30
srijeda
travanj
2008
VIŠNJICA
Bloger, inače moj zemljak dr. Zloba Spasoje dospio je na naslovnicu postom o našoj lokalnoj (u užim i širim razmjerima) tajkunki - gđi Pevec, koja polagano kreće u glazbene vode 
Nisam mogla ne reagirati 
Ostatak posta posvećen je Prazniku rada, na koji je Zloba pozvao sve nas. Dakle, svakako pročitajte cijeli post 
Višnjicu poznajem još iz srednje škole, iako je koju godinu starija. Sjećam se njezinih blatnjavih štiklica. Dobro je izgledala sa svojom vranom kosom i zelenim očima.
Kasnije se udala za Pevca i sve ostalo je - povijest.
Ona je očiti primjer da se hrpom novca ne može sve kupiti. S nečim se moraš i roditi. Nedugo ju je na zub uzeo i fashion guru u Red Carpetu, na Novoj TV. Pa možda ne bi bilo loše da ju ufati kakav dobar stilist. Iako, kad se sjetim onog malog žgoljavog iz celebrity BB-a, nisam ni u njih previše sigurna 
Prije desetak godina pričalo se u našem selu malom, kako kruži po privatnim tulumima snimkica dotične gospođe (dakle nije Severina toplu vodu zmislila), s lokalnim bogatim mesarom (!!) 
Nisam je gledala, tako da ne mogu komentirati 
...
Pa da se nadovežem na zemljaka Zlobu - doktora, stavljam prvi uradak naše talentirane tajkunke, uz pratnju nekog nazovi rokera-anonimca (možda nije anonimac, ali nikad za njega nisam čula). Navodno je to dobro pročiščena verzija. Pitam se samo kako zvuči - na sirovo. Uživajte 
UPDATE
Danas pronađoh, zataknut za brisač našeg oldtimera - letak našeg lokalnog nezavisnog političara. Čovjek je napisao "tolerantni" proglas u svom stilu. Interesantno je da uvijek digne hajku, kad se nešto dotakne njegove vlastite guze. Srela sam ga neki dan na placu. Taj čovjek je svakim danom sve nabildaniji. Očito se sprema za nešto - veeeliko 
Obratite pažnju na pismenost
komentiraj (29) * ispiši * #
28
ponedjeljak
travanj
2008
PROTESTI
Vikend nam je prošao mimo kompa
Sunčano vrijeme izmamilo nas van i bilo nas posvuda.
Ponedjeljak je dobio poen samo zbog sunca, inače zaboljela me glava čim sam ustala. Popila sam kavu na brzinu i odlepršala za obavezama.
Na korzu sam čula zviždaljke i susrela se s rijekom srednjoškolaca. Malo je prerano za maturante, a onda skužih da je to prosvjed. Miran i glasan.
Ako je suditi po nekoliko prosvjeda srednjoškolaca koje su priredili posljednjih dana, mlada generacija neće biti toliko tolerantna, kao naša 
Doduše, kad su protestirali oko toalet papira, malo sam se zamislila. Imala sam prilike vidjeti kako funkcioniraju "opremljeni" WC-i na Zmajinim natjecanjima. Kud god smo došli, toaleti su ujutro dočekali sviježe oprani, sa tekućim sapunom, s nekoliko paketa toaletnog papira i brisača. Poučena iskustvom, uvijek nosim sobom vlažne maramice i rolu toalet-papira.
Ako si uletio odmah, još si i našao papira, kasnije je to bilo gotovo - nemoguće. WC-i su već nakon sat, dva bili sa razmočenim papirima po podu,puni vode i otpadaka mimo kante, praznih boca i koječega, da ne idem u detalje.
Uvijek se ljutim na takve stvari, jer mi je nepojmljivo da nakon nužde ostavljaš nered iza sebe.
Ista situacija je i kad na benzinskim crpkama naleti autobus sa klincima. Dakle, što zaključiti.
Većina djece nema osnovne kulture i cijelog spektra navika koje prate odgoj.
Ali u tim protestima oko polaganja državne mature ima smisla. Sve što je posljednjih godina vezano za prosvjetu, bez obzira - osnovnoškolsku, srednjoškolsku ili visokoškolsku, radi se ishitreno i nedorečeno.
Ništa dugoročno i mudro dorečeno, na temelju iskustva. A onda se sjetim Zmajine učiteljice iz nižih razreda. Tražili su ih da bilježe i pišu svoje mišljenje i iskustva, a onda ih nitko nije čitao.
No, mislim da nije loše da su nove generacije spremne reći što misle i protivitii se da budu pokusni kunići idejama nekih, koji su u ministarstvo prosvjete "zalutali" na temelju svega, samo ne sposobnosti i samim tim - prihvačanja odgovornosti za buduće generacije.
Naravno, dok su protesti mirni i smisleni, a ne da se pretvore u razbijanje i ruženje, koje je samo sebi svrha.
Za kraj, počinje nam BOK festival. Idući vikend, grad će nam preplaviti glumci i brojni gosti. Bit' će živo i veselo. Našeg Navojca bit' će na svakom uglu, onako haharasto opuštenog i sklantrenog.
"Pjevajmo sa zvijezdama" je završilo. Pobjedili su najbolji, Houdek je ispao, hvala bogu, jer unatoč njegovu dobru glasu, prepotencija mu je iritantna. "Moj" Đani Stipaničev pružio nam je za kraj divan doživljaj sa izvedbom "O sole mio". I sreća je što mu je partnerica bila pratnja samo s recitalom. Iako Karmela voli pjevati, mislim da joj nije mogao pomoći ni Đani. Znala je tako zafalšati, da sve uha zabole. No, svidjela mi se ova kombinacija.
A za kraj nekoliko fotkica male Tare. Jučer je papala sladoled u kornetu, pa joj je cijela kuglica završila u "dekolteu". Stalno je nasmijana i veliki vrtiguz. Ako nešto nije po njenom, odmah počinje protestirati. Nema sumnje, nove generacije su sve manje tolarantne i odmah pokazuju što žele, a što ne žele.
Jasno i glasno.
Zmajček je gurala kolica oko kvarta, umjesto treninga...
I baba Fanika se uvatila davno zaboravljenih kolica...
Naš susjed Rex, koji također jasno i glasno pokazuje neslaganje...
& 
komentiraj (17) * ispiši * #
25
petak
travanj
2008
LEKTIRA NA DRUGI NAČIN
Opet nisam razmišljala o temama za postove i bilježila natuknice.
Ali ovaj post sam smislila još u ponedjeljak, kao osvrt na generaciju koja dolazi.
Svjedoci smo da mladi danas imaju mnogo adrenalina i pršte energijom. I dobro je, kad je ta nakupljena energija usmjerena na prave stvari, ne na devastaciju, lomljenje, šutanje nogama
Zahvaljujući Zmaji a i činjenici da se dobro osjećam u mlađem društvu, nisam neka namrgođena teta u srednjim godinama, koja se ne sjeća da je jednom bila mlada i luda, volim kontaktirati s tinejdžerima. Ali ne bez "prebiranja". Volim mlade, lude, otkačene, ali da ih odlikuju i druge kvalitete. I da kad treba, znaju porazgovarati o ozbiljnim temama.
Zato imam u boxu lijevo - mlade nade.
Kako nisam pročitala poruku mladog H@ckera (Werthera ) ostavljenu na blogu, uskočila je moja Martica, skuživši valjda da je nešto zaštekalo i obavijestila me da H@cker ima predstavu u Domu kulture.
I tako smo se obje našle u publici
Predstavu su napravili učenici gimnazije. Pod nazivom "Lektira pred sudom".
Tema je interesantna, scenarij omogućava brojne improvizacije . Našla se "lektira" pred "sudom" i "tužitelji" joj pokušavaju dokazati "krivicu" i izbaciti je iz školskog programa. Naravno, današnja mladež uglavnom sve manje čita, pogotovo klasičnu književnost. A i drugu literaturu.
Jadnu lektiru branili su brojni pisci i likovi iz klasične književnosti. I uspješno obranili.
U publici su sjedili uglavnom školski kolege glumaca i pokoji profesor.
Glumci...
Ma kako mali i amaterski pokušaj bio, odmah se primjeti tko od tih ambicioznih klinaca ima talenta. I tko ga ima manje. No, nema veze, uživala sam
Pogotovo u dijelovima gdje se parodira na glavne junake poput Werthera, Ane Karenjine, Eme Bovary.
Maestralna mi je bila izvedba pravog sočnog narodnjaka, pjevana na play back. H@ck je to odradio fenomenalno. I nije da sad seruckam, ali pokazao je najviše talenta. Uz dvije glumice koje su svađu između Ane Karenjine i Eme Bovary dovele na nivo pravog bapskog štimunga, zajedno s policajcem koji ih je bezuspješno pokušao rastaviti.
Drago mi je što sam bila i osjetila entuzijazam tih mladih ljudi - na pozornici i u gledalištu. U našoj maloj, da ne kažem malograđanskoj sredini, kazališne predstave su prava rijetkost, osim u doba BOK-a ("Bjelovarski odjeci kazališta"). Nekad smo imali malu kazališnu družinu u kojoj je glumila i Smiljka Bencet (Regica iz Gruntovčana) i mnogi talentirani glumci. A onda je sve nekako zamrlo i nikako da živne. A moglo bi, talenata ima, mjesta za izvođenje također...
Još jednom - čestitka H@cku i pozdrav Martini, s kojom sam brbljala poslije predstave još sat vremena.
Malo fotkica...
Sa Sokratom je počelo...
Držić...
Ruski klasici...
Narodnjak...
Budite mi dobro &
komentiraj (19) * ispiši * #
23
srijeda
travanj
2008
BACK AGAIN...
Vratila se ja nakon prisilnog mini-godišnjeg.
Prvih tjedan dana nisam ni zvala svog komp-doktora, a onda kad sam ga konačno zvala, nije mi bilo mrsko čekati popravak. Malo sam odmorila oči i uživala u nekim stvarima. Usput sam malo više vremena posvetila svom Paji i navečer smo se malo više družili - nas troje, pa nas dvoje nasamo 
Kvar je bio mali ali tražio je malo više vremena, lemljenja i raskapanja. A i "kanta" je navodno bila puna prašine . I to kod Fanike, koja je alergična na prašinu i stalno maše s onim antistatik pronto praškom .
No, komp-majstor mi je ispričao da je kod jednog pacijenta pronašao u kanti kompa - krepanog miša i trebao mu je kompresor da ispuše prašinu. Tako da je ispalo da sam još dobra .
Eto, tek toliko da se javim, jer su se pojedinci i zabrinuli
A polako ću nadoknađivati propušteno, čitajući vaše blogove.
Odgovore na komentare koje ste ostavljali dok me nije bilo, ostavih ispod predhodna posta 
Malo proljeća...
Hiperaktivni deda iz susjedstva, razgovara s mačkom...
Susjedov Rex se usmucao u dedin vrt i zapiškio mu sve gredice i cvijeće...
& svima
komentiraj (24) * ispiši * #
10
četvrtak
travanj
2008
MALO FILOZOFIRANJA
Ne znam što me inspiriralo na ovo razmišljanje. Ovih dana toliko se toga dogodilo u bližoj i daljoj okolini - Koradeov ubilački pohod s pet mrtvih ljudi, snimka mlaćenja tinejdžerice od strane šest vršnjakinja - "junački" uradak je stavljen na you tube, ljubavna veza oca i kćeri, ubojstvo svećenika, tučnjava na Farmi i mržnja koja se nastavlja nakon nje, putovanje Olimpijskog plamena i nasilje koje ga prati, spremanje Pukanićeve žene na psihijatriju s policijom i lisicama... Trebam li još nabrajati.
Grozim se svega toga ponaosob, bez obzira na veće ili manje grozne posljedice.
U životu se trudim ne uvrijediti i ne udariti nikoga po obrazu, čak i onda kad je zaslužio. Nikad prva. Za uzvrat, očekujem od drugih, da ulože maskimalan trud i da se isto tako ponašaju.
No još uvijek, u toj svojoj osobnoj vjeri, nisam evoluirala do te mjere, da na udarac okrenem i drugi obraz.
Mislim da okretanjem drugog obraza pružam beskrajnu mogućnost primanja novih udaraca, a ne njihovo spriječavanje.
Smatram da bi življenje u skladu s Božjim zapovijedima, trebalo predstavljati životni princip svakome, bez obzira - bio ili ne bio vjernik.
No, da li pružiti i drugi obraz, kad te netko klepi, pogotovo ako nisi zaslužio?
Prosvjetlite me, voljela bih čuti što mislite.
Nemojte se bojati, nisam prolupala (još)...
UPDATE
Meni najdražoj poetesi, pomalo zaboravljenoj - sretan 86. rođendan!
Vesna Parun
Prijateljska žalost
Kome je stalo da imaš dvadeset godina
i djetinjastu ljubav, što tepa noćnoj kiši?
Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni
možda će donijeti zemlji za krilo tišu svakidašnjicu.
Kad upalim svjetiljku vidim: čudno je živjeti.
Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek).
I nitko ne zna zašto je nesretan onaj drugi
i kako su sve tuge slične i svi zanosi isti.
A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja.
Kroz čarobne šume ptičji glas ih vodi.
Ah, pričat ću im kako polagano umiru stari parobrodi.
&
komentiraj (50) * ispiši * #
09
srijeda
travanj
2008
JEDAN OPUŠTENI
Vidim ja da je bolje da se držim priče o životu bijesne domaćice i da ne zakuhavam sa temama
Ispast' će Fanika ne samo bijesna, nego i agresivna
A nitko me ne može braniti, jer me malo blogera osobno poznaje 
Uostalom, ako me niste upoznali dosad, nemrem pomoći ni sebi, ni vama.
Dakle, odlučih vratiti se u mirnije vode, jer u stvari - cijeli vikend mi je protekao mirno. Zmaja je bila na rođendanu, a Pajo i ja smo malo izašli u naš provincijalni noćni život. Proveli intimnu večer i susreli neke ljude koje nismo odavno vidjeli. Bilo je ugodno opustiti se. I smijati se... Malo vilica boli, ali nema veze
U nedjelju mi je bio Nosko u posjeti. Iskomentirali smo Đoletovu posjetu i sav onaj igrokaz u Metropoli. Naravno da je povremeno Nosko skretao vodu na svoj mlin, na svoje teme. Sjetio se nekog svog rođaka i onda nam naširoko opisivao svinjarije koje su radili kao klinci 
.
Uspjela sam pročitati i zanimljivu knjigu Janje Vidmar - o anoreksičnoj kćeri ambiciozne majke, bivše manekenke. O otuđenju u obitelji koja materijalno ima sve, a nema ono osnovno - komunikaciju, ljubav, pažnju, uvažavanje...
I drago mi je bilo kad sam poslije posmatrala Zmaju za stolom. Kad je povadila pola frižidera i špajze i - primila se posla 
No, nisam ni ja zaostajala za njom, a boga mi - ni Pajo 
Jučer smo imale verbalni okršaj, onaj koji obično vode majke i kćeri 
Posudila je Gecka na dva sata i toliko ispremiješala brzine, da ni sama nisam mogla zaključiti što je s njime radila. Kao da se na vrh Bilogore penjala. Lanac je stajao ukoso, sve je krčalo i rondalo. Tata Pajo je sredio stvar, ručno vratio lanac. Juniorka je dobila zabranu vožnje i objesila nos Jao si ga onom tko dirne u Gecka
Uz to je navalila na moju šminku i parfeme. Doduše, šminku ne koristim često, pa je bolje da je koristi. Ali kad dođe pola društva i zaposjedne kupaonu, šminkajući se i presvlačeći se, stvarno treba imati živce kao brodsku užad. A kad nakon sveg kopanja po ormaru, završi u trapericama i odrpanim starkama (što je mogla navući i bez toliko biranja), ne znam da li bi se smijala ili ljutila.
No, valjda tako mora biti
Budite mi dobro...
&
komentiraj (16) * ispiši * #
06
nedjelja
travanj
2008
UHO, GRLO, NOŽ...
Nakon prve prave reality makljaže koju nam nisu do kraja pustili, jer im navodno zabranjuje licenca, koja je rezultirala na način kako to samo naš mentalitet može iznjedriti. Konačno je potvrđena činjenica da jedini celebrity u tom šou - fotograf Lupino, koji je najavio da ako pobijedi - donira novac za djecu oboljelu od Downova sindroma stvarno je jedini koji je tamo non-stop radio i valjda preozbiljno shvatio poantu Farme. I koji je priznao da ga je lijenost, nesposobnost, nediscipliniranost, ljudsko licemjerje, ispraznost i dvoličnost dirala to te mjere da se suprostavio junačini Drvišu, kojeg su kokice na Farmi proglasile zaštitnikom i alfa mužjakom.
Lupino je vuk samotnjak, malo nespretan u komunikaciji, pobrao je simpatije forumaša i većine ljudi. Jest da je podlegao agresiji i provokaciji cijelog klana kokoški i kretena, ali svaka mu čast na cojones - da na Stipino zaleđe od strane farmera - vrati na jedini preostali način, onako po sistemu ulične tarapane. Možda, nije trebao, ali čovjek se jednostavno nije dao tući, pa makar mu s druge strane zamahnuo i bivši prvak svijeta, koji blago rečeno, nikad nije u ringu pokazao boks tipa Parlova i Mavrovića Nadam se da će Lupino svoje zagorske gene iskoristiti na sudu, gdje Zagorcima nema premca
Ovo nisam namjeravala objaviti, da ne mislite da sam agresivka, ali samo za Mangu, koji nije u toku događaja
Nakon Formule 1 u Bahreinu u kojoj je mom Hamiltonu zakazao mjenjač(!!), pa je sa 3. startnog mjesta završio negdje bogu iza nogu, šećer na kraju je nastup Vedrane Rudan kod Stankovića u "Nedjeljom u dva".
Rudanicim performance je bio maestralan. Odjenuvši se kao udovica, u svom karikirano-ironičnom stilu, iznijela je svoje stavove o trenutku u kojem živimo.
O ulasku u NATO i EU, peticiji za referendum o NATO-u, globalizmu, Bushu i njegovu posjetu, našoj politici i političarima. muško-ženskim odnosima, književnosti u Hrvata, ekonomskoj i socijalnoj situaciji...
Oštar i britak jezik te žene je ono što je rijetkost u našem javnom životu. Odavno sam skužila da preko svojih kostimiranih nastupa privlači pozornost, a onda izbaca iz sebe sve ono što većina nas misli, a nema mogućnosti i petlje reći.
Unatoč tome što je popljuvala sve i svakoga, na sebi svojstven način je iznijela činjenicu da je i sama biće od krvi i mesa, sa svojim manama, ali da nema namjeru šutjeti i biti dio stada.
A danas je domet - ne biti član čopora i ne složiti se sa svime kao - dobar, lojalan građanin. Pokazati da imaš iskustva u životu, na temelju kojih si došao do stavova oprečnih većini, da važeš između onog što vidiš i što si osjetio na vlastitoj (i tuđoj) koži i onog što ti mediji prezentiraju.
&
komentiraj (21) * ispiši * #
04
petak
travanj
2008
FAMOZNI TATA ČIK
Nekoliko sam puta u svojim postovima spominjala tatu - Čika. Poznajem ga otkad znam za sebe. Rođeni je Bjelovarčanin, otac je klinca koji ide sa Zmajom u razred i na plivanje. Nosi isto ime i prezime našeg nekoć popularnog pjevača zabavne glazbe - Darka Domijana.
Da dočaram njegovu osobnost (za one koji me tada još nisu čitali), ponavljam dio posta iz srpnja 2006. godine:
Slabo mi radi mozak ove dane, jučer sam provela poslijepodne na bazenu i opet nisam zaplivala do pod kraj. A onda me je razveselio dolazak našeg prijatelja Čika. On je jedan poseban tip, da ga nema trebalo bi ga izmisliti. Čik mu je nadimak, a ime i prezime kao u jednog našeg šlager-pjevača starije generacije, pjevao je pjesmu o jorgovanima, mislim...E tako, Čik ima punih 56 (pedesetšest) godina i izgleda super za svoje godine. Zakleti je roker i ima svoj mali bend, s kojim nastupa po svugdje. U stvari dobro pjeva i svira, pogotovo kad opali po stvarima od Stonesa i Zeppelina. U biti je jadno da tako talentiran, nije dalje dogurao. Otac je troje djece i od prije šest
godina - udovac. Žena mu je bila prekrasna, od vanjskog izgleda do svega ostalog - kuhanja, šivanja, štrikanja, crtanja, nije bilo toga čega se nije primila. Normalno, ostala je neprežaljena i nikad zaboravljena.
E pa Čik je zakleti nepušač, pa se kod njega puši samo vani preko ljeta, a zimi po jedna cigareta uz kavu. Već sam mislila da će mi dan proći u dosadi, kad evo ga - stiže...
Već na ulasku prigovara na glas, kako on nikad ne bi dozvolio kupanje na bazenima u šuškavim hlačama do koljena. Veli :"doma suši livadu, a onda ih dođe oprati na bazen". Onda je skočio u vodu, otplivao par puta gore-dolje i nastavio varijacije na temu :" ovi s brda uopće ne režu nokte, sad me jedan odrapio ko s mačetom, u vodi", onda priča kako je sve bilo bolje nekad, kad je vladao red, rad i disciplina. Ja se valjam od smijeha, ljudi ga gledaju...Ko ga pozna, se ne čudi, a klinci (nove generacije), ga posmatraju ko aliena.
Sjećam se, lani je nekog klinca, nasumce - poslao da mora oprati svoje "japanske noge" pod tušem. Klinac je ribao noge, jadan i ogledao se kad da šmugne u bazen. Čik ga je naravno, zaboravio istog trena kad ga je poslao pod tuš. Poslije sam ga pitala - što su mu to "japanske noge", a on je odvratio da mu je to - prvo palo na pamet.
Cijeli dan, danas, mi se mota po glavi i prisjećam se stvarno nezaboravnih trenutaka koje smo proveli zajedno u društvu. Jednom smo prije Božića išli u šoping u Mađarsku. Nosio naš Čik 700 DM. Pa nije mijenjao u mjenjačnici, pa ga frajer na cesti preveslao, dao mu manje forinti, odmah je u startu popušio sto maraka. Moj zakoniti i ja uvijek u šoping idemo s popisom i obavimo kupnju za čas, pa smo tako i tada. A onda smo sjeli na klupu, s pogledom na unutrašnjost trgovine, kroz staklo... A tamo naš prijatelj trpa u kolica, sve što mu treba i ne treba. Leta po dućanu ( a dugački kaput za njime ), onda još za to sve kupljeno lovi i kartonske kutije, kojih naravno - nema. Na kraju posudio od nas lovu, jer je našao nešto zgodno ( to zgodno nisam nikad vidjela da je koristio ), pa na kraju vidio špajz-servis za 50 maraka, ali više nismo imali love ni mi. Kukao je, jer je već vidio sebe kako jede Božićnu sarmu, iz lijepih bijelih tanjura s crnom grančicom. No kako je u šopingu teško naći nekoga s viškom love, morali smo nazat, bez špajz-servisa. Onda je kukao do kuće, a mi dvije ( njegova žena i ja ) smo jele suhe kobasice na stražnjem sjedalu. On je prigovarao ženi što je nakupovala desetak limenih piksi s poklopcima, a mogla je za iste novce kupiti limene pikse s keksima i imati i kekse uz njih. Ona se opravdavala da su prazne pikse bolje, jer su bijele, s crvenim gljivicama i obrnuto, i da će ih biti lijepo vidjeti u kuhinji pune kolačića. No njega je teško bilo uvjeriti da su prazne bolje od punih...
A jednom se za sinov prvi rođendan malo nacvrcao i krenuo nazivati rodbinu u Šibenik. Stalno je dobivao neku jadnu stariju ženu i ona mu je uzalud objašnjavala da ima krivi broj. A on je nju uporno uvjeravao da se ona javlja s tuđeg telefona. Kad je već stvar prešla granicu, žena mu iskopčala telefon iz zida. A cijelu stvar je susjed snimao s kamerom, da nije ni znao. To je bio živi šou.
Sad je trenutno usredotočen da svog juniora ( koji ide s mojom malom u razred ) - priredi da bude glavni frajer. Mali je simpa i inteligentan i tata-Čik ima prvu i osnovnu stvar riješenu. Sad mali s njime ide na sve moguće koncerte u lijepoj našoj, Austriji, Mađarskoj i stjeće glazbeno obrazovanje u rokerskom pogledu. A u školi je odličan i ima povijest ( zamisli povijest ) u malom prstu. A njegovi štosevi i komentari zabavljaju cijeli razred. Eto tako mi je jučerašnji susret s prijateljem Čikom ponovo vratio inspiraciju za post i vratio lijepa sjećanja kad smo se svi više i slađe smijali.
Po dojavi jedne Zmajine klinke iz razreda, pronađoh ovo na you tube-u.
Snimljeno je u šumi na Barutani, u kojoj su pale prve žrtve rata kod nas.
komentiraj (16) * ispiši * #
02
srijeda
travanj
2008
RED HVALISAVOSTI, RED KRITIKE
Kako sam već napisala - ove godine Zmaja vjerojatno ne bude imala žetvu medalja kao lani. Prihvatili smo to zdravorazumski i svaka osvojena medalja nas veseli, ali kad je nema - nema veze
Juniorka stigla u nedjelju, ovjenčana broncom, umorna i naravno - gladna. A onda nastupa mamina juhica sa rezancima .
I juniorka za tili čas dođe k sebi.
Čujemo se mi mobitelom, kad juniorka uzmogne od buke i galame tamo .
Nije mi baš bilo svejedno kad je vozač kojeg sam spomenula u prošlom postu, osvanuo na polasku, a nekoliko dana prije toga je izašao iz bolnice.
Kako je on susjed našeg Noska, ono što sam čula, nije me nimalo utješilo. Čovjek je svako malo u bolnici.
Pajo je cijelo vrijeme bio na iglama, a ja svoju zabrinutost nisam pokazivala, ne želeći verbalno opterećivati i njega i sebe.
Roditelji su na odlasku jamrali sebi u bradu, ali naravno, nitko neće zinuti kad treba. A trebalo bi. No, kako to kod nas biva - "od sto glasa, glasa čuti nije", standardna boljka našeg mentaliteta .
Tko o čemu, ja naravno o djeci. Moja omiljena tema.
Nedugo smo bili s prijateljem Largom i njegovom ženom. Imaju klinca od 10 i klinku od 8 godina. I žale se oni nama - imaju problema s klincem, upao je u loše društvo. Nisam mogla doći k sebi od šoka
Ajde, da je barem 12, ali već u četvrtom razredu
Začudilo me to, jer roditelji mu nisu ni primitivni, ni glupi. Baka koja živi s njima (Largova mama), sama je odgojila dva sina, ostavši udovica s njima u pubertetskoj dobi. Ispali su doduše pomalo komotni, ali izrasli su u normalne ljude.
U čemu je problem. Malome se u kući sakupljaju razredni hahari, slušaju glazbu, potajice puše (!!), rade okolo razne svinjarije i štetu. I to - malo po malo. Neprimjetno, mislili starci - djeca se igraju, kad ono - vraga. Pozvali ih iz škole. Djeca od kuće do škole i nazat, naprave brdo svakakvih psina, od grebanja po autima, razbijanja prozora kamenjem, iskretanja koševa i sličnih "nepodopština" 
Uvijek sam željela muško dijete, valjda iz razloga što smo uglavnom većinom babe u familiji. Valjda je zato Zmaja do puberteta izgledala kao dečec, šišala se i oblačila u tom stilu .
No, kad sam rodila djevojčicu, negdje sam pročitala, da su djevojčice - lakše odgojive. I uistinu, kad god sam gledala dječake, Zmajine kolege iz rodilišta - uvjerila sam se da je ta tvrdnja istinita.
To se vidi sad, po malom Perici, Tarinom braci, koji nema više od dvadeset kila i niži je od većine dječaka iz razreda, a po školi se mlati kao veliki.
Žalio se on jednom da ga svi tuku, kao ono manji od svih, pa je meta ovih velikih iz razreda. A ja Zmaji kažem da malo prigleda na odmoru i ako vidi da ga tuku, neka malo "odgojno djeluje". Kad, Zmaja osvane jedan dan i kaže mi da je mali - živi lukavac. Tresne klinca u prolazu, a onda glumata da je žrtva. To me baš nasmijalo. A moja juniorka odlučila da se "ne bi štela mešat'".
Uostalom, dok su njoj u prvom razredu bila plava rebra i cjevanice, nikad se nisam išla u školu žaliti. Rekla sam joj neka se suprostavi sama i to odmah.
Jer, nema kod mene one - tko tebe kamenom, ti njega kruhom. Nemoj prvi, ali ne daj na se, to je deviza. Inače, sve drugo je pušiona
Naravno da sam zato da se reagira kad nečije maltretiranje preraste u teror, fizički i psihički.
A onda, kao melem na dušu, dođe nam u nedjelju u posjetu Marta, dijete s najljepšim osmijehom na svijetu. S onim širokim osmijehom, s kojim se i oči zajedno smiju .
Slušajući je i razgovarajući s njom, budi se u meni onaj optimizam da ipak nije sve crno i tako loše. Možemo razgovarati o svakoj temi, čak i o najozbiljnijim "odraslim" temama, s Martom se može o svemu. Ona je naša mala ljubimica i uvijek će ostati tako.
Još me nešto razveselilo, ali ne i iznenadilo. Njezin braco, inače apsolvent fizike (21 godina), dobio je CERN-ovu stipendiju, jedini u Hrvatskoj, za najveći laboratorij na svijetu - Europski laboratorij za fiziku čestica u Ženevi.
Tako, mali lumen ide u zemlju - neutralnosti, satova, banaka, čokolada i najvišeg standarda na svijetu , što mi je neobično drago.
Već sam nekoliko puta napisala ovdje, da ima djece koja me oduševljavaju. I to ne samo ocjenama, nego prvenstveno - odgojem, kulturom, inteligencijom i ponašanjem. I nisu to umišljena djeca, nego jednostavno djeca s kojom o svemu možeš razgovarati i samo se ugodno iznenaditi, jer imaju bezbroj skrivenih interesa i talenata. I humora i duha uza sve ostalo
Ako vas zanima, zavirite u boks lijevo - "mlade nade" i ne bude vam žao
Za kraj ono što je već postalo tradicija
bronca iz Imotskog
Budite mi dobro &
komentiraj (19) * ispiši * #
