DA SAM...

Da sam ptica-letjela bih nebom, radovala se Suncu. Raširila krila. Tražila slobodu, otkrivala prostranstva, u kojima još, nijedna duša nije bila. Da sam sjena-pratila bih stope užurbanog svijeta. Promatrala lica, umornih ljudi. Stajala bih vječno, kao sluga svima, pozdravljala zoru, dok se jutrom budi. Da sam vjetar-šaptala bih svijetu, igrala se krošnjama, što ponosno vijore. Pričala bih priče, zaboravljene u tuzi, pratila brodove dok izlaze na more. Da sam leptir-voljela bih boje. Stvarala bih svijet, što u snovima se piše. Oživjela bajke i donosila radost, žudila uvijek, za nečime više. Da sam dijete-bila bih bez briga. Smijala se vječno, radovala se svima. Trčala poljima, gdje Suncokreti rastu, iz dana u dan, uživala u njima. Da sam Svemir-postala bih zvijezda, najsjanija od sviju, da te vječno vodi. Bila bih svjetlost i sjaj u oku, novom životu, kada se rodi. Da sam samo tama-osjećala bih tugu. Nestala daleko, u beskrajnoj crnini. Ugasila se tiho, poput dogorjele svijeće, bježala od svega. Živjela u tmini. A da sam opet JA, rođena iznova, živjela bih isto, štogod da rekli ljudi. Ponovila bih život, od početka do kraja, pa ako griješim, nek' mi se sudi.