Kuda idu...

utorak, 30.07.2024.

Gruntam si ja tako nekaj već par dana...
Oukej, razmem ja to hrvatsko iseljavanje i raseljavanje po bijelome svijetu. Barem mislim da razmem, je li... Mislim, razmem to oko nezaposlenosti - mladi ljudi nemaju vremena čekati da se stanje u državi stabilizira, ni čekati, a kamoli sudjelovati... pa odlaze u svijet trbuhom za kruhom i boljim životom. S druge strane, državi to pretjerano kao da i ne smeta, jer se na takav način rasterećuje sustav socijalne pomoći za nezaposlene, a od tih iseljenika onda nešto kapne i u državni proračun, što od poreza, što od novca kojeg ovi jadnici šalju svojima koje se ostavili kad su rekli - Jebemise, idem!
No, s treće strane imamo i jeftinu radnu snagu koja zamijenjuje ove kojima se jebalo i kojima smo mahali maramicama na peronu, a onda to njihovo izrabljivanje koje malo kome smeta utječe na naš životni standard, odnosno na plaće preostalih radnika koji bi također mogli biti prisiljeni spas tražiti u inozemstvu.
Naravno, i toj novopridošloj jeftinoj radnoj snazi netko je tamo negdje mahao slinavim maramicama dok su ovi govorili - Jebenamse, idemo! - i isto tako, ovi naši kojima se jebalo došli su s tim jebanjem u tu neku drugu zemlju kao jeftina radna snaga i prijetnja domaćem življu i njihovom životnom standardu (a onda se poslije tomu čude k'o pura dreku).

Čitam tako nedavno da i Nijemci također iseljavaju iz ekonomskih razloga. I da je njihovo najdraže odredište nakon mahanje maramica - Švicarska. A kako i neće kad prosječna godišnja neto plaća u Švicarskoj iznosi 85.582 eura, a u Njemačkoj 'tek' 38.000 eura.
Hrvatska je, na EU listi, sa 16.782 eura još uvijek ispred Bugarske, Turske i Mađarske.
Ove godinu smo preskočili i Slovake.

No, dobro... sve je meni jasno oko te jeftine radne snage (stvarno razumijem... gora vam je moja sestra koja kaže da bi svi ti kojima se jebe trebali ovoj zemlji platiti za besplatno školovanje kojeg su ovdje ostvarili a sad drugi imaju od toga koristi. Kaže da bi više razmišljali o tom jebanju da su morali grcati u studentskim kreditima kao što je to recimo slučaj s Amerikancima. I nemilosrdna je, jer kaže da to njihovo školovanje nije bilo besplatno, nego da su za njega radili današnji umirovljenici koji (i) sad grcaju u neimaštini umjesto njih...) - jebeimse, o'šli, došli, trbuhom za kruhom... meni jedino nije jasno kamo idu Švicarci!!!
Tj. kako to sve funkcionira kad se zatvori taj krug jebanja. Je l' onda ide unatrag?
Svi u mp3?
Kak' bu onda to sve izgledalo?
B(l)ogek... B(l)ogek...

Još jedan lažnjak

subota, 27.07.2024.

Oslić ala bakalar... i kaj se mene tiče, bakalar se ne mora ni pojavljivati u mojem tanjuru. Doduše, ja pravi bakalar nisam nikada ni jela... al' kažu da čak i oni koji su s njime odrastali nisu uvijek sigurni da su za Badnjak nabavili onaj pravi :O
A meni je ovaj lažni (s kojim barem znam na čemu sam :O) baš fini - to vam je bila ljubav na prvo kušanje, i traje sad veeć... pa godina dosta. Ne kažem da bih ja onaj pravi odbila kad bi se pojavio, al' di je on bio do sada dok je ovaj cijelo vrijeme bdio uz mene...
Pa ne možeš ni samo tako izdati prijatelja, je li :O

Alzo... al' stvarno krasno jelo. I pravo je vrijeme za njega. Ljeto je baš nekako kao stvoreno za ovakva lagana i nezahtjevna jela.
Ja sam ovo skuhala jučer - pola sata i gotovo. No, nisam ga jučer i jela jer sam se naknadno sjetila da bi, kako mi je namjera bila ići na groblje, ona gomila češnjak koju sam utrpala u lonac mogla na ljude koje ću usput sretati djelovati kao nekakav zabranjeni bojni otrov, pa sam onda, šmrc, sve strpala u hladnjak. Kad sam se vratila s groblja onda više nisam ni bila gladna... al' nema veze - i danas je odlično :O
I bilo je sve kako B(l)og zapovida - ribica je triput plivala. U moru, ulju i vinu. Zapravo, za more samo pretpostavljam, vidjela nisam, a ulja nisam skoro ništa stavila. Imam mali problem s onim djevičanstvom; takvoga, naime, imam samo nešto malo, i u jednom su sušene rajčice a u drugome masline... al' zato je u vinu plivala barem 2-3 puta....
Za to sam se osobno pobrinula

Inače, koliko se ja razumijem, razlika između ovog mog tanjura i gregadebi bila samo u crvenom luku kojeg ovdje nema, ne?

Moja kobila Suzy...

utorak, 23.07.2024.

Mo-ja ko-bi-la Su-zi... če-sto še-će po pru-zi...
Garant alkoholizirana



Alzo - malo se krajem tjedna spustila temperatura zraka, pa da se ne bi, nedajb(l)ože, smrzli... oma sam ja išla podgrijavati vatru I
A što je bolje za zagrijavanje no stajati kraj štednjaka i okretati palačinke
Aj dobro... možda ne bih ni ja svoj prst u vatru dala da onaj sir u hladnjaku nije počeo prijetiti datumom, napuhavanjem i propadanjem. Mam sam ga išla osunčati čim se prilika ukazala.
Palačinki sam se naokretala pofajn (da ne usfali, nedajb(l)ože... je l') pa mi je nakon zapečenih sa prijeteći sirom ostalo nešto i za Suzanu - Crepes Suzette.
Nu... pretpostavljam da znate barem jednu od dvije najpoznatije verzije o nastajanju ovih palačinki, a ako ne znate onda vas vjerojatno i ne zanima pa vas neću sad s njima ni gnjaviti. A i tako i tako, bila točna ona verzija s Escoffierom ili je, pak, palačinke stvarno izmislio mladi petnaestogodišnji Henri Charpentier, bitno je jedino to da se u oba slučaja spominju izvjesne dame, imena Suzy... Suzette ( a i tak i tak... nismo mi blesavi pa da ne znamo od koga su oni pokrali to zalijevanje sa šerbetom. Svima nam je poznata ondašnja zaluđenost Europe Orijentom. No. :O)

I tko zna, možda se radilo o jednoj Suzy koja je skakutala malo ovamo, malo onamo... a svima govorila da šute i prave se da je ne poznaju :O
Nu, a jeste i vi ikada nekome šušnuli o tome kako vas zna? Recimo, kažete nekome da ćete mu pomoći oko posla u svojoj firmi, al' mu odmah šušnete to o poznavanju...ha?
Ma, nebitno zapravo... vratimo se mi radije našoj gospi Suzette.

Dake, gospa Suzy vam zapravo i nije tak' fina kako bi čovjek na prvu pomislio. Ona vam se jako voli zalijevati alkoholom... i to malo likerom Grand Marnier, malo nekim finim Cognacom.
A može i neki manje fini... vidjet ćete

Grand Marnier Cordon Rouge kreiran je 1880. godine i najprodavaniji je francuski liker. Vjerujem da ste mu barem jednom u životu i sami bili negdje u blizini, ili ste se čak i gledali oči u oči prek' stola, jer teško je ne primijetiti bocu zanimljivog dizajna koji se nije promijenio od nastanka 1880. godine.
Iako se Grand Mariner radi od mješavine najfinijih konjaka, zapravo i nije toliko toliko skup da si ga ne bi mogao priuštiti svatko tko ga poželi... ili mu ga poželi gospa Suzy, pa tako čak ni meni to nije problem, ali ne bih ja bila ja kad (se) ne bih malo i ugnjavila i dala si posla :D
Tako je zabavnije.

Dakle, za fejk Grand Marnier (ne bojte se, nebum vam ja lažnjaka prodavala pod original :P), protiv kojeg ni gospa Suzy nije mala ništa protiv, bilo mi je potrebno nešto Badelovog konjaka pomiješanog u velikoj staklenci s malo šećera, limunove korice i začina, i ponad njega jedna velika naranča obješena o tanku špagicu.
Čvrsto zatvorena staklenka svaki dan se nekoliko puta protrese kako bi se konjak i naranča mogli nakratko sresti i riješiti muka Tantalovih. I onda tako dvanaest dana - malo muka Tantalovih, malo onih po sljubljivanju... sve dok oboje ne kažu da je dosta i priznaju si da su sad k'o jedno.
Doduše, ne zna se je l' on možda kapitulirao i zato što mu ona stalno visi nad glavom, a ona možda zato što... pa, visi o koncu...
K'o Damoklov mač, istina... al' o koncu, jebote.
Kakogod, al' mi smo dobili fini liker... a sve ostalo su njihove brige, ne?








Moram priznati da otkako intenzivnije kuham s alkoholom, sve mi nekako prpošnije, veselije... i sama sam vrckavija no inače, i primijetili ste možda, puna kojekakvih iluzij... ovaj - aluzija. Sve mi nekako k'o kroz ružičaste naočale da gledam. More bit' da su u pravu oni koji svijet gledaju kroz dno čaše, jer da, kažu, tako bolje izgleda.
Bome... mene 'vaku garant ne bi trebalo protresati za sljubljivanje, oma bi' se dala zavesti.

(Za)bilježim se sa štovanjem (knjiga dojmova i eseja)

subota, 20.07.2024.

***




Pinokio, o Pinokio! Zašto si Pinokio? Odreci se laži i odbaci nos... (jel' tako nekako išla ta priča?)

Gledam nešto, pa pred mene iskoči ona od G.B. Shawa: "Lažljivcu je najmanja kazna to da mu se ne vjeruje, već da on ne može nikome vjerovati.", i mam se počnem unezvjereno okretati gledajući tko to zna da lažem k'o pas... pa ulovim male mačiće kako mi iza leđa zapišavaju cvijeće.
Eto kako prolaze naivci puni povjerenja, s negodovanjem zacokćem jezikom, pa se ispružim na ležaljci i zafilozofiram o tome kako i mali mogu kakiti k'o veliki.
A poslije mi se sve još dodatno razbistrilo vidjevši ih kako se s velikima naguravaju oko iste zdjele hrane.
Doduše, nije da ih i sama već danima ne hranim onim konzervama za velike, priznam, ne mogavši samu sebe slagati... i s uzdahom se preokrenem na drugu stranu ležaljke.

Šal(at)ica mala, šarena

četvrtak, 18.07.2024.

Prije nekoliko dana, radila sam nešto vani, za vrijeme ručka padne mi na pamet da isti naručim.
A to radim nikada skoro...
Ali kako sam, kao što sam već rekla, radila nešto i pošteno se umorila, tako tada pomislih da je to jako dobra ideja. Barem ponekad moraš biti svjestan i svojih vlastitih granica i ograničenja, inače ti se može dogoditi... da pregoriš, je li.
I tak'... naručim ja salatu, jer salate su fine, lagane, salate volimo, salate su ljetna hrana, i meni se baš-baš salata i jela (zar niste vidjeli da je punjena paprika čak i Klocky dozvizdila :O).
Ne znam što sam očekivala, ništa valjda, samo neka dođe... jer najmanje što mogu očekivati je da bude onakva kako ih i sama radim - pomiješaš sastojke, začiniš i gotovo. I to je O.K.
Ja tada većinu sastojaka nisam imala, a i preumorna sam bila za sjeckanje povrća pa sam to prepustila nekom drugom.

I dođe ona. I ne mogu reći da nije bila ukusna, ali ono na što nisam računala je to da čak i salata sa mnoštvom živopisnih sastojaka može biti potpuno operirana od estetike.
To je primijetila ona u meni koja obično skoro svaki tanjur pogleda sa svih strana, procjenjujući s koje bi se dalo nešto snimiti... i uporna je, pa joj se vjerojatno negdje u podsvijesti skrivala ideja i o fotografiji, dvije i ove naručene salate...
Ali jok.
Ništa od toga.
Odustala je i ona; bilo bi to čisto gubljenje vremena (pored novca koji je bio nemali) jer većina sastojaka je izgledala kao da je iz sjeckalice ispala, toliko jako usitnjena, a pogotovo glavna namirnica koja se prostim/golim okom skoro uopće nije mogla vidjeti. Da nisam znala što sam naručila...
Ehhh...
Al' dobro, rekoh da je bilo ukusno, a ja sam i iz te priče ipak izvukla nešto. Jer ne bi imalo smisla da nikakvog smisla nema... :O

Dakle, ono što me u svemu tome oraspoložilo je bilo podsjećanje na talijanski dressing na kojeg sam ja skoro pa potpuno zaboravila, a koji se nalazio i u ovoj salati... ili barem mislim da je :O - nisam sigurna da u toj salati nisam osjetila i majonezu koju ja nemam u receptu.
No, kakogod... dakle - sada je talijanski dressing na svim salatama koje ovih dana sama radim, pa i ovoj... ali nije da i ta priča nije imala problema :)))








Elem, dressing sam imala a i sve ostale sastojke, jedino još nisam imala tunu. I ne bi ni to bio nikakav problem, jer tuna se kupi... da osoba koja je bila zadužena za kupovinu umjesto tune - sirove, u komadu ili komadićima čak, iz trgovine nije donijela salatu od tune
I to skuplju i od one naručene i od ove nekupljene tune zajedno
No dobro, nije ni to tako veliki problem bio, a i dobra namjera se uvijek računa pa nisam ništa ni rekla... al' to je značilo da opet moram sve sama , tj. - put pod noge pa u trgovinu.

I dok sam se poslije vraćala s dvije pune torbe, sjetila sam se zašto mene obično baš i nije pametno slati u nabavku :P

Mogla bih čak i zavoljeti ljeto

utorak, 16.07.2024.

Zima i ljeto nikada nisu bili moja godišnja doba
Ekstremno visoke ili niske temperature svake godine redovito bi me zablokirale, i onda mi je jedino preostajalo, venući, čekati svoje vrijeme. Moja su ona umjerena, prijelazna. Moja su maglovita svitanja i zalasci, lagane kiše koje melankolika u meni zovu na dugu, samotnu šetnju po opalome lišću.
Tada bih prodisala.

Ali ovog ljeta se nešto promijenilo. I ranijih nekoliko pokušavala sam se izboriti za zrak uz poslove vezane uz vodu - pranje i ispiranje svega što se da vrtnim crijevom istuširati, uz obavezno rashlađivanje betona i stalne prolaske ispod duga stvorenih mlazovima vode. Zrak na dvorištu je puno ugodniji no u bilo kojem klimatiziranom prostoru, samo ako se da kontrolirati taj užareni beton...
No, proteklih godina smo imali i stalno nekakve probleme vezane uz vodu i obično bi zabava prestajala čim bi počela, pa sad kad je to na kraju potpuno sređeno, trošim i onu vodu koju sam do sada uštedjela. Ima se, može se.
Čista uživancija je poskidati sve plastične rolo zavjese u kući, poslagati ih u nizu pa oko njih kružiti s prskalicom u ruci i bosim stopalima šljapkati po vodi koja se od njih odbija i slijeva uz i pod noge...


A i solarni tuš se pokazao kao pun pogodak. Ništa ne troši, a uvijek ima tople vode. Znate kolika je to ušteda u vrijeme kad se tuševi posjećuju i po nekoliko puta na dan... svo to zagrijavanje i izmišljanje tople vode, pogotovo ako se radi o višečlanoj obitelji, pa poslije čišćenje i pospremanje iza sebe, ili onoga tko sam ne želi pospremati... :O
Ovdje toga nema. Samo prođete dvorištem, malo vam je vruće pa onda na minut, dva stanete pod tuš i odete dalje.
Poslije se vratite, a kako vam se ranije jako svidjelo ono prskanje, onda ponovno stanete pod tuš i samo odete dalje...
To je kao kad djeci kupite vodeni tobogan koji im se onako jako dopao u aquaparku, pa ga sad imaju samo za sebe.

Kasnije se još sjetite da biste mogli i kosu oprati pa ponovno stanete pod tuš kojeg ne morate čistiti i opet odete dalje. Za kratko vrijeme je i kosa suha... taman dok ste u sjeni vinove loze uspjeli dokrajčiti onu rashlađenu lubenicu od jutros. Zgodno je i to što vam je lubenica i dovoljna pa onda kilogrami samo idu dolje... a ni mačke po vrućem vremenu nisu toliko gladne kao inače pa vam ne trče stalno pod noge i puštaju vas na miru, svaka na svome komadiću mokre betonirane staze.
Da... ljeto mi se sve više počinje sviđati...

Daleko je to sve od onih užasnih slika nagomilanih užeglih tjelesa po morskim plažama... brrr...
Baš uživam... jedino me malo strah da ako, kako govore da bi to moglo biti, procvjeta eko-etno turizam pa susjedi poisprodavaju svoje kuće i poruše ova stabla i zidove koja me sada zaklanjaju i pružaju mi maksimalno moguću privatnost.
Što ću onda :)))






A za malo zraka se konačno izborio i prvi i jedini cvjetić lilaste ruže penjačice. Malo je bljedunjav jer je skoro cijelo vrijeme u sjeni.
Hm... mislim da ću tu, pak, ja malo morati uplesti svoje prste :O

Što sam htjela reći... da, roštiljate li?

ponedjeljak, 15.07.2024.

Alzo... namjera mi nije bila već ovako rano drugi post pisati, ali... javila se Klocky!
A baš se jučer mislim kako je mala Kate već ponarasla i sigurno se svi ukućani otimaju oko toga tko će ju: čuvati, nositi, voziti... pa to što se Klocky ne javlja, a za to nema razloga... samo govori o tome koliko ju nije briga za nas...kadli - evo je!
I oma sam morala npraviti nekakav žešći, 'muški' obrok. Da ne kaže kako sam se 'razvodnila' :O
Doduše... morala sam ga raditi i tako i tako :))))... jer je ovaj odrezak bio pripremljen za, najkasnije, jučer... a jučer mi se nije dalo, tako da danas nije bilo uzmaka :O

Goveđi, well done odrezak (dosta nam je krvi :I), zapravo, više - medium well, tako je finiji... da, baš je bio fin... mekan :)
S umakom od crnog vina, naravno - još ću se ja pretvoriti u pravu, pristojnu alkoholičarku :O
Whisky nemam... imam nekakav konjak. Doduše - Badelov, i to mali.... ali toliko dugo je već kod mene da je s godinama morao dobiti na velikoj vrijednosti :)))

Priča se da ja sam noć, a ti vedar dan...

nedjelja, 14.07.2024.

Pala je prva ove godine.
Punjena paprika.
Prva, a vjerojatno i posljednja... nije baš da je radim skoro svakog tjedna (al' što je ljeto bez ijedne... ) :O
No, kad ju radim onda je to 'momačka' (jedna, ali vrijedna :O). Ima je više nego onog gulaša iz prethodnog posta, tak' da bi za ovu godinu vjerojatno bilo dosta... pa i više nego...

Jer, počela sam nadobudno s desetak paprika, ali kad mi je ostalo više od pola nadjeva onda nije bilo druge nego u kupovinu po još kilogram, dva... pa u najveći lonac.
Aj, nije baš najveći - imam jedan i od dvadesetak litara, al' taj je baš za rijetke petke, a ovaj nije bio takav, no i ovaj lonac je dvostruko veći od onog s kojim sam prvo započela, a taj je pak bio veći od onog s gulašem (kakvi ste s matematikom, ha?).

Dobra je... a i mora biti jer sam zbog nje zamalo potpuno oslijepila :))
Ozbiljno.
Naime, kako sam započela sa sjeckanjem luka za nadjev, tako su me i oči počele strašno peći. U prvi tren sam mislila kako je to ono 'normalno' peckanje od luka, no kad je bol postala jača shvatila sam da mi se znoj s čela slijeva u oči.
Panika.
Pa onda... dok sam ja oprala ruke, pa isprala oči, stvarno - kad nisam oslijepila (nu... šta je čovjek sve spreman žrtvovati za papriku punjenu ...)

E... i jasno da mi se rano ujutro, dok je bilo svježije, nije dalo ispuštati šalicu s kavom iz ruke pa sam papriku išla pripremati po najvećoj žegi.
Bistrićka.
No ajd... kako sam morala ići po dodatnu papriku, onda sam prekinula sve poslove, sve to strpala u zamrzivač pa s kuhanjem paprike počela naredno jutro.
Barem nešto i od ovog mozga

Tja... a šteta što se i ona ne kuha s vinom, al' nema veze - imam ja rashlađenog za uz...

I tak', sad se može dočekati i onaj najužareniji, najavljeni, utorak.
Valjda














Inače... svašta se priča; ima puno lipi tračeva, samo...

Slow cooking (pijana Dijana)

nedjelja, 07.07.2024.

Najavili su ponovno velike vrućine pa sam ja išla kuhati nešto za 2-3 dana. A ako to nije nešto iz azijske kuhinje, onda preferiram francuske klasike...
Volim kuhati s vinom
Ovaj put govedina na burgundski način. A kad ćeš kuhati/peći (naime, boeuf a la bourguignon je i kuhan i pečen :O) nešto što zahtjeva nekoliko sati vremena ako ne po najvećim vrućinama, je li...











Al' dobro, ja sam poranila jutros kako bi to bilo gotovo ipak za nekakvih pristojnih temperatura... no, kad sam završila sa kuhanjem/pečenjem više nisam bila gladna pa sam onda sve spremila u hladnjak i nastavila se družiti samo s vinom

Odlično - sad ne moram kuhati 3-4 dana
(sporije ne može :O)



Inače. ja sam se napila samo jednom u životu - davno, glupo i slučajno, al' dovoljno da to više nikada ne poželim , i ako nešto ne razumijem, onda su to ovi današnji klinci za koje često čujem da im je jedina želja vezana uz alkohol - oduzeti se od njega.
Svašta :/

Jutarnja

subota, 06.07.2024.

Skuhaš espresso, i iz čega onda da gataš

Ljetno pojednostavljivanje

srijeda, 03.07.2024.

Jer ljeto je takvo.
Ono to traži.
Pa onda, ako mislite bilo što jesti, samo mažete one namaziće na reš pečene tostiće...































Osim ako se/ kad se po najvećoj vrućini ipak ne zaletite nešto ispeći.
Posebno veselo je ako se toga sjetite u vr(e)lim noćnim satima...
Ponekad samu sebe moram vezati za nogu kako ne bih radila gluposti













Zadesi se tu i poneka ponovljena lekcija. Jer vas nervira kad to izgleda neuredno.

Znate li da za poširanje jaja moraju biti jako svježa. Najbolje ako su vam ih baš tog jutra kokoške poklonile. Svježi bjelanjak ima čvršću teksturu od onih starijih koji su skloni malo se razrijediti, pa se to sve onda zna malo razletjeti .
Hladno jaje također ima čvršću teksturu, tako da je za poširanje nabolje ono ujutro poklonjeno jaje odmaah utrpati u hladnjak dok se nije, jadno, predomislilo oko poširanja pa odlučilo završiti u kakvom kolaču...















Ja sam ponovljeno poširanje radila s istim onim starijim jajima, sad još i nešto više starima ... ali sam za bolji rezultat ovaj put uložila puno više truda... kao i samih jaja