19

srijeda

lipanj

2024

ŠTO NAS UČI INTERNET?

Pa rekla bih, svašta. Sve ovisi o tome, koliko ćemo informacija upiti i kako ćemo ih, i u kolikoj mjeri, implementirati u vlastite živote. Ne mogu pobiti činjenicu, da današnje vrijeme, uvelike ovisi o moći interneta. A internet prodaje sve. U doslovnom smislu. Možeš čak i prodati sebe. I ovdje ne govorim o primjerima koji zadiru u poslovne sfere, pa prodaješ znanje, vještine, snalažljivost, proaktivnost. Ovdje govorim o potpuno realnom prodavanju sebe, jer ono si što te okružuje zar ne? Teško je biti sretna osoba u negativnom okruženju. Teško je biti uspješan, ako si okružen ljudima koji ne vjeruju u potencijale i podrezuju ti krila. A internet toliko vješto "čita" misli. Poput osobnog psihologa, s bezbroj primjera za postizanje sadisfakcije. A tako je lako biti naivan. Internet ne može lagati. Ono što čitaš mora biti realno, zar ne? Ili barem sami sebe uspijemo uvjeriti u takve vrste istinitosti. Upadamo u proces implementacije života, koji nema veze sa stvarnošću. Težimo nerealnim ciljevima, iz razloga što su nam dostupni na internetu. Polako brišemo vlastitu osobnost, kreirajući blijedi ideal nečega, što mislimo da moramo postati. I upravo tada, prodali smo sebe. Za ideale i mišljenja drugih, nesposobni koristiti vlastito JA. Uključujemo obrambene mehanizme poput "i drugi to čine", kako bi opravdali vlastito postojanje u sjeni. Jer ja sam netko, ako sam kao drugi. Moram izgledati, misliti, ponašati se kako nalaže internet. Tada me vole. Tada me žele. Internet je pravilo, a pravila se moraju poštovati. Uvijek sam bila od onih, koji nametnuta pravila vole kršiti, vodeći se onom "uvik kontra" normom, koja mi omogućava individualnost. A osjećam kako me Svijet guši, sa svih strana, kao da biti individua nije dovoljno za preživljavanje. Ono što me posebno intrigira, jest pošast samoprozvanih gurua koji internetom projiciraju tvoje vrijednosti. Vrijednosti koje, meni osobno, zrače totalnim apsurdom. Zamisli scenu, gdje u bespućima interneta, nailaziš na temu vlastite vrijednosti, u kojoj te određuje činjenica hoćeš li pristati na kavu ili ćeš zahtijevati ručak, kada je riječ o međuljudskim odnosima. Kava je, zamislite, passé (čitaj: van trendova), jer time srozavaš vlastitu vrijednost. Moraš pokazati tko si i koliko vrijediš, zahtijevati skupocjene večere i Rolex, jer kraljica Svemira treba kralja, koji će sretno otvarati svoj novčanik, na svaki treptaj. Moraš gledati kakav se auto vozi, moraš gledati status, jer tako nalaže internet. Pristaneš li na šetnju ili uživanje u zalasku Sunca, posrala si se samoj sebi, na vlastitu vrijednost. A gdje je nestalo poštovanje i moral, kao vrijednost? Gdje je nestala bliskost i emocija? Od ljubavi se ne živi-kažu, ali niti materijalizam nije garancija za sretan i ispunjen život. Doći do točke kada te ništa ne ispunjava, jer imaš apsolutno sve, smatram praznim životom. Usudila bih se taj dio nazvati životarenjem. Bez iskre, bez onog titraja, kojeg donose male stvari. Imaš sve, što još više možeš poželjeti? Ionako si prodao sebe, za program, u kojem odavno ne postojiš.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.