Pala je prva ove godine.
Punjena paprika.
Prva, a vjerojatno i posljednja... nije baš da je radim skoro svakog tjedna (al' što je ljeto bez ijedne... ) :O
No, kad ju radim onda je to 'momačka' (jedna, ali vrijedna :O). Ima je više nego onog gulaša iz prethodnog posta, tak' da bi za ovu godinu vjerojatno bilo dosta... pa i više nego...
Jer, počela sam nadobudno s desetak paprika, ali kad mi je ostalo više od pola nadjeva onda nije bilo druge nego u kupovinu po još kilogram, dva... pa u najveći lonac.
Aj, nije baš najveći - imam jedan i od dvadesetak litara, al' taj je baš za rijetke petke, a ovaj nije bio takav, no i ovaj lonac je dvostruko veći od onog s kojim sam prvo započela, a taj je pak bio veći od onog s gulašem (kakvi ste s matematikom, ha?).
Dobra je... a i mora biti jer sam zbog nje zamalo potpuno oslijepila :))
Ozbiljno.
Naime, kako sam započela sa sjeckanjem luka za nadjev, tako su me i oči počele strašno peći. U prvi tren sam mislila kako je to ono 'normalno' peckanje od luka, no kad je bol postala jača shvatila sam da mi se znoj s čela slijeva u oči.
Panika.
Pa onda... dok sam ja oprala ruke, pa isprala oči, stvarno - kad nisam oslijepila (nu... šta je čovjek sve spreman žrtvovati za papriku punjenu ...)
E... i jasno da mi se rano ujutro, dok je bilo svježije, nije dalo ispuštati šalicu s kavom iz ruke pa sam papriku išla pripremati po najvećoj žegi.
Bistrićka.
No ajd... kako sam morala ići po dodatnu papriku, onda sam prekinula sve poslove, sve to strpala u zamrzivač pa s kuhanjem paprike počela naredno jutro.
Barem nešto i od ovog mozga
Tja... a šteta što se i ona ne kuha s vinom, al' nema veze - imam ja rashlađenog za uz...
I tak', sad se može dočekati i onaj najužareniji, najavljeni, utorak.
Valjda
Inače... svašta se priča; ima puno lipi tračeva, samo...
Post je objavljen 14.07.2024. u 12:13 sati.