim prosudbama tako. Od toga dolazi i ona često zlurada primjedba: 'Pa ti ništa ne radiš.', a misli se na 'korisno'. No da ne zastranjujem, jer većini blogera je valjda jasno što znači ta riječca 'korisno'. I evo me na mom terenu; postoji i, da tako kažem, voljna aktivnost. To je kada radimo ono što volimo.
U mene, u mom svijetu, to je igranje kamečićima koje nazivamo GO, a u najnovije vrijeme to je i blogiranje. Ima tu i još nekih aktivnosti, ali da ne zastranjujem, jer valja se držati zadane teme bloga. Našao sam u tome GO-u neke vrijednosti, tražeći sebe, kao postavku gledanja svoga na svijet u kojem se zatekoh . Tko sam i gdje sam i kako sada to od nekud je nešto prema nećemu? Sve mi se čini da je od toga izniklo svo moje gledanje na svijet i do danas još nedefinirano i nedorečeno. GO mi je pružio način gledanja na sustav što mislima se može graditi u pravcu analize i sinteze. Na taj način vidjeh sebe kao onoga koji to radi. Vidim postojanje tih sustava kao relativnih slika spram onoga što stvarno je. I tako mi izrijeka 'To je tako.' ima neizrečen dio 'rekao je....'. Riječi su riječi, misli su misli, sustavi su sustavi.... i tako kao da sve bolje razumijem vrapce, mrave, drveće, travu, a i ljude. Sve to nalazi svoje mjesto u postojanju. I duhom svojim dubok poklon svijetu koji sve to jest takav i cjelovit.
I vjetar puše da se ispuni ravnoteža u sustavu, i svijetlost je da se ispuni ravnoteža, i leptir leti da bude što treba, da se ispuni ravnoteža, i život jest da se ispuni ravnoteža, i ljubav je priznanje voljenog da se ispuni ravnoteža, pa makar nekima to i ne izgledalo tako, jer takav je odnos u njihovoj svijesti spram procesa u kojima i sami jesu. Vide li sebe kao dio sustava u kojem vlada balans, pa i sa procesima koji i njih nose. Prijatelji moji, po postojanju, ja u gou vidjeh vrijednosti toga, jer GO je čovjek u igri kamenčićima.
Radeći s djecom učeći ih igrati go, viđam mlade ljude, još ne opterećene maskama u strahu da se sklone od ranjavanja duha svoga. Vidim njihovu težnju priznanju drugih željene slike o sebi. To će biti kao sigurnost u vrijednost slike o sebi, jer to je i potvrda o prosudbama o sebi. I veliku vrijednost ima pohvala i priznanje. No, isto tako vrijednost je i u poduci i preporuci, jer ti maleni su kao i mi skinemo li spomenute maske. Svi smo mi ranjivi i svi smo mi kao djeca, ali neki to sebi ne žele priznati. A djeca traže igre. A i ja, ozbiljna lica, povećih brkova, niza godina za sobom, vidjeh da sve je relativno, kao i odnos čovjeka prema vrijednostima u GO-u. Igra mi je bila i ostala ono što volim, mada često poprimala atribute ozbiljnoga. Ozbiljnim nazivamo ono u ćemu je veliki ulog, a rizik postoji. Rizik pak vidim kao moguću odluku za vrijednost koju nemožemo sagledati ili je u podrućju kojim ne vladamo ili ga ne poznajemo. U GO-u se učimo učiti i širiti vidokrug.
Postoje i u gou priznanja i poticaji, jer u početku možda i nemamo zadovoljstva u promjenama novim spoznajama. Prvenstveno su tu kategorije, potom i priznanja za uspjehe na natjecanjima, pa i poneke nagrade.
Od kategorija imamo 'kyu'-eve i 'dan'-ove, a za početnike učitelji goa upotrebljavaju 'interne kategorije'. Postoje i profesionalne kategorije, koje vrijede u profesionalnim ligama od kojih je najjača u Japanu.
Kyu je učenička kategorija i u nas je početni 25. kyu, a napredovanjem se stiže do 1. kyu.
Dan je majstorski naslov i odnosi se na amatere igrače. Početni je 1. dan, a najjači je 7. dan. 7. dan je igrač koji se vratio od profesionalaca u amatere.
Interene kategorije se koriste po školama goa u kojima se najčešće radi atari-goom, u kojem je zadatak za pobjedu zarobljavanje određenog broja kamenčića.
Kategorije su priznajje vrijednosti, a i poticaj za daljnji rad.
Tako ja to o kategorijama.
Pozdravljam i sve one vrapce, leptire i cvrčke. Možda se nekima čini da ovo njima ništa ne znači, ali istoga smo svijeta i oni i ja, a eto to spram njih izrekoh.
Pozdrav sa stovanjem tebi koji si imao vremena i volje za ovaj blog.
bloger Mladen
Post je objavljen 27.05.2004. u 09:21 sati.