LEKTIRA NA DRUGI NAČIN

Opet nisam razmišljala o temama za postove i bilježila natuknice.
Ali ovaj post sam smislila još u ponedjeljak, kao osvrt na generaciju koja dolazi.

Svjedoci smo da mladi danas imaju mnogo adrenalina i pršte energijom. I dobro je, kad je ta nakupljena energija usmjerena na prave stvari, ne na devastaciju, lomljenje, šutanje nogama
Zahvaljujući Zmaji a i činjenici da se dobro osjećam u mlađem društvu, nisam neka namrgođena teta u srednjim godinama, koja se ne sjeća da je jednom bila mlada i luda, volim kontaktirati s tinejdžerima. Ali ne bez "prebiranja". Volim mlade, lude, otkačene, ali da ih odlikuju i druge kvalitete. I da kad treba, znaju porazgovarati o ozbiljnim temama.
Zato imam u boxu lijevo - mlade nade.

Kako nisam pročitala poruku mladog H@ckera (Werthera ) ostavljenu na blogu, uskočila je moja Martica, skuživši valjda da je nešto zaštekalo i obavijestila me da H@cker ima predstavu u Domu kulture.

I tako smo se obje našle u publici

Predstavu su napravili učenici gimnazije. Pod nazivom "Lektira pred sudom".
Tema je interesantna, scenarij omogućava brojne improvizacije . Našla se "lektira" pred "sudom" i "tužitelji" joj pokušavaju dokazati "krivicu" i izbaciti je iz školskog programa. Naravno, današnja mladež uglavnom sve manje čita, pogotovo klasičnu književnost. A i drugu literaturu.
Jadnu lektiru branili su brojni pisci i likovi iz klasične književnosti. I uspješno obranili.
U publici su sjedili uglavnom školski kolege glumaca i pokoji profesor.
Glumci...
Ma kako mali i amaterski pokušaj bio, odmah se primjeti tko od tih ambicioznih klinaca ima talenta. I tko ga ima manje. No, nema veze, uživala sam
Pogotovo u dijelovima gdje se parodira na glavne junake poput Werthera, Ane Karenjine, Eme Bovary.
Maestralna mi je bila izvedba pravog sočnog narodnjaka, pjevana na play back. H@ck je to odradio fenomenalno. I nije da sad seruckam, ali pokazao je najviše talenta. Uz dvije glumice koje su svađu između Ane Karenjine i Eme Bovary dovele na nivo pravog bapskog štimunga, zajedno s policajcem koji ih je bezuspješno pokušao rastaviti.
Drago mi je što sam bila i osjetila entuzijazam tih mladih ljudi - na pozornici i u gledalištu. U našoj maloj, da ne kažem malograđanskoj sredini, kazališne predstave su prava rijetkost, osim u doba BOK-a ("Bjelovarski odjeci kazališta"). Nekad smo imali malu kazališnu družinu u kojoj je glumila i Smiljka Bencet (Regica iz Gruntovčana) i mnogi talentirani glumci. A onda je sve nekako zamrlo i nikako da živne. A moglo bi, talenata ima, mjesta za izvođenje također...
Još jednom - čestitka H@cku i pozdrav Martini, s kojom sam brbljala poslije predstave još sat vremena.

Malo fotkica...

Sa Sokratom je počelo...



Držić...



Ruski klasici...



Narodnjak...









Budite mi dobro &