Dokona kuæanica, mononukleoza, Trener i èvrsto dupe...

Upala sam u najgoru moguæu rutinu koja se može dogoditi ženi koja se zatekla u situaciji da upada u rutinu...
Ok, od dijete sam bila na neko vrijeme odustala, buduæi da mog èovika jeza hvata od same pomisli da bih mogla izgubiti makar pola centimetra prsnog obujma. A onda sam bila prekinula i s vježbanjem na neko vrijeme, jer sam bila istegla nešto na leðima, ali to tek nakon što sam pokušala doma razgibat ta ista leða kad je popustio ukliješteni vrat (mokra kosa na propuhu... s tako predvidivim posljedicama). A to je bilo nakon što sam pala sa stolice dok sam vadila jesenju posteljinu iz gornjeg dijela ormara i nabila lakat i trticu te zveknula glavom, što je bilo taman par dana nakon što sam izvadila šavove iz izmesarenog prsta...
Što nisu jedine ozlijede koje su me zadesile otkako sam uselila ponovo u svoj bivši dom.
Ispekla sam ruku na peænici koju je moje sunce zaboravilo ugasiti (jer je nesposoban podgrijati lazanje u mikrovalnoj pa mora ukljuèit veliku peæicu na 220!!!), poskliznula se u jacuzziju (u koji sam ušla da operem ploèice na zidu koje je moje zlato uspjelo politi losionom za tijelo ali ne i oèistiti za sobom, ali nisam znala da je to isto moje zlato u kadu prevrnulo gel za tuširanje i nije ga ispralo, a gel je proziran i ne vidi se baš...), pa još jednom na kuhinjskim ploèicama po kojima je moja pametna ljubav prolila vodu i zaboravila je obrisati (ili me barem upozoriti da je mokro...), i onda još jednom na njegovu potkošulju baèenu na parket u spavaæoj sobi, pa sam opalila èelom o nezatvorena vrata kupaonskog ormariæa (kojeg nije zatvorio za sobom, a usput me propustio obavijestiti da je žarulja u kupaonici pregorila), zatim sam dobila vrata od balkona u facu (nos mi je još uvijek nateèen), a tek onako usput jutros i sadržaj njegovog ormara u ostavi na glavu (jer gospodin ne zna èemu služe police, pa ih je lakše izvaditi i unutra slagati kutije, gumene èizme, vjetrovke, alat i zraènice od bicikle jednu na drugu, sve to dobro pogurati rukama i fiksirati vratima od ormara...)...
Izgledam i osjeæam se kao žrtva obiteljskog zlostavljanja.
Ne samo fizièkog nego i psihièkog.

Moja sreæica je, naime, veæ neko vrijeme prisiljena biti doma. Buduæi da se radi o blažem obliku mononukleoze (koju je zaradio zato jer mu je bilo žao da propadne pola boce piva koje je prije toga cuclao njegov brat, a koji je zalegao od iste boleštine tjedan dana prije njega) a ne neèemu od èega se mora mirno ležati i ne raditi nered po stanu, tako Nezakoniti sav oèajan veæ tjednima plazi po istome i smeta mi na svakom koraku. Plus, buduæi da se radi o mononukleozi, ne mogu ga èak ni korisno upotrijebiti za strastvenu tjelovježbu. Tako da je potpuno beskoristan.
Zbog èega proklinjem trenutak kad sam se ponovo useljavala i postavila uvjet da nema televizije ni u spavaæoj ni u bilo kojoj drugoj prostoriji u stanu osim u dnevnom.
Jer kad ja želim gledati Ferhunde, Rosalindu ili reprizu Otimaèice on dobije strašnu potrebu buljiti u neki idiotski dokumentarni reality o koæarima na Aljasci, proizvoðaèima choppera, tuniranim autima, tatoo salonima ili se zalijepiti za Disneyeve kanale i Hannah Montanu!!! Ako ja želim gledati Jerseyliscious on želi History Channel! A kad je meni Ice Loves Coco i Kardashiansice on mora gledati Krv nije voda!!!! Grrrrr!!!
Neæu ni spominjat koliko mrzim Krv nije voda, a koliko on vrlo ozbiljno i uživljeno pristupa gledanju istog, pri èemu me svako malo prekida u kuhanju i zove do televizije da mi objasni složenu obiteljsku situaciju kojoj upravo prisustvuje ispred malog ekrana...

Ali to nije sve! O neeeee!!! Jer kad odgleda prvih 15 minuta Dnevnika na Novoj i cijeli na HTV-u, tek onda poèinje njegovih dva sata orijentalnih i dalmatinskih intriga! Moj dragi prvo mora pogledati onu tursku seriju sa Savašem i Jasemin, a nakon toga ne smije propustiti Larin izbor! Koji mu je, za Gospu blaženu, predobar! Trenutaèno je jako uzrujan jer nema pojma što bi on napravio na Nikšinom mjestu, a Lejla ga pravo nervira, mada bi je rado opalio. Kao i Nikol, i Karmen, i Nelu, i Miju, i skoro cijelu žensku glumaèku postavu serije osim one dvi babe i Kike, svima bi on iz*ebao te ženske pi*darije iz glave pa da vidiš kako bi bile normalne, a Alena bi prebio, dok mu je Nikša pravi èovik mada malo papak, a Jakov mu ide na jetru (barem je tako rekao bratu u telefonskom razgovoru za koji je mislio da ga ja ne èujem...). A da ne spominjem kako bi on sredio onog brata od Èièek s dva metka u glavu, istu udao za nekog lika koji je sad s nekom frendicom od Jasemin, i bla...
Ok, onda se ja pokupim na krvavi dejt s trenerom, ali nisam baš sretna.

Ako ne visi na televiziji, dragi onda visi na telefonu i mobitelu. Ili kompjuteru. Ok, mora radit, ali èini mi se da se u posljednje vrijeme nekako pomirio s èinjenicom da njegovi ljudi mogu sasvim dobro odraðivati rutinske stvari i bez da im on dahæe za vratom, jer na zaslonu njegovog laptopa sve èešæe umjesto Excella i Outlooka viðam Call Of Duty ili Grand Theft Auto...

A tek njegove prehrambene navike... Tu me je veæ uspio dovesti do totalnog ludila!
Svaki dan mu u sokovniku smiksam zdrav sokiæ od raznog svježeg voæa i povræa, nekoliko puta dnevno, da moje zlato dobije zdravih vitamina i naboosta imunitet. A što on napravi s punom èašom od pola litre? Èim mu okrenem leða zalije biljke u dnevnom boravku! Ponekad i one na balkonu! Par dana sam sumnjala, ali je to izvodio predobro i nije bilo lako zateæ ga na djelu. Pa sam vrebala. I napokon ga uhvatila prekjuèer! Halooooo? Neko se trudio da uzgoji to voæe i povræe, a ja sam bacila brdo novaca i živaca samo da bih mu nabavila svježe, sezonsko i ekološki proizvedeno!
Osim toga, èim se maknem iz stana gospodin zove dostave i davi se u nezdravoj spizi! Èiju aluminijsku i kartonsku ambalažu sakriva u ormaru u sobi za goste! Doduše, još uvijek ne zna da sam ga otkrila, taj adut èuvam za veliku svaðu koju planiram za trenutak kad mi stvarno prekipi, a to æe biti uskoro. Tek nekoliko neobrijanih dana, pari usaftanih èarapa ispod kreveta i novih rupa od cigareta na prekrivaèu za kauè ga dijeli od mog posvemašnjeg bijesa.
A kad mi stvarno, ali ono STVARNO prekipi, e onda je gotov!

Da sam htjela dijete bila bih ga sebi rodila!

Ali ok, ako veæ misli da nije neka velika stvar što cijela dva dana nije oprao zube jer se ionako ne ljubimo i ne ide meðu ljude pa nije greda, onda i ja svog konja za dizanje živaca imam...

Npr. trenera.

Ok, to je bio i njegov trener, i trener je još odreðenom broju žena u ovom gradu, ali moj trener je ZGODAN! A posljednjih mjesec i po sam se uz mog trenera i ja baš nekako uzgodnila...
Osim toga, ne samo da sa svojim trenerom radim sat i po svaku veèer osim nedjelje (kvragu, treba organizmu dat priliku da doðe k sebi, nisam profesionalni sportaš), nego se i svako jutro ustajem u 6 da bih odtrèala s njim sat vremena po Marjanu. Što nije plaæena usluga. Jednostavno, volim trèanje ujutro, a vježbanje naveèer. Pa smo se dogovorili da me pokupi ujutro kad se on priprema za radni dan relaksirajuæom trkicom u prirodi.
Naime, ja i moj trener smo si baš nekako postali frendovi. Dobro se slažemo, prièamo o nekim zajednièkim interesnim temama (oboje smo dobro zamaskirani nerdovi) a nije na odmet to što on ima stvarno zabavne frendove kad subotom naveèer izaðem vani s curama pa sretnemo njegovo društvo, a ja imam stvarno lijepe frendice, pa se tako svi sretnemo negdje u Šumice i družimo...
To je, dakle, prvi razlog zašto se dodatno družimo ujutro.
Drugi razlog je taj što se mom treneru sviða jedna od mojih frendica, toènije AA, kojoj takoðer treba jutarnja rekreacija prije radnog dana, pa nam je lakše skovati plan u kojem nam se AA pridružuje ujutro i polako se navikava na njegovo društvo, kao i fantastièno oblikovanu zadnju ložu u pamuènoj trenerci koja tako strateški seksi naliježe na muževan gluteus, na ritmiène pokrete velikih leðnih mišiæa ispod znojem natopljenog hoodija... Uh, ne smijem! To je rezervirano za AA, ne za mene...
Doduše, AA je još uvijek nesigurna glede njega jer je nešto malo mlaði od nje, tek 3 godine, a ona je tradicionalno odgojena cura koja priznaje samo muškarce od svog godišta pa naviše. Što je loš naèin razmišljanja koji hitno moramo iskorijeniti.

Naravno, moje zlato Nezakonito mi je jedino u srcu. I on to zna.
No ipak... Ljubomoran je. Tek onako malo. A meni nije krivo.

A ja sam postala stvarno dosadno stvorenje. Uzrujana kuæanica opsjednuta èvrstoæom svog dupeta i neredom koji se taloži po stanu otkako mi je èovik na bolovanju...

17.12.2011. u 15:13 sati | 21 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.