Mogla bih čak i zavoljeti ljeto

Zima i ljeto nikada nisu bili moja godišnja doba
Ekstremno visoke ili niske temperature svake godine redovito bi me zablokirale, i onda mi je jedino preostajalo, venući, čekati svoje vrijeme. Moja su ona umjerena, prijelazna. Moja su maglovita svitanja i zalasci, lagane kiše koje melankolika u meni zovu na dugu, samotnu šetnju po opalome lišću.
Tada bih prodisala.

Ali ovog ljeta se nešto promijenilo. I ranijih nekoliko pokušavala sam se izboriti za zrak uz poslove vezane uz vodu - pranje i ispiranje svega što se da vrtnim crijevom istuširati, uz obavezno rashlađivanje betona i stalne prolaske ispod duga stvorenih mlazovima vode. Zrak na dvorištu je puno ugodniji no u bilo kojem klimatiziranom prostoru, samo ako se da kontrolirati taj užareni beton...
No, proteklih godina smo imali i stalno nekakve probleme vezane uz vodu i obično bi zabava prestajala čim bi počela, pa sad kad je to na kraju potpuno sređeno, trošim i onu vodu koju sam do sada uštedjela. Ima se, može se.
Čista uživancija je poskidati sve plastične rolo zavjese u kući, poslagati ih u nizu pa oko njih kružiti s prskalicom u ruci i bosim stopalima šljapkati po vodi koja se od njih odbija i slijeva uz i pod noge...


A i solarni tuš se pokazao kao pun pogodak. Ništa ne troši, a uvijek ima tople vode. Znate kolika je to ušteda u vrijeme kad se tuševi posjećuju i po nekoliko puta na dan... svo to zagrijavanje i izmišljanje tople vode, pogotovo ako se radi o višečlanoj obitelji, pa poslije čišćenje i pospremanje iza sebe, ili onoga tko sam ne želi pospremati... :O
Ovdje toga nema. Samo prođete dvorištem, malo vam je vruće pa onda na minut, dva stanete pod tuš i odete dalje.
Poslije se vratite, a kako vam se ranije jako svidjelo ono prskanje, onda ponovno stanete pod tuš i samo odete dalje...
To je kao kad djeci kupite vodeni tobogan koji im se onako jako dopao u aquaparku, pa ga sad imaju samo za sebe.

Kasnije se još sjetite da biste mogli i kosu oprati pa ponovno stanete pod tuš kojeg ne morate čistiti i opet odete dalje. Za kratko vrijeme je i kosa suha... taman dok ste u sjeni vinove loze uspjeli dokrajčiti onu rashlađenu lubenicu od jutros. Zgodno je i to što vam je lubenica i dovoljna pa onda kilogrami samo idu dolje... a ni mačke po vrućem vremenu nisu toliko gladne kao inače pa vam ne trče stalno pod noge i puštaju vas na miru, svaka na svome komadiću mokre betonirane staze.
Da... ljeto mi se sve više počinje sviđati...

Daleko je to sve od onih užasnih slika nagomilanih užeglih tjelesa po morskim plažama... brrr...
Baš uživam... jedino me malo strah da ako, kako govore da bi to moglo biti, procvjeta eko-etno turizam pa susjedi poisprodavaju svoje kuće i poruše ova stabla i zidove koja me sada zaklanjaju i pružaju mi maksimalno moguću privatnost.
Što ću onda :)))






A za malo zraka se konačno izborio i prvi i jedini cvjetić lilaste ruže penjačice. Malo je bljedunjav jer je skoro cijelo vrijeme u sjeni.
Hm... mislim da ću tu, pak, ja malo morati uplesti svoje prste :O