15
srijeda
svibanj
2024
MOM TAJNOM "OBOŽAVATELJU"
Znam da čitaš tekstove. To je sasvim u redu. Neću ti zamjeriti. Nekako me raduje osjećaj tvoje prisutnosti u ovakvom obliku. Ipak, to je moje remek djelo. Rekao si da sam u tome najbolja. Liječim frustracije kroz tekstove. Radim kompenzaciju vlastitog života u okvirima savršeno preciznih riječi. Bolesno spektakularan kompliment, priznajem. Razumijem. Ne brini. To je samo tvoj način komunikacije, koji sam naučila prihvatiti. Toliko te poznajem, nadam se. Ili sam samo dovoljno luda, da samu sebe uvjeravam u određene činjenice. Zapravo je, nebitno. Želim ti dobrodošlicu u moj ludi svijet. Voliš čitati što pišem, zar ne? Znatiželja je zeznuta stvar, a "slomljenu" dušu je lako proniknuti. Nije teško čitati između redova, kad samog sebe uvjeriš da znaš tuđe misli. A prošli smo dosta toga. Nečeg i previše, a nečeg i nedovoljno. Ali, ne određujemo mi pravila igre. Samo čudne su sile koje su uključene u ovu distopijsku verziju "čovječe, ne ljuti se." A kako li smo samo ljuti. Na sebe, na naša očekivanja i obostrane reakcije. A riječi ne možeš povući, kao ni bolestan ponos koji nas "veže" poput slomljenog mosta. Svjetla pozornice su ugašena, ali smo suviše slijepi da to vidimo. Gubimo sluh za smisao u tonovima kojima komuniciramo. Možda je dovoljno i ovako. Kroz tekstove ponuđene onima koji su sposobni "čitati" ispod površine. A tu vještinu si prokleto dobro razradio. Eh, prijatelju, da barem možeš razumjeti ono moje JA, zakopano duboko, ispod tisuću slojeva. A bila sam spremna pokazati i taj dio sebe, ali nikada nisi pitao. Mogu to razumjeti. Određene tajne nose veliku dubinu, a pritisak nije lako podnijeti. Zanimljivo je, što znam da ću te ponovno sresti. Ne znam točno kada, ali priča nema kraj. Ne pitaj me zašto, taj dio još nisam uspjela shvatiti. Možda nismo naučili lekciju. Možda smo otvorili knjigu na krivim stranicama. Ali jedan dio fali. On će staviti zadnji komad slagalice na svoje mjesto. Do tada, uživaj u mojoj osebujnoj skromnosti pisanja i nalaženju sadisfakcije u tome, kako znaš što se sa mnom dešava. Jer, čini se da je to jedino što možeš imati. I hvala ti za lekcije. Potrošeno vrijeme ipak nije bilo uzalud. Sve ima svoje razloge, koliko god zamršeni bili...
* u polusjeni, negdje u prolazu, srest ćemo se opet. I ja ću ti, nesebično, pokloniti osmijeh.
komentiraj (36) * ispiši * #
13
ponedjeljak
svibanj
2024
"PJESMA" U PROZI
Tražiš ljubav na krivim mjestima. Nisi ti kriva. Samo si učila od krivih ljudi. A oni su davali, najbolje što su znali. Tražiš zagrljaj od emocionalno osakaćenih. Okreću glavu, jer traženo ti ne mogu dati. Nisi ti kriva. Bio je krivi trenutak, krivo tempiranog vremena. Tražiš osmijeh, od onih, koji su te odbacili. Nadaš se, kako će tvoja toplina zapaliti iskru, koja će vratiti istom mjerom. U zabludi si, djevojko. Nisi ti kriva. Samo se takve stvari ne događaju takvima, kao ti. Tražiš lijepu riječ u hladno izgovorenim tonovima. A još je hladnije između četiri zida, ispunjenih tišinom i težinom vlastitih misli. Nisi ti kriva. Svako zlo, za neko dobro-rekli bi u narodu. Tražiš sebe u drugima. Oh, kako li si samo glupa. Nećeš tamo ništa naći, doli mrvica koje su prosipali ispred tvojih cipela. Nisi ti kriva. "Gladan" čovjek i mrvice cijeni. Tražiš svjetlost u mračnim katakombama. A zapravo se, potajno, skrivaš od Svijeta. Nisi ti kriva. Težak je pritisak visokih očekivanja. Tražiš mogućnosti u sjaju u očima. One uvijek govore istinu. Ponekad ju nisi znala prepoznati. Nisi ti kriva. Gledala si Svijet kroz ružičaste naočale.
komentiraj (36) * ispiši * #
