BLAGDAN SVIH SVETIH ILI PARADA MODERNOG DOBA

Pitam se, koliko daleko možemo ići da ispoljimo konzumerizam i korist u baš svakoj situaciji, čak i na dan sjećanja i žaljenja za onima kojih više nema. Ovaj tekst pišem ciljano i namjerno nakon svega, jer su dojmovi legli poput slagalice na svoje mjesto, a ljudi, barem većina njih, pokazala je svoje "pravo" lice. Društvo nam nalaže da moramo slijediti zadane norme, jer sve mimo toga nije uklopljivo u sliku koja nam je nametnuta. Osobno, ne volim groblja, jer podsjećaju na prolaznost vremena i tugu-s time se ne znam i ne mogu nositi. Nekako uvijek zaobiđem odlazak na sami blagdan-iz razloga što jednakom mjerom ne volim gužve i volim imati mir, a s druge strane, ne volim gledati otužno ispunjavanje nametnutih nam normi. Zanimljivo je, kako groblja "žive" isključivo na sami blagdan, jedan prokleti dan u godini, kada grobovi doslovno imaju "privatan doček Nove godine." I ovo nije ruganje, nego otužna istina ljudske vrste. Jer, moraš biti viđen, s najvećim vijencima, buketima i raskošnim lampionima. Moraš dokazati svijetu ono što svijet želi vidjeti. A gdje si ostalih 364 dana u godini? Sjetiš li se, makar na tren, tih istih ljudi koji su ti bitni onda kada nalaže kalendar? Nije li zapravo pomalo primitivno dokazivati se drugima, radeći ono što možda ne želiš, samo da selo ne bi pričalo? Ono što najviše rastužuje jest parada u čast onih kojih nema. Parada kažem, jer doista ne vidim smisao pečenja šećernih vati, kokica, fritula, kestena i kojekakvih gluposti, jer i na mrtvima trebaš pošteno zaraditi. I mislim da nisam cinična kada sam spomenula tzv. doček, jer pogledaš li iz drugog kuta imaš vrhunsku zabavu treće klase. Kruha i igara, zar ne? Uvijek smatram da je bitno ono što nosiš u srcu, i taj jedan dan, u kojem se dokazuješ drugima neće promijeniti ništa, ako si prazan iznutra. I osobno, više znači upaljena svijeća kod kuće, nego želja da budeš showman radi mišljenja drugih. I je li doista bitan dan u kojem ćeš odvojiti sebe za one koji su ti bitni? Ili je jedino bitno pojaviti se, opaliti selfie pored nadgrobnog spomenika i dati pečat svojom osobnom pojavom. Vjerujte mi, društvene mreže su "gorile" s takvim slikama.