Davnih vremena, jer oko 4.000 godina je u odnosu na životni vijek čovjeka veliko vrijeme, kaže se, nastao je go. Koliko li je generacija prošlo, a go opstao? U Kini je iskopana garnitura goa, kojoj je starost izmjerena na oko 4.000 godina. Tada se igralo, a ja se pitam je li tada i počelo. Stara Kineska civilizacija je za nas kolijevka goa.
I danas se u Kini igra. Do nedavno, mi nismo niti znali dobro tko tamo igra, koji su igrači, koje su snage….. Tek negdje prije oko 25 godina stižu nam prve vijesti o susretima kineskih i japanskih majstora. Nama nepoznati Kinezi igrali su nerješeno s Japanskim profesionalcima.
Kina je ogromna. Veliki je broj ljudi u njoj. I tako iz toga mnoštva dođoše neki igrači goa i eto bijahu ravni, za nas ovdje, ‘goaškim bogovima’.
Došli je naša vrsta mladih na Europsko prvenstvo za mlade 2002. u Pragu. Čujemo da se igra po kineskim pravilima. Mi smo sa malima radili po japanskima, a pri tome im nismo niti spominjali neke razlike prema kineskim. Rekoh: ‘Sada brzi kružok!’. Okupismo se i kao prvo rekoh im: ‘Nema tu bitnih razlika. Igra se isto kao što mi doma igramo, samo morate paziti na kamenčiće. Prije nego počnete provjerite imate li sve kamenčiće na broju i vi i vaš protivnik. Pazite da se koji tokom partije ne izgubi. Zarobljene nemorate čuvate i možete ih odmah vratiti protivniku u kutiju, jer to će valjda i on vama, a ako neće nema veze, jer se oni na kraju ne broje. Kada partija završi Mladen je tu.’ Poslušali su i nije bilo problema. Na kraju su tu bili i pomoćnici organizatora i sudaca, da pomognu završavanju partija u prvom kolu, jer kasnije je bilo već lakše. Djeca su to brzo savladala. Većina u Europi radi po japanskim pravilima.
Pa, eto, tako, velike razlike nema. Da vidimo kako to Kinezi rade i kak doživljavaju igru, koju oni nazivaju WEICHI. Mi kažemo da je to GO uz male promjene.
Kinezi broje kamenčiće stavljene na ploču i osvojeni prostor (ograđeno područje). Na taj način ne gube poen, ako stave kamenčić u svoje područje, ali gube vrijeme za osvajanje novih praznih polja, ako ih još ima. Oba igrača na ploču stave jednak broj kamenova tijekom partije, osim što u partijama u kojima zadnji odigra crni, on ima jedan više, jer je igrao i prvi i poslijednji. To mu je tako jedan poen više. Na taj se način odigravaju i neutralna dodirna sjecišta naizmjenično. Ako su u stavljanju jednaki ili približno jednaki, u ćemu je razlika? U osvojenom praznom području. Dakle i ovdje se igra na prostor! Japanci su to malo pojednostavili i rekli da neće brojati kamenčiće, već samo prostor. No, ipak je tu pokoji puta razlika za vrlo malen broj poena. Postoje i takovi oblici gdje jedan smije staviti kamenčić, a drugi ne. To su dosta rijetki slučajevi, ali postoje. Tu nastaju razlike u prebrojavanju.
Što je sa zarobljenicima? Pa ako ste zarobili neke protivničke kamenčiće oslobodio se prostor, što su poeni Vama. Zarobljeni se njemu broje negativno, jer ih nema na ploči. Zato mu ih slobodno vratite u kutiju. U kineskom načinu kao da se vodi borka između kamenova i ploče. Nastojite ih više od protivnika staviti na ploču. To činite stavljanjem svojih i zarobljavanjem protivničkih. One koje mu zarobite sklanjaju se sa ploče i to je njemu manje na ploči. Osim toga zarobljavanjem teritorija onemogućavate mu da tamo igra, jer će tamo lako biti zarobljen i uklonjen, ako tamo stavlja. Kada se osvoji sav teren na ploči slijedi prebrojavanje, koje je ovdje na neki način sastavni dio igre. Prvo popunjavate naizmjenično neutralna polja, jer tako čuvate svoja, a tada krenete svoje kamenčiće stavljati u svoja polja. Tada već deklarirate brojanje, kako bi mogli sve ispuniti, da vam protivnik, neznajući da brojite, nešto ne zarobi. Kada ste deklarirali brojenje stavlja se komi. Obično je to 8 poena. To učinite tako da 4 bijela kamenčića stavite u crni prostor. Bijeli dobiva 4 na ploču, a crni gubi mogućnost da stavi 4 svoja. Komi poene tako dobiva bijeli, a daje ih crni. Ako potrošite sve kamenčiće stavljanjem u svoj prostor, a imate još prostora, dobili ste partiju. Protivniku će ostati još toliko kamenčića za popunjavanje. Kao da se trudite da ispraznite kutiju sa kamenčićima, a protivnik vam je puni zarobljenicima ili vam neda da ih stavljate, jer je osvojio veliki prostor. Zanimljiv pristup. Borba kutije i ploče da se riješe kamenčića. Kao neka igra pretrpavanja.
Čuo sam da su u Kini vodili rat s vrapcima. Tjerali su ih od sebe. Ovdje to čine s kamenčićima. Pa i zarobljene brzo vraćaju protivniku, a svoje stavljaju na ploču, da bi ih što manje bilo u njihovim kutijama.
I tako kao da je vrijednost u prolaznosti. Da bi što više bio, oslobađaš se. Tako oslobođen imaš moć primanja za neke nove prolaznosti i promjene. Kao što vjetar prohuji, a ti tek što reče bi vjetar. Prave vrijednosti se ne posjeduju. Ostaju sjećanja i tragovi, kao i spoznaja i osjet da jesu.
A vrapci? Još ih ima, jer oni su kao more.
bloger Mladen
P.S. Stigavši kući od prijatelja, kod kojega sam digao postavku o kineskim pravilima, sinulo mi da sam krivo naveo komi. Uz ovaj dodatak vršim i ispravku u postavci. Pobrkao sam bijeloga i crnoga. Komi daje crni, jer on igra prvi potez, a to znači da ga prima bijeli, a tada je to obrnuto od ranije rečenoga. Bijeli treba staviti 4 svoja kamenčića u crni prostor. Tako bijeli ima 4 kamenčića više na ploči, a crni 4 poena prostora manje od zatećene situacije prije stavljanja komi kamenčića na ploču. Ukupno je to 8 poena za bijeloga.
Pardonček prosim, sam se prešel. Nisam štel. Sad je kak treba.
bloger Mladen
Post je objavljen 29.05.2004. u 21:47 sati.