Kako i zašto sam ostala doma umjesto da odem na Beyonce, i kako sam za sebe mislila da sam bludna razvratnica bez samokontrole (a nisam)

Svi su bili na Beyonce sinoæ!!! Samo ja nisam!!!
Dapaèe, bila je i Z, za koju sam se tiho radovala što neæe iæi, na kraju sam joj dala MOJU kartu, i svima je bilo super...
A negdje oko stagea je primjeæen i Duhoviti, osoba iz moje prošlosti (tj. osoba od prije godinu dana, moja prvomajska avantura) koja æe rado otiæi na Vucu, Iron Maiden ili svirku nekakvog opskurnog punk banda u nekakvu blatnu rupu na kraju grada, ali na Beyonce...

SVI su bili. Osim mene.
Ja opet ležim doma. Dapaèe, upravo sam jutros saznala da prebolijevam upalu pluæa za koju pojma nisam imala da je imam...

A za sve je kriva ta svadba.
Naime, toliko sam se isplesala, naskakala, zabavila, napila... I to preznojena, s nezalijeèenom boleštinom, na otvorenom... (da, svako malo sam trèkarala van...), da sam potpuno izgubila svaku mjeru. I osjeæaj za vlastiti organizam.
Cijelo vrijeme sam se osjeæala blago vuneno, ali koga briga kad je bilo zabavno...
Doduše, od par stotina uzvanika dio ih je (ukljuèujuæi Najbolju i Tajkuna i ostale fensišmensi uštogljene goste) bio zgrožen, šokiran i uvrijeðen jer je glazba u jednom trenutku postala užasna i seljaèka do bola, i nastavila biti takva. Mladenka je imala bolesno skupu ali zato najružniju vjenèanicu na svijetu (totalno i neopisivo ružnu, toliko ružnu... OMB! - Jednostavno RUŽNU!!!), proslava se pretvorila u razulareni dernek starije gospode i dama koji su do dna prve boce veæ prestali glumit nekakvu middle class creme' i dopustili da im pastirski korijeni izbiju na sve pore, mi mlaðarija (ako se još smijem svrstati u tu kategoriju) smo divljali unaokolo... Sve u svemu, gomila uludo spiskanog novca na treæerazredni glam, i brdo zabave.
Sreæom, bivša cura od Brata je otišla veæ oko 9 sati jer poderala haljinu, i nije se vratila (mada je bila kuma), pa se Brat opustio...
Deèko ništa posebno kao muškarac, ali strahovito zabavan, i mislim da sam našla frenda.
Dobro je bilo što su mlaði muškarci veæinom došli u trapericama, košuljama i sakoima, a mlaðe žene u ležernijim i nepretencioznim coctail haljinama, pa smo negdje oko 1 sat zbrisali u lokalnu diskoteku...
Zadnje èega se sjeæam prije nego sam se ujutro probudila jest da sam sjedila s curom od Malog na haubi neèijeg auta pred diskom, s bocom vina ukradenom sa svadbe u jednoj i cipelama koje su me malo izmorile u drugoj ruci, i odbijala neèiju jaknu mada je vani bilo prilièno prohladno i rosno, i da mi je bilo nekako baš pamuèno i ne baš najbolje u kostima...

A probudila sam se u nepoznatoj sobi, na polovici nepoznatog razbacanog braènog kreveta, u nepoznatim muškim hlaèama od pidžame i još nepoznatijoj muškoj majci.
Ajme meni!
Em me je prašio mamurluk, em me je prašila temperatura, em sam se gušila u nekontroliranom kašlju i litrama sluzi iz sinusa, em sam se nalazila U TUÐEM KREVETU, odjevena u TUÐU ODJEÆU ZA SPAVANJE, a nisam se sjeæala POLOVICE NOÆI!!!

Dakle, postala sam totalna drolja! Ko zna s kime sam zaglavila noæ prije!
Pokušavala sam odvrtit u glavi sve muške face s kojima sam se družila tu veèer, prisjetiti se s kim sam imala vibru (s nikim!), ko mi se uvaljivao (par totalnih jhadnika. Uf!), a onda... Užasno otkriæe moguænosti da sam možda zaglavila s nekim lokalnim grozomorcem!

Prilièno strašan osjeæaj, pogotovo kad je praæen lošim fizièkim stanjem, temperaturom u porastu, potrebom za povraæanjem i...
Uh, joj!
Koja sramota!
Èak nemam pojma ni s kim sam to zaglavila...

I dok sam tako vrtila užasne moguæe prizore pijane sebe u ljubavnom klinèu s nekim nepoznatim pastirom, i radila pakao u vlastitoj glavi, u sobu je ušla mama od Malog da me provjeri jesam li došla k sebi.

Kakav užasan kraj prijateljstva s ovom obitelji!
Izgleda da sam ipak završila u krevetu s Malim!!!
A do prije nekoliko sati sam bila dobra s njegovom curom!
Bili smo frendovi, popravljao mi je kompjuter, družili smo se...
Najbolja æe me se sigurno odreæi, jer æe ova moja avantura pokvariti njenu vezu s Tajkunom kojem sam se takla u familiju, a sve zbog one s kim si takav si......
S mamom od Malog više neæu izmjenjivati recepte...
Nema više mukte putovanja u inozemstvo, usluga vozaèa, lijepih darova...
Nema više najbolje prijateljice...

Ali zašto se onda mama od Maloga tako divno ponaša prema meni?
Zašto mi je donijela kamilicu i toplomjer, zašto u ruci ima moju torbicu koju sam veèer prije negdje zagubila?

Zato jer sam se ja glupaèa tu noæ skoro onesvijestila na haubi Toyote jer mi je naglo skoèila temperatura. Kako nigdje nisu mogli naæi moju torbicu s kljuèevima od stana, a nisu me htjeli ni ostaviti samu dok se tresem i buncam gluposti, tako su me Mali i Brat odveli kod Maloga doma i prepustili mami na brigu. A ona me obukla u staru pidžamu svog muža i stavila u sobu za goste, dok sam krevet iskupusala sama, jer sam se u snu prevrtala po njemu.

Ah, kakvo olakšanje...

Još veæe olakšanje bi mi bilo da sam ostala cijeli dan chillati u tihoj zamraèenoj sobi s poledom na krošnju i ispunjenu smirujuæim crvkutom ptièica sa Šalate, ali kako nisam htjela ljudima biti na teret dok se i sami trijezne uzela sam taksi i sprašila doma.
Patiti se sama.
Jer je Najbolja prespavala kod Tajkuna i provela s njim cijeli dan.
A kako on nije èesto u Hrvatskoj, tako joj nisam htjela kvariti intimne trenutke...

Temperatura je brzo pala (besmisleno je kako te velike temperature padnu odmah, a one male od 37 i nešto danima gnjave i nikako ih se riješit), pa sam ostatak popodneva provela zgažena na kauèu, tješeæi se kolaèima sa svadbe koje mi je zapakovala mama od Malog, s laptopom u krilu i daljinskim u ruci, iscrpljena i jadna, nesretna i tužna, kašljuæa i hripajuæa...

Naravno, ja sam u planu imala zbrisati još samo na Beyonce, eto, još samo to, i onda bolovati od ponedjeljka, ali obzirom na stanje organizma bilo je potpuno neizvedivo...
Jedino za što sam imala snage je bilo ležanje. I ležanje. I još ležanja.
I jedenje. naravno.

I zato sam propustila sinoænji koncert. I ne osjeæam se nimalo utješenom èinjenicom da sam ga propustila iz opravdanih razloga.
Jer kakve sam sreæe, kad bude trebalo iæ na Depeche Mode sigurno æu obolit od ebole ili svinjske gripe...

Jutros me najbolja odvela prije posla kod svog doktora, i ispalo je da imam glupu uplu pluæa. Što znaèi bar još tjedan dana kiseljenja u stanu i buljenja u tv i kompjuter.
A sutra mi je roðendan, meni i Najboljoj, i umjesto piknika za vikend odluèile smo se za malu kuænu feštu s 15-20 najbližih prijatelja, jer ja za vikend sigurno neæu još biti u stanju za piknik...

27.04.2009. u 09:21 sati | 29 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.