Ponukan, zapravo provociran sa nekoliko njegovih članaka, objavljenih u dnevnom tisku, poziv na argumentiranu i trezvenu raspravu, javila se moja beznačajnost, u ulozi običnog profesora ekonomskih predmeta u labinskoj srednjoj školi na broj telefona nađen u imeniku.

Predstavio sam se i posredstvom ljubazne supruge zamolio prijem kod gospodina profesora, njemačkog doktoranda i bivšeg hrvatskog guvernera. Na moje veliko iznenađenje profesor je pristao da me primi.

Uvažen gospodin profesor primio me je u velikom stanu na Tuškancu. Prvi susjed mu je kontroverzni Zdravko Mamić. Čitao sam i čuo samo pohvalne riječi o situiranom, a skromnom profesoru, ekonomistu i diplomati staroga kova. Njegovi poznanici i prijatelji pričali su probranim riječima o velikom čovjeku, istinskom vjerniku u sajmište i demokraciju, uvijek punog energije i planova. Razgovaramo u profesorovoj radnoj sobi, punoj knjiga, časopisa, radnih materijala, uz odličan engleski čaj. Nakon desetak minuta razgovaram kao sa članom svoje obitelji ili višegodišnjim poznanikom


Estradni ekonomisti

DM: Mislio sam da me nećete primiti. Svi koji me znaju, upoznati su da pismima i mailovima komuniciram sa poznatim Hrvatima, od Josipa Vanište do Ace Stankovića. Očekivao sam da ćete vi biti jedan u nizu koje sam kontaktirao, bez povratne informacije.
PROFESOR: Pa, zašto? Posljednjih godina od kada sam u mirovini, osjetio sam potrebu da višedesetljetno ekonomsko, političko i diplomatsko, ako hoćete životno iskustvo, uobličim u teze kojima želim potaknuti javnu raspravu, da očistimo močvaru u koju se pretvorio naš javni prostor.
DM: Mislite na medijsku močvaru?
PROFESOR: Mislim na dio močvare u kojem plivaju naše kolege, nazivam ih ''estradni ekonomisti''.
DM: Ne bih spominjao imena…
PROFESOR: Bilo bi primjereno da se dotični izravno imenuju, obzirom da su ti ''poznati ekonomski stručnjaci'' već godinama i desetljećima medijski izloženi, ali neću ih imenovati. Riječ je, naime, o grupi od desetak, širokoj javnosti dobro poznatih ekonomista; svi su oni moji dugogodišnji znanci, kolege i prijatelji. Budući da nije riječ o polemici s njima osobno, već o osporavanju njihovih stajališta, neću ih imenovati. Ta, znamo svi koji uključujemo radio ili TV, listamo tiskovine.
DM: Možete li ih barem opisati?
PROFESOR: Ne dovodeći u pitanje njihov osobni integritet, opisati ću glavne osobine te grupe ekonomista. Svi su oni gospoda u odmaklim godinama, ni jedan među njima nije mlađi od pedeset; glavnina ih je već dobrano ušla u sedmo, osmo ili čak i deveto desetljeće života! Oni su se stručno formirali (i afirmirali) pretežito za vrijeme samoupravnog socijalizma, nisu poznati izvan granica bivše SFRJ. Njihova najmarkantnija osobina je da su spremni u svako doba dana i noći spremno se odazvati pozivima javnih medija i promptno se očitovati o gotovo svakoj ekonomskoj pojavi.
DM: Oprostite, bit ću izravan. Vi očigledno niste tzv. estradni ekonomista. Da li bi sve bilo drugačije da Vas i istomišljenike više ugošćuju u novinskim rubrikama, radio i TV emisijama.
PROFESOR: Prihvaćam komentar. Ne znam što bi bilo kad bi bilo.
DM: Primjećujem da je su u medijima uvijek zastupljeni isti ''neovisni'' ekonomski stručnjaci, koji se razumiju u sve teme podjednako: od deprecijacije dolara do sudanskog poreznog sustava. Često se šalim: to je kao da kardiolog propisuje onkološku terapiju. Među estradnim ekonomistima ima i žita i kukolja.
PROFESOR: Estradni ekonomisti mogu biti optimistični i zloguki proroci.
DM: Navest ću dva svjetski poznata ekonomista koji su doživljavani kao proroci ekonomske kataklizme i čudaci, a nakon ostvarenja njihovih predviđanja (proročanstva) slavljeni i hvaljeni kao vidoviti stručnjaci: Robert James Shiler, Nouriel Roubini.. Vi ste ih i osobno upoznali, kažite nešto o njima.
PROFESOR: Profesor bihevioralnih financija, Robert J Shiller,predvidio je obje krize 21. stoljeća: burzovnu 2000. i financijsku 2007.
DM: Kako je to uspio?
PROFESOR: Jednostavnom statističkom analizom. Umjesto analize kratkoročnih podataka o odnosu cijena i dobiti (tzv. P/E ratio) zajedno sa Johnom Campbellom proučavali su dugoročnije podatke od 1880. do 2000. odnosno 2005., analizirajući vezu njihova P/E pokazatelja, raspoložive dohotke kućanstva i cijene nekretnina i kriza. Na temelju tih analiza predvidio je prvu krizu u 21. stoljeću. Ismijavali su ga kolege sve dok se njegova predviđanja nisu realizirala.
DM: Drugi estradni katastrofičarski ekonomist jest Roubini.
PROFESOR: Posljednjih nekoliko godina uvrštavan među 100 globalno najutjecajnijih mislilaca. Ne koristi se kompleksnom statističko-matematičkom metodologijom i tehnologijom. Proročanstva ovog samoproglašenog nomada, bivšeg savjetnika bivšeg predsjednika Clintona, rezultat su snažne intuicije i dugogodišnjeg iskustva oštroumnog promatrača. Dežurni pesimista ekonomskih perspektiva kao polazišta više uzima iracionalnosti u ljudskom ponašanju nego ekonometrijske modele. U nedavnom medijsko istupu reče: ''Karl Marx bio je upravu: kapitalizam bi mogao uništiti samoga sebe.''


Teorija krava

DM: Za razliku od većine analitičara razdoblje dviju koalicija: crvene (2000.2003.) i crne (2003.-2007.) nazivate razdobljem izuzetno vrijednih rezultata. Prepoznali ste ih kao period lijepih krava. Proročanski ste najavili sedmogodišnji period ružnih krava, od 2007. do 2014. godine.
PROFESOR: Slijedom biblijskih poruka, nakon sedmogodišnjeg razdoblja lijepih i debelih krava tj. izrazito uspješnih godina, moralo bi uslijediti podjednako dugo razdoblje ružnih i mršavih krava tj. izrazito nepovoljno razdoblje.
DM: Zamjerit će Vam korištenje religije u političko-gospodarske svrhe.
PROFESOR: Pri kraju sam životnoga puta, tako da me briga. Detaljno pojašnjenje teorije krava lako je naći u Knjizi Postanka.
Faraon je usnuo da stoji pokraj Nila. Iz Nila iziđe sedam krava, lijepih i debelih. Odmah poslije iziđe sedam ružnih i mršavih krava. Ružne su požderale pretile. Nakon drugog sna sa sedam klasova, faraon pošalje po utamničenog Josipa, tumača snova. U novom odijelu stupi pred faraona. Objašnjava da Bog objavljuje faraonu svoje namjere. Zemlji egipatskoj dolazi sedam godina velikog obilja, a poslije sedam gladnih godina. Njegov savjet: dragi faraonu, izaberi mudra i sposobna čovjeka ''nad zemljom egipatskom''
U ekonomiji govorimo o poslovnim ciklusima. Samo sam iskoristio starozavjetnu sliku gospodarskog ciklusa.
DM: Stvarno mislite da nam je u prvih sedam godina trećeg milenija bilo dobro.
PROFESOR: To govore pokazatelji. BDP se povećao za skoro 100 posto, od 18,7 mlrd na 37 milijardi eura; broj nezaposlenih je smanjen za 42 posto, sa 420 000 na 245 000; izuzetno je poraslo nacionalno bogatstvo (zbog rasta vrijednosti nekretnina); poboljšao se standard građana.
DM: Želite kazati da su u tom razdoblju provedene neke reforme koje su koristile građanima. Većina se neće složiti s Vama. Običan čovjek nije osjetio poboljšanje. Osjetili su veliki poduzetnici i korporacijski svijet.
PROFESOR:To su vaše i subjektivne procijene tzv. običnog svijeta. Rekao sam vam nekoliko objektivnih pokazatelja, mogu nastaviti. U prvih hrvatskih sedam godina debelih krava u XXI. stoljeću zemlja je prometno integrirana (autocestama i telekomunikacijski); nekada pasivna područja (otoci, Lika, Zagora) sve su bogatija; sve veći broj naših građana živi sve bolje.
DM: Sve veći broj naših građana. Sociolog Zoran Malenica izračunao je da viši sloj čini 10 000 naših građana, srednji sloj 600 000, a niži sloj 2,8 milijuna. Možda sve više građana višeg sloja živi bolje.