Žena kulturnjaèa

Sinoæ sam se otišla kulturno uzdignut.
Naime, život mi se zadnjih godinu I kusur pretvorio u kvartašenje I posao. Kavu pijem u kvartu ispred zgrade. Psa šetam po plažama u kvartu. One malo bolje kave s curama I frendovima, za koje obuèeš Diesel traperice umjesto Zarinih s rasprodaje, kosu upristojiš šamponom za suho pranje u spreju I nacrtaš lice, takoðer pijem u širem kvartovskom radijusu, u rasponu od Boxa do Egoista.
Èak se I družim sa starcima. Toènije šlepam se tati na ruèak. A oni žive u kvartu, ulicu iznad.
I odjeæu pretežno kupujem u kvartu – dok sjedim u kafiæu istovremeno online shoppingiram.

Osim subotom. Subotom se nekako iskoordiniram s N, rodicom J, V I usputnim satelitima, I onda sjedim ispred Froa na Rivi. Jer kakva je to subota ako u podne nisi bila na Rivi u najboljoj glamuroznoj bundici od èistokrvnog kineskog poliestera, friško nafrizirana, s mat ružem na usnama, I ako te nije uslikala Sonja Dvornik. Jer ako te nije Sonja Dvornik uslikala u podne na Rivi u najboljem izdanju, ako te nije objavila na svojoj Fejs stranici, I ako ti hrpa kujetina s kojima izmjenjuješ zraène kisiæe subotom na štekatu ispod slike nije iskomentirala kako si in baš lipa I kako si in baš njihova lipotica, onda je krajnje vrijeme za postavljanje nekih kljuènih egzistencijalnih pitanja tipa: tko sam ja, gdje idem, koji je smisao mog postojanja na ovom svijetu… I, naravno, ono najvažnije: postojim li ja uopæe ili sam samo svoj vlastiti privid I iluzija, buduæi da objektiv Sonje Dvornik nije uhvatio moju materijalnu pojavu?

Ali Riva subotom, u fejk krznu ili kaputiæu u kojem cvokoæem ali je tako fensi I upecala sam ga na Asosu na finalnoj 70% rasprodaji plus kod za 15% dodatnog sniženja, jednostavno nije dovoljna.
Jer ja sam društveno biæe I cura iz grada, I jednostavno mi fali.
A fali mi I biti okružena nekim ljudima svojih godina.
I ženama svojih godina.
A da nisu vjeèno iste.
Jer ja sam, htjela to ili ne, sad veæ žena u srednjim godinama. Još malo I 38. Ok, ne osjeæam se tako. Ali možda bih morala. Zato jer se tu I tamo osjeæam pomalo neprilièno kad u 11 naveèer u New Balance hipsterskim tenisicama, pod izlikom izvoðenja psa na kakanje, pušim joint s kvartovskim dvadesetogodišnjacima na djeèjem igralištu I uz Azru igram na karte u kvartovskoj birtiji. Ili u drugom, malo boljem kvartovskom kafiæu, lakiram nokte s kvartašicama.
Osim toga, ispala sam iz nekog kulturnog ðira. Èak je I moja najbolja frendica s faksa, gotièka buržujska princeza u koži I crnini, evoluirala u finu gradsku gospoðu u polusalonkama iz Aledone, koja pohodi kulturne evente na kojima se druže pretežno žene, a koji su primjereni srednjoj ženskoj dobi.
A ja sam toliko lijena I neorganizirana, zaostala u primjerenom dobnom razvoju, I tako neprimjerena, da se veæ mjesecima dogovaram s društvom da napokon odemo pogledat barem to Èudoo u Poskokovoj Dragi, I nikako da odvuèem dupe u kazalište. Kao da je HNK u najmanju ruku u Cisti Provo, a ne 25 minuta pješaèenja od… pa, kvarta.
Al ja naveèer 3 puta tjedno moram vježbat, a ako ne vježbam vodim psa van, kuham za sutra, a onda je Crna Ruža, pa životna uloga Sanje Vejnoviæ, Navy CIS, Castle, Mentalist… Pa opet pas van… I hrpa Fejsbuka. Uostalom, kojeg vraga imam iæ u HNK kad imam 5 dana u tjednu Milana Štrljiæa na tv-u, a on je bio intendant, pa to doðe ko da sam zapravo otišla u kazalište…

Ali onda sam odluèila da je dosta I da ne može to tako. Jer ja sam kulturna žena u srednjim godinama, I moram prirodno težit svome jatu.

A usput je I Sapunerija (Rustika) rekla da ima jedna super monodrama Autorice, na kojoj ima nekog kupusa u rijeèi, a bogami I u djelu, jer æe Autorica imat I kupus koji zapravo nije kupus nego je sapun koji izgleda identièno kao kupus, a još je I na Osmi Mart I bit æe hrpa žena, sve redom totalno kulturne I prožete samom kulturom I raznim oblicima umjetnosti do kosti. A bit æe I nekih lokalnih blogerica, a sramota je da znam uživo pola kontinentalne cool blogerske liste, a ove lokalne ne znam nikako. Pa sam odluèila da ja jednostavno moram biti tamo jer moram vidit kako neke blogerice izgledaju uživo I da li sam ih dobro zamislila.

I tako smo se na Osmi Mart naveèer ja I Sapunerija zaputile u Luxora. Koji je na Peristilu. A na kojem sam ja doživila kulturološki šok. Inaèe preko Peristila brzinski protrèim, iskljuèivo ako subotom prije kave isprid Froa moram svratit do Calzedonije, Diesela ili Karle (do Replaya ili Michal Negrin idem s Rive I priko Pjace. A u Zaru tek nakon kave). A Peristil su oèistili I sredili ima … užasno puno vremena. Sammo što mi sad izgleda nekako neprirodno bijelo. Neprirodno ko Istra s onim svojim pretjeranim zelenilom tako blizu obale. Mislim, ne može u Splitu nešto bit tako bijelo I èisto, osim novog shopping malla na periferiji, a ni ti shopping mallovi nikad nisu bijeli nego pretežno žuti I pokriveni onim nekim predimenzioniranim wc ploèicama zbog kojih izgledaju ko kontejneri za azilante.
Èak su I sa zgrade di je banka skinuli skele koje su tamo bile, ono… od prvog mandata SDP-a.

A ja sam na samom ulasku u Luxora posumnjala u svoje kulturnjaèke kapacitete.
Naime, prava žena kulturnjaèa vjerovatno zna da, ako na vratima piše da su automatizirana, onda nema smisla potezat, navlaèit I pokušavat zatvorit ista dok stoji ispred njih, jer dok stoji ispred njih ona se ne mogu zatvorit automatski, a bogami ni na silu.

A unutra je bilo tek nekoliko žena kulturnjaèa (još se nisu sve skupile), ali I Marèelina I Gustirna. I to me izneredilo malo. Jer sam ja nekako mislila da bi Marèelina morala imat tamnosmeðu do crnu kosu a ne plavu, I neku opaku kulturnjaèku geometrijsku frizuru žene od pera, možda glatki asimetrièni bob, a Gustirnu sam zamišljala kao nježnu ženicu tamnoblond do medene kose. Ali bolje da nisu. Ne bi im stajalo.

Nakon toga su došle žene kulturnjaèe I Autorica. Baš se Luxor lijepo napunio žena. A sve onakve kakve sam ja zamislila, I kako sam ja zamislila da bih u ovim godinama morala izgledati. Pretežno u srednjim I nešto malo zrelijim godinama. Lijepe I njegovane gospoðe. Pretežno plave, uz pokoju rijetku tamnu, I jednu jedinu crvenu glavu. I to kako plave… Bog te mazo, ko da sam na setu za 50 nijansi L’Oreala! Osjeæala sam se I endemski I nekulturno, mislim da sam jedina u Luxoru imala boju èokolade na glavi!
I fino kulturno odjevene. U svim oblicima I velièinama. Pretežno Marella, jedan Max Mara Weekend kaput od prije dvije sezone, nešto odjeæe iz onog skupog duæana za malo oblije gospoðe na Peristilu, I razna neka druga kulturna odjeæa èiju marku nisam prepoznala ali je bila onako baš… kulturna. S dugim kaputima, bijelim košuljama, tamnim pristojnim haljinama, nešto stvarno ružnih klasiènih hlaèa, izborom razlièitih plahtrastih pokrivala za tijelo, I tako to. Dosta kvalitetnih cipela višeg srednjeg cjenovnog razreda ali prestrašnog oblika. I jedna jedina Chanel 2.55 – ica, ali nešto mi nije leglo kod nje… Koliko je kulturno nosit preko ramena lažnu torbu s potpisom? I to klasik!!! Madame Coco bi se vjerovatno omitarila krila u modnom Raju da vidi takvu blasfemiju! U tako kulturnoj atmosferi!!!
I kako onda da se ne osjeæam neprilièno u svom krajnjem dometu elegancije za kvartovski kafiæ?! Zar sam toliko ogrezila u nekulturu I kvart da sam zaboravila da idem na kulturu meðu žene kulturnjaèe, I da odjeæa u kojoj sam se cijelo popodne nakon ruèka izležavala na kauèu izmeðu mame I tate I gledala TLC vjerovatno nije primjerena odlasku na kulturu I infiltraciji meðu žene kulturnjaèe? A koja se sastojala od karirane Zarine košulje u sivim tonovima, sive dolèevite (iz Lidla!), ukletih crnih Zara traperica iz Pakla (jer su koštale samo 75 kuna na rasprodaji, I fantastièno mi stoje, ali imaju supermoæ da privuku svaku dlaku, mrvicu I konac u radijusu od 500 metara, I zbok kojih u torbi nosim kolut boston trake za depiliranje smeæa) I Uggsice od ponijeve dlake s maskirnim uzorkom!
Žena kulturnjaèa ne nosi Uggsice. Ona nosi poluèizmice na vezanje ili udobne polusalonke!!! Umjesto karirane nosi neutralnu košulju. Bez dolèevite ispod. Dolèevitu, ako nosi, nosi bez košulje. Eventualno s kardiganiæem preko! Možda I nekim finim kulturnim šalom oko vrata!
A ako nije umotana u neutralne slojeve, onda izgleda velièanstveno ekscentrièno kao Autorica.

Autorica je izvela svoju malu monodramu koja mi je skroz dobro legla I koja mi se svidila. Ali ok, autoricu sam veæ tu I tamo èitala (pretežno u novinama), I znam da je dobra autorica.
Ono što me fasciniralo kod autorice je njena ljepota.
Lijepa I pametna žena. U ekscentriènom outfitu. I neuobièajene frizure. Egzotièna I lijepa kao Frida Kahlo, samo puno ljepša, I nakon intervencije s dva paketa hladnog voska iz DM-a. Da se ne bi krivo razumili, meni je Frida Kahlo bila prelijepa. Ali ono, u mislima bih zblurala I retuširala portret I pretopila je u Salmu Hayek. U ulozi Fride Kahlo. Prije lijepljenja umjetne monoobrve I brèina. To je jaèe od mene. Ne mogu sebi pomoæ. Kad vidim Bjork, na primjer, instiktivno se mašim za torbu I pipam pincetu.

I tako sam odslušala monodramu izrazito lijepe I talentirane žene, a nakon toga je Sapunerija rezala I dijelila svoje predivne sapune. Izašla sam vani pušiti, tagirala se na Fejsu da svi znaju gdje sam I s kim sam I što radim, I kako sam kulturno evoluirala, I kako I ja imam život I radim zanimljive I dobi primjerene stvari, još se malo podružila I otišla doma.

Doma sam na WhatsAppu provjerila kad je moj poludeèko bio zadnji put online, prošpijunirala Nezakonitog na društvenim mrežama (još je single I trenutaèno negdje izmeðu Malezije I Kine), najela se kikiriki maslaca s èokoladom I srušila se u krevet.

Bivanje ženom kulturnjaèom je naporno.
Pogotovo ako nisam ništa alkoholno pila. A nisam jer sam u sebi imala 800 miligrama ibuprofena I 1,6 miligrama bromazepama. Kultura ne ublažava PMS.
Zaspala sam s mislima kako bi bilo lijepo da I ja mogu biti tako nekako prirodno žena kulturnjaèa kao Autorica. I tako lijepa. I u svom životu imati tako zanimljive muškarce I zanimljive ljude.
Barem su zvuèali zanimljivo iz njenih usta.
Moji su tako dosadni. Jednolièno-predvidivi kliše. Daj mi visokog managera ili poduzetnika u tamnom automobilu njemaèke proizvodnje, po moguænosti totalno sjebanog I s napornim teretom iz prošlosti, bez smisla za kulturu, I ja sam gotova. I po moguænosti s manjkom manira a viškom testosterona I kolesterola.

Stvarno je naporno bit žena kulturnjaèa. Mislim da ja to ne mogu bit.
Ali mi se sviða bit malo okružena ženama kulturnjaèama.
Mislim da æu ovo ponovit.
Ako me budu htjele.

09.03.2015. u 22:47 sati | 15 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.